Satir Iliti Divji Čovik Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Komedija “Satir iliti divji čovik” predstavlja jedno od najznačajnijih djela slavonske književnosti 18. stoljeća. Matija Antun Relković svojim je satiričnim djelom ostavio neizbrisiv trag u hrvatskoj književnoj baštini opisujući život slavonskog seljaka nakon oslobođenja od turske vlasti.

“Satir iliti divji čovik” je didaktičko-prosvjetiteljsko djelo napisano 1762. godine u kojem autor kroz lik Satira kritizira zaostalost slavonskog sela i loše običaje, istovremeno nudeći rješenja za napredak i modernizaciju društva.

Kroz alegorijski prikaz mitološkog bića Satira koji dolazi u Slavoniju Relković vješto isprepliće kritiku i pouku stvarajući jedinstveno djelo koje i danas svjedoči o važnosti obrazovanja i društvenog napretka. Njegovo djelo nije samo književni tekst već i povijesni dokument koji pruža uvid u život Slavonije 18. stoljeća.

Uvod u lektiru

“Satir iliti divji čovik” predstavlja književno djelo koje kroz alegorijski prikaz problematizira društvene prilike u Slavoniji 18. stoljeća. Djelo je prvi put objavljeno 1762. godine u Dresdenu te doživljava drugo izdanje 1779. godine.

Autor

Matija Antun Relković (1732.-1798.) rođen je u Davoru na Savi. Kao časnik Brodske pukovnije sudjelovao je u Sedmogodišnjem ratu gdje se upoznao s naprednim gospodarskim prilikama u Njemačkoj. Nakon povratka u Slavoniju uočava zaostalost svoje regije te piše “Satira” s ciljem prosvjećivanja naroda. Relković je djelovao kao vojni časnik graničarske vojske u Slavonskoj vojnoj krajini. Njegovo književno stvaralaštvo obuhvaća didaktička djela uz “Satira” poput “Nove slavonske i nimačke gramatike” te prijevode s njemačkog jezika.

Žanr i književna vrsta

“Satir” pripada prosvjetiteljskoj književnosti 18. stoljeća s izrazitim didaktičkim karakterom. Djelo je pisano u stihu (deseterac) s elementima:

• Epskog spjeva (narativni karakter)
• Satire (kritika društvenih pojava)
• Prosvjetiteljskog priručnika (savjeti za gospodarstvo)
• Alegorije (lik Satira kao glavni nositelj poruke)

Kroz spoj različitih književnih vrsta Relković stvara originalno djelo koje kombinira kritičku analizu društva s praktičnim savjetima za napredak. Tekst je strukturiran kao dijalog između Satira i slavonskog seljaka što omogućava izravno prenošenje poruke čitatelju.

Mjesto i vrijeme

Radnja djela “Satir iliti divji čovik” smještena je u Slavoniju krajem 17. stoljeća, u razdoblju nakon oslobođenja od turske vlasti. Taj specifični povijesni trenutak obilježava značajnu prekretnicu za slavonsko stanovništvo koje se nakon dugotrajne osmanske vladavine suočava s novim društvenim okolnostima.

Slavonija tog vremena predstavlja prostor gdje se isprepliću stari običaji zaostali iz turskog razdoblja s novim nastojanjima za modernizacijom društva. Autor je namjerno odabrao ovaj geografski i vremenski okvir kako bi što vjernije prikazao društvene prilike koje kritizira kroz lik Satira.

Ovakav odabir mjesta i vremena radnje omogućava autoru da kroz direktan dijalog između Satira i slavonskog seljaka prikaže stvarno stanje u Slavoniji tog doba. Vrijeme nakon turske vladavine predstavlja razdoblje kada se slavonsko društvo nalazi na prekretnici između starog i novog načina života, što stvara idealan kontekst za didaktičku prirodu djela.

Tema i ideja djela

“Satir iliti divji čovik” prosvjetiteljsko je djelo koje kroz alegorijski prikaz kritizira zaostalost slavonskog društva 18. stoljeća. Relković koristi lik Satira kao glasnogovornika prosvjetiteljskih ideja za modernizaciju Slavonije.

Glavna tema

Temeljni fokus djela usmjeren je na kritiku zaostalih običaja slavonskog sela i potrebu za njegovom modernizacijom. Satir, kao glavni lik, ukazuje na probleme poput nedostatka obrazovanja, lošeg gospodarenja zemljom i zastarjelih društvenih praksi. Kroz dijalog sa seljacima, Satir identificira konkretne probleme: nedostatak škola, zapuštena poljoprivreda i nerazvijena infrastruktura. Poseban naglasak stavljen je na važnost opismenjavanja i obrazovanja kao ključnih faktora društvenog napretka.

