Roman “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti. Kroz prizmu života glavnog lika Maloga i njegove brige o nepokretnoj starici Madoni, djelo ocrtava složenu sliku otočkog života i egzistencijalnih previranja.
“Mirisi, zlato i tamjan” je modernistički roman iz 1968. godine koji kroz ironičnu prizmu progovara o odnosu pojedinca prema društvu, vjeri i tradiciji. Radnja se odvija na neimenovanom jadranskom otoku gdje protagonist skrbi o ostarjeloj aristokratkinji, istražujući pritom vlastiti identitet i smisao života.
Ovo remek-djelo hrvatske književnosti posebno je značajno zbog svoje višeslojnosti i načina na koji isprepliće različite tematske razine – od društvene kritike do filozofskih promišljanja o ljudskoj egzistenciji. Novakov jedinstveni stil pisanja i kompleksna karakterizacija likova čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književne baštine.
Uvod u lektiru
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” predstavlja vrhunsko djelo hrvatske književnosti koje kroz složenu narativnu strukturu istražuje ljudsku egzistenciju. Smješten na jadranskom otoku, roman prati život glavnog lika Malog i njegove svakodnevne brige oko nepokretne starice Madone.
Autor
Slobodan Novak (1924-2016) jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Rođen u Splitu, svoje najplodnije stvaralačko razdoblje proveo je na otoku Rabu koji je značajno utjecao na njegov književni opus. Novak je djelovao kao urednik časopisa “Krugovi” te je svojim radom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti kroz:
- Poeziju (“Glasnice u oluji”)
- Prozu (“Izgubljeni zavičaj”)
- Novele (“Tvrdi grad”)
- Romane (“Mirisi, zlato i tamjan”, “Izvanbrodski dnevnik”)
Žanr i književna vrsta
“Mirisi, zlato i tamjan” pripada modernističkom romanu s elementima:
- Egzistencijalističke proze
- Psihološke analize
- Društvene kritike
- Ironijskog diskursa
Roman karakterizira složena narativna struktura koja kombinira:
| Književni elementi | Obilježja |
|---|---|
| Pripovjedač | Ich-forma (prvo lice) |
| Vrijeme radnje | Božićno vrijeme |
| Prostor | Jadranski otok |
| Stil | Moderan izraz s elementima groteske |
Djelo se izdvaja svojom višeslojnošću gdje se isprepliću elementi realizma s modernističkim postupcima pripovijedanja, stvarajući jedinstvenu književnu cjelinu u kontekstu hrvatske književnosti.
Mjesto i vrijeme
Roman se odvija na neimenovanom otoku u sjevernom Jadranu tijekom 1966. godine. Lokacija radnje pokazuje snažne sličnosti s otokom Rabom ili drugim otocima Kvarnerskog zaljeva, što se očituje kroz detaljne opise otočkog ambijenta i mentaliteta.
Karakteristike mjesta radnje:
- Izolirani jadranski otok
- Mediteransko podneblje
- Tradicionalna otočka arhitektura
- Specifični društveni odnosi male sredine
Vremenske odrednice:
- Godina: 1966.
- Godišnje doba: zima
- Period: božićno vrijeme
- Društveni kontekst: poslijeratno socijalističko razdoblje
Zimski ugođaj i izoliranost otoka stvaraju posebnu atmosferu koja naglašava egzistencijalnu tjeskobu glavnog lika. Specifičnosti otočkog života šezdesetih godina prošlog stoljeća ogledaju se kroz društvene odnose likova i njihov odnos prema tradiciji, vjeri i modernosti.
Tema i ideja djela
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” propituje egzistencijalnu krizu pojedinca kroz složenu mrežu simbola i značenja. Tematska struktura djela gradi se oko unutarnjih sukoba glavnog lika i njegovog odnosa prema društvu, vjeri i tradiciji.
Glavna tema
Središnja tema romana je duboka egzistencijalna kriza intelektualca – glavnog lika Malog. Kroz njegovo razočaranje životom i društvenim promjenama, roman prikazuje propitivanje smisla postojanja u kontekstu poslijeratnog društva. Mali se suočava s gubitkom ideala kroz svakodnevnu rutinu brige o nepokretnoj Madoni.
