Kada učenici prvi put čuju naziv “Otmjena dosada”, često se zapitaju što točno krije ova neobična kombinacija riječi. Ovo djelo Miroslava Krleže iz 1936. godine predstavlja jedno od najznačajnijih ostvarenja hrvatske moderne književnosti, ali i jedan od najkompleksnijih zadataka s kojima se susreću učenici srednjih škola.
“Otmjena dosada” je psihološka novela koja kroz unutarnje monologe glavnog lika prikazuje krizu identiteta i otuđenost modernog čovjeka u građanskom društvu između dva svjetska rata.”
Ova lektira zahtijeva drugačiji pristup čitanju – ovdje nema klasičnih avantura ili jasno definiranih zapletova. Umjesto toga, Krleža nas vodi kroz labirint svijesti Filipa Latinovicza, slikara koji se bori s vlastitim demonima i društvenim konvencijama. Pripremi se za putovanje kroz jedno od najintrigantnijih djela naše književnosti koje će te naučiti čitati između redaka.
Uvod u lektiru
Autor
Miroslav Krleža (1893.-1981.) smatra se jednim od najznačajnijih hrvatskih pisaca 20. stoljeća. Rođen u Zagrebu, tijekom života je bio ne samo pisac već i esejist, dramaturg, kritičar i uredik mnogih časopisa. Njegova bogata biografija obilježena je političkim angažmanom i konstantnim preispitivanjem hrvatskog društva.
Krleža je bio izrazito obrazovan čovjek koji je govorio nekoliko jezika i duboko poznavao europsku književnost i filozofiju. Ova široka naobrazba vidljiva je u njegovim djelima, uključujući “Otmjenu dosadu”, gdje koristi složene psihološke analize i filozofske refleksije.
Važno je znati da je Krleža bio suvremenik velikih europskih modernista poput Jamesa Joycea i Marcela Prousta, što objašnjava modernističke tehnike koje koristi u ovom djelu.
Žanr i književna vrsta
“Otmjena dosada” pripada žanru psihološke novele ili kratkog romana. Ovo je ključno za razumijevanje djela jer se fokus ne nalazi na vanjskim događajima, već na unutarnjem svijetu glavnog lika.
Djelo se može klasificirati kao:
- Psihološka proza – duboka analiza mentalnih procesa protagonista
- Modernistička novela – eksperimentalna forma naracije
- Društveno-kritička proza – kritika građanske klase i društvenih vrijednosti
Krleža koristi tehniku “toka svijesti” (stream of consciousness), što znači da čitatelj prati misli lika kako se one prirodno razvijaju, bez logičke strukture ili kronološkog reda. Ova tehnika može biti izazovna za čitanje, ali omogućava dublje razumijevanje psihologije lika.
Mjesto i vrijeme
Radnja se odvija u Zagrebu i okolici tijekom 1920-ih i 1930-ih godina, u razdoblju između dva svjetska rata. Ovo je bilo vrijeme velikih društvenih promjena, ekonomske krize i političkih napetosti u Europi.
Konkretna mjesta radnje uključuju:
- Zagreb – glavni grad gdje se odvija najveći dio priče
- Pannonske ravnice – simbolično predstavljaju duhovnu prazninu glavnog lika
- Europski gradovi – spominju se kroz Filipova putovanja i sjećanja
Vrijeme radnje nije linerano predstavljeno. Krleža koristi tehniku anakronija – povrataka u prošlost i skokova u budućnost kroz sjećanja i razmišljanja glavnog lika. Ovo otežava praćenje kronologije, ali je ključno za razumijevanje Filipove psihološke krize.
Društvenopolitički kontekst uključuje:
- Raspad Austro-Ugarske Monarhije
- Stvaranje Kraljevine Jugoslavije
- Ekonomsku krizu i nezaposlenost intelektualaca
- Rast fašizma u Europi
Ovaj kontekst izravno utječe na Filipovo osjećanje otuđenosti i krize identiteta. Kao intelektualac u tranzicijskom društvu, on se ne može pronaći ni u staroj ni u novoj društvenoj strukturi.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema “Otmjene dosade” je kriza identiteta modernog intelektualca u društvu koje se mijenja. Filip Latinovicz, glavni lik, simbolizira čitavu generaciju intelektualaca koji se osjećaju otuđeno u novom društvenom poretku.
