Luigi Pirandello svojim remek-djelom “Šest osoba traži autora” postavlja intrigantno pitanje o granici između stvarnosti i fikcije u kazališnoj umjetnosti. Ova neobična drama, napisana 1921. godine, donosi revolucionarni pristup teatru koji je zauvijek promijenio način na koji doživljavamo kazališne predstave.
“Šest osoba traži autora” je metadramsko djelo koje prati šest likova koji prekidaju kazališnu probu tražeći autora koji će ispričati njihovu priču. Kroz njihovu potragu, Pirandello istražuje složene odnose između glumaca, likova i publike, propitujući samu prirodu stvarnosti i umjetnosti.
Drama koja je šokirala tadašnju publiku i danas nastavlja provocirati razmišljanja o identitetu, istini i odnosu između stvaratelja i njegovog djela. Pirandellov eksperimentalni pristup otvara vrata modernizmu u kazalištu i postavlja temelje za buduće inovacije u dramskoj umjetnosti.
Uvod u lektiru
“Šest osoba traži autora” predstavlja revolucionarno dramsko djelo koje razbija tradicionalne kazališne konvencije kroz jedinstvenu metadramsku strukturu. Ova drama iz 1921. godine donosi inovativni pristup kazališnoj umjetnosti kroz priču o šest likova koji traže autora za svoju nedovršenu priču.
Autor
Luigi Pirandello (1867-1936) talijanski je književnik čiji je opus obilježio europsku književnost 20. stoljeća. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 1934. godine za svoj inovativni dramski rad. Njegovo stvaralaštvo karakterizira:
- Istraživanje odnosa između stvarnosti i iluzije
- Propitivanje identiteta pojedinca u modernom društvu
- Eksperimentiranje s dramskom formom
- Kritika tradicionalnih kazališnih konvencija
Žanr i književna vrsta
- Metadrame (drama o drami)
- Pirandelizma (književni pravac nazvan po autoru)
- Modernističke drame
- Eksperimentalnog teatra
| Karakteristike djela | Opis |
|---|---|
| Žanr | Modernistička drama |
| Struktura | Metadramska |
| Činovi | 3 čina |
| Godina nastanka | 1921. |
| Premijera | Teatro Valle, Rim |
Mjesto i vrijeme
Drama “Šest osoba traži autora” prvi put je izvedena 1921. godine u prestižnom Teatru Valle u Rimu. Teatr Valle, izgrađen 1727. godine u samom srcu Rima, predstavlja jedan od najstarijih još uvijek aktivnih teatara u talijanskoj prijestolnici.
Radnja drame odvija se u specifičnom prostorno-vremenskom kontekstu – na pozornici dramskog kazališta tijekom probe nove predstave. Ova lokacija nije slučajan izbor, već služi kao metaforički prostor gdje se isprepliću stvarnost i fikcija. Pozornica postaje mjesto susreta dvaju svjetova:
- Realni svijet: Predstavljen kroz glumačku družinu koja uvježbava novu predstavu
- Fikcionalni svijet: Utjelovljen kroz šest likova koji traže svog autora
Pirandello namjerno izostavlja konkretne vremenske odrednice radnje, čime postiže univerzalnost dramske poruke. Ova bezvremenost dodatno naglašava središnju temu drame – vječnu potragu za identitetom i umjetničkim izrazom.
| Važni podaci | Informacija |
|---|---|
| Godina praizvedbe | 1921. |
| Mjesto praizvedbe | Teatr Valle, Rim |
| Vrijeme radnje | Neodređeno |
| Mjesto radnje | Kazališna pozornica |
Tema i ideja djela
Pirandellova drama “Šest osoba traži autora” istražuje složen odnos između stvarnosti i fikcije kroz inovativnu metadramsku strukturu. Djelo propituje prirodu umjetničkog stvaralaštva i granice između stvarnog i imaginarnog svijeta.
Glavna tema
Središnja tema drame je sukob između stvarnosti i umjetničke fikcije. Šest likova koji traže autora predstavljaju stvarne životne drame koje se suprotstavljaju artificijelnosti kazališne predstave. Drama postavlja fundamentalna pitanja o prirodi identiteta umjetničkog djela te odnosu između stvaratelja i njegovih kreacija.
