Draža Je Od Zlata Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Književno djelo “Draže od zlata” spisateljice Nade Iveljić predstavlja jednu od najomiljenijih hrvatskih dječjih lektira. Ova zbirka priča donosi bogat svijet narodnih predaja i legendi koje su vješto isprepletene sa suvremenim životnim situacijama.

Draže od zlata je zbirka od osam pripovijedaka koje spajaju hrvatsku tradiciju s modernim vremenom. Kroz životne lekcije i moralne pouke autorica pokazuje kako su prave životne vrijednosti često važnije od materijalnog bogatstva.

U svakoj priči krije se duboka mudrost koja mlade čitatelje uči o važnosti poštenja ljubavi i prijateljstva. Način na koji Iveljić pristupa ovim temama čini djelo bezvremenim i jednako relevantnim danas kao i kada je prvi put objavljeno što ga čini nezaobilaznim dijelom hrvatske dječje književnosti.

Uvod u lektiru

“Draže od zlata” predstavlja zbirku od osam pripovijedaka koje prenose važne životne vrijednosti kroz spoj narodne tradicije i suvremenog života. Svaka priča u zbirci donosi jedinstvenu poruku o moralnim vrednotama i ljudskim odnosima.

Autor

Nada Iveljić (1931.-2009.) istaknuta je hrvatska književnica poznata po svojem bogatom opusu dječje književnosti. Svoj književni put započela je 1960-ih godina objavljujući priče u dječjim časopisima. Tijekom svoje karijere objavila je više od 30 knjiga namijenjenih djeci i mladima. Posebnost njezinog stvaralaštva očituje se u spajanju tradicijskih elemenata s modernim književnim izričajem. Svojim djelima osvojila je brojne književne nagrade uključujući nagradu “Grigor Vitez” i “Ivana Brlić-Mažuranić”.

Žanr i književna vrsta

“Draže od zlata” pripada žanru dječje književnosti s elementima fantastike i narodne predaje. Zbirka se sastoji od osam samostalnih pripovijedaka koje povezuje zajednička tematska nit – važnost nematerijalnih vrijednosti. Svaka priča sadrži elemente čudesnog isprepletene sa svakodnevnim situacijama. Književna vrsta kombinira realistično pripovijedanje s fantastičnim elementima stvarajući poseban žanrovski hibrid. Struktura priča prati klasičnu formu kratke priče s jasnim zapletom poučnim završetkom.

Mjesto i vrijeme

Pjesma “Draža je od zlata” nastala je u južnim dijelovima Hrvatske tijekom 16. stoljeća, u vrijeme snažnog procvata humanizma i renesanse. Dubrovačka Republika predstavljala je epicentar kulturnog stvaralaštva tog razdoblja, povezujući hrvatsku književnost s europskim književnim tokovima, posebice talijanskim utjecajima.

Kulturno-povijesni kontekst stvaranja obilježen je intenzivnom razmjenom umjetničkih ideja između istočne obale Jadrana i talijanskih književnih centara. Dubrovnik je tada predstavljao most između hrvatske i talijanske književnosti, što se očituje u petrarkističkim elementima pjesme.

Karakteristični elementi vremena i prostora u djelu:

• Južnohrvatski kulturni krug kao središte stvaralaštva
• Renesansno razdoblje 16. stoljeća
• Utjecaj talijanskog humanizma
• Petrarkistička tradicija u ljubavnoj poeziji

Pjesma se uklapa u širi kontekst hrvatskog renesansnog preporoda, koji je obilježio zlatno doba hrvatske književnosti. Dubrovačka Republika, kao mjesto nastanka djela, omogućila je sintezu domaće tradicije s europskim književnim strujanjima.

Tema i ideja djela

Glavna tema

Središnja tema pjesme “Draža je od zlata” temelji se na petrarkističkom opisu idealizirane ženske ljepote. Pjesnik kroz pomno odabrane stilske figure prikazuje ljepotu svoje drage kao nadnaravnu pojavu koja nadmašuje sve zemaljske i nebeske vrijednosti. Lirski subjekt gradi hiperbolizirani portret voljene žene koristeći niz usporedbi s najdragocjenijim pojavama u prirodi – zlatom, biserima i zvijezdama.

