U hrvatskom jeziku postoji jedno prošlo glagolsko vrijeme koje, realno, danas rijetko izlazi iz usta izvan književnosti ili povijesnih tekstova. Aorist, taj pomalo zaboravljeni vitez među vremenima, opisuje radnje ili stanja koja su se dogodila i završila u prošlosti, bez da se zamaramo koliko su trajala. Pravila su mu zapravo prilično jasna: tvori se od svršenih glagola, a na osnovu se samo dodaju posebni nastavci.
Njegovo podrijetlo vodi nas sve do starogrčkog, a i sama riječ “aorist” zapravo znači nešto “neodređeno” ili “neograničeno”. Zbog toga je zanimljiv svima koji žele dublje razumjeti nijanse prošlih radnji. Kad jednom pohvatate njegov sustav, otvara se cijeli novi svijet izražavanja – čak i najjednostavnija rečenica može dobiti dodatnu boju.
Građenje aorista kod svršenih glagola
Aorist koristimo za radnje koje su završile u prošlosti i tvori se isključivo od svršenih glagola. Temelj je infinitivna osnova – maknete završetak -ti iz infinitiva (primjer: učiniti → učini-).
Dvije su glavne grupe nastavaka, a birate ih ovisno o tome završava li osnova na samoglasnik ili suglasnik:
1. Osnova na samoglasnik
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. | -h | -smo |
| 2. | -Ø | -ste |
| 3. | -Ø | -še |
Primjer: učiniti → učinih, učini, učini; učinismo, učiniste, učiniše
2. Osnova na suglasnik
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. | -oh | -osmo |
| 2. | -e | -oste |
| 3. | -e | -oše |
Primjer: reći → rekoh, reče, reče; rekosmo, rekoste, rekoše
Ako osnova završava na k, g ili h, u 2. i 3. licu jednine dolazi do palatalizacije (npr. rekoh → reče, stighoh → stiže).
Aorist se razlikuje od imperfekta jer ne opisuje trajanje – riječ je o kratkoj, završenoj radnji.
Završni dodaci za tvorbu aorista
Prva skupina: nastavci -oh, -osmo, -oste, -oše
Ova skupina se najčešće koristi kad osnova glagola završava na suglasnik. Nastavci se dodaju direktno – bez umetanja dodatnih glasova.
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. lice | -oh | -osmo |
| 2. lice | -e | -oste |
| 3. lice | -e | -oše |
Primjeri:
- napisati → napisah, napisa, napisa / napisasmo, napisaste, napisaše
- pomoći → pomogoh, pomože, pomože / pomogosmo, pomogoste, pomojoše
Većina svršenih glagola ovdje završi, uključujući i one s osnovom na -ć ili -č.
Druga skupina: nastavci -h, -smo, -ste, -še
Ovdje ubrajamo glagole čija osnova završava na samoglasnik. Često su to kratki, jednosložni glagoli. Zanimljivo je da u 2. i 3. licu jednine nema nikakvog nastavka – osnova ostaje gola.
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. lice | -h | -smo |
| 2. lice | -ø | -ste |
| 3. lice | -ø | -še |
Primjeri:
- piti → pih, pi, pi / pismo, piste, piše
- stati → stah, sta, sta / stasmo, staste, staše
- dati → dadoh, dade, dade / dadosmo, dadoste, dadoše
Treća skupina: nastavci -eh, -esmo, -este, -eše
Ova skupina nije baš svakodnevna pojava – koristi se kod glagola čija osnova završava na -je ili -ije. Češće ćete je pronaći u knjigama nego u govoru, a ponekad se izmjenjuje s prvom skupinom.
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. lice | -eh | -esmo |
| 2. lice | -e | -este |
| 3. lice | -e | -eše |
Primjeri:
- kupiti → kupeh, kupi, kupi / kupesmo, kupeste, kupeše
- voljeti → voleh, voli, voli / volesmo, voleste, voleše
Nulti nastavak u aoristu
Nulti nastavak (-ø) znači da u nekim licima ne dodajete baš ništa na osnovu. Ovo se događa u drugoj skupini, točnije u 2. i 3. licu jednine.
