Među najvažnijim djelima hrvatske renesansne književnosti “Dundo Maroje” Marina Držića zauzima posebno mjesto. Ova komedija iz 16. stoljeća i danas oduševljava svojom satiričnom oštrinom i lucidnim prikazom ljudske prirode.
“Dundo Maroje” je renesansna komedija napisana 1551. godine koja kroz pet činova prati zgode škrtog dubrovačkog trgovca Dunda Maroja i njegovog rasipnog sina Mara. Radnja se odvija u Rimu gdje se isprepliću ljubavne intrige, novčani problemi i društvena kritika.
Djelo predstavlja vrhunac Držićevog stvaralaštva i zrcali složene odnose dubrovačkog društva toga vremena. Kroz majstorski isprepletene zaplete, komične situacije i nezaboravne likove poput Pometa, autor razotkriva univerzalne ljudske mane i vrline koje su relevantne i u današnjem svijetu.
Uvod u lektiru
“Dundo Maroje” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske renesansne književnosti koje već pet stoljeća plijeni pažnju čitatelja svojom kompleksnom radnjom i britkom društvenom satirom.
Autor
Marin Držić, rođen 1508. u Dubrovniku, bio je hrvatski renesansni književnik iz ugledne trgovačke obitelji. Školovao se u Dubrovniku, Sieni i Anconi gdje je stekao titulu rektora studentskog doma. Njegov životni put obilježen je putovanjima između Dubrovnika, Beča i Venecije, gdje je razvijao svoje književno umijeće. Držić je bio poznat kao Vidra, nadimak koji odražava njegovu pronicljivost i snalažljivost. Svojim djelima proslavio se kao vješt komediograf koji je uspješno spajao elemente učene i pučke književnosti. Nakon burnog života ispunjenog književnim stvaralaštvom i političkim angažmanom, umro je 1567. u Veneciji.
Žanr i književna vrsta
“Dundo Maroje” pripada eruditnoj komediji, književnoj vrsti koja kombinira elemente plautovske komedije s lokalnim dubrovačkim koloritom. Djelo se sastoji od pet činova pisanih prozom uz pojedine dijelove u stihu. Komedija sadrži karakteristične elemente renesansnog teatra: zaplet baziran na zabunama, ljubavne intrige, prerušavanja likova i društvenu satiru. Posebnost djela leži u njegovoj dvojnoj strukturi – s jedne strane predstavlja zabavnu komediju situacije, a s druge oštru kritiku dubrovačkog društva 16. stoljeća. Autor koristi tehniku “teatra u teatru” te miješa standardni jezik s dubrovačkim dijalektom.
Mjesto i vrijeme
Radnja komedije “Dundo Maroje” odvija se na dvije značajne lokacije – u Dubrovniku i Rimu sredinom 16. stoljeća.
Dubrovnik, kao moćna trgovačka i pomorska republika tog doba, predstavlja ishodišnu točku radnje. Ovaj grad-država bio je centar renesansne kulture na istočnoj obali Jadrana, poznat po strogim trgovačkim pravilima i konzervativnim društvenim normama.
Rim se pojavljuje kao druga ključna lokacija gdje se odvija većina radnje. Vječni grad služi kao savršena pozornica za prikaz rasipništva i hedonizma, stvarajući dramatičan kontrast s discipliniranim dubrovačkim mentalitetom.
Vremenski okvir djela smješten je oko 1550. godine, što potvrđuje i prva izvedba komedije 1551. u Kneževom dvoru u Dubrovniku. Ovaj povijesni kontekst omogućuje autoru vjerodostojan prikaz:
- Trgovačkih odnosa između jadranskih gradova i Italije
- Sukoba između renesansnog i tradicionalnog svjetonazora
- Društvenih prilika u dva kulturna središta 16. stoljeća
Držić kroz ovu prostorno-vremensku perspektivu majstorski oslikava mentalitet ljudi svog doba, njihove običaje i svakodnevicu. Spajanjem konzervativnog Dubrovnika i liberalnog Rima stvara savršenu pozadinu za razvoj komičnih situacija i društvene kritike.