Sporedne teme

Djelo se bavi nizom društvenih pitanja koja nadopunjuju glavnu tematiku. Ističu se problemi poput:

• Gospodarskog zaostajanja zbog nedostatka modernih metoda poljoprivrede
• Utjecaja turske vladavine na društvene običaje
• Zanemarivanja važnosti školovanja ženske djece
• Propadanja tradicionalnih obiteljskih vrijednosti
• Razvoja novih gospodarskih grana (svilarstvo i pčelarstvo)

Ideja djela

Osnovna ideja djela je poticanje napretka slavonskog društva kroz prosvjećivanje i modernizaciju. Relković zagovara:

• Uvođenje sustavnog obrazovanja
• Prihvaćanje modernih poljoprivrednih metoda
• Napuštanje štetnih društvenih običaja
• Razvoj infrastrukture i gospodarstva

Autor vjeruje da je prosvjećivanje put prema boljoj budućnosti Slavonije.

Motivi i simboli povezani s temom

• Satir kao simbol razuma i prosvijećenosti
• Turski običaji kao simbol zaostalosti
• Škola kao simbol napretka i modernizacije
• Zemljoradnja kao simbol gospodarskog razvoja
• Kolo kao simbol tradicionalnih običaja koje treba reformirati

Kompozicija djela

“Satir iliti divji čovik” strukturiran je kao didaktičko-prosvjetiteljski ep koji kroz pet dijelova razvija kritiku slavonskog društva. Kompozicijski slijedi klasičnu strukturu epa s jasno definiranim dijelovima koji se međusobno nadovezuju.

Uvod

Djelo započinje opisom Slavonije i njenih prirodnih ljepota. Satir, kao mitološko biće, predstavlja se čitatelju te opisuje geografske karakteristike slavonskog područja, spominjući rijeke Savu, Dravu i Dunav. U uvodnom dijelu Relković kroz Satirov glas ističe plodnost slavonske zemlje, bogatstvo šuma i potencijal za razvoj poljoprivrede. Posebna pažnja posvećena je povijesti slavonskog imena i opisu značajnih gradova i samostana koji svjedoče o bogatoj kulturnoj baštini.

Zaplet

Središnji dio djela donosi oštru kritiku društvenih običaja u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka. Satir identificira nekoliko ključnih problema: nepismenost stanovništva, loše gospodarenje zemljom i štetne društvene prakse poput divana i prela. Kroz dijalog sa Slavoncima, Satir argumentirano objašnjava zašto su ti običaji štetni za napredak društva. Posebno se osvrće na jezične probleme i nejedinstvenost pravopisa koji otežavaju obrazovanje.

Vrhunac

Kulminacija djela događa se kada Satir iznosi najoštriju kritiku zaostalosti slavonskog društva. Kroz detaljan prikaz negativnih posljedica turske vladavine, Satir objašnjava kako su se loši običaji ukorijenili u društvo. Posebno naglašava problem nedostatka škola i obrazovnih institucija, što rezultira općom zaostalošću i siromaštvom stanovništva.

Rasplet

U ovom dijelu Satir nudi konkretna rješenja za uočene probleme. Predlaže uvođenje sustavnog obrazovanja, modernizaciju poljoprivredne proizvodnje i napuštanje štetnih turskih običaja. Kroz praktične savjete pokazuje kako unaprijediti gospodarstvo i podići životni standard stanovništva.

Zaključak

Završni dio djela donosi optimističnu viziju budućnosti Slavonije. Satir ohrabruje Slavonce da prihvate promjene i krenu putem prosvjećenosti. Naglašava važnost očuvanja vlastitog identiteta uz istovremeno prihvaćanje modernizacije i obrazovanja kao ključnih faktora napretka. Djelo završava porukom nade u bolju budućnost Slavonije.

Kratki sadržaj

“Satir iliti divji čovik” sastoji se od dva glavna dijela koji prikazuju dijalog između Satira i slavonskog seljaka.