Sporedne teme

Pjesma razvija nekoliko sporednih tema koje se isprepliću s glavnom:

• Duhovnost i božanska ljepota: Pjesnik naglašava kako je ljepota njegove drage božanski dar
• Nematerijalnost ljubavi: Uspoređuje dragocjenosti poput zlata s ljepotom drage, dajući prednost duhovnim vrijednostima
• Nedostižnost ideala: Kroz pjesmu se provlači motiv nedostižne ljubavi karakterističan za petrarkističku poeziju
• Platonska ljubav: Naglasak je na duhovnoj dimenziji ljubavi više nego na tjelesnoj privlačnosti

Ideja djela

Temeljna ideja djela očituje se u glorifikaciji idealizirane ljubavi koja nadilazi materijalno. Pjesnik postavlja duhovnu ljepotu iznad fizičke pojavnosti, stvarajući kontrast između prolaznih zemaljskih vrijednosti i vječne, božanske ljepote svoje drage. Kroz stihove se provlači misao kako je prava ljubav vrjednija od svih materijalnih dobara.

Motivi i simboli povezani s temom

• Zlato: Simbol materijalnog bogatstva koji služi kao kontrast duhovnoj ljepoti
• Biseri: Predstavljaju čistoću i savršenstvo
• Zvijezde: Simboliziraju nedostižnost i uzvišenost drage
• Svjetlost: Motiv koji naglašava božansku prirodu ljepote
• Oči: Tradicionalni petrarkistički motiv koji predstavlja duhovnu ljepotu

Kompozicija djela

Pjesma “Draža je od zlata” strukturirana je kroz pet ključnih dijelova koji grade jedinstvenu poetsku cjelinu. Kompozicijski elementi prate tradicionalnu petrarkističku formu s jasno definiranim dijelovima koji se međusobno nadopunjuju.

Uvod

Pjesma započinje snažnom usporedbom drage s materijalnim bogatstvom, postavljajući temelj za daljnji razvoj pjesničke misli. Pjesnik koristi dvostruko rimovane dvanaesterce koji stvaraju melodični ritam karakterističan za renesansnu poeziju. Uvodni stihovi uvode glavne motive: zlato, ljepotu prirode i božansku ljepotu voljene osobe, čime se uspostavlja petrarkistički koncept idealizirane ženske figure.

Zaplet

Središnji dio pjesme razvija se kroz niz usporedbi gdje pjesnik sustavno nabraja elemente ljepote svoje drage. Svaki distih donosi novu metaforu koja nadmašuje prethodnu, gradeći postupno intenzitet osjećaja. Pjesnik koristi tradicionalne petrarkističke motive poput bisera, vila i zvijezda, ali ih predstavlja na svoj jedinstveni način, stvarajući originalne pjesničke slike.

Vrhunac

Kulminacija pjesme postiže se kroz intenziviranje pjesničkih slika i emocija. Pjesnik dostiže vrhunac u opisu draginih očiju koje uspoređuje sa zvijezdama, naglašavajući njihovu božansku prirodu. Ovaj dio karakterizira najsnažnija emotivna napetost i najsloženije stilske figure, posebno hiperbole i metafore.

Rasplet

Nakon emotivnog vrhunca, pjesnik postupno smiruje intenzitet pjesničkih slika. Rasplet donosi smireniji ton ali zadržava osnovnu ideju o nadmoći dragine ljepote nad svim materijalnim vrijednostima. Pjesnik koristi blaže usporedbe i elegantnije metafore koje prirodno vode prema završetku pjesme.

Zaključak

Završni stihovi zaokružuju pjesničku misao vraćajući se na početnu usporedbu s zlatom, ali sada obogaćenu nizom prethodnih metafora. Pjesnik potvrđuje svoju početnu tezu o dragoj koja nadmašuje sve zemaljske vrijednosti, stvarajući savršenu cikličku strukturu pjesme. Zaključni distih služi kao konačna potvrda petrarkističkog ideala ljepote.

Kratki sadržaj

“Draža je od zlata” prikazuje idealiziranu žensku ljepotu kroz niz poetskih usporedbi. Pjesnik započinje stihove usporedbom drage s zlatom, ističući kako je njezina vrijednost nemjerljiva materijalnim bogatstvom. Dragu opisuje kao biće čija ljepota nadmašuje sve zemaljske dragocjenosti poput bisera te prirodne ljepote poput proljetnog cvijeća.

Centralni motiv pjesme predstavljaju oči voljene, koje pjesnik uspoređuje sa zvijezdama na nebu. Kroz metafore i hiperbole naglašava božansku prirodu njezine ljepote, posebice ističući sjaj očiju koji nadmašuje nebeska svjetlila. Draga je opisana kao rajsko stvorenje čija pojava izaziva strahopoštovanje i divljenje.

