Antun Šoljan, jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, napisao je dirljivu novelu “Zagrljaj” koja ostavlja dubok trag u srcima čitatelja. Ovo remek-djelo moderne hrvatske književnosti istražuje složene odnose između umjetnika i stvarnosti kroz prizmu protagonista-pisca.
“Zagrljaj” je novela koja prati protagonista-pisca u potrazi za savršenom književnom pričom. Kroz simbolički susret s tajanstvenim strancem na pustoj cesti, djelo istražuje teme umjetničkog stvaralaštva, kreativnosti i odnosa između stvarnosti i fikcije.
Šoljanov jedinstveni pristup pripovjedanju i slojevita simbolika čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književnosti. Način na koji autor isprepliće realnost i fikciju stvara kompleksnu narativnu strukturu koja poziva čitatelja da pronikne u dublje značenje umjetničkog stvaralaštva.
Uvod u lektiru
Novela “Zagrljaj” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti koja propitkuje odnos umjetnika prema stvaralaštvu. Priča prati protagonista-pisca u potrazi za savršenom književnom pričom kroz simbolički susret s misterioznim strancem.
Autor
Antun Šoljan (1932-1993) istaknuti je hrvatski književnik modernističkog razdoblja. Njegov književni opus obuhvaća poeziju, prozu, eseje, kritike te prijevode s engleskog jezika. Šoljan pripada takozvanoj “krugovaškoj generaciji” hrvatskih pisaca koja je stvarala oko časopisa Krugovi tijekom 1950-ih godina.
| Ključne informacije o autoru | |
|---|---|
| Godina rođenja | 1932. |
| Godina smrti | 1993. |
| Književno razdoblje | Modernizam |
| Značajna djela | “Izdajice”, “Kratki izlet”, “Zagrljaj” |
Žanr i književna vrsta
“Zagrljaj” je novela koja pripada modernoj hrvatskoj prozi. Karakteriziraju je:
- Simbolički pristup pripovijedanju
- Složena psihološka karakterizacija likova
- Eksperimentalna narativna struktura
- Metafikcijski elementi
- Isprepletanje stvarnosti i fikcije
Tekst kombinira elemente realističkog pripovijedanja s modernističkim tehnikama poput unutarnjeg monologa te fragmentarne naracije. Šoljan koristi novelističku formu za istraživanje složenih tema umjetničkog stvaralaštva kroz prizmu individualnog iskustva protagonista.
Mjesto i vrijeme
Radnja novele “Zagrljaj” smještena je na neimenovanom dalmatinskom otoku, stvarajući atmosferu izolacije karakterističnu za Marinkovićev književni opus. Otok kao lokacija nije slučajan izbor – predstavlja mikrokozmos mediteranskog ambijenta s kamenim kućama, uskim ulicama i morem koje okružuje prostor zbivanja.
Vremenski okvir priče pozicioniran je u sredinu 20. stoljeća, što se očituje kroz:
- Društvene okolnosti opisane u noveli
- Jezik i dijalektalne izraze karakteristične za to razdoblje
- Reference na poslijeratno vrijeme
- Način života otočana tipičan za pedesete godine prošlog stoljeća
Marinković vješto koristi geografsku izoliranost otoka i specifično povijesno razdoblje za stvaranje jedinstvenog narativnog prostora. Kombinacija ova dva elementa – otočke izolacije i povijesnog konteksta sredine 20. stoljeća – stvara savršenu pozornicu za razvoj složenih međuljudskih odnosa i unutarnjih previranja glavnog lika.
| Element | Opis |
|---|---|
| Mjesto | Neimenovani dalmatinski otok |
| Vrijeme | Sredina 20. stoljeća |
| Ambijent | Mediteranski, otočki |
| Atmosfera | Izolirana, intimna |
Tema i ideja djela
Novela “Zagrljaj” Ranka Marinkovića predstavlja složeno književno djelo koje se bavi umjetničkim stvaralaštvom i kritikom društva kroz prizmu života u malom primorskom mjestu.
Glavna tema
Središnja tema novele je potraga pisca za književnom inspiracijom u svakodnevnom životu. Protagonist kroz svoja zapažanja kritički promatra život u malom primorskom mjestu dok pokušava pronaći materijal za svoje stvaralaštvo. Marinković vješto isprepliće realnost i fikciju stvarajući napetost između umjetničke inspiracije i stvarnog života.