U prvom dijelu, “Satir piva u verše Slavoncem”, Satir opisuje geografske značajke Slavonije. Spominje značajne rijeke poput Drave, Ilove, Save i Dunava te gradove kao što su Brod, Gradiška, Osijek i Varaždin. Posebnu pažnju posvećuje plodnosti slavonske zemlje i povijesnoj važnosti regije, uključujući pohvalu Aleksandra Makedonskog hrvatskim vojnicima. Kroz kritički osvrt, Satir ukazuje na nerazvijenost i loše običaje koji koče napredak Slavonije.

Drugi dio, “Slavonac otpiva u verše Satiru”, odvija se šesnaest godina nakon prvog susreta. Slavonac izvještava o promjenama koje je proveo prema Satirovim savjetima:

• Obrazovanje djece kroz školovanje
• Modernizacija kućanstva
• Unapređenje prometne infrastrukture
• Razvoj gospodarskih djelatnosti:
• uzgoj dudovog svilca
• pčelarstvo

Satir na kraju priznaje napredak Slavonca, ali istodobno ukazuje na područja koja zahtijevaju dodatna poboljšanja. Kroz dijalog ovih likova, djelo prikazuje postupnu transformaciju slavonskog društva iz zaostalosti prema modernizaciji.

Redoslijed događaja

Prvi dio “Satir piva u verše Slavoncem” započinje Satirovim oštrim osvrtom na stanje Slavonije. Satir detaljno analizira probleme slavonskog društva nakon turske vladavine, posebno se osvrćući na zaostale običaje i nedostatak napretka.

Središnji dio pjesme fokusira se na kritiku različitih oblika društvenih okupljanja ili “skula”:

• Turska skula “kolo” predstavlja zaostale običaje preuzete iz turskog doba
• “Posilo” označava ženska okupljanja na ulici gdje se često ogovara
• “Divan” opisuje muška okupljanja uz duhan koja odvlače od produktivnog rada

Satir posebnu pozornost posvećuje nepravilnom načinu života Slavonaca, ističući nekoliko ključnih problema:

• Prekomjerno uživanje alkohola
• Agresivno ponašanje prema članovima obitelji
• Loše gospodarenje imanjem
• Zanemarivanje poljoprivrednih poslova

Kroz direktan dijalog sa Slavoncima, Satir ne samo da kritizira postojeće stanje već nudi i konkretne savjete za poboljšanje života. Njegov pristup kombinira oštru kritiku s praktičnim rješenjima, stvarajući jasnu sliku potrebnih promjena u slavonskom društvu.

Analiza likova

Likovi u djelu “Satir iliti divji čovik” predstavljaju alegorijske figure kroz koje Relković prenosi svoje prosvjetiteljske ideje i kritiku društva. Svaki lik nosi specifičnu simboliku i ulogu u razvoju glavne ideje djela.

Glavni likovi

Satir je središnji lik djela koji utjelovljuje prosvijećenost i razum. Karakterizira ga izrazita inteligencija, kritičko promišljanje i sposobnost prepoznavanja društvenih problema u Slavoniji. Kroz njegove opservacije i savjete, autor iznosi ključne kritike tadašnjeg društva, posebno ističući probleme zaostalosti i nemarnosti.

Slavonac predstavlja tipičnog stanovnika Slavonije 18. stoljeća. Njegov lik odražava realno stanje slavonskog seljaka nakon turske vladavine – neobrazovan je, vezan za tradicionalne običaje i skeptičan prema promjenama. Kroz interakciju sa Satirom, njegov lik doživljava transformaciju od neznanja prema prosvijećenosti.

Sporedni likovi

Zaručnik i zaručnica pojavljuju se kao primjeri mladih ljudi kojima Satir daje praktične savjete o vođenju gospodarstva i bračnom životu. Njihovi likovi služe kao model za prenošenje pouka o pravilnom upravljanju domaćinstvom i međuljudskim odnosima.

Turci se spominju kao negativni primjer koji je ostavio trag na slavonskom društvu. Kroz reference na turske običaje i njihov utjecaj, autor kritizira zaostalost i štetne navike koje su ostale u Slavoniji nakon turske vladavine.

Odnosi između likova

Odnos između Satira i Slavonca temelji se na dijaloškoj formi gdje Satir preuzima ulogu učitelja i mentora. Njihova interakcija karakterizirana je Satirovom strpljivošću u podučavanju i postupnom prihvaćanju savjeta od strane Slavonca.

Dinamika između zaručnika i zaručnice prikazana je kroz prizmu tradicionalnih uloga u slavonskom društvu, ali s naglaskom na potrebu za modernizacijom i poboljšanjem njihovog položaja. Satirovi savjeti mladom paru naglašavaju važnost međusobnog poštovanja i zajedničkog rada na gospodarstvu.