Tema i ideja djela
Komedija “Dundo Maroje” Marina Držića predstavlja kompleksno djelo isprepleteno višestrukim tematskim slojevima. Kroz satiričnu prizmu autor prikazuje univerzalne ljudske mane, društvene odnose i vječni sukob između različitih generacija.
Glavna tema
Središnja tema djela je generacijski jaz između oca i sina, manifestiran kroz sukob konzervativnog Dunda Maroja i njegovog rasipnog sina Mara. Odnos oca i sina predstavlja klasičan sukob dviju životnih filozofija: očeve štedljivosti i sinovljeve rastrošnosti. Ovaj konflikt dodatno je naglašen kroz prostornu dimenziju – tradicionalni Dubrovnik nasuprot slobodarskom Rimu, gdje se odvija većina radnje. Kroz njihov odnos Držić majstorski oslikava vječnu tenziju između starih i mladih, tradicije i modernosti.
Sporedne teme
Djelo obrađuje nekoliko značajnih sporednih tema:
- Pohlepa i materijalizam prikazani kroz Marojevo opsesivno skupljanje novca
- Ljubavne intrige između Mara i kurtizane Laure
- Društveno licemjerje kroz likove koji mijenjaju identitete
- Klasne razlike između gospodara i slugu
- Sukob između privida i stvarnosti manifestiran kroz različite maske likova
Svaka od ovih tema isprepliće se stvarajući bogatu mrežu odnosa među likovima.
Ideja djela
Osnovna ideja djela leži u kritici ljudske pohlepe i licemjerja dubrovačkog društva 16. stoljeća. Držić kroz komične situacije razotkriva univerzalne istine o ljudskoj prirodi: svatko je kovač svoje sreće, a djela pojedinca vraćaju mu se poput bumeranga. Autor posebno naglašava kako pretjerana štedljivost može biti jednako pogubna kao i rasipništvo.
Motivi i simboli povezani s temom
Ključni motivi koji podupiru tematsku strukturu djela:
- Novac kao simbol moći i kontrole
- Maska koja predstavlja društveno pretvaranje
- Rim kao simbol slobode i hedonizma
- Dubrovnik koji simbolizira tradiciju i konzervativnost
- Trgovina kao metafora za ljudske odnose
Ovi motivi tvore složenu mrežu značenja koja dodatno produbljuje tematske slojeve komedije.
Kompozicija djela
“Dundo Maroje” strukturiran je kao klasična renesansna komedija u pet činova s dva prologa. Kompozicija prati tradicionalnu dramaturgiju s jasno definiranim razvojnim fazama dramske radnje.
Uvod
Prvi čin predstavlja glavne likove i temeljni sukob djela. Dundo Maroje dolazi u Rim tražeći sina Mara kojem je povjerio 5000 dukata za trgovinu. Paralelno se razvija ljubavna priča između Mara i kurtizane Laure, dok sluge Bokčilo i Popiva dodatno kompliciraju odnose svojim spletkama. Držić vješto postavlja sve elemente koji će kasnije dovesti do zapleta, upoznajući publiku s karakterima i njihovim motivacijama.
Zaplet
Dramska napetost raste kroz drugi i treći čin kada se sukobljavaju različiti interesi likova. Maro pokušava sakriti svoje rasipništvo od oca, dok Dundo Maroje nastoji vratiti izgubljeni novac. Laura manipulira situacijom za vlastitu korist, a Pomet Trpeza, mudri sluga, razvija vlastiti plan. Zaplet se komplicira pojavom Marovog bivšeg zaručnika Pere, prerušene u muškarca, koja dolazi u Rim tražiti svog nevjernog zaručnika.