Sporedne teme
Sporedne teme u noveli “Zagrljaj” obuhvaćaju:
- Mentalitet malog mjesta – ograničenost razmišljanja i života u izoliranoj sredini
- Intelektualna izoliranost – sukob između obrazovanog pojedinca i njegove okoline
- Odnos stvarnosti i nadrealnosti – prožimanje stvarnih događaja s nadrealnim elementima
- Društvena kritika – ironičan prikaz provincijskog mentaliteta i društvenih normi
Ideja djela
Temeljna ideja djela leži u propitivanju prirode umjetničkog stvaralaštva i važnosti suzdržavanja od brzopletih sudova o drugima. Marinković kroz djelo naglašava potrebu za dubljim razumijevanjem ljudskih sudbina prije donošenja zaključaka o njima.
Motivi i simboli povezani s temom
Ključni motivi u djelu:
| Motiv | Simboličko značenje |
|---|---|
| Zagrljaj | Simbol povezanosti umjetnika i stvarnosti |
| Malo mjesto | Predstavlja ograničenost i izolaciju |
| Žandar | Simbol autoriteta i represije |
| More | Simbolizira slobodu i beskraj mogućnosti |
Marinković koristi ove motive za stvaranje složene mreže značenja koja podupire glavne tematske preokupacije djela.
Kompozicija djela
Novela “Zagrljaj” Ranka Marinkovića ističe se svojom kompleksnom višeslojnom strukturom koja se sastoji od nekoliko narativnih razina. Pripovjedna struktura gradi se kroz isprepletanje različitih perspektiva i narativnih okvira.
Uvod
Kompozicijski uvod novele započinje prikazom pisca koji pokušava stvoriti književno djelo. Pripovjedač promatra pisca dok ovaj sjedi za stolom i suočava se s tzv. “bijelom stranicom”. Kroz ovaj početni segment Marinković uvodi ključne motive stvaralaštva i umjetničke inspiracije.
Zaplet
Zapletna struktura razvija se kroz nekoliko paralelnih linija:
- Pripovjedačevo promatranje pisca
- Piščeva šetnja mjestom u potrazi za inspiracijom
- Susret s različitim likovima iz malog mjesta
- Unutarnji monolozi i razmišljanja o prirodi stvaralaštva
Vrhunac
Kulminacija radnje događa se u trenutku susreta pisca sa žandarom. Ovaj ključni moment predstavlja simbolički sukob umjetnika s autoritetom te vrhunac napetosti između stvarnosti i umjetničke slobode. Scena zagrljaja sa žandarom postaje centralna točka djela.
Rasplet
Rasplitanje radnje odvija se kroz:
- Piščevo konačno suočavanje sa stvarnošću
- Transformaciju fizičkog zagrljaja u metafizički simbol
- Povratak na početnu situaciju pisanja
Zaključak
Završni dio novele vraća se na motiv pisca za stolom, zatvarajući tako kružnu strukturu djela. Marinković ostavlja otvorenim pitanje odnosa između umjetnika i stvarnosti, čime dodatno naglašava modernistički karakter novele.
| Narativna razina | Funkcija |
|---|---|
| Vanjski okvir | Čitatelj koji čita tekst |
| Prvi unutarnji okvir | Autor Ranko Marinković |
| Drugi unutarnji okvir | Pisac-promatrač kao pripovjedač |
Kratki sadržaj
Novela “Zagrljaj” prikazuje kompleksnu narativnu strukturu s tri različita “ja” koja se međusobno isprepliću kroz radnju. Autorsko “ja” predstavlja književnika u stvaralačkoj krizi koji bezuspješno pokušava napisati priču. Pripovjedačko “ja” vodi dijalog s autorskim “ja” dok treće “ja” predstavlja samog Ranka Marinkovića kao stvarnog autora djela.
Radnja započinje prikazom pisca koji sjedi za stolom pokušavajući napisati književno djelo. Nakon neuspjelog pokušaja pisanja prve rečenice odustaje te izlazi na ulicu u potragu za inspiracijom. Tijekom šetnje gradom susreće različite likove i situacije:
- Promatranje svakodnevnog života u malom mjestu
- Susret s lokalnim žandarom koji postaje središnji motiv
- Unutarnji monolozi i razmišljanja o umjetničkom stvaralaštvu
- Simbolički sukob između umjetnika i autoriteta
Kulminacija radnje događa se kada pisac odluči pratiti žandara te ga na kraju zagrli, što predstavlja ključni simbolički trenutak djela. Ovaj fizički kontakt bez pristanka dodatno komplicira odnose među likovima i produbljuje značenjski sloj novele.
