Književna zbirka “Sabrane pjesme” predstavlja neprocjenjivo blago hrvatske poezije koje je osvojilo generacije čitatelja svojim bogatstvom izraza i dubinom emocija. Kroz stranice ove lektire otkriva se jedinstveni svijet stihova koji su obilježili razvoj domaće književnosti.
Sabrane pjesme su antologijska zbirka koja obuhvaća najznačajnija pjesnička djela hrvatskih autora kroz različita povijesna razdoblja. Ova lektira donosi pregled vrhunskih poetskih ostvarenja koja su postala nezaobilazan dio obrazovnog programa.
Svaka pjesma u ovoj zbirci nosi posebnu umjetničku vrijednost i omogućuje čitateljima da dožive različite pjesničke forme, stilove i tematike. Od ljubavne lirike do domoljubnih stihova, zbirka pruža sveobuhvatan uvid u bogatstvo hrvatske poezije.
Uvod u lektiru
“Sabrane pjesme” predstavljaju bogatu riznicu hrvatske književnosti koja obuhvaća pjesnička djela iz različitih razdoblja. Ova lektira donosi pregled najznačajnijih poetskih ostvarenja koja su obilježila razvoj domaće poezije.
Autor
Antologiju “Sabrane pjesme” uredio je akademik Zvonimir Mrkonjić, ugledni hrvatski književnik i kritičar. Njegovim preciznim odabirom i stručnim pristupom nastala je zbirka koja predstavlja presjek najznačajnijih hrvatskih pjesnika poput Tina Ujevića, Antuna Gustava Matoša i Dobriše Cesarića. Mrkonjićev urednički rad odlikuje se posebnom pažnjom prema:
- Kronološkom slijedu pjesničkih opusa
- Reprezentativnosti odabranih djela
- Kvaliteti pjesničkog izraza
- Povijesnom značaju pojedinih autora
Žanr i književna vrsta
“Sabrane pjesme” pripadaju lirskom književnom rodu i žanru antologije. Zbirka obuhvaća različite pjesničke forme:
Pjesnička forma | Zastupljenost u zbirci |
---|---|
Sonet | 35% |
Slobodni stih | 30% |
Vezani stih | 25% |
Ostale forme | 10% |
- Raznovrsnost pjesničkih stilova
- Tematsku širinu (ljubavna domoljubna refleksivna lirika)
- Zastupljenost tradicionalnih i modernih poetskih izraza
- Kronološki pregled razvoja hrvatskog pjesništva
Mjesto i vrijeme

Antun Branko Šimić stvarao je svoje pjesme u dinamičnom razdoblju između 1913. i 1925. godine. Njegovo književno djelovanje započelo je u Drinovcima, rodnom mjestu gdje je proveo rane godine života, a kasnije se nastavilo u Zagrebu koji postaje središtem njegovog stvaralaštva.
Geografski kontekst pjesnikova stvaralaštva obuhvaća dva ključna područja:
- Dalmacija – Drinovci
- Rodno mjesto koje je oblikovalo njegove rane pjesničke impresije
- Mediteranski ambijent koji se odražava u motivima njegovih djela
- Period djetinjstva i mladenaštva (1898-1913)
- Zagreb
- Središte njegovog zrelog stvaralačkog razdoblja
- Mjesto gdje nastaju njegova najznačajnija djela
- Period intenzivnog književnog djelovanja (1913-1925)
Razdoblje | Lokacija | Značaj |
---|---|---|
1898-1913 | Drinovci | Formativne godine |
1913-1925 | Zagreb | Vrhunac stvaralaštva |
Dalmatinski period obilježen je utjecajem tradicionalnog života i mediteranskog podneblja, dok zagrebačko razdoblje karakterizira modernistički pristup poeziji i intenzivna književna aktivnost. Šimićev pjesnički izričaj evoluirao je kroz ova dva distinktivna geografska i vremenska okvira, stvarajući jedinstvenu sintezu tradicionalnog i modernog senzibiliteta.
Tema i ideja djela

“Sabrane pjesme” Antuna Branka Šimića predstavljaju složeno umjetničko djelo koje istražuje duboke egzistencijalne teme kroz prizmu modernističke poezije. Pjesnička zbirka obrađuje fundamentalna životna pitanja kroz jedinstvenu perspektivu pjesnika koji preispituje stvarnost i vlastito postojanje.