Vrhunac
Kulminacija radnje događa se u četvrtom činu kada se svi planovi i spletke međusobno isprepliću. Dundo Maroje suočava se s Marom pred Laurinom kućom, dok Pomet otkriva Laurino pravo podrijetlo. Situacija postaje kaotična kad Pere razotkrije svoj pravi identitet, a Laura saznaje da je zapravo izgubljena kći bogataša Ondarda. Držić majstorski gradi napetost kroz niz neočekivanih obrata.
Rasplet
U petom činu dolazi do razrješenja svih sukoba. Laura prihvaća svoje pravo podrijetlo kao Ondardova kći, što mijenja njezin društveni status. Maro shvaća posljedice svojih postupaka i miri se s ocem. Pere oprašta Maru njegovo nevjerstvo, a Pomet biva nagrađen za svoju mudrost i snalažljivost. Sluge dobivaju zaslužene nagrade ili kazne prema svojim djelima.
Zaključak
Završni dio komedije donosi pomirenje svih sukobljenih strana. Držić razrješava sve dramske čvorove kroz vješto isprepletene ljubavne i materijalne interese. Likovi prihvaćaju svoje nove uloge i odnose, a društveni poredak se ponovno uspostavlja. Držićeva kritika društva ostaje suptilno prisutna kroz humorističan prikaz ljudskih mana i vrlina.
Kratki sadržaj
Radnja komedije započinje u Rimu gdje bogati dubrovački trgovac Dundo Maroje traži svog sina Mara. Prije tri godine poslao je Mara u Anconu s 5000 dukata da trguje tkaninom, no mladić je otišao u Rim gdje troši očev novac na raskošan život i kurtizanu Lauru.
U potrazi za sinom, Dundo Maroje otkriva da Maro živi na visokoj nozi, predstavlja se kao bogati plemić i udvara Lauri. Sukob između oca i sina doseže vrhunac kad Dundo Maroje odluči vratiti izgubljeni novac. U tome mu pomaže lukavi sluga Pomet Trpeza, koji spretno manipulira situacijom.
Pomet uspijeva razotkriti da je Laura zapravo Mandalijena, kći bogatog dubrovačkog trgovca Ondarda. Kroz niz spletki i komičnih situacija, Laura/Mandalijena napušta Mara nakon što sazna za njegov pravi identitet. Maro ostaje bez novca i ugleda, a otac ga na kraju prihvaća natrag, pod uvjetom da se vrati trgovačkom poslu.
- Potragu škrtog oca za rasipnim sinom
- Ljubavnu priču između Mara i Laure
- Pometove spletke i manipulacije
- Otkrivanje Laurinog pravog identiteta
Redoslijed događaja
Komedija započinje s dva prologa gdje negromant Dugi Nos najavljuje radnju i obraća se publici. Prvi čin smješta radnju u Rim, gdje Dundo Maroje traži svog sina Mara kojem je povjerio 5000 dukata za trgovinu u Anconi.
Tijekom drugog i trećeg čina zaplet se dodatno komplicira kroz nekoliko paralelnih radnji:
- Dundo Maroje s vjernim slugom Bokčilom pokušava pronaći Mara
- Maro se predstavlja kao bogati plemić i troši očev novac na kurtizanu Lauru
- Sluge Popiva i Petrunjela razvijaju vlastite spletke oko svojih gospodara
Radnja se razvija kroz niz komičnih situacija i nesporazuma među likovima. Dundo Maroje pronalazi sina koji živi raskošnim životom u Rimu, dok njegov sluga Bokčilo pruža komični kontrast svojim jednostavnim seoskim mentalitetom. Istovremeno, ljubavna priča između Mara i Laure dodatno se zapliće kroz djelovanje ostalih likova.
Dramska napetost raste kroz sukobe različitih interesa:
- Očev pokušaj da vrati izgubljeni novac
- Marov trud da zadrži raskošni život
- Laurine manipulacije situacijom
- Spletke slugu koji pokušavaju izvući korist za sebe
Ova struktura omogućava razvoj više paralelnih radnji koje se međusobno isprepliću i stvaraju bogatu mrežu odnosa među likovima. Svaki lik slijedi vlastite ciljeve što dodatno komplicira osnovnu priču sukoba između oca i sina.