Struktura djela namjerno je konstruirana kao zbunjujuća kako bi čitatelj teško razlikovao koji lik govori u kojem trenutku. Ova tehnika stvara višeslojno značenje koje se može tumačiti na različite načine:
| Narativna razina | Funkcija |
|---|---|
| Autorsko “ja” | Prikaz stvaralačke krize |
| Pripovjedačko “ja” | Komunikacija s autorom |
| Treće “ja” | Meta-književna razina |
Kroz ovakvu složenu strukturu Marinković istražuje teme umjetničkog stvaralaštva, odnosa umjetnika prema stvarnosti te prirodu samog književnog djela kao umjetničke forme.
Redoslijed događaja
Radnja novele “Zagrljaj” odvija se kroz precizno strukturiran niz događaja koji grade napetost priče. Središnji događaji razvijaju se sljedećim redoslijedom:
- Početna scena
- Žandar stoji na rivi izrazito ljutit
- Ispaljuje hitac u more iz frustracije
- Manifestira svoj bijes prema mještanima kroz simbolički čin pucanja
- Ključni susret
- Pisac se neopaženo približava žandaru
- Prekriva žandaru oči rukama u igrivom gestu
- Žandar isprva prihvaća igru, misleći da je netko drugi
- Kulminacija
- Žandar prepoznaje pisca i reagira negativno
- Pokušava posegnuti za svojim pištoljem
- Pisac brzo reagira snažnim zagrljajem
- Dramski vrhunac
- Žandar moli pisca da ga pusti
- Pisac odbija, svjestan opasnosti
- Obojica ostaju zarobljeni u zagrljaju
Svaki od ovih događaja doprinosi gradnji tenzije i simboličkom značenju djela. Marinković majstorski isprepliće realističke elemente s metaforičkim značenjima, stvarajući višeslojnu narativnu strukturu koja kulminira u fizičkom i simboličkom zagrljaju između pisca i žandara.
| Faza radnje | Simboličko značenje |
|---|---|
| Hitac u more | Protest protiv društvenih ograničenja |
| Zagrljaj | Sukob umjetnosti i autoriteta |
| Međusobno držanje | Neraskidiva veza stvarnosti i umjetnosti |
Analiza likova
Likovi u noveli “Zagrljaj” predstavljaju složenu mrežu odnosa koji se isprepliću kroz različite razine pripovijedanja. Svaki lik nosi simboličko značenje i doprinosi višeslojnosti djela kroz svoje specifične karakteristike i interakcije.
Glavni likovi
Središnje mjesto u noveli zauzimaju dva ključna lika:
- Pisac funkcionira kao protagonist koji se nalazi u stvaralačkoj krizi. Njegovo pripovijedanje oscilira između prvog i drugog lica, što dodatno naglašava njegovu podijeljenu prirodu umjetnika. Kroz njegove oči promatramo svijet maloga mjesta dok traži inspiraciju za svoju priču.
- Promatrač djeluje kao piščev alter ego koji kontinuirano prati i analizira piščeve postupke. On predstavlja svojevrsnu meta-razinu pripovijedanja koja omogućava dodatnu perspektivu na događaje u noveli.
Sporedni likovi
Sporedni likovi daju živost i autentičnost atmosferi malog dalmatinskog mjesta:
- Šjor Keko: Lokalni činovnik koji svoje dane provodi sjedeći pred svojim uredom, predstavljajući tipičan prizor mediteranske svakodnevice
- Šjor Bepo: Otočanin koji svojim pojavljivanjem doprinosi realističnom prikazu lokalnog mentaliteta
- Financ: Službena osoba čija interakcija sa seljakom stvara dodatnu dramsku napetost
- Žandar: Ključni sporedni lik koji svojim odnosom s piscem simbolizira sukob umjetnosti i autoriteta
Odnosi između likova
- Pisac – Promatrač: Njihov odnos predstavlja unutarnji dijalog umjetnika sa samim sobom
- Pisac – Žandar: Simbolički sukob koji kulminira značajnim zagrljajem
- Likovi – Mjesto: Svi likovi grade složene odnose s prostorom malog mjesta koji ih okružuje
Stil i jezik djela
Novela “Zagrljaj” Ranka Marinkovića odlikuje se jedinstvenim stilskim izrazom i inovativnom uporabom jezika. Marinković stvara kompleksnu narativnu strukturu kroz spajanje različitih pripovjedačkih perspektiva i stilskih postupaka.