Struktura pjesme prati petrarkistički obrazac idealizacije ženske ljepote kroz gradaciju pjesničkih slika. Pjesnik koristi dvostruko rimovane dvanaesterce koji daju melodičnost i ritam stihovima. Jezik pjesme karakterizira štokavska ikavica s arhaizmima tipičnim za dubrovačko područje 16. stoljeća.

Kroz cijelu pjesmu provlači se ideja o superiornosti duhovne ljepote nad materijalnim vrijednostima. Pjesnik gradi viziju savršene ženske ljepote koristeći motive iz prirode i dragocjenosti, no naglašava kako njegova draga nadilazi sve zemaljske usporedbe.

Temeljna poruka pjesme leži u kontrastu između materijalnog (zlata) i duhovnog (ljepote drage). Pjesnik koristi zemaljske pojave samo kao polazište za opisivanje nadzemaljske ljepote svoje voljene, čime potvrđuje petrarkističku tradiciju idealizacije ženske ljepote.

Redoslijed događaja

U Franjinom dvorištu održava se dražba posebnog bicikla nalik svemirskom brodu. Franjo nema dovoljno novca za plaćanje visoke cijene, no njegov otac neočekivano kupuje bicikl za njega. Ovaj trenutak otkriva toplinu obiteljskih odnosa kroz nesebičnu očevu gestu.

Boris, nakon kasnog povratka kući, susreće ljutitog oca koji ga ispituje o društvu s kojim se družio. Za svakog spomenutog dječaka dobiva čvrgu, dok spomen djevojčice Linde izaziva drugačiju reakciju – ona je očeva ljubimica. Scena ocrtava složene obiteljske dinamike kroz kombinaciju discipline i pristranosti.

Marijanova nezgoda tijekom nastave tjelesnog odgoja postavlja emotivnu kulminaciju događaja. Tijekom preskakanja kozlića, njegove podrapane gaće izazivaju smijeh među djevojčicama. Nastavnik pokazuje zabrinutost za Marijana koji, posramljen, bježi iz dvorane. Ovaj incident naglašava osjetljivost tinejdžerskih godina kroz prizmu školskih iskustava.

Analiza likova

Pjesma “Draža je od zlata” predstavlja kompleksnu mrežu likova koji se međusobno isprepliću kroz radnju. Svaki lik nosi posebnu simboliku i značaj u kontekstu petrarkističke poezije.

Glavni likovi

Pjesnik-narator zauzima centralnu poziciju u djelu kao glavni pripovjedač koji izražava duboke osjećaje prema voljenoj osobi. Njegov glas prožima cijelu pjesmu kroz intenzivne opise i metafore kojima uzdiže ljepotu svoje drage. Pjesnikov emocionalni svijet karakterizira duboka čežnja i idealizacija voljene osobe.

Draga, kao drugi glavni lik, predstavljena je kroz prizmu pjesnikove idealizacije. Njena ljepota nadilazi sve zemaljske i nebeske pojave, a pjesnik je opisuje kao božansko biće čija je vrijednost “draža od zlata”. Njezin lik nije prikazan kroz konkretne osobine već kroz metaforičke usporedbe s prirodnim ljepotama.

Sporedni likovi

U pjesmi ne postoje klasični sporedni likovi s konkretnim ulogama. Umjesto toga, pojavljuju se simbolički elementi koji služe kao sredstvo usporedbe s dragom:

• Prirodne pojave (sunce, zvijezde)
• Dragocjenosti (zlato, biseri)
• Mitološka bića (vile)

Ovi elementi funkcioniraju kao metaforički likovi koji naglašavaju iznimnu ljepotu i vrijednost drage.

Odnosi između likova

Dinamika odnosa u pjesmi temelji se na jednostranoj perspektivi pjesnika prema dragoj. Pjesnik uspostavlja odnos obožavanja i idealizacije, gdje draga postaje nedostižni ideal ljepote i savršenstva. Njihov odnos karakterizira:

• Pjesnikova bezuvjetna predanost
• Uzdizanje drage na razinu božanskog
• Emotivna distanca između subjekta i objekta ljubavi

Ovakav odnos tipičan je za petrarkističku poeziju gdje pjesnik svoju dragu promatra iz pozicije nedostojnog obožavatelja.