Analiza likova
Likovi u “Dundu Maroju” predstavljaju različite društvene slojeve dubrovačkog života 16. stoljeća. Svaki lik nosi specifične karakterne osobine koje stvaraju složenu mrežu odnosa i sukoba.
Glavni likovi
Dundo Maroje predstavlja tipičnog dubrovačkog trgovca i škrtca. On je konzervativni otac opsjednut novcem i društvenim ugledom, koji sinu povjerava 5000 dukata za trgovinu. Njegove glavne osobine su škrtost, nepovjerenje i tvrdoglavost.
Maro Marojev utjelovljuje mladu generaciju koja se opire tradicionalnim vrijednostima. Kao sin jedinac bogatog trgovca, pokazuje rastrošnost i hedonizam u Rimu. Njegov karakter obilježavaju površnost, rastrošnost i neodgovornost prema očevom povjerenju.
Laura (Mandalijena) je kompleksni lik kurtizane koja manipulira muškarcima. Ispostavlja se da je zapravo kći bogatog dubrovačkog trgovca Ondarda, što dodatno komplicira zaplet. Njen lik karakteriziraju proračunatost, inteligencija i sposobnost prilagodbe.
Sporedni likovi
Pomet Trpeza je najznačajniji sporedni lik, inteligentan i snalažljiv sluga. Svojim lukavstvom upravlja događajima i usmjerava radnju prema raspletu. Bokčilo, vjerni sluga Dunda Maroja, predstavlja kontrast Pometu svojom jednostavnošću i privrženošću gospodaru.
Popiva je Marov sluga koji svojom ambicioznošću i pohlepom stvara dodatne zaplete. Petrunjela, Laurina sluškinja, unosi element komike svojim duhovitim opaskama i spretnim manipulacijama. Tu je i Ugo Tudešak, bogati njemački plemić koji se natječe s Marom za Laurinu naklonost.
Odnosi između likova
Središnji sukob odvija se između Dunda Maroja i Mare, predstavljajući generacijski jaz između tradicije i modernosti. Laura stvara ljubavni trokut između sebe, Mara i Uga Tudeška, manipulirajući njihovim osjećajima radi vlastite koristi.
Sluge formiraju vlastitu mrežu odnosa, gdje Pomet nadmudri ostale svojom inteligencijom. Njegova rivalstvo s Popivom dodatno komplicira odnose među gospodarima. Petrunjela i Bokčilo unose element narodne mudrosti kroz svoje komentare o postupcima gospodara.
Stil i jezik djela
Držićev “Dundo Maroje” predstavlja vrhunac jezičnog umijeća hrvatske renesansne književnosti. Autor stvara jedinstvenu jezičnu strukturu kombiniranjem dubrovačkog dijalekta s elementima standardnog jezika 16. stoljeća.
Stilske figure i izražajna sredstva
Držić majstorski koristi stilske figure za kreiranje komičnih efekata. Kontrasti između likova naglašeni su kroz antiteze, posebno u odnosu Dunda Maroja i Mara. Hiperbole služe naglašavanju karakternih osobina likova – Marova rasipnost prikazana je pretjerivanjem u opisima njegovih troškova. Alegorije se javljaju u prikazu društvenih odnosa između različitih staleža, dok metafore obogaćuju jezični izraz. Igre riječi i poslovice dodatno pojačavaju komični efekt, posebno u dijalozima Pometa i Bokčila.
Narativne tehnike
Tekst se odlikuje višeslojnom narativnom strukturom. Držić koristi tehniku “teatra u teatru” kako bi naglasio artificijelnost društvenih odnosa. Dijalozi nose glavnu težinu radnje, dok monolozi razotkrivaju unutarnje svjetove likova. Paralelne radnje razvijaju se kroz simultane scene u Rimu, stvarajući dinamičan ritam. Autor vješto prepliće različite narativne linije kroz susrete likova na gradskim ulicama.