Ova tema se manifestira kroz:
- Filipovo stalno preispitivanje vlastite uloge u društvu
- Osjećaj da ne pripada ni jednoj društvenoj skupini
- Nemogućnost pronalaska smisla u životu i radu
- Konflikt između umjetničkih aspiracija i društvenih očekivanja
Sporedne teme
Kritika građanske klase – Krleža žestoko kritizira licemjerje i površnost zagrebačke bourgeoisie. Prikazuje ih kao ljude bez dubljih vrijednosti koji se bave samo materijalnim uspjehom.
Ljubav i međuljudski odnosi – Filip teže uspostavlja autentične veze s drugim ljudima. Njegovi odnosi su površni ili destruktivni, što dodatno pojačava osjećaj osamjenosti.
Umjetnost i komercijalizacija – kao slikar, Filip se bori između vlastite umjetničke vizije i komercijalne uspješnosti.
Ideja djela
Osnovna ideja romana je da moderno društvo stvara uvjete u kojima osjetljivi i inteligentan čovjek ne može pronaći svoje mjesto. Krleža sugerira da je ovakva “otmjena dosada” – duhovana praznina obrazovanih slojeva – simptom dubljih problema civilizacije.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv putovanja – Filipova fizička putovanja simboliziraju njegovu duhovnu potragu za identitetom.
Motiv maske – ljudi oko Filipa nose “maske” društvenih konvencija, skrivajući svoju pravu prirodu.
Simbol pannonske ravnice – beskrajna, monotona ravnica simbolizira duhovnu prazninu i osjećaj bezispoznossti.
Simbol slikarstva – Filipova umjetnost predstavlja pokušaj komunikacije s vanjskim svijetom i izraz unutarnjih borbi.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje Filipovim povratkom u Zagreb nakon dugogodišnjeg boravka u inozemstvu. Kao etabliran slikar, vraća se u rodni grad s nadom da će pronaći novi smisao života i rada. Međutim, već od početka osjećas egovu frustraciju i razočaranje hrvatskim društvom.
Filip dolazi iz poznate obitelji, ali osjećan se otuđeno od svog društvenog miljea. Pokušava se ponovno uklopiti, ali konstantno zapažann licemjerje i površnost ljudi oko sebe.
Zaplet
Komplicitacije nastaju kada Filip pokušava uspostaviti značajne odnose s različitim ljudima iz zagrebačke elite. Susreće se s:
- Intelektualcima koji filozofiraju o umjetnosti, ali ne razumiju njenu bit
- Biznismenima koji vide slikarstvo samo kao investiciju
- Ženama koje ga privlače, ali s kojima ne može uspostaviti pravi emocionalni kontakt
Filip pokušava pronaći balans između svojih umjetničkih načela i potrebe za društvenim prihvaćanjem. Ova unutarna borba postaje sve intenzivnija.
Rasplet
Postepeno Filip shvaća da se neće moći uklopiti u zagrebačko društvo bez žrtvovanja vlastitih vrijednosti. Njegovi pokušaji komunikacije završavaju neuspjehom, a osjećaj otuđenosti postaje sve jači.
Filip se povlači u sebe, fokusirajući se na vlastiti unutarnji svijet. Započinje proces dublje introspekcije koji će ga dovesti do konačnih spoznaja o sebi i društvu.
Vrhunac
Vrhunac romana nastaje kada Filip konačno shvaća da je njegova “otmjena dosada” zapravo rezultat nemogućnosti pronalaska autentičnog života u neautentičnom društvu. Ova spoznaja je istovremeno oslobađajuća i deprimirajuća.
Filip prihvaća svoju otuđenost, ali također uvide da predstavlