Kultna drama Ive Brešana “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” predstavlja jedinstvenu adaptaciju Shakespeareovog remek-djela smještenu u dalmatinsko zaleđe 1940-ih godina. Ovo književno djelo spaja elemente tragedije i groteske stvarajući snažnu društvenu kritiku tadašnjeg vremena.
“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” je satirična drama koja kroz prizmu lokalne seoske zajednice i postavljanje Shakespeareovog Hamleta prikazuje složene društveno-političke odnose poslijeratne Jugoslavije. Djelo se bavi temama korupcije, zlouporabe moći i moralne degradacije društva.
Brešanov tekst majstorski isprepliće tradicionalne elemente sa suvremenom tematikom stvarajući univerzalnu priču koja i danas izaziva snažne reakcije publike. Kroz sudbine likova poput Bukare i učitelja Škunce, drama otvara brojna pitanja o pravdi, moralu i ljudskoj prirodi.
Uvod u lektiru
“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” satirična je drama koja spaja elemente klasične Shakespearove tragedije s lokalnim kontekstom dalmatinskog zaleđa. Tekst dramskog djela isprepliće tradicionalne vrijednosti sa suvremenom kritikom društva.
Autor
Ivo Brešan (1936-2017) jedan je od najznačajnijih hrvatskih dramatičara 20. stoljeća. Rođen u Vodicama, Brešan je stekao slavu svojim jedinstvenim pristupom dramskom stvaralaštvu koji kombinira groteskni realizam s političkom satirom. Njegov književni opus karakterizira:
- Spajanje lokalnog mentaliteta s univerzalnim temama
- Kritički osvrt na društvene anomalije
- Upotreba dijalekta kao sredstva karakterizacije likova
- Originalan pristup adaptaciji klasičnih djela
Žanr i književna vrsta
Drama “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” pripada sljedećim književnim kategorijama:
Književna odrednica | Karakteristike |
---|---|
Žanr | Tragikomedija |
Vrsta | Dramski tekst |
Podvrsta | Groteskna drama |
Stil | Satirični realizam |
- Političke satire kroz ruralni kontekst
- Intertekstualnosti s Shakespeareovim “Hamletom”
- Društvene kritike poslijeratnog razdoblja
- Groteske u prikazu likova i situacija
Mjesto i vrijeme

Mrduša Donja, fiktivno selo u Dalmatinskoj zagori, predstavlja središnju pozornicu Brešanove drame. Ovo zabačeno mjesto u dalmatinskom zaleđu savršeno ocrtava mikrokozmički prikaz tadašnjeg društva pedesetih godina 20. stoljeća.
Geografski kontekst:
- Smješteno u srcu Dalmatinske zagore
- Izolirano ruralno područje
- Tradicionalna seoska zajednica
- Ograničena povezanost s urbanim središtima
Vremenski okvir:
- Pedesete godine 20. stoljeća
- Poslijeratno razdoblje
- Era komunističko-socijalističkog režima
- Vrijeme društvene indoktrinacije
Vrijeme i mjesto radnje stvaraju autentičan kontekst za razvoj dramske radnje. Poslijeratno ozračje pedesetih godina pruža idealan okvir za prikaz društvenih previranja karakterističnih za tadašnju Jugoslaviju. Izoliranost Mrduše Donje pojačava dramsku napetost kroz ograničen prostor djelovanja likova te naglašava sukob tradicionalnih vrijednosti s novim političkim sustavom.
Brešan koristi ruralni ambijent kao metaforu šire društvene stvarnosti, gdje se kroz prizmu malog sela ogledaju univerzalni problemi moći, korupcije i moralnog propadanja. Vremenski kontekst poslijeratnog razdoblja dodatno naglašava dramatičnost situacije kroz prikaz nastojanja komunističkog režima da učvrsti svoju poziciju u društvu.
Tema i ideja djela

“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” kroz višeslojnu narativnu strukturu ispituje složene društvene odnose poslijeratne Jugoslavije. Brešanov tekst koristi paralelizam između Shakespeareove tragedije i stvarnosti dalmatinskog sela za kritiku društvenih anomalija.
Glavna tema
Središnja tema djela je pokušaj postavljanja Shakespeareovog Hamleta u ruralnom dalmatinskom selu, što služi kao platforma za kritiku totalitarizma. Režimska manipulacija umjetnošću očituje se kroz prilagodbu klasičnog teksta komunističkoj ideologiji, gdje lokalni moćnici koriste kulturu kao sredstvo političke kontrole.