Stil i jezik djela

Matija Antun Relković koristi ikavski štokavski dijalekt karakterističan za Slavoniju 18. stoljeća u svom djelu “Satir iliti divji čovik”. Jezik djela odlikuje se didaktičkim tonom s brojnim posuđenicama iz slavenosrpskog i srpskoslovenskog jezika.

Stilske figure i izražajna sredstva

Relković vješto koristi satiru kao primarno stilsko sredstvo za kritiku društvenih mana. Satirični elementi manifestiraju se kroz:

• Ironijske opaske o zaostalim običajima
• Alegorijske prikaze društvenih problema
• Metaforičke usporedbe turskih i slavonskih običaja

Bukolička i georgička poezija služe kao okvir za iznošenje praktičnih savjeta o poljoprivredi i gospodarstvu. Autor kombinira narodnu mudrost s prosvjetiteljskim idejama kroz jednostavne ali efektne pjesničke slike.

Narativne tehnike

Dijalog između Satira i slavonskog seljaka čini okosnicu narativne strukture djela. Karakteristični elementi uključuju:

• Izmjenu perspektiva između likova
• Direktno obraćanje čitatelju
• Opisne pasaže o slavonskom krajoliku
• Didaktičke monologe s praktičnim savjetima

Pripovjedač često prelazi iz objektivnog u subjektivni ton, stvarajući dinamičnu narativnu strukturu.

Ton i atmosfera

Djelo održava dvojaki ton kroz cijeli tekst. S jedne strane prisutan je:

• Oštri kritički ton prema zaostalim običajima
• Didaktički pristup u iznošenju savjeta
• Optimistični ton kada govori o mogućnostima napretka

Atmosfera varira od satirične do poučne, stvarajući balans između kritike postojećeg stanja i konstruktivnih prijedloga za poboljšanje. Relković uspješno kombinira prosvjetiteljski zanos s praktičnim pristupom problemima svakodnevice.

Simbolika i motivi

Relkovićev “Satir iliti divji čovik” bogat je simboličkim značenjima i motivima koji prenose autorovu prosvjetiteljsku poruku. Kroz alegorijske prikaze i metafore, djelo kritizira društvene prilike u Slavoniji 18. stoljeća.

Simboli u djelu

Središnji simbol djela je Satir, mitološko biće koje utjelovljuje prosvijećeni razum i kritičku misao. Kao glavni lik, predstavlja glas razuma koji ukazuje na probleme slavonskog društva i nudi rješenja za njegov napredak. Divji čovik simbolizira neprosvijećenog slavonskog seljaka zarobljenog u neznanju i zaostalim običajima. Šuma kao mjesto susreta Satira i divjeg čovika predstavlja izoliranost Slavonije od naprednih europskih tokova i simbolizira duhovnu tamu neobrazovanog stanovništva.

Motivi

Dominantni motiv djela je kritika društvenih prilika u Slavoniji nakon oslobođenja od turske vlasti. Relković posebno ističe probleme poput zaostalih turskih običaja, neracionalnog gospodarenja i moralne degeneracije društva. Prosvjeta se pojavljuje kao ključni motiv kroz koji autor vidi izlaz iz zaostalosti – kroz obrazovanje, modernizaciju poljoprivrede i napuštanje štetnih navika. Motivi škole, knjige i znanja dodatno naglašavaju važnost obrazovanja kao pokretača društvenog napretka.

Alegorija i metafora

Alegorijski prikaz društvene stvarnosti očituje se kroz dijalog između Satira i divjeg čovika, gdje Satir metaforički predstavlja prosvijećeni razum, a divji čovik neuko stanovništvo. Turski običaji služe kao metafora za sve negativno i nazadno u slavonskom društvu. Prirodne ljepote Slavonije metaforički prikazuju potencijal koji ostaje neiskorišten zbog neznanja i zaostalosti. Kroz alegoriju putovanja i susreta, autor gradi složenu kritiku društva i poziv na promjene.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Djelo “Satir iliti divji čovik” nastaje 1762. godine u Dresdenu, u vrijeme značajnih promjena u Slavoniji. Ovo razdoblje obilježava kraj turske vladavine i početak austrijskog upravljanja područjem kroz sustav Vojne krajine, pod vodstvom Marije Terezije i Josipa II.