Sporedne teme
- Kriza identiteta – likovi se bore s vlastitim postojanjem između stvarnosti i fikcije
- Obiteljska drama – kompleksni odnosi među članovima obitelji razotkrivaju duboke emotivne konflikte
- Umjetnička istina – preispitivanje autentičnosti umjetničkog izraza u odnosu na životnu stvarnost
- Društvene konvencije – kritika rigidnih društvenih normi i očekivanja
Ideja djela
Centralna ideja drame je relativnost istine i nemogućnost objektivnog sagledavanja stvarnosti. Pirandello kroz sukob šest likova s glumačkom družinom demonstrira kako svaka osoba ima svoju verziju istine te kako je stvarnost uvijek subjektivna interpretacija.
Motivi i simboli povezani s temom
| Motiv/simbol | Značenje |
|---|---|
| Pozornica | Granica između stvarnosti i fikcije |
| Prekinuta proba | Prodor stvarnosti u umjetnički prostor |
| Šest likova | Različite perspektive istine |
| Autor | Simbol kreativne moći i autoriteta |
| Maske | Višestrukost identiteta i društvene uloge |
Kroz ove motive Pirandello gradi složenu mrežu značenja koja problematizira odnos između umjetnosti i života. Likovi postaju simboli univerzalne potrage za autentičnošću i smislom.
Kompozicija djela
Kompozicija drame “Šest osoba traži autora” odstupa od tradicionalne dramske strukture no zadržava ključne elemente koji čine dramsku radnju. Pirandello gradi složenu dramsku strukturu kroz pet prepoznatljivih dijelova koji se međusobno isprepliću.
Uvod
Dramska radnja započinje probom u kazalištu gdje nenadano ulazi šest likova – Otac, Majka, Pastorka, Sin, Dječak i Djevojčica. Oni prekidaju probu i obraćaju se Redatelju s molbom da pronađe autora koji će njihovu dramu prenijeti na pozornicu. Ova neobična situacija postavlja temelje za razvoj složene metadramske strukture.
Zaplet
Napetost raste kroz sukob između šest likova i kazališne družine. Likovi inzistiraju na autentičnosti svoje drame i žele je izvesti na pozornici dok glumci i Redatelj pokazuju skepticizam prema njihovim tvrdnjama. Dodatnu kompleksnost unosi Pastorkin prijedlog da njihova životna drama postane novi kazališni komad.
Vrhunac
Drama doseže vrhunac kada se počinju otkrivati mračne tajne obiteljske tragedije šest likova. Emotivna napetost kulminira kroz razotkrivanje incestuoznih odnosa između Oca i Pastorke. Sukob između umjetničke interpretacije i stvarnog života dolazi do točke usijanja kroz pokušaje glumaca da reproduciraju autentične emocije likova.
Rasplet
Radnja se počinje rasplitati kroz nemogućnost pomirenja stvarnosti likova s umjetničkom interpretacijom glumaca. Redatelj pokušava inscenirati dramu no postaje jasno da je nemoguće vjerno prikazati stvarni život kroz umjetnost. Likovi odbijaju prihvatiti umjetničku interpretaciju svoje tragedije.
Zaključak
Drama završava tragičnim događajem – smrću Dječaka i Djevojčice. Ostali likovi ostaju zarobljeni između stvarnosti i fikcije dok Redatelj napušta pozornicu zbunjen i frustriran. Pirandello ostavlja otvorenim pitanje granice između stvarnosti i umjetnosti čime naglašava svoju središnju tezu o relativnosti istine.
Kratki sadržaj
Grupa glumaca priprema probu nove predstave na pozornici kada ih iznenada prekida šest neobičnih likova. Ovi likovi – Otac, Majka, Pastorka, Sin te dvoje nijeme djece (Dječak i Djevojčica) – tvrde da su napušteni od svog autora prije nego što je njihova priča dovršena. Oni mole kazališnu družinu da uprizori njihovu obiteljsku dramu.
Drama otkriva složenu obiteljsku priču:
- Otac je poslao Majku da živi s njegovim tajnikom
- Majka je s tajnikom dobila troje djece (Pastorku, Dječaka i Djevojčicu)
- Nakon smrti tajnika, obitelj zapada u siromaštvo
- Pastorka počinje raditi u modnom salonu Madam Pace koji je zapravo bordel
- Otac, nesvjestan identiteta Pastorke, postaje njen klijent
Tijekom pokušaja uprizorenja njihove priče dolazi do sukoba između likova i glumaca. Svaki lik ima svoju verziju istine i inzistira na vlastitom viđenju događaja. Drama kulminira tragičnom smrću Dječaka koji se ubija pištoljem, te utapanjem Djevojčice u fontani. Ovaj tragični završetak ostavlja otvorenim pitanje granice između kazališne iluzije i stvarnosti.