Sporedne teme
- Otuđenje pojedinca od društva i vlastitih uvjerenja
- Sukob između tradicionalnog i modernog načina života
- Kritika ideoloških sustava i dogmatizma
- Propitivanje odnosa između sakralnog i profanog
- Gubitak vjere u utopijske projekte
- Razočaranje društvenim promjenama
Ideja djela
Temeljna ideja romana leži u prikazu deziluzije pojedinca suočenog s raspadom ideala i vrijednosti. Kroz alegorijski prikaz Malog koji njeguje ostarjelu Madonu, djelo istražuje:
| Idejni sloj | Značenje |
|---|---|
| Društveni | Kritika ideologije i društvenih promjena |
| Filozofski | Propitivanje smisla ljudske egzistencije |
| Simbolički | Sukob duhovnog i materijalnog |
Motivi i simboli povezani s temom
- Mirisi, zlato i tamjan: biblijski darovi koji simboliziraju spoj duhovnog i materijalnog
- Madona: simbol propadanja starih vrijednosti
- Otok: prostor izolacije i otuđenosti
- Božićno vrijeme: period koji naglašava kontrast između sakralnog i profanog
- Rutina njege: simbol besmisla svakodnevice
Kompozicija djela
Kompozicija romana “Mirisi, zlato i tamjan” odvija se na pustom jadranskom otoku tijekom božićnih i novogodišnjih blagdana 1960-ih godina. Struktura djela gradi se kroz nekoliko ključnih narativnih segmenata koji se međusobno isprepliću.
Uvod
Radnja započinje u hladnoj otočkoj kući gdje glavni lik, intelektualac srednjih godina, živi sa svojom suprugom Dragom. Njegov unutarnji monolog otkriva duboko nezadovoljstvo životom te kritički odnos prema društvu i vlastitoj egzistenciji. Atmosfera zime i izoliranosti otoka pojačava osjećaj otuđenosti.
Zaplet
Središnji zaplet razvija se oko svakodnevne rutine njege nepokretne Madone Markantunove. Glavni lik i njegova supruga Draga preuzimaju ulogu njegovatelja, dok njihov odnos s Madonom postaje složena mreža dužnosti, frustracija i međuljudskih odnosa. Susreti sa susjedom Erminijom i drugim otočanima dodatno kompliciraju situaciju.
Vrhunac
Na vrhuncu radnje dolazi do kulminacije unutarnjih sukoba glavnog lika. Božićno vrijeme pojačava kontrast između duhovnog i materijalnog, dok se protagonist suočava s vlastitim razočaranjima i propitivanjem životnih vrijednosti. Njegova ironija i sarkazam postaju sve izraženiji.
Rasplet
Događaji se postupno razrješavaju kroz protagonistovo prihvaćanje stvarnosti i vlastite pozicije. Međutim, to prihvaćanje nije optimistično već je prožeto gorčinom i deziluzijom. Odnosi među likovima ostaju napeti, a atmosfera tjeskobe ne popušta.
Zaključak
Završni dio romana naglašava cikličnost radnje i nemogućnost bijega od postojeće situacije. Zimsko vrijeme i otočka izolacija ostaju konstante koje dodatno naglašavaju egzistencijalnu dramu likova. Struktura djela ostaje otvorena, bez konačnog razrješenja unutarnjih konflikata glavnog lika.
Kratki sadržaj
Roman prati život Malog (Dragog) i njegove žene Drage koji žive u staroj kući s Madonom Markantunovom, ostarjelom pripadnicom nekadašnjeg otočkog plemstva. Mali, glavni lik i pripovjedač, svakodnevno brine o nepokretnoj Madoni koja leži u krevetu i zahtijeva stalnu njegu.
Radnja se odvija tijekom božićnih blagdana 1966. godine na izoliranom jadranskom otoku. Kroz svakodnevne rutine njege Madone i posjete različitih likova otkriva se složena mreža međuljudskih odnosa:
- Doktor redovito dolazi pregledati Madonu
- Don Vikica izvodi tradicionalni blagoslov kuće
- Susjeda Erminija posjećuje i donosi tračeve s otoka
- Draga pomaže u njezi ali često odlazi na kopno
Život protagonista obilježen je monotonim ritualima brige o Madoni:
- Mijenjanje posteljine
- Hranjenje
- Održavanje higijene
- Davanje lijekova
Mali kroz svoje unutarnje monologe izražava duboku egzistencijalnu krizu, razočaranje životom i gubitak ideala. Njegova frustracija proizlazi iz osjećaja zarobljenosti u ulozi njegovatelja i nemogućnosti promjene situacije. Madona, iako fizički nemoćna, zadržava snažan psihološki utjecaj na život protagonista kroz svoje zahtjeve i manipulacije.