Matija Antun Reljković, nakon povratka iz zarobljeništva i službe u austrijskoj vojsci, zatječe Slavoniju u teškom stanju. Regija je ekonomski iscrpljena, kulturno zaostala i društveno neprosvijetljena. Upravo ta slika devastirane Slavonije postaje glavni pokretač njegovog književnog stvaralaštva.

Društveni kontekst djela odražava složenu situaciju post-osmanskog razdoblja. Reljković kritički sagledava stanje u Slavoniji, identificirajući ključne probleme:

• Ekonomsku nerazvijenost regije
• Nedostatak obrazovnih institucija
• Zaostale društvene običaje
• Osiromašenu infrastrukturu

Kulturni značaj djela leži u njegovoj prosvjetiteljskoj misiji. Reljković koristi književnost kao alat za podizanje svijesti o potrebi modernizacije slavonskog društva. Prvo izdanje objavljeno je anonimno, bez podataka o autoru, mjestu tiskanja i štamparu, što svjedoči o složenim političkim prilikama tog vremena.

Interpretacija i kritički osvrt

“Satir iliti divji čovik” predstavlja kritičku analizu slavonskog društva 18. stoljeća kroz prosvjetiteljsku prizmu. Relković koristi lik Satira kao alegorijsko sredstvo za razotkrivanje gospodarskih moralnih problema u Slavoniji nakon oslobođenja od Turaka.

Kroz 11 pjevanja, Relković gradi složenu sliku Slavonije kao regije iznimnih prirodnih potencijala suočene s ljudskom nemarom. Autor naglašava kontrast između plodne zemlje koja “mlijekom teče” i stanovnika koji ne znaju iskoristiti te blagodati zbog nedostatka obrazovanja prosvjete.

Središnji motiv djela očituje se u kritici:

• Zaostalih društvenih običaja
• Nedostatka obrazovnog sustava
• Zapuštene poljoprivrede
• Nerazvijene infrastrukture

Satirov dijalog sa slavonskim seljakom razotkriva dublje slojeve problematike:

• Nepismenost stanovništva
• Loše gospodarenje resursima
• Štetne ostatke turskih običaja
• Zanemarivanje modernih agrarnih metoda

Prosvjetiteljska dimenzija djela očituje se kroz konkretna rješenja koja Relković nudi putem Satirovog lika. Autor vjeruje u moć obrazovanja naobrazbe kao ključnih faktora za prevladavanje zaostalosti društvenog napretka. Kroz štokavštinu ikavskog izgovora stariji naglasak, Relković stvara autentičan prikaz slavonske stvarnosti, koristeći deseteračku formu s nepravilnom rimom za prenošenje svoje didaktičke poruke.

Vlastiti dojam i refleksija

Relkovićev “Satir” predstavlja fascinantan primjer prosvjetiteljske književnosti koja i danas ostavlja snažan dojam svojom direktnošću i kritičkom oštricom. Kroz alegorijski prikaz dijaloga između Satira i slavonskog seljaka, djelo pogađa u srž društvenih problema 18. stoljeća koji djelomično odzvanjaju i u suvremenom kontekstu.

Posebno se ističe Relkovićeva sposobnost da kroz satirični pristup artikulira ozbiljne društvene kritike. Njegov Satir ne kritizira samo radi kritike – svaka opaska dolazi s konstruktivnim prijedlogom za poboljšanje. Ta kombinacija oštre kritike i praktičnih rješenja čini djelo iznimno relevantnim čak i nakon 250 godina od prvog izdanja.

Zanimljivo je promatrati kako autor koristi narodnu mudrost i humor za prenošenje složenih društvenih poruka. Kroz jednostavan deseterac i pristupačan jezik, Relković uspijeva približiti prosvjetiteljske ideje običnom čovjeku. Njegova kritika turskih običaja i zaostalosti nije samo puka osuda – ona služi kao katalizator za promjenu i napredak.

Djelo ostavlja snažan dojam autentičnosti i iskrene zabrinutosti za dobrobit Slavonije. Relkovićeva vizija modernizacije kroz obrazovanje i gospodarski napredak pokazuje duboko razumijevanje društvenih mehanizama promjene. Posebno impresionira njegova hrabrost da otvoreno progovori o problemima svog vremena, riskirajući pritom društvenu osudu.

Jezična komponenta djela dodatno pojačava njegov umjetnički dojam. Upotreba ikavske štokavštine s arhaičnim izrazima stvara živopisnu sliku slavonskog života 18. stoljeća, istovremeno služeći kao povijesni dokument o jezičnom razvoju tog područja.