Ova nekonvencionalna struktura, gdje likovi prekidaju kazališnu probu tražeći autora koji će dovršiti njihovu priču, stvara jedinstveni metateatralni efekt koji briše granicu između fikcije i stvarnosti. Kroz njihove međusobne sukobe i različite interpretacije istih događaja, Pirandello istražuje prirodu istine i relativnost ljudskog iskustva.
Redoslijed događaja
Redoslijed događaja u drami “Šest osoba traži autora” odvija se kroz četiri ključne sekvence koje grade napetost između stvarnosti i fikcije:
- Dolazak Šest Lica
- Neočekivana pojava Oca, Majke, Pastorke, Sina te nijeme djece (Dječaka i Djevojčice)
- Ulazak likova kroz gledalište prema pozornici
- Predstavljanje njihove potrage za autorom koji bi ovjekovječio njihovu priču
- Susret s Glumačkom Družinom
- Prekid probe kazališne družine
- Ravnateljevo iznenađenje pojavom neobičnih posjetitelja
- Objašnjenje likova o njihovoj potrebi za umjetničkom besmrtnošću
- Predložak za Dramu
- Prezentacija životnih priča šest lica kao potencijalnog dramskog djela
- Iznošenje složenih obiteljskih odnosa
- Otkrivanje dramatičnih događaja iz prošlosti likova
- Konflikt Stvarnosti i Glume
- Izražavanje skepticizma od strane Ravnatelja i glumaca
- Sukob između autentičnosti likova i umjetničke interpretacije
- Napetost između stvarnih drama i kazališne izvedbe
Svaki od ovih događaja gradi se na prethodnom, stvarajući složenu meta-teatralnu strukturu koja istovremeno propituje prirodu stvarnosti i umjetničkog izraza. Likovi inzistiraju na autentičnosti svojih priča, dok glumačka družina pokušava uklopiti njihove životne drame u kazališni format.
Analiza likova
Analiza likova u drami “Šest osoba traži autora” otkriva složenu mrežu karaktera koji se međusobno isprepliću kroz njihove osobne drame i sukobe. Svaki lik nosi vlastitu istinu i perspektivu koja oblikuje dramsku radnju.
Glavni likovi
Otac je kompleksna figura koja predstavlja autoritet i moralnu ambivalentnost. Njegova uloga patrijarha obitelji isprepliće se s dubokim osjećajem krivnje zbog prošlih odluka koje su dovele do raspada obitelji.
Majka utjelovljuje emotivnu patnju i žrtvu. Njezina šutljivost i povučenost proizlaze iz duboke traume napuštanja te kasnijeg gubitka djece.
Pastorka je buntovna mlada žena čija ogorčenost prema Ocu pokreće dramski sukob. Njezin lik predstavlja posljedice moralnog pada obitelji kroz rad u Madame Pace.
Sin odbija sudjelovati u obiteljskoj drami te svojom distanciranošću naglašava otuđenost među članovima obitelji.
Dječak i Djevojčica su nijemi likovi čija tragična smrt simbolizira krajnju cijenu obiteljskog razdora.
Sporedni likovi
Redatelj služi kao most između stvarnosti i fikcije. Njegova frustracija s neobičnim likovima stvara komični kontrast s ozbiljnošću njihove drame.
Glumci predstavljaju umjetničku interpretaciju stvarnosti. Njihova nemogućnost da vjerodostojno prikažu dramu Šest likova naglašava jaz između života i umjetnosti.
Madame Pace je marginalni lik čija modistica služi kao mjesto gdje se razotkriva moralna degradacija obitelji.
Odnosi između likova
Dinamika među likovima temelji se na:
| Odnos | Karakteristika |
|---|---|
| Otac – Majka | Antagonizam zbog prošlih grijeha |
| Pastorka – Otac | Konflikt zbog moralnog pada |
| Sin – Obitelj | Otuđenost i odbijanje |
| Majka – Djeca | Zaštitništvo i nemoć |
Likovi grade složene odnose kroz sukobe identiteta, morala i istine. Njihove međusobne interakcije stvaraju napetost koja pokreće dramsku radnju i otkriva dublje slojeve njihovih karaktera.
Stil i jezik djela
Pirandellovo djelo “Šest osoba traži autora” odlikuje se jedinstvenim meta-teatralnim stilom koji ruši tradicionalne dramske konvencije. Kontinuirana akcija na pozornici zamjenjuje klasičnu podjelu na činove, stvarajući fluidnu granicu između stvarnosti i fikcije.
Stilske figure i izražajna sredstva
Ironija i paradoks dominiraju djelom kroz sukob između stvarnosti i kazališne iluzije. Simbolizam se manifestira kroz šest likova koji predstavljaju univerzalnu ljudsku potrebu za samoizražavanjem. Pirandello koristi metafore za naglašavanje kontrasta između autentičnog života i umjetne prirode kazališta.
Narativne tehnike
Meta-teatralni pristup omogućuje simultano odvijanje više narativnih razina:
- Primarna razina: stvarnost kazališne probe
- Sekundarna razina: priča šest likova
- Tercijarna razina: interpretacija glumačke družine
Dijalog služi kao glavni nositelj radnje, dok se tradicionalna naracija namjerno izbjegava u korist dinamične interakcije među likovima.
Ton i atmosfera
Drama održava napetu atmosferu kroz:
- Konstantnu tenziju između likova i glumaca
- Mračne teme obiteljskih trauma
- Filozofska preispitivanja stvarnosti
- Elementa tragičnog i apsurdnog
Jezični izraz varira od emotivno nabijenog do hladno analitičkog, prateći promjene u dinamici među likovima na sceni.
Simbolika i motivi
Drama “Šest osoba traži autora” obiluje bogatom simbolikom koja se manifestira kroz kompleksne međuljudske odnose likova te filozofska promišljanja o stvarnosti i iluziji. Simbolički elementi i motivi čine temelj dramske strukture kroz koju Pirandello istražuje granice između stvarnosti i fikcije.
Simboli u djelu
- Šest likova kao arhetipovi: Otac, Majka, Sin, Pastorka, Dječak i Djevojčica predstavljaju različite aspekte ljudske psihe. Svaki lik nosi simboličku težinu u prikazu društvenih i obiteljskih odnosa.
- Pozornica kao prostor sukoba: Kazališna pozornica simbolizira granicu između stvarnog i imaginarnog svijeta. Na njoj se odvija sukob između autentičnih životnih drama i umjetničke interpretacije.
- Kazališna proba: Prekid probe simbolizira prodor stvarnosti u umjetnički prostor te propituje odnos između autentičnog života i njegove umjetničke reprezentacije.
Motivi
- Potraga za identitetom: Centralni motiv drame očituje se u nastojanju likova da pronađu autora koji će njihovoj priči dati smisao i strukturu.
- Obiteljski konflikti: Drama prikazuje složene obiteljske odnose kroz motive izdaje, moralne dvojbe i generacijskog jaza.
Alegorija i metafora
- Kazalište kao život: Cijela drama funkcionira kao alegorija života u kojoj likovi traže svoje mjesto i značenje u širem kontekstu postojanja.
- Metafora maske: Likovi nose svoje društvene maske koje skrivaju njihovu pravu prirodu, što služi kao metafora za ljudsko ponašanje u društvu.
- Umjetnička istina: Pirandello koristi metaforu potrage za autorom kako bi istražio prirodu umjetničke istine i njezin odnos prema stvarnosti.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Povijesni kontekst drame “Šest osoba traži autora” vezan je uz turbulentno razdoblje nakon Prvog svjetskog rata 1921. godine. Luigi Pirandello stvara ovo revolucionarno djelo u vrijeme kada Europa prolazi kroz duboke društvene promjene koje preispituju tradicionalne vrijednosti umjetnosti i kazališta.