Stilske figure i izražajna sredstva
Metatekstualnost je dominantno stilsko sredstvo gdje pisac postaje lik u vlastitoj priči. Marinković koristi brojne stilske figure poput:
- Metafore zagrljaja kao simbola povezanosti umjetnosti i stvarnosti
- Ironije u prikazu odnosa pisca i žandara
- Personifikacije predmeta i pojava u opisima dalmatinskog mjesta
- Unutarnjeg monologa koji otkriva psihološka stanja likova
Narativne tehnike
Marinković primjenjuje inovativnu tehniku odvajanja pripovjedačevog “ja” od piščevog “ja”. Ova tehnika stvara:
- Dva intelektualno odvojena entiteta koji komuniciraju bez grafičkog odvajanja
- Fluidne prijelaze između svijesti pripovjedača i pisca
- Preklapanje realnog i nadrealnog
- Simultano pripovijedanje iz više perspektiva
Ton i atmosfera
Atmosfera djela gradi se kroz:
- Izmjenu realističkih i nadrealnih elemenata
- Suptilnu napetost između stvarnog i izmišljenog
- Ironijski odmak od opisanih događaja
- Psihološku napetost koja proizlazi iz unutarnjih previranja likova
Marinkovićev jezik karakterizira preciznost izraza i bogata metaforika, stvarajući složenu mrežu značenja koja povezuje različite narativne razine. Njegova stilska virtuoznost očituje se u sposobnosti da održi ravnotežu između realističkog pripovijedanja i eksperimentalnih narativnih postupaka.
Simbolika i motivi
Simbolika i motivi u noveli “Zagrljaj” čine složenu mrežu značenja koja se isprepliće kroz cijelo djelo. Središnji motiv zagrljaja nosi višestruka simbolička značenja koja se razvijaju kroz različite razine pripovjedne strukture.
Simboli u djelu
- Zagrljaj: Predstavlja središnji simbol koji označava spajanje umjetnosti i stvarnosti, ali istovremeno simbolizira i sukob između stvaralačke slobode i društvenih ograničenja
- Bijela stranica: Simbolizira stvaralačku krizu pisca te prazninu koju umjetnik osjeća prije stvaranja
- More: Simbolizira slobodu stvaralaštva i beskrajne mogućnosti umjetničkog izražavanja
- Žandar: Utjelovljuje autoritarnu vlast i društvena ograničenja koja sputavaju umjetničku slobodu
- Otok: Predstavlja izolaciju umjetnika i ograničenost prostora stvaralaštva
Motivi
- Stvaralačka kriza: Pojavljuje se kao glavni pokretač radnje kroz piščevu nemogućnost pisanja
- Umjetničko stvaralaštvo: Prožima cijelu novelu kroz piščevu potragu za inspiracijom
- Sukob autoriteta: Manifestira se kroz odnos pisca i žandara
- Samoća: Vidljiva u piščevom lutanju gradom i unutarnjim monolozima
- Promatranje: Izraženo kroz piščevo zapažanje svakodnevnih prizora
Alegorija i metafora
- Zagrljaj pisca i žandara djeluje kao alegorija odnosa umjetnosti i vlasti
- Hitac u more metaforički prikazuje protest protiv društvenih normi
- Šetnja gradom predstavlja metaforu za umjetničko traganje
- Dijalog između različitih “ja” metaforički prikazuje unutarnji sukob umjetnika
- Otok kao metafora za ograničenost i izoliranost stvaralačkog procesa
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Povijesni kontekst novele “Zagrljaj” smješten je u poslijeratno razdoblje sredine 20. stoljeća na dalmatinskom otoku. Ovo razdoblje karakterizira složena društveno-politička situacija s izraženom kontrolom vlasti nad umjetničkim stvaralaštvom, što se očituje kroz lik žandara kao simbola autoriteta.
Društveni aspekti djela odražavaju mentalitet malog dalmatinskog mjesta 1950-ih godina. Marinković majstorski prikazuje društvenu hijerarhiju kroz interakcije različitih slojeva stanovništva:
- Intelektualci (pisac) – predstavljaju kulturnu elitu u sukobu s vlastima
- Predstavnici vlasti (žandar) – simboliziraju represivni aparat
- Lokalno stanovništvo (Šjor Bepo, Šjor Keko) – predstavljaju autentični mediteranski mentalitet
Kulturni kontekst novele “Zagrljaj” obuhvaća nekoliko ključnih elemenata:
| Kulturni element | Značaj u djelu |
|---|---|
| Mediteranski ambijent | Stvara autentičnu atmosferu i određuje mentalitet likova |
| Umjetničko stvaralaštvo | Središnja tema kroz koju se preispituje odnos umjetnika i društva |
| Društvena kritika | Ironijski odmak od tadašnjeg društvenog sustava |
Marinkovićev pristup društvenoj stvarnosti karakterizira izrazita kritičnost prema represivnim elementima vlasti. Kroz složenu mrežu odnosa između pisca-umjetnika i žandara-predstavnika vlasti, autor propituje poziciju umjetnosti u društvu ograničenih sloboda.