Stil i jezik djela

Džore Držić u pjesmi “Draža je od zlata” koristi bogat petrarkistički izričaj kroz dvostruko rimovane dvanaesterce. Pjesma se odlikuje štokavskom ikavicom karakterističnom za dubrovačko područje, uz specifične arhaizme poput “ner”, “jur” i “ništor”.

Stilske figure i izražajna sredstva

Pjesma obiluje tradicionalnim petrarkističkim figurama koje slave ljepotu voljene osobe. U prvom planu su metafore iz svemirske sfere – usporedbe sa suncem i zvijezdama naglašavaju božansku prirodu drage. Držić koristi hiperbole za isticanje njezine izvanzemaljske ljepote te deminutive koji stvaraju osjećaj nježnosti. Apostrofe se pojavljuju kao izravna obraćanja dragoj, dok epitetima gradi vizualnu sliku njezine iznimnosti.

Narativne tehnike

Lirski subjekt iznosi svoje osjećaje kroz monološku formu, obraćajući se direktno voljenoj osobi. Držić gradi narativ postupno, razvijajući opis drage kroz niz poetskih slika. Pjesnički glas kreće se od zemaljskog prema nebeskom, stvarajući vertikalnu strukturu opisa koja kulminira u božanskoj sferi. Tehnika gradacije vidljiva je u pojačavanju intenziteta osjećaja kroz stihove.

Ton i atmosfera

Atmosfera pjesme prožeta je uzvišenošću i strahopoštovanjem prema dragoj. Ton varira od divljenja do patnje zbog neuzvraćene ljubavi, stvarajući karakterističnu petrarkističku napetost. Držić održava dosljedno svečan ton kroz cijelu pjesmu, podižući običnu ljubavnu tematiku na razinu duhovnog iskustva. Emotivna atmosfera pojačana je kontrastom između zemaljske čežnje i nedostižne božanske ljepote drage.

Simbolika i motivi

Pjesma “Draža je od zlata” obiluje bogatom simbolikom karakterističnom za petrarkističku poeziju. Središnja tema pjesme gradi se kroz složenu mrežu simbola, motiva, alegorija i metafora koje naglašavaju uzvišenost i idealnu ljepotu drage.

Simboli u djelu

Držić koristi tradicionalne petrarkističke simbole za isticanje ljepote voljene osobe. Zlato simbolizira vrijednost i čistoću, dok biser predstavlja savršenstvo i rijetkost. Vila kao simbol nadnaravne ljepote postavlja dragu iznad zemaljske sfere. Kozmički simboli poput zvijezda i nebeskih tijela naglašavaju božansku prirodu drage, stvarajući paralelu između njene ljepote i svemirskog savršenstva. Proljeće služi kao simbol mladosti, svježine i životne snage.

Motivi

Ljubav se ističe kao dominantan motiv pjesme koji pokreće sve ostale elemente. Pjesnik razvija motiv nedostižne ljubavi kroz idealizaciju drage i njene ljepote. Motiv patnje zbog neuzvraćene ljubavi isprepliće se s motivom divljenja i strahopoštovanja. Prirodni motivi poput cvijeća, zvijezda i bisera stvaraju vizualnu pozadinu za izražavanje pjesnikovih osjećaja. Motiv božanske ljepote uzdiže dragu iznad zemaljskog svijeta.

Alegorija i metafora

Pjesnik gradi alegorijski prikaz drage kao božanskog bića kroz niz povezanih metafora. Usporedba drage sa zlatom metaforički naglašava njenu neprocjenjivu vrijednost. Metafore iz prirodnog i kozmičkog svijeta stvaraju sliku nadnaravne ljepote – draga sjaji poput zvijezde, njena je put bijela poput bisera. Alegorijski prikaz ljubavi kao uzvišenog osjećaja koji nadilazi zemaljsko postojanje karakterističan je za petrarkističku poeziju.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Džore Držić stvara pjesmu “Draža je od zlata” u značajnom povijesnom trenutku krajem 15. i početkom 16. stoljeća, kada renesansa doživljava svoj vrhunac u Europi. Kao pripadnik ugledne dubrovačke građanske obitelji, Držić uživa privilegiran položaj koji mu omogućava studij u Italiji, gdje dolazi u izravan dodir s humanističkim idejama toga doba.