Društveni kontekst drame manifestira se kroz složenu interakciju između stvarnih glumaca i fiktivnih likova na pozornici. Likovi koji upadaju na probu predstavljaju različite društvene slojeve:
- Otac kao predstavnik građanske klase
- Majka koja utjelovljuje tradicionalne obiteljske vrijednosti
- Pastorka kao simbol moderne žene koja se bori protiv društvenih konvencija
- Sin koji predstavlja otuđenost moderne generacije
Pirandello kroz ove likove kritizira:
- Licemjerje građanskog morala
- Rigidnost društvenih normi
- Površnost međuljudskih odnosa
- Sukob između tradicije i modernosti
Kulturni kontekst djela ogleda se u njegovom revolucionarnom pristupu kazališnoj umjetnosti. Drama predstavlja:
| Kulturni element | Značaj |
|---|---|
| Metateatar | Ruši granicu između stvarnosti i fikcije |
| Modernizam | Uvodi nove dramske tehnike |
| Teatar apsurda | Anticipira kasnije avangardne pokrete |
Kroz isprepletanje ovih konteksta, Pirandello stvara djelo koje propituje temeljne postavke europske kulture ranog 20. stoljeća. Drama postavlja ključna pitanja o prirodi identiteta, stvarnosti i umjetničke istine, čime se svrstava među najznačajnija djela moderne europske književnosti.
Interpretacija i kritički osvrt
Pirandellov komad “Šest osoba traži autora” predstavlja revolucionarni pristup dramskoj umjetnosti kroz složenu meta-teatralnu strukturu. Tijekom izvedbe na pozornici se odvija paralelna stvarnost – glumačka družina koja priprema probu svoje predstave i šest likova koji traže autora za svoju životnu priču.
Kompleksnost dramske strukture očituje se kroz tri ključne razine:
- Primarna razina: stvarnost kazališne probe
- Sekundarna razina: priča šest likova
- Tercijarna razina: interpretacija glumačke družine
Drama izaziva tradicionalne kazališne konvencije kroz:
- Ukidanje klasične podjele na činove
- Brisanje granice između fikcije i stvarnosti
- Uvođenje meta-teatralnih elemenata
- Propitivanje prirode identiteta i istine
Likovi se manifestiraju kao simboli univerzalnih ljudskih stanja:
- Otac – autoritet i moralna ambivalentnost
- Majka – emotivna patnja i tradicionalne vrijednosti
- Pastorka – bunt i modernitet
- Sin – otuđenost i odbijanje
- Dječak i Djevojčica – tragične žrtve obiteljskog razdora
Pirandello gradi složenu mrežu značenja kroz:
- Kontinuiranu napetost između stvarnosti i iluzije
- Sukob različitih verzija istine
- Propitivanje autentičnosti umjetničkog izraza
- Kritiku društvenih konvencija
Djelo koristi inovativne dramske tehnike:
- Simultano odvijanje više narativnih razina
- Dijalog kao glavni nositelj radnje
- Izbjegavanje tradicionalne naracije
- Dinamičnu interakciju među likovima
- Odnos između stvarnosti i fikcije
- Prirodu umjetničke istine
- Pitanje autentičnosti identiteta
- Relativnost ljudskog iskustva
Vlastiti dojam i refleksija
Drama “Šest osoba traži autora” predstavlja jedinstveno umjetničko djelo koje razbija tradicionalne dramske konvencije kroz složenu metadramsku strukturu. Pirandellov eksperimentalni pristup kazalištu stvara višeslojnu narativnu strukturu koja propituje granice između stvarnosti i fikcije.
Karakterizacija likova u drami otkriva duboke psihološke profile:
- Otac izražava filozofsku dimenziju drame kroz svoje monologe o prirodi stvarnosti
- Majka utjelovljuje emotivnu patnju kroz svoju šutljivu prisutnost
- Pastorka unosi dinamiku kroz svoj bunt i sarkazam
- Sin predstavlja moderni nihilizam kroz odbijanje sudjelovanja
- Dječak i Djevojčica simboliziraju nevine žrtve obiteljskih sukoba
Dramska napetost proizlazi iz sukoba između:
- Autentičnosti likova i umjetničke interpretacije
- Različitih verzija istine koje iznose likovi
- Stvarnosti kazališne probe i fikcije obiteljske drame
Pirandello koristi inovativne dramske tehnike za stvaranje atmosfere:
| Tehnika | Učinak |
|---|---|
| Prekidanje četvrtog zida | Briše granicu između publike i izvedbe |
| Simultane narativne razine | Stvara složenu mrežu značenja |
| Metateatar | Propituje prirodu kazališne umjetnosti |
Emotivni vrhunac drame dolazi kroz tragičnu smrt djece koja naglašava nemogućnost pomirenja stvarnosti i umjetničke interpretacije. Ovaj trenutak pojačava centralnu temu relativnosti istine i demonstrira Pirandellovo majstorstvo u spajanju filozofskih pitanja s emotivnim nabojem.