Sporedne teme
- Moralna degradacija društva: Prikaz korumpiranog sustava vrijednosti kroz likove koji zlouporabljuju položaje moći
- Sukob tradicije i ideologije: Suprotstavljanje ruralnog mentaliteta nametnutim političkim doktrinama
- Društvena nepravda: Odnos pojedinca prema kolektivu kroz prizmu klasnih razlika
- Manipulacija istinom: Iskrivljavanje činjenica radi očuvanja političke moći
Ideja djela
Temeljna ideja djela je kritika društvenog sustava koji guši individualnost i umjetničku slobodu. Brešan kroz groteskno zrcaljenje Shakespeareovog predloška razotkriva mehanizme represije u totalitarnom društvu.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv | Simboličko značenje |
---|---|
Hamlet | Borba za pravdu i istinu |
Selo Mrduša | Mikrokozmos društvenog sustava |
Predstava | Manipulacija umjetnošću |
Dijalekt | Autentičnost nasuprot ideologiji |
Kompozicija djela

Drama “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” strukturirana je u dva čina koji se međusobno nadopunjuju u stvaranju složene društvene kritike. Kompozicija prati klasičnu dramsku strukturu s jasno definiranim dijelovima koji grade napetost i vode prema dramatičnom vrhuncu.
Uvod
Prvi čin započinje predstavljanjem sela Mrduša Donja i njegovih stanovnika. Učitelj Andro dobiva zadatak organizirati predstavu Hamleta, što izaziva različite reakcije mještana. Kroz dijaloge i situacije odmah se otkrivaju društveni odnosi moći te ideološke tenzije karakteristične za poslijeratno razdoblje.
Zaplet
Zaplet se razvija kroz dvije paralelne radnje: pripreme za predstavu Hamleta te stvarni život koji počinje preslikavati Shakespeareovu tragediju. Glavni konflikt nastaje kada lokalni moćnik Bukara preuzima kontrolu nad predstavom, mijenjajući izvorni tekst prema socijalističkim idealima. Istovremeno se razotkrivaju korupcija i zloupotreba položaja u zadruzi.
Vrhunac
Dramska napetost doseže vrhunac tijekom izvođenja predstave, kada se isprepliću glumljeni i stvarni događaji. Sukob između mladog Škoke (koji glumi Hamleta) i Bukare (koji utjelovljuje Klaudija) prerasta u otvorenu konfrontaciju. Istina o pronevjeri zadružnog novca izlazi na vidjelo pred cijelim selom.
Rasplet
Rasplet donosi tragične posljedice za glavne aktere. Škoko, poput pravog Hamleta, pokušava razotkriti istinu o nepravdi u zadruzi. Njegovi postupci dovode do niza događaja koji culminiraju u društvenom kaosu i osobnim tragedijama protagonista.
Zaključak
Završni dio drame spaja elemente tragedije i groteske. Mrduška verzija Hamleta završava neuspjehom, dok stvarni život likova poprima obilježja prave tragedije. Brešan majstorski povezuje umjetnost i stvarnost, pokazujući kako se univerzalne teme pravde i morala manifestiraju u specifičnom kontekstu dalmatinskog sela.
Dio drame | Glavna karakteristika |
---|---|
Prvi čin | Postavljanje konteksta i početak priprema predstave |
Drugi čin | Izvedba predstave i kulminacija stvarnih sukoba |
Kratki sadržaj

U selu Mrduša Donja pedesetih godina 20. stoljeća odvija se groteskna adaptacija Shakespeareovog Hamleta. Mate Bukara, lokalni partijski sekretar, naređuje učitelju Škunci organizaciju kazališne predstave nakon što zadrugar Šimurina interpretira Hamleta kao revolucionarnu priču o borbi za prava radnog naroda.
Učitelj Škunca, kao jedini obrazovani stanovnik sela, biva prisiljen režirati predstavu prilagođavajući izvorni tekst za lokalno stanovništvo. Njegova pozicija postaje još kompleksnija kad se stvarni život počinje preslikavati u kazališnu predstavu – Bukarina pronevjera zadružnog novca podsjeća na zločin Klaudija iz originalnog Hamleta.