Glavna tema
Središnja tema Šimićevih “Sabranih pjesama” je intenzivno proživljavanje ljudske egzistencije kroz više dimenzija:
- Preispitivanje smisla života i smrti
- Odnos čovjeka prema transcendentalnom
- Transformacija duhovnog i fizičkog bića
- Propitivanje stvarnosti i percepcije svijeta
Sporedne teme
Šimićeva poezija obuhvaća nekoliko ključnih sporednih tema:
Samoća i izolacija
- Otuđenost pojedinca u modernom svijetu
- Kompleksni odnosi s obitelji, posebno u pjesmi “Mati”
- Društvena izoliranost umjetnika
Ljubav i patnja
- Emotivna previranja mladosti
- Neostvarene ljubavi i čežnja
- Transformativna moć ljubavnog iskustva
Ideja djela
- Prikazu transformacije ljudskog bića kroz umjetnost
- Potrebi za duhovnim uzdizanjem iznad materijalne stvarnosti
- Traganju za autentičnim izrazom u modernom svijetu
- Povezivanju individualnog iskustva s univerzalnim ljudskim stanjima
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv | Simboličko značenje |
---|---|
Zvijezde | Vječnost i transcendencija |
Preobraženje | Duhovna transformacija |
Tijelo | Materijalna prolaznost |
Hercegovina | Zavičajni identitet |
Plava boja | Duhovnost i beskraj |
Kompozicija djela

Kompozicija Cesarićevih sabranih pjesama karakterizira jednostavan pjesnički izraz i dosljednost u formi. Svaka njegova pjesma slijedi preciznu strukturalnu organizaciju koja održava ritam i melodičnost kroz pet ključnih dijelova.
Uvod
Uvodne strofe Cesarićevih pjesama postavljaju atmosferu i osnovni ton djela. U pjesmi “Povratak” prvi stih “Ko zna, ah, niko, niko ništa ne zna…” odmah uvodi čitatelja u melankoličnu atmosferu te postavlja filozofsko pitanje o ljudskoj spoznaji.
Zaplet
Pjesnički zaplet razvija se kroz gradaciju osjećaja i misli u središnjim strofama. Cesarić gradi napetost kroz ponavljanje ključnih motiva i postupno produbljivanje osnovne teme, kao u pjesmi “Oblak” gdje razvija metaforu prolaznosti kroz transformaciju oblaka.
Vrhunac
Vrhunac se u Cesarićevim pjesmama najčešće nalazi u pretposljednjoj strofi. Tu dolazi do kulminacije pjesničke misli i emocionalnog naboja, često praćeno promjenom ritma ili pojačanom uporabom stilskih figura.
Rasplet
Rasplet donosi smirivanje tempa i razrješenje pjesničke tenzije. Cesarić često koristi tehniku postupnog stišavanja ritma kroz smanjivanje broja slogova u stihovima ili promjenu interpunkcije.
Zaključak
Završne strofe Cesarićevih pjesama karakterizira zaokruživanje osnovne misli ili poante. Pjesnik često završava univerzalnom istinom ili refleksijom koja proizlazi iz prethodnih stihova, dajući pjesmi filozofsku dimenziju.
Strukturalni element | Karakteristike | Primjer iz pjesme |
---|---|---|
Uvod | Postavljanje teme | “Ko zna, ah, niko…” |
Zaplet | Gradacija osjećaja | “Oblak” – metamorfoza |
Vrhunac | Kulminacija misli | Pretposljednja strofa |
Rasplet | Smirivanje ritma | Stišavanje tempa |
Zaključak | Univerzalna istina | Filozofska poanta |
Kratki sadržaj

“Sabrane pjesme” Antuna Branka Šimića organizirane su u nekoliko distinktivnih ciklusa koji kronološki prate njegov pjesnički razvoj. Prvi ciklus “Preobraženja” iz 1920. godine donosi kultne pjesme poput “Pjesnici” i “Moja preobraženja”, koje demonstriraju Šimićev zreli pjesnički izraz.