Primjeri:
- piti → pi (2. i 3. lice jednine)
- stati → sta
- dati → da
Ovo je tipično za kratke glagole – osnova ostaje praktički ista kao infinitiv bez -ti.
Primjena aorista kod pomoćnih i nepravilnih glagola
Aorist oblika glagola “biti”
Glagol biti u aoristu ima svoje posebne, kratke oblike – pravila tu malo padaju u vodu.
| Lice | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. | bih | bismo |
| 2. | bi | biste |
| 3. | bi | biše |
U trećem licu množine ponekad naiđete i na bi, ali biše češće iskače u starijoj literaturi.
Često se pojavljuju uz perfektne konstrukcije ili glagolski pridjev trpni. Primjeri:
- Bih li to učinio da sam znao?
- Bismo otišli ranije da nije padala kiša.
Zanimljivo je kako aorist biti daje osjećaj kratkoće i završenosti, osobito kad se koristi u pripovijedanju.
Primjeri uporabe s nepravilnim glagolima
Kod nepravilnih glagola aorist ponekad djeluje kao mala zagonetka, jer osnova često promijeni oblik i ne možete se osloniti samo na nastavke.
- htjeti → htjedoh, htjede, htjede, htjedosmo, htjedoste, htjedoše
(osnova prelazi iz htj- u htjed-) - moći → mogoh, može, može, mogosmo, mogoste, mogoše
(osnova se skraćuje iz moć- u mog-) - ići → idoh, ide, ide, idosmo, idoste, idoše
(osnova se mijenja iz ić- u id-)
Ovdje pomaže samo pamćenje i poneko gledanje u tablice.
Razlika u odnosu na imperfekt
Aorist označava završenu radnju u prošlosti, dok imperfekt priča o trajanju ili ponavljanju.
- Aorist: Pročitah pismo. (gotovo, završeno)
- Imperfekt: Čitah pismo. (trajalo je neko vrijeme)
Kod glagola biti razlika je baš očita:
- Aorist: bih, bismo, bi, biste, biše
- Imperfekt: bijah, bijaše, bijasmo…
U pripovijedanju, aorist donosi osjećaj trenutnosti i završetka, dok imperfekt stvara pozadinski ugođaj, kao da radnja traje ili se ponavlja.
Primjeri građenja aorista
Oblikovanje s glagolom “čitati”
Kod glagola čitati, aorist nastaje od osnove čita-, koja se dobije kad maknemo završetak -ti iz infinitiva.
Na tu osnovu dolaze nastavci aorista (-h, -Ø, -Ø, -smo, -ste, -še), pa dobijemo ove oblike:
| Osoba | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. | čitah | čitasmo |
| 2. | čita | čitaste |
| 3. | čita | čitaše |
Znak Ø znači da nema nastavka. Drugi i treći oblik jednine ovdje su isti – to se često događa kod glagola čija osnova završava samoglasnikom.
Oblikovanje s glagolom “sesti”
Glagol sesti spada u skupinu koja završava na -sti i kod njega se osnova mijenja kad tvoriš aorist.
Osnovu dobiješ tako da prvo uzmeš prvo lice jednine aorista (sjedoh), makneš -oh i ostane ti sjed-.
Kad dodaš odgovarajuće nastavke (-oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše), dobiješ:
| Osoba | Jednina | Množina |
|---|---|---|
| 1. | sjedoh | sjedosmo |
| 2. | sjede | sjedoste |
| 3. | sjede | sjedoše |
Opet, drugi i treći oblik jednine su isti, što nije ništa neobično za ovakve glagole.
Glasovne promjene i palatalizacija u aoristu
Neki glagoli prolaze kroz glasovne promjene kad tvoriš aorist, a palatalizacija je baš česta.
Primjer? Glagol reći. Tamo se k pretvori u č. Dakle, osnova rek- u aoristu postane reč-:
rekoh, reče, reče, rekosmo, rekoste, rekoše
Slično se događa i s drugim glagolima:
- teći → tekoh, teče
- peći → pekoh, peče
- moći → mogoh, može
Sve ove promjene prate pravila hrvatske fonologije – nisu slučajne. Suglasnici se prilagođavaju nastavcima, i to je to.