Dramska radnja se razvija kroz sljedeće ključne elemente:
- Pripreme za predstavu koje razotkrivaju društvene tenzije
- Sukob između mladog Škoke i Bukare oko pronevjere novca
- Paralelizam između stvarnih događaja i Shakespeareove tragedije
- Kritiku totalitarnog sustava kroz prizmu seoske zajednice
Brešan koristi lokalni dijalekt i mentalitet dalmatinske zagore za stvaranje autentične atmosfere, istovremeno gradeći univerzalnu priču o korupciji i moralnom propadanju. Kroz groteskne elemente i političku satiru, drama prikazuje kako se klasični motivi pravde, osvete i morala manifestiraju u specifičnom kontekstu poslijeratne Jugoslavije.
Elementi usporedbe | Original (Hamlet) | Brešanova adaptacija |
---|---|---|
Glavni lik | Hamlet | Učitelj Škunca |
Antagonist | Klaudije | Mate Bukara |
Zločin | Ubojstvo kralja | Pronevjera novca |
Ambijent | Danski dvor | Dalmatinsko selo |
Redoslijed događaja

Dramska radnja u Mrduši Donjoj započinje sastankom Mjesnog aktiva Narodnog fronta gdje Mate Bukarica (Bukara) pokreće inicijativu za kulturno-prosvjetne aktivnosti. Njegova ideja o postavljanju Shakespeareovog “Hamleta” postaje središnja os oko koje se razvijaju daljnji događaji.
Organizacija predstave prelazi u ruke učitelja Škunce koji dobiva kompleksan zadatak režiranja. Šimurina, povratnik iz Zagreba, interpretira originalnu priču kroz prizmu socijalističke ideologije – Hamlet postaje borac za prava potlačenih seljaka, a njegov stric Klaudije predstavnik izrabljivačke klase.
Ključni događaji | Posljedice |
---|---|
Sastanak Mjesnog aktiva | Iniciranje kulturnih aktivnosti |
Šimurinina interpretacija | Ideološka adaptacija Hamleta |
Dodjela režije Škunci | Početak priprema predstave |
Pripreme za predstavu otkrivaju dublje društvene tenzije u selu:
- Bukara preuzima kontrolu nad produkcijom
- Lokalni dijalekt zamjenjuje književni jezik
- Originalni tekst doživljava drastične promjene
- Stvarni život počinje preslikavati dramsku radnju
Paralelizam između stvarnog života i kazališne predstave postaje očit kroz pronevjeru zadružnog novca, što odražava zločin Klaudija iz originalnog Hamleta. Odnosi među likovima postaju napetiji dok se približava izvedba predstave, stvarajući atmosferu koja spaja groteskno s tragičnim elementima.
Analiza likova

Brešanova drama “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” gradi složenu mrežu likova koji odražavaju društvene odnose poslijeratne Jugoslavije. Karakterizacija likova temelji se na paralelizmu sa Shakespeareovim “Hamletom”, pri čemu svaki lik nosi dvojaku ulogu – onu u stvarnom životu sela i onu u predstavi koju pripremaju.
Glavni likovi
- Joco Skokić (Škoko) je mladić koji utjelovljuje modernog Hamleta. Njegov karakter određuje tragična sudbina oca kojeg je Bukara nepravedno optužio za pronevjeru. Škoko se bori za pravdu kroz predstavu, koristeći je kao sredstvo razotkrivanja istine.
- Mate Bukarica (Bukara) predstavlja korumpiranog upravitelja zadruge koji zloporabi svoj položaj. U predstavi igra kralja Klaudija, što simbolički odražava njegovu stvarnu ulogu uzurpatora moći u selu. Karakteriziraju ga autoritarnost, manipulativnost i beskrupuloznost.
- Mile Puljiz (Puljo) je predsjednik Mjesnog aktiva koji bezuvjetno podržava Bukaru. Njegov lik predstavlja Polonija, dvorskog savjetnika koji slijepo slijedi autoritet. Puljizova karakterna slabost očituje se u nedostatku moralne hrabrosti.
- Anđa je Puljova kći i Jocina zaručnica koja u predstavi glumi Ofeliju. Njezin lik simbolizira moralnu dilemu između osobne lojalnosti i društvenih očekivanja.
Sporedni likovi
- Andro Škunca je seoski učitelj zadužen za režiju predstave. Njegov lik predstavlja intelektualca koji pokušava pomiriti umjetničke ambicije s političkim pritiscima.
- Mačak djeluje kao pomoćnik u zadruzi. Njegov lik služi kao comic relief, unoseći humor u napete situacije.