Zimska atmosfera otoka pojačava osjećaj izolacije i beznađa, dok božićno vrijeme stvara ironičan kontrast između duhovnog značaja blagdana i surove stvarnosti svakodnevice. Kroz složenu mrežu simbola i značenja, roman istražuje teme otuđenosti, propitivanja vjere i sukoba između tradicije i modernosti.
Redoslijed događaja
Roman prati nekoliko ključnih događaja koji se odvijaju tijekom božićnih dana 1966. godine. Radnja započinje u sobi gdje pripovjedač sjedi dok iz susjedne prostorije dopiru zvukovi Madone Markantunove.
Svakodnevica likova strukturirana je oko brige za Madonu:
- Draga preuzima glavninu njege starice koja unatoč poznoj dobi zadržava oštar vid i sluh
- Doktor posjećuje Madonu u pravilnim intervalima svakih 18 dana izražavajući čuđenje nad njezinom vitalnošću
- Pripovjedač preuzima brigu o Madoni tijekom Draginog odsustva na kopnu
- Svakodnevne rutine uključuju odlaske po vodu kod susjede Erminije radi Madoninog održavanja higijene
Kronološki slijed događaja isprepliće se s unutarnjim monolozima pripovjedača koji otkrivaju:
| Vrijeme | Događaj | Značaj |
|---|---|---|
| Jutro | Pripovjedačevo bdijenje u sobi | Uvod u radnju |
| Prijepodne | Dragina njega Madone | Prikaz svakodnevice |
| Popodne | Doktorova vizita | Medicinski aspekt |
| Večer | Dragino putovanje | Promjena rutine |
| Noć | Odlazak po vodu | Održavanje higijene |
Događaji se odvijaju u kružnom ritmu koji naglašava monotoniju otočkog života i egzistencijalnu tjeskobu likova. Svaki novi dan donosi ponavljanje istih radnji dok zimska atmosfera pojačava osjećaj izoliranosti i zarobljenosti u vremenu.
Analiza likova
Karakterizacija likova u romanu “Mirisi, zlato i tamjan” duboko je psihološki razrađena kroz njihove međusobne odnose i unutarnje sukobe. Svaki lik nosi posebnu simboliku i alegorijsko značenje u kontekstu djela.
Glavni likovi
Pripovjedač (Mali/Dragi) predstavlja središnju figuru romana kao intelektualac i bivši partizan razočaran životom. Njegove karakteristike uključuju:
- Ironičan pristup stvarnosti
- Duboka egzistencijalna kriza
- Moralistički pogled na svijet
- Gađenje prema svakodnevici
- Gubitak ideala nakon rata
Madona Markantunova utjelovljuje stari aristokratski svijet u propadanju:
- Fizički nepokretna starica
- Predstavnica tradicije
- Simbol religiozne dimenzije
- Zahtjevna prema njegovateljima
- Poveznica s prošlošću otoka
Sporedni likovi
Draga, pripovjedačeva supruga, ima nekoliko ključnih karakteristika:
- Praktična njegovateljica
- Emotivno stabilna osoba
- Glavni oslonac pripovjedaču
- Realna u postupcima
- Strpljiva prema Madoni
Ostali sporedni likovi:
- Doktor: redovito posjećuje Madonu
- Erminija: Madonina služavka iz prošlosti
- Lokalni stanovnici: stvaraju širu sliku otočke zajednice
Odnosi između likova
Interakcije među likovima karakteriziraju složeni međuljudski odnosi:
| Odnos | Karakteristike |
|---|---|
| Mali – Madona | Ambivalentan, između dužnosti i gađenja |
| Mali – Draga | Partnerski, prožet rutinom |
| Draga – Madona | Profesionalan, brižan |
| Madona – društvo | Izoliran, nostalgičan |
Likovi funkcioniraju kao simboli različitih društvenih slojeva i vrijednosti, stvarajući složenu mrežu odnosa koja odražava šire društvene promjene na otoku.
Stil i jezik djela
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” odlikuje se jedinstvenim stilskim izričajem koji kombinira ispovjedni ton s ironijom i sarkazmom. Novakov književni stil karakterizira složena narativna struktura isprepletena simboličkim značenjima.