Tematske cjeline u zbirci:
Ciklus | Značajne pjesme | Razdoblje |
---|---|---|
Preobraženja | “Pjesnici”, “Mladić” | 1920. |
Žene, mladići, ljeto | “Zavodnik”, “Zavedena” | 1917-1920. |
Rane pjesme | “Hercegovina”, “Povratak” | 1913-1917. |
Posthuma | “Mrtva ljubav”, “Samoća na vodi” | 1925-1960. |
Središnji dio zbirke obuhvaća cikluse “Žene, mladići, ljeto”, “Zavodnik” i “Zavedena”, gdje Šimić istražuje različite aspekte ljudskih odnosa i emotivnih stanja. Pjesme poput “Hercegovine” i “Samoće na vodi” predstavljaju vrhunce njegovog stvaralaštva kroz evokativne prikaze zavičaja i unutarnjih previranja.
Završni dio zbirke sadrži pjesme objavljene u periodici između 1913. i 1924. godine, kao i posthumno objavljene radove. Ovi tekstovi omogućuju cjelovit uvid u pjesnikovu umjetničku evoluciju i tematske preokupacije kroz različite stvaralačke faze.
Redoslijed događaja

Redoslijed događaja u “Sabranim pjesmama” prati preciznu strukturalnu organizaciju koja se odvija kroz nekoliko ključnih faza:
Početna faza:
- Uvođenje osnovne teme ili motiva
- Postavljanje pjesničkog ugođaja
- Predstavljanje glavnih simbola
Središnja faza:
- Razvoj pjesničke misli
- Gradacija osjećaja i doživljaja
- Produbljivanje tematske linije
Kulminacijska faza:
- Vrhunac pjesničkog izraza
- Intenziviranje emocionalnog naboja
- Spajanje simboličkih elemenata
Završna faza:
- Poetska sinteza
- Razrješenje tematskog sukoba
- Završna refleksija
Konkretni primjeri organizacije vidljivi su u različitim pjesničkim zbirkama:
Faza | Cesarićeve pjesme | Šimićeve pjesme |
---|---|---|
Početna | Atmosferski uvod | Simbolički početak |
Središnja | Gradacija osjećaja | Ekspresionistički razvoj |
Kulminacija | Pretposljednja strofa | Vrhunac u središtu |
Završna | Univerzalna istina | Transcendentalni kraj |
Svaka pjesma unutar zbirke slijedi vlastiti ritam razvoja događaja, ali zadržava prepoznatljivu strukturu koja omogućuje čitatelju praćenje pjesničke misli od uvoda do završne refleksije. Ova organizacija posebno je vidljiva u ciklusima poput “Preobraženja” gdje pjesnički izraz prati jasnu liniju razvoja kroz sve faze.
Analiza likova

Analiza likova u “Sabranim pjesmama” otkriva složene odnose između lirskog subjekta i drugih pojava u pjesničkom svijetu. Likovi se pojavljuju kao nositelji različitih simboličkih značenja kroz pjesničke slike i metafore.
Glavni likovi
Glavni likovi u “Sabranim pjesmama” manifestiraju se kroz nekoliko ključnih oblika:
- Lirski subjekt – dominantna figura koja izražava unutarnje doživljaje svijeta kroz osobnu perspektivu
- Pjesnička duša – manifestira se kao samostalni entitet koji prolazi kroz preobražaje i transformacije
- Pjesnik-promatrač – javlja se u Cesarićevim pjesmama kao svjedok svakodnevnih prizora i životnih situacija
- Unutarnji glas – posebno izražen u Šimićevim pjesmama gdje vodi dijalog sa samim sobom
Sporedni likovi
Sporedni likovi pojavljuju se u različitim ulogama:
- Prirodne pojave – mjesec, zvijezde, vjetar kao personificirani elementi
- Prolaznici – anonimni likovi koji simboliziraju društvo ili određene društvene pojave
- Ljubavni objekti – idealizirane figure koje predstavljaju pjesnikovu čežnju
- Simbolički likovi – smrti, života, vremena kao personificirani koncepti
Odnosi između likova
- Dijalog između lirskog subjekta i prirodnih pojava
- Kontemplativni odnos pjesnika prema prolaznicima i društvu
- Introspektivna komunikacija između različitih aspekata pjesnikove osobnosti
- Simbolička interakcija s personificiranim pojavama poput smrti ili vremena
Tip odnosa | Manifestacija | Primjer |
---|---|---|
Unutarnji | Dijalog sa sobom | Šimićeve pjesme preispitivanja |
Vanjski | Promatranje drugih | Cesarićevi društveni motivi |
Simbolički | Susret s pojavama | Dijalog s prirodom |
Stil i jezik djela
Stil i jezik u “Sabranim pjesmama” očituju se kroz raznolike pjesničke izraze koji variraju od jednostavnog do kompleksnog. Hrvatski pjesnici poput Cesarića i Ujevića razvili su prepoznatljive stilske karakteristike koje definiraju njihov jedinstveni pjesnički izraz.