Odnosi između likova
Međusobni odnosi likova grade se kroz složenu mrežu sukoba:
- Škoko i Bukara predstavljaju središnji antagonizam drame, gdje se sukobljavaju pravda i korupcija
- Anđa se nalazi u rascjepu između lojalnosti ocu i ljubavi prema Škoki
- Škunca balansira između umjetničke vizije i političkih pritisaka
- Puljo održava servilni odnos prema Bukari, žrtvujući vlastiti integritet
Kroz ove odnose, Brešan stvara višeslojnu društvenu kritiku koja nadilazi okvire lokalnog konteksta.
Stil i jezik djela
Jezik u “Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja” odlikuje se autentičnom ruralnom štokavštinom Dalmatinske zagore. Brešanov stil karakterizira izrazita upotreba lokalnog govora koji stvara snažan kontrast prema izvornom Shakespeareovom tekstu.
Stilske figure i izražajna sredstva
- Vulgarizacija klasičnog teksta: Transformacija Shakespeareovih dijaloga u lokalni govor stvara jedinstveni stilski efekt
- Augmentativi i provincijalizmi: Učestala upotreba izraza poput “ljudina” “selendra” pojačava ruralni karakter djela
- Antieufemizmi: Direktan i surov način izražavanja suprotan od klasičnog Hamleta
- Neologizmi: Stvaranje novih riječi kombiniranjem lokalnog govora s političkim žargonom
Narativne tehnike
- Dijalog kao glavni alat: Dominiraju žive govorne scene između likova
- Paralelna radnja: Istovremeno odvijanje stvarnog života i kazališne predstave
- Groteskno pretjerivanje: Naglašavanje društvenih anomalija kroz prenaglašene karakteristike likova
- Ironijski odmak: Stalno prisutna ironija u odnosu seoske stvarnosti i visoke književnosti
Ton i atmosfera
- Tragikomični elementi: Spoj tragičnih događaja s humorističnim situacijama
- Satirični prizvuk: Kritički osvrt na društvene pojave kroz podrugljiv ton
- Dramska napetost: Gradacija atmosfere kroz sukob tradicionalnog i ideološkog
- Ruralni kolorit: Autentična atmosfera dalmatinskog sela kroz specifičan govor i običaje
Simbolika i motivi
Brešanova drama “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” bogata je simboličkim slojevima koji kroz ruralni kontekst kritiziraju društvene anomalije. Kroz spoj Shakespeareovog klasika i dalmatinskog sela, autor gradi složenu mrežu simbola, motiva i alegorija.
Simboli u djelu
- Hamlet kao simbol predstavlja borbu pojedinca protiv korumpiranog sustava, gdje glavni lik Joco Škoko postaje glas otpora protiv nepravde.
- Mrduša Donja simbolizira mikrokozmos socijalističkog društva, gdje se kroz izolirano selo ogledaju univerzalni problemi moći i korupcije.
- Zadružni novac postaje simbol moralne degradacije društva i zloupotrebe položaja.
- Predstava unutar predstave simbolizira manipulaciju umjetnošću u političke svrhe.
Motivi
- Pravda i nepravda prožimaju cijelo djelo kroz sukob Škoke i Bukare
- Tradicija i modernizacija sukobljavaju se kroz pokušaj izvođenja klasičnog djela u ruralnoj sredini
- Moć i korupcija manifestiraju se kroz lik Bukare i njegovu zloupotrebu položaja
- Ideološka manipulacija vidljiva je u interpretaciji Hamleta kroz prizmu socijalističke ideologije
Alegorija i metafora
- Izvođenje Hamleta alegorijski prikazuje društvenu stvarnost poslijeratne Jugoslavije
- Dijalekt služi kao metafora otpora protiv nametnutih kulturnih obrazaca
- Bukaričina interpretacija klasičnog teksta metaforički predstavlja iskrivljavanje istine
- Odnos selo-grad metaforički opisuje sukob periferije i centra moći
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Drama “Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” nastala je 1965. godine u specifičnom povijesnom trenutku poslijeratne Jugoslavije. Političke prilike tog vremena odražavaju se kroz nekoliko ključnih aspekata:
Političko okruženje:
- Dominantna ideologija socijalizma utječe na umjetničko stvaralaštvo
- Prisutnost cenzure ograničava slobodu umjetničkog izražavanja
- Centralizirana kontrola kulturne produkcije određuje podobnost sadržaja
Društveni elementi:
- Radnja se odvija u izmišljenom selu Mrduša Donja u Dalmatinskoj zagori
- Izolirano ruralno okruženje predstavlja mikrokozmos tadašnjeg društva
- Sukob tradicionalnih vrijednosti s novim političkim poretkom
- Lokalna vlast kontrolira kulturne aktivnosti kroz organizaciju predstave
Kulturološki aspekti:
Element | Manifestacija |
---|---|
Jezik | Lokalni dijalekt nasuprot književnom jeziku |
Tradicija | Ruralna kultura vs. visoka umjetnost |
Adaptacija | Prilagodba Shakespearea socijalističkim idealima |
Brešanov tekst kroz prizmu ruralne sredine 1950-ih godina prikazuje složene odnose moći tadašnjeg društvenog sustava. Dramska radnja koristi lokalni kontekst za univerzalnu kritiku totalitarizma kroz satirični prikaz pokušaja postavljanja klasičnog djela u seoskoj sredini.