Specifičnost otočkog ambijenta dodatno naglašava izoliranost umjetnika te stvara mikroozračje pogodno za razvoj složenih društvenih odnosa. More kao simbol slobode i beskraja stoji u kontrastu s ograničenjima koja nameće društveni poredak, stvarajući tako napetost između težnje za slobodom izraza i društvenih ograničenja.
Interpretacija i kritički osvrt
“Zagrljaj” predstavlja vrhunac Marinkovićeve modernističke proze kroz inovativnu narativnu strukturu i složenu simboliku. Središnji simbol zagrljaja između pisca i žandara nosi višestruka značenja – od fizičkog sukoba autoriteta i umjetnosti do metafizičkog spoja života i smrti.
Marinkovićeva antinovela razbija tradicionalne pripovjedne konvencije kroz nekoliko narativnih razina:
- Vanjski okvir čitatelja koji pristupa tekstu
- Središnji okvir autora u stvaralačkoj krizi
- Unutarnji okvir pisca-promatrača u interakciji s likovima
- Metanarativna razina koja propituje sam čin pisanja
Kritičari ističu kako Marinković majstorski koristi tehniku “priče u priči” za prikaz složenog odnosa između stvarnosti i fikcije. Kroz lik pisca koji traži inspiraciju na ulicama malog mjesta, autor problematizira:
- Prirodu umjetničkog stvaralaštva
- Odnos pojedinca i društvene zajednice
- Sukob kreativne slobode i autoriteta
- Egzistencijalnu tjeskobu modernog čovjeka
| Simbolički elementi | Značenje |
|---|---|
| Zagrljaj | Spoj života i smrti, umjetnosti i stvarnosti |
| Žandar | Simbol represivne vlasti i ograničenja |
| More | Sloboda i beskrajne mogućnosti |
| Bijela stranica | Stvaralačka kriza i umjetnička paraliza |
Marinkovićev stil karakterizira precizna psihološka karakterizacija likova kroz složenu mrežu unutarnjih monologa i dijaloga. Autor vješto balansira između realističkog prikaza mediteranskog ambijenta i nadrealnih elemenata koji prodiru u svijest protagonista.
Kritička oštrica djela usmjerena je prema autoritarnim strukturama društva kroz ironijski odmak i suptilnu društvenu kritiku. Marinković propituje položaj umjetnika u totalitarnom sustavu gdje kreativna sloboda biva ograničena represivnim aparatom vlasti.
Vlastiti dojam i refleksija
“Zagrljaj” izaziva snažne emocionalne reakcije kroz svoj složeni narativni pristup književnom stvaralaštvu. Čitatelji često doživljavaju višeslojnu identifikaciju s glavnim likom – piscem u stvaralačkoj krizi.
Ključni elementi koji oblikuju vlastiti dojam uključuju:
- Simbolički sloj djela stvara duboku psihološku napetost između umjetničke slobode i društvenih ograničenja
- Metafikcionalna struktura omogućuje jedinstveno iskustvo promatranja procesa nastanka književnog djela
- Složeni odnosi među likovima potiču razmišljanje o prirodi umjetničkog stvaralaštva
- Atmosfera malog mjesta pojačava osjećaj klaustrofobije i umjetničke izolacije
Refleksivni elementi djela otvaraju brojna pitanja:
- Odnos umjetnika i stvarnosti kroz prizmu sukoba između pisca i žandara
- Priroda umjetničkog stvaranja prikazana kroz piščevu potragu za inspiracijom
- Društvena kritika izražena kroz simboliku zagrljaja kao čina otpora
- Egzistencijalna problematika predstavljena kroz unutarnje monologe pisca
Djelo posebno intrigira svojom sposobnošću da:
- Povezuje različite narativne razine
- Stvara napetost između realnog i nadrealnog
- Propituje granice između fikcije i stvarnosti
- Izaziva čitatelja na aktivno promišljanje o umjetničkom stvaralaštvu
Marinkovićeva vještina u stvaranju višeznačnih simbola i motiva dodatno produbljuje osobni doživljaj djela, potičući čitatelja na opetovano iščitavanje i otkrivanje novih slojeva značenja.