Ton i atmosfera
Dominantan ton djela je komičan s elementima satirične kritike društva. Atmosfera rimskih ulica dočarana je živopisnim dijalozima i scenskim pokretom. Držić stvara kontrast između vedrog mediteranskog ambijenta i ozbiljnih tema poput pohlepe i licemjerja. Humoristični elementi proizlaze iz situacijske komike te karakternih mana likova. Karnevalska atmosfera prožima cijelo djelo kroz maskiranje likova i zamjene identiteta.
Simbolika i motivi
“Dundo Maroje” predstavlja bogatu riznicu simbolike i motiva koji grade višeslojnu strukturu djela. Držićeva vještina očituje se u majstorskom korištenju simboličkih elemenata za prikaz društvenih odnosa i ljudske prirode.
Simboli u djelu
Središnji simbol djela je novac koji predstavlja moć i društveni status u renesansnom Dubrovniku. Dundo Maroje utjelovljuje opsesivnu vezanost za materijalno kroz svojih 5000 dukata. Rim funkcionira kao simbol slobode i hedonizma nasuprot Dubrovniku koji simbolizira tradiciju i konzervativnost. Laura simbolizira privlačnost luksuza i obmanu privida kroz svoju dvostruku prirodu Mandalijene. Maska postaje simbol pretvaranja u društvu gdje likovi često skrivaju svoje prave namjere. Trgovačka roba simbolizira poslovni uspjeh i društveni ugled u trgovačkoj republici.
Motivi
Dominantni motiv djela je sukob generacija koji se manifestira kroz odnos oca i sina. Motiv putovanja predstavlja životnu promjenu i sazrijevanje likova kroz njihova iskustva u Rimu. Ljubavni motivi isprepliću se kroz odnose Mara i Laure te stvaraju dodatnu dramsku napetost. Motiv hrane i pića naglašava kontrast između škrtosti i rasipništva. Sluge kao motiv unose element manipulacije i spletkarenja u radnju. Motiv pisama i poruka služi kao pokretač zapleta koji stvara nesporazume među likovima.
Alegorija i metafora
Rim metaforički predstavlja prostor moralne iskušenja i životne škole za mlade Dubrovčane. Laura alegorijski utjelovljuje zavodljivost materijalnog svijeta koji mami mladiće na stranputicu. Trgovački posao služi kao metafora za životnu borbu i stjecanje mudrosti. Odnos gospodara i slugu alegorijski prikazuje društvenu hijerarhiju renesansnog Dubrovnika. Pomet Trpeza metaforički predstavlja snalažljivost i mudrost običnog puka. Dvojnost identiteta likova alegorijski odražava složenost ljudske prirode i društvenih odnosa.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Dubrovačka Republika 16. stoljeća predstavlja zlatno doba trgovačke i pomorske moći na Jadranu. U tom razdoblju, točnije 1551. godine, Dundo Maroje doživljava svoju prvu izvedbu u glavnoj dvorani Velikog vijeća Republike Dubrovačke, što svjedoči o važnosti ovog djela u kulturnom životu grada.
Društveni slojevi renesansnog Dubrovnika jasno se ocrtavaju kroz likove komedije – od imućnih trgovaca poput Dunda Maroja do siromašnih slugu kao što su Pomet Trpeza i Bokčilo. Novac djeluje kao ključni pokretač društvenih odnosa, određujući status i moć pojedinaca unutar strogo hijerarhijske strukture dubrovačkog društva.
Središnji sukob između tradicije i modernosti manifestira se kroz generacijski jaz između škrtog oca i rasipnog sina. Dundo Maroje utjelovljuje konzervativne dubrovačke vrijednosti štedljivosti i opreza, dok njegov sin Maro predstavlja novu generaciju sklonu hedonizmu i raskošnom životu. Ovaj kontrast dodatno naglašava razliku između dva kulturna središta – tradicionalnog Dubrovnika i slobodarskog Rima.