Razlike i značajke aorista
Aorist, poznat i kao pređašnje svršeno vrijeme, ima specifičnu ulogu u hrvatskoj gramatici – koristi se za radnju koja se dogodila i završila u određenom trenutku u prošlosti. Za razliku od perfekta, koji često povezuje prošlo i sadašnje, aorist ostaje čvrsto u prošlosti, bez ikakvog naglaska na vezu s trenutkom govora.
Jedna zanimljivost: aorist možeš tvoriti samo od svršenih glagola, a imperfekt ide uz nesvršene. Kako se to radi? Sve ovisi o završetku infinitivne osnove:
| Završetak osnove | Nastavci |
|---|---|
| Samoglasnik | -h, -ø, -ø, -smo, -ste, -še |
| Suglasnik | -oh, -e, -e, -osmo, -oste, -oše |
U 2. i 3. licu jednine često se događa palatalizacija kod osnova koje završavaju na k, g ili h (npr. rekoh – reče, stigh – stiže).
Danas aorist rijetko čuješ u svakodnevnom govoru – zvuči pomalo starinski, ali u književnosti još uvijek ima svoju ulogu. Zanimljivo je da ga ponekad ljudi upotrijebe u SMS-ovima ili na internetu, baš zato što je kratak i jasan.
Često postavljana pitanja
U čemu se razlikuju aorist i imperfekt?
Aorist označava radnju koja se završila u prošlosti, obično u određenom trenutku. Imperfekt opisuje nešto što je trajalo ili se ponavljalo, bez naglaska na kraj.
Primjer:
- Aorist: “On napisa pismo.” (radnja je gotova)
- Imperfekt: “On pisao pismo.” (radnja je trajala)
Kako se gradi aorist u hrvatskom jeziku?
Aorist se najčešće tvori od svršenih glagola. Uglavnom kreneš od infinitivne ili prezentske osnove i dodaš posebne nastavke. Dvije su glavne skupine nastavaka, a koju ćeš koristiti, ovisi o osnovi glagola.
Primjeri upotrebe aorista u rečenici
Aorist najčešće naiđeš u književnosti, starim tekstovima ili ponekim svečanim govorima.
Primjeri:
- “Stigoh kući prije mraka.”
- “Vidje ga na trgu.”
- “Reče da će doći sutra.”
Osnovne značajke aorista
- Vrijeme: prošlo, svršeno
- Upotreba: radnja je dovršena u prošlosti
- Stil: češći u književnosti i povijesti nego u svakodnevnom govoru
- Fleksija: mijenja se po osobama i brojevima, lični glagolski oblik
Koji su nastavci za aorist u hrvatskom jeziku?
Koriste se dvije glavne skupine nastavaka, ponekad i treća varijanta:
| Osoba | Skupina 1 | Skupina 2 | Skupina 3 |
|---|---|---|---|
| ja | -oh | -eh | -h |
| ti | -e | -e | -∅ |
| on/ona/ono | -e | -e | -∅ |
| mi | -osmo | -esmo | -smo |
| vi | -oste | -este | -ste |
| oni/one/ona | -oše | -eše | -še |
Kako se glagol “biti” koristi u aoristu?
Glagol biti u aoristu ima svoje posebne oblike, iako ih danas gotovo više ne čuješ u svakodnevnom govoru. Češće ih možeš sresti u starim knjigama ili kad naiđeš na neki povijesni tekst. Evo kako to izgleda:
- ja bih
- ti bi
- on/ona/ono bi
- mi bismo
- vi biste
- oni/one/ona biše
Ove forme najviše prizivaju neki starinski štih, pa ih autori koriste kad žele da tekst zvuči arhaično ili ozbiljno.
Ako ti je zgodno, mogu složiti i tablicu aorista za još par često korištenih glagola – možda ti to dodatno razjasni stvar. Trebaš li to?