Stilske figure i izražajna sredstva
Tekst obiluje stilskim figurama koje produbljuju značenje djela:
- Sarkazam prožima pripovjedačev odnos prema Madoni i društvenim konvencijama
- Ironija se očituje u kontrastu između božićnog vremena i sumornosti svakodnevice
- Metafore vezane uz religiozne motive (mirisi, zlato, tamjan) nose višestruka značenja
- Simbolika prostora otoka naglašava izoliranost i egzistencijalnu tjeskobu likova
Narativne tehnike
Pripovjedne tehnike romana grade se kroz nekoliko ključnih elemenata:
- Monološka forma dominira tekstom kroz unutarnje monologe glavnog lika
- Ispovjedni ton u prvom licu stvara intimnu atmosferu
- Retrospektivni elementi otkrivaju prošlost likova
- Tok svijesti kao tehnika prikazuje psihološka stanja pripovjedača
Ton i atmosfera
Atmosfera djela gradi se kroz specifične elemente:
- Zimski ugođaj otoka pojačava osjećaj izoliranosti
- Mračni humor prožima pripovjedačeve opservacije
- Egzistencijalna tjeskoba dominira općim tonom romana
- Cikličnost radnje naglašava monotoniju i bezizlaznost situacije
Djela koristi jednostavan ali precizan jezik koji vjerno ocrtava otočki mentalitet i društvene odnose. Dijalozi su svedeni na minimum dok dominiraju unutarnji monolozi i opisi atmosfere.
Simbolika i motivi
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka gradi složenu mrežu simbola motiva koji produbljuju značenje djela. Simbolika prožima svaki aspekt romana, od naslova do karakterizacije likova, stvarajući višeslojno književno djelo.
Simboli u djelu
Naslov romana nosi trostruku simboliku kroz darove mudraca: zlato simbolizira božansko dostojanstvo, tamjan predstavlja duhovnost molitve, a smirna označava patnju i prolaznost. Ključni simboli u djelu uključuju:
- Madona Markantunova – simbol propalog aristokratskog društva otoka
- Otok – simbol izolacije i otuđenosti od svijeta
- Božićno vrijeme – simbol kontrasta između duhovnog i materijalnog
- Kuća – simbol propadanja starih vrijednosti
Motivi
Dominantni motivi koji se ponavljaju kroz roman:
- Bolest i starost – kroz Madonino fizičko stanje
- Ritual i rutina – svakodnevna njega i briga za Madonu
- Otuđenost – kroz izolaciju likova na otoku
- Deziluzija – kroz Malov gubitak ideala
- Propadanje – kroz fizičko propadanje kuće i društvenih vrijednosti
Alegorija i metafora
- Mali alegorijski predstavlja poslijeratnu generaciju razočaranih intelektualaca
- Madonina soba metaforički prikazuje zatvoreni svijet prošlosti
- Zimski otok metafora je duhovne pustoši i egzistencijalne praznine
- Božićni blagdani alegorijski predstavljaju sukob između tradicije i moderne stvarnosti
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” smješten je u specifičan vremenski okvir prijelaza iz 1965. u 1966. godinu, na jednom od jadranskih otoka koji pokazuje značajne sličnosti s otokom Rabom. Radnja se odvija u vrijeme socijalističke Jugoslavije, razdoblju društvenih previranja i ideoloških promjena.
Društveni kontekst romana precizno ocrtava složenu strukturu otočke zajednice kroz likove različitih socijalnih položaja:
- Glavni lik Mali – predstavnik intelektualne elite u sukobu s tradicijom
- Madona Markantunova – simbol propadajuće aristokracije
- Erminija – predstavnica lokalnog stanovništva
- Draga – poveznica između starog i novog društvenog poretka
Kulturološka dimenzija romana očituje se kroz nekoliko ključnih elemenata:
| Kulturni element | Simboličko značenje |
|---|---|
| Božićno vrijeme | Sukob sakralnog i profanog |
| Otočki prostor | Izolacija i očuvanje tradicije |
| Religijski motivi | Propitivanje duhovnih vrijednosti |
| Društveni rituali | Održavanje društvenog poretka |
Novak kroz precizno građen društveni mikrokozmos otoka stvara vjerodostojnu sliku tadašnjeg vremena. Svakodnevne aktivnosti likova, njihovi međusobni odnosi i društvene uloge zrcale širu sliku društvenih promjena u Hrvatskoj šezdesetih godina 20. stoljeća. Društvena kritika proizlazi iz sukoba tradicionalnih vrijednosti s modernizacijskim procesima, gdje otok postaje metafora izoliranog prostora otpora promjenama.