Stilske figure i izražajna sredstva
“Sabrane pjesme” obiluju različitim stilskim figurama koje obogaćuju pjesnički izraz:
- Metafore i simboli: Pjesnici koriste složene metaforičke konstrukcije za izražavanje dubokih emocija i životnih istina
- Personifikacija: Prirodne pojave i apstraktni pojmovi dobivaju ljudske osobine
- Asonanca i aliteracija: Zvučno poigravanje riječima stvara poseban ritam i melodičnost
- Kontrast: Suprotstavljanje pojmova naglašava pjesničke poruke
Narativne tehnike
Pjesnici primjenjuju različite narativne pristupe u svojim djelima:
- Cesarić koristi jednostavan narativni tok s jasnom strukturom
- Ujević kombinira tradicionalne forme s modernističkim elementima
- Izmjena perspektiva između osobnog i univerzalnog
- Kronološko i asocijativno nizanje pjesničkih slika
Ton i atmosfera
Atmosfera u pjesmama varira ovisno o tematici i razdoblju nastanka:
Pjesnik | Dominantan ton | Karakteristična atmosfera |
---|---|---|
Cesarić | Melankoličan | Intimna i kontemplativna |
Ujević | Dinamičan | Emotivno intenzivna |
- Pažljiv odabir riječi i ritma
- Specifičnu strukturu stiha
- Kombinaciju zvučnih i vizualnih elemenata
- Emotivnu obojenost izraza
Simbolika i motivi
Simbolika i motivi u “Sabranim pjesmama” predstavljaju složenu mrežu pjesničkih elemenata koji grade dublja značenja pojedinačnih djela. Kroz pažljivo odabrane simbole pjesnici stvaraju višeslojne interpretacije svojih misli i osjećaja.
Simboli u djelu
Simboli u “Sabranim pjesmama” nose specifična značenja koja se ponavljaju kroz različite pjesme. Među najistaknutijim simbolima nalazi se labud koji predstavlja pjesnika i njegovo stvaralaštvo, što je posebno vidljivo u Mallarmeovoj poeziji. Jezero se često pojavljuje kao simbol svijeta koji okružuje pjesnika, dok krilo simbolizira pjesničku slobodu izražavanja.
Ključni simboli uključuju:
- Prirodne pojave: sunce, mjesec, zvijezde
- Životinje: labud, ptica, leptir
- Elementi: voda, vatra, zrak
- Boje: bijela (čistoća), plava (sloboda), crna (tama)
Motivi
Motivi u zbirci grade tematsku osnovu pjesama kroz ponavljajuće elemente koji nose specifična značenja. Glavni motivi uključuju:
Motiv | Značenje | Primjer u pjesmi |
---|---|---|
Samoća | Unutarnja borba | “Preobraženje” |
Ljubav | Životna snaga | “Opomena” |
Smrt | Prolaznost | “Povratak” |
Priroda | Harmonija | “Nostalgija” |
Alegorija i metafora
- Metaforički odnosi između prirodnih pojava i ljudskih emocija
- Alegorijske priče o životnim istinama
- Personifikacija apstraktnih pojmova poput vremena i smrti
- Složene usporedbe između fizičkog i duhovnog svijeta
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Povijesni kontekst hrvatskih sabranih pjesama neraskidivo je povezan s dramatičnim događajima 20. stoljeća. Miroslav Krleža, jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika, stvarao je svoja djela u vrijeme dubokih društvenih previranja, uključujući Prvi svjetski rat, međuratno razdoblje i Drugi svjetski rat. Njegovo remek-djelo “Balade Petrice Kerempuha” posebno oslikava povijesne trenutke poput Seljačke bune Matije Gupca iz 1573. godine.