Interpretacija i kritički osvrt
“Predstava Hamleta u selu Mrduša Donja” predstavlja složenu kritiku društvenog sustava kroz višeslojnu dramsku strukturu. Brešanova adaptacija Shakespeareovog klasika koristi groteskne elemente za razotkrivanje društvenih anomalija poslijeratnog razdoblja.
Paralelizam između originalnog Hamleta i seoske stvarnosti stvara snažan kontrast koji naglašava:
- Sukob tradicije i ideologije kroz prilagodbu klasičnog teksta lokalnom kontekstu
- Manipulaciju umjetnosti u političke svrhe putem nametnutih interpretacija
- Kritiku totalitarizma kroz prizmu ruralne zajednice
- Moralnu degradaciju društva prikazanu kroz korupciju lokalnih moćnika
Groteskni elementi drame manifestiraju se kroz:
Element | Manifestacija |
---|---|
Jezik | Vulgarizacija klasičnog teksta |
Likovi | Karikatularna interpretacija Shakespeareovih junaka |
Radnja | Spoj tragičnog i komičnog |
Atmosfera | Ruralni kolorit nasuprot visokoj umjetnosti |
Drama koristi selo Mrduša Donja kao mikrokozmos šireg društva, gdje lokalni moćnici zlorabe svoj položaj pod krinkom ideološke podobnosti. Brešan kroz ironiju i satirične elemente razotkriva mehanizme represije karakteristične za totalitarne sustave.
Intertekstualni odnos s originalnim Hamletom služi kao okvir za prikaz univerzalnih tema pravde, morala i ljudske prirode. Adaptacija klasičnog teksta u ruralni kontekst stvara jedinstvenu dramsku tenziju koja nadilazi lokalne okvire.
Kritički značaj djela leži u njegovoj sposobnosti da kroz prizmu lokalne zajednice prikaže šire društvene probleme. Spoj tradicionalnog i modernog, ruralnog i umjetničkog stvara složenu dramsku strukturu koja i danas ostaje relevantna u kontekstu društvene kritike.
Vlastiti dojam i refleksija
Brešanova drama ostavlja snažan dojam kroz majstorsko spajanje klasičnog Shakespeareovog djela s ruralnom stvarnošću poslijeratne Jugoslavije. Groteskni elementi stvaraju osjećaj nelagode dok pratimo transformaciju plemenitog Hamleta u iskrivljenu verziju socijalističke propagande.
Posebno upečatljiv aspekt drame je način na koji Brešan koristi lokalni dijalekt kao oružje društvene kritike. Vulgarizacija klasičnog teksta nije samo stilska odluka – ona podcrtava duboki jaz između visoke umjetnosti i brutalne realnosti Mrduše Donje. Likovi poput Bukare istovremeno izazivaju podsmijeh i gnušanje svojim primitivnim ponašanjem.
Snaga djela leži u njegovoj višeslojnosti:
- Političko-ideološki sloj razotkriva manipulaciju umjetnosti
- Društveno-kritički sloj prikazuje moralno propadanje zajednice
- Psihološki sloj istražuje ljudsku prirodu pod pritiskom vlasti
- Umjetnički sloj demonstrira sukob visoke kulture i lokalnog mentaliteta
Uporaba groteske posebno je učinkovita u prikazu:
- Vulgarizacije klasičnog teksta
- Karikiranih likova lokalnih moćnika
- Apsurdnih pokušaja ideologizacije umjetnosti
- Tragikomičnih elemenata u radnji
Drama ostavlja snažan osjećaj gorčine zbog prikaza društva u kojem ideali pravde padaju pred korupcijom i manipulacijom. Brešanov tekst ostaje aktualan jer progovara o univerzalnim temama kroz specifičan lokalni kontekst, stvarajući djelo koje nadilazi svoje vrijeme i prostor.