Posebnost romana leži u spajanju religijskih elemenata s društvenom kritikom. Kroz biblijske reference i simboliku darova mudraca (zlato, tamjan, smirna), autor gradi složenu mrežu značenja koja povezuje duhovnu i materijalnu dimenziju života na otoku.
Interpretacija i kritički osvrt
Roman “Mirisi, zlato i tamjan” predstavlja višeslojno književno djelo koje zahtijeva detaljnu analizu različitih interpretativnih razina. Kroz ironijski odmak pripovjedača prema stvarnosti tekst otvara prostor za dublje razumijevanje egzistencijalnih pitanja modernog društva.
Kritička dimenzija romana očituje se kroz:
- Društvenu kritiku – prikaz raspada tradicionalnih vrijednosti kroz lik Madone
- Ideološku kritiku – propitivanje poslijeratnih ideala kroz prizmu razočaranog intelektualca
- Egzistencijalnu problematiku – analiza otuđenosti pojedinca u modernom društvu
- Religijsku dimenziju – ironizacija vjerskih rituala i simbola
Kompozicijska struktura romana gradi se kroz tri ključne razine:
| Razina | Značenje | Manifestacija |
|---|---|---|
| Realistička | Svakodnevni život na otoku | Briga o Madoni, rutina |
| Simbolička | Biblijski motivi | Darovi mudraca, božićno vrijeme |
| Alegorijska | Društvena kritika | Propast aristokracije, ideološko razočaranje |
Novakov stil karakterizira specifična uporaba ironije koja stvara odmak između pripovjedača i opisane stvarnosti. Kroz perspektivu glavnog lika Mali, autor gradi složenu mrežu značenja koja povezuje osobnu dramu s širim društvenim kontekstom.
Psihološka karakterizacija likova posebno je značajna u interpretaciji djela. Mali kao pripovjedač predstavlja glas razočarane generacije, dok Madona utjelovljuje propadanje starog društvenog poretka. Njihov odnos simbolizira sukob između tradicije i modernosti, prošlosti i sadašnjosti.
- Odnos pojedinca prema društvenim promjenama
- Sukob između materijalnog i duhovnog
- Problematiku međuljudskih odnosa u izoliranoj sredini
- Pitanja osobnog identiteta i društvene uloge
Vlastiti dojam i refleksija
“Mirisi, zlato i tamjan” ostavlja snažan dojam svojom kompleksnom naracijom i simboličkom dubinom. Novakovo majstorstvo očituje se u sposobnosti da kroz naizgled jednostavnu priču o brizi za nepokretnu staricu stvara višeslojno djelo koje propituje temeljne ljudske vrijednosti.
Posebno je upečatljiv način na koji autor gradi atmosferu otočke izolacije kroz detaljan opis zimskog ambijenta. Hladnoća, vlaga i tmurno nebo stvaraju gotovo opipljivu tjeskobu koja prožima svaku stranicu. Ta atmosfera nije tek pozadina radnje – ona aktivno sudjeluje u oblikovanju psiholoških stanja likova.
Autorova ironija posebno dolazi do izražaja u tretiranju religijskih motiva. Kroz simboliku darova mudraca (mirisi, zlato i tamjan), Novak vješto dekonstruira tradicionalne vrijednosti i vjerovanja, postavljajući ih u kontekst moderne deziluzije. Kontrast između uzvišenog i profanog stvara jedinstvenu napetost koja se proteže kroz cijeli roman.
Ključni elementi koji ostavljaju najdublji dojam:
- Preciznost psihološke karakterizacije glavnog lika
- Maestralna uporaba ironije u prikazu društvenih odnosa
- Slojevitost simbolike koja se otkriva pri svakom novom čitanju
- Autentičnost prikaza otočkog mentaliteta i društvenih običaja
Posebno je zanimljiv način na koji Novak tretira vrijeme – kroz cikličko ponavljanje svakodnevnih rituala oko Madone stvara se dojam bezizlaznosti i zarobljenosti u vremenu. Ovaj postupak snažno naglašava egzistencijalnu dimenziju romana i univerzalnost njegove poruke.
Intertekstualne reference na biblijsku tradiciju dodaju dodatni sloj značenja, stvarajući složenu mrežu asocijacija koja zahtijeva aktivno sudjelovanje čitatelja u interpretaciji. Kroz ovaj postupak, roman nadilazi okvire realističke proze i ulazi u sferu modernističkog eksperimenta.