Društveni kontekst sabranih pjesama odražava složene odnose različitih društvenih slojeva u Hrvatskoj. Pjesnici su često tematizirali:
- Klasne nejednakosti između seljaka i plemstva
- Borbu za nacionalni identitet
- Društvene promjene u urbanim sredinama
- Položaj pojedinca u modernom društvu
Kulturni kontekst djela obuhvaća bogatu tradiciju hrvatske književnosti koja spaja:
- Tradicionalne folklorne elemente
- Modernističke književne pristupe
- Europske kulturne utjecaje
- Lokalne dijalektalne posebnosti
Razdoblje | Glavni predstavnik | Ključno djelo |
---|---|---|
Međuratno | Miroslav Krleža | Balade Petrice Kerempuha |
Moderna | A.G. Matoš | Sabrane pjesme |
Ekspresionizam | A.B. Šimić | Preobraženja |
Hrvatski pjesnici stvarali su djela koja odražavaju složenu mrežu povijesnih okolnosti, društvenih odnosa i kulturnih strujanja svog vremena. Njihove sabrane pjesme predstavljaju književnu riznicu koja dokumentira razvoj hrvatske poezije kroz različita razdoblja modernizma.
Interpretacija i kritički osvrt
Interpretacija sabranih pjesama otkriva složene slojeve značenja kroz nekoliko ključnih aspekata. Josip Pupačić u svojim “Izabranim pjesmama” koristi pejzažne motive kao temeljne elemente poetskog izraza, stvarajući snažnu vezu između prirode i ljudskih emocija. Njegova zbirka strukturirana je kroz pet zasebnih cjelina koje pokazuju evoluciju pjesničkog izričaja.
Dobriša Cesarić donosi drugačiji pristup u zbirci “Tišina i druge pjesme”, gdje jednostavnost izraza postaje njegov zaštitni znak. Cesarićev poetski svijet gradi se oko svakodnevnih pojava i detalja iz prirode, pretvarajući ih u univerzalne simbole ljudskog iskustva.
Kritički osvrt na sabrane pjesme identificira nekoliko dominantnih karakteristika:
Stilske značajke:
- Precizna uporaba jezika
- Jasnoća izraza kod Cesarića
- Složena metaforika kod Pupačića
- Ritmička organizacija stihova
Tematski elementi:
- Priroda kao zrcalo duševnih stanja
- Pejzažni motivi kao nositelji značenja
- Svakodnevne pojave pretvorene u poeziju
- Unutarnji svijet pjesnika
Strukturalna analiza pokazuje različite pristupe organizaciji pjesničkog materijala:
Autor | Pristup strukturi | Dominantni motivi |
---|---|---|
Pupačić | Kompleksna organizacija | Pejzažni elementi |
Cesarić | Jednostavna forma | Prirodne pojave |
Kritička procjena ukazuje na visoku umjetničku vrijednost ovih zbirki, posebno u kontekstu razvoja hrvatske moderne poezije. Metodički pristup interpretaciji omogućava dublje razumijevanje pjesničkih postupaka i njihove uloge u stvaranju značenja.
Vlastiti dojam i refleksija
Sabrane pjesme Antuna Branka Šimića pobuđuju snažne emotivne reakcije kod čitatelja kroz nekoliko ključnih aspekata:
Pjesnička simbolika ostavlja dubok trag kroz:
- Intenzivne vizualne metafore u pjesmama poput “Modra poput mora do dva tvoja oka”
- Snažne kontraste između svjetla i tame koji stvaraju dramatičnu atmosferu
- Precizno odabrane riječi koje grade složene pjesničke slike
Tematska slojevitost se očituje kroz:
- Preispitivanje života i smrti u pjesmama poput “Smrt”
- Introspektivne momente koji pozivaju na dublje promišljanje
- Univerzalne motive koji nadilaze vremenska ograničenja
Čitanje zbirke otkriva suptilne nijanse značenja pri svakom novom susretu s tekstom. Pojedine pjesme zahtijevaju višestruko čitanje za potpuno razumijevanje složenih metafora i simbola. Šimićev jedinstveni stil kombinira:
Element | Učinak na čitatelja |
---|---|
Ritmičnost | Stvara melodičnost i flow |
Metaforika | Pobuđuje snažne vizualne asocijacije |
Simbolizam | Omogućuje višeslojno tumačenje |
Emotivni naboj | Izaziva direktnu emocionalnu reakciju |
Zbirka posebno impresionira načinom na koji pjesnik transformira svakodnevne motive u umjetničke slike prožete dubokim značenjem. Šimićev pristup poeziji nadilazi puko bilježenje misli – on stvara kompleksne svjetove unutar svake pjesme.