Držić kroz ovu komediju pruža pronicljivu kritiku društvenih odnosa svoga vremena. Likovi različitih društvenih slojeva, njihovi međusobni odnosi i sukobi interesa ocrtavaju složenu sliku dubrovačkog društva 16. stoljeća, gdje se isprepliću trgovački interesi, obiteljske veze i osobne ambicije.
Interpretacija i kritički osvrt
Dundo Maroje predstavlja kompleksno književno djelo koje zahtijeva višeslojnu analizu. Kroz prizmu renesansne komedije, Držić pronicljivo secira dubrovačko društvo 16. stoljeća, stvarajući univerzalnu priču o ljudskoj prirodi.
Središnji sukob između oca i sina odražava društvene promjene renesansnog doba. Dundo Maroje utjelovljuje tradicionalne dubrovačke vrijednosti – štedljivost, oprez i privrženost trgovačkom mentalitetu. Maro pak predstavlja novu generaciju koja prihvaća renesansni svjetonazor hedonizma i životnih užitaka.
Držićeva kritika društva očituje se kroz satirični prikaz likova:
- Škrtost Dunda Maroja prelazi u patološku opsesiju novcem
- Marova rasipnost pokazuje opasnosti pretjerane slobode
- Laura manipulira muškarcima koristeći njihove slabosti
Autor vješto isprepliće komične i ozbiljne elemente, stvarajući djelo koje istovremeno zabavlja i postavlja važna moralna pitanja. Kroz lik Pometa Trpeze, Držić uvodi element makijavelističke mudrosti, pokazujući kako snalažljivost i inteligencija mogu nadmašiti društveni položaj.
Prostorna simbolika dodatno produbljuje interpretaciju – Rim kao simbol slobode i novih vrijednosti stoji nasuprot Dubrovniku koji predstavlja tradiciju i ustaljeni poredak. Ovaj kontrast naglašava univerzalni sukob između starog i novog, konzervativnog i progresivnog.
Držićev kritički osvrt na društvo njegova vremena ostaje aktualan i danas, posebno u kontekstu generacijskog jaza i sukoba različitih životnih filozofija. Njegova sposobnost da kroz humor progovori o ozbiljnim društvenim temama čini “Dunda Maroja” bezvremenskim djelom hrvatske književnosti.
Vlastiti dojam i refleksija
“Dundo Maroje” predstavlja izvanredan primjer kako književno djelo može nadživjeti svoje vrijeme kroz univerzalne teme i britku društvenu kritiku. Držićev majstorski prikaz sukoba između konzervativnog oca i rasipnog sina pogađa u srž obiteljskih odnosa koji su jednako aktualni danas kao i prije pet stoljeća.
Kroz lik Pometa, Držić gradi most između različitih društvenih slojeva, pokazujući kako inteligencija i snalažljivost često nadmašuju društveni status ili bogatstvo. Njegova lukavost i životna filozofija “tko je namuran nije sam” otkriva duboku psihološku pronicljivost autora u razumijevanju ljudske prirode.
Posebno fascinira način na koji Držić koristi humor kao alat društvene kritike. Komični elementi ne služe samo zabavi već razotkrivaju licemjerje, pohlepu i taštinu dubrovačkog društva. Kroz lik Laure/Mandalijene autor vješto demonstrira kako privid može zasjeniti stvarnost, a novac promijeniti društveni status preko noći.
Prostorna dinamika između Dubrovnika i Rima stvara savršenu pozornicu za prikaz sukoba vrijednosti. Rim kao simbol slobode i hedonizma suprotstavlja se konzervativnom Dubrovniku, stvarajući tenziju koja pokreće radnju i produbljuje karakterizaciju likova. Ovaj kontrast dodatno naglašava univerzalnost teme generacijskog jaza i sukoba između tradicije i modernosti.