Društveno okruženje Dubrovačke Republike značajno utječe na Držićevo stvaralaštvo. Dubrovnik toga vremena predstavlja centar trgovine i umjetnosti, gdje se isprepliću različiti kulturni utjecaji. Držićeva obitelj, poznata po svojem društvenom statusu, pruža mu pristup obrazovanju i kulturnim krugovima što se odražava u njegovoj poeziji.

Kulturni kontekst pjesme obilježavaju snažni petrarkistički elementi, karakteristični za renesansnu književnost. Držić stvara u vrijeme kada hrvatski pjesnici aktivno usvajaju i prilagođavaju talijanske književne utjecaje lokalnom izrazu. Njegov boravak u Italiji tijekom studija izravno utječe na formiranje njegovog pjesničkog izričaja, što se očituje u korištenju tipičnih petrarkističkih motiva i forme dvostruko rimovanog dvanaesterca.

Držićev književni rad predstavlja spoj dubrovačke tradicije i europskih renesansnih strujanja. Kao stric poznatog Marina Držića, svojim stvaralaštvom postavlja temelje za razvoj dubrovačke renesansne književnosti, stvarajući most između srednjovjekovne i moderne poezije.

Interpretacija i kritički osvrt

Pjesma “Draža je od zlata” predstavlja vrhunski primjer petrarkističke poezije dubrovačke književnosti. Strukturirana kroz niz pažljivo građenih distiha, pjesma ocrtava idealnu žensku ljepotu koristeći karakteristične petrarkističke elemente.

Držićev pjesnički izraz obilježavaju složene metafore koje uspoređuju dragu s najvrjednijim pojavama u prirodi. Zlato simbolizira materijalnu vrijednost dok biser predstavlja rijetkost i savršenstvo. Pjesnik gradi hijerarhiju usporedbi gdje dragina ljepota nadmašuje sve zemaljske dragocjenosti.

Detaljan opis fizičke ljepote voljene osobe uključuje karakteristične petrarkističke motive:

• Crna dva vlasa kao simbol otmjenosti
• Uzvite obrve koje sugeriraju gracioznost
• Rumen cvit ružice na licu kao znak mladosti
• Tanka visoka figura koja odražava ideale renesansne ljepote

Kompozicijska struktura pjesme odražava renesansni ideal sklada kroz:

• Simetrično raspoređene distihe
• Postupnu gradaciju opisa od fizičkih prema duhovnim kvalitetama
• Uravnotežen odnos između zemaljskih i nebeskih motiva

Držićeva inovativnost očituje se u spajanju tradicionalnih petrarkističkih elemenata s lokalnim dubrovačkim jezičnim izrazom. Pjesnik koristi štokavsku ikavicu karakterističnu za dubrovačko područje, istovremeno zadržavajući visoki stil petrarkističke poezije.

Vlastiti dojam i refleksija

Držićeva pjesma “Draža je od zlata” ostavlja snažan dojam svojom izvanrednom umjetničkom vrijednošću i besprijekornom strukturom. Pjesnikova sposobnost da kroz petrarkističke elemente stvori autentičan doživljaj ljubavi očituje se u svakom stihu. Način na koji pjesnik gradi hijerarhiju usporedbi između dragine ljepote i zemaljskih dragocjenosti pokazuje iznimnu pjesničku vještinu.

Posebno je zanimljiv kontrast između materijalnog i duhovnog koji se provlači kroz cijelu pjesmu. Držić ne samo da uspoređuje dragu sa zlatom i biserima već ide korak dalje, naglašavajući kako njezina vrijednost nadilazi sve zemaljske dragocjenosti. Ova dimenzija pjesme čini je relevantnom i za suvremenog čitatelja koji se često nalazi u procjepu između materijalnih i duhovnih vrijednosti.

Pjesnikov izbor metafora i simbola pokazuje izvanrednu kreativnost. Upotreba kozmičkih motiva poput sunca i zvijezda za opisivanje dragine ljepote stvara dojam uzvišenosti i transcendentnosti. Držićeva vještina očituje se i u tome što uspijeva održati ravnotežu između zemaljske i nebeske sfere, ne prelazeći u pretjeranu patetiku ili kič.

Struktura pjesme kroz dvostruko rimovane dvanaesterce djeluje prirodno i neusiljeno, što dodatno pojačava estetski doživljaj. Jezik pjesme, iako arhaičan, ne predstavlja prepreku u razumijevanju osnovne poruke i emocije koju pjesnik želi prenijeti. Naprotiv, starinski izrazi doprinose posebnom ugođaju i autentičnosti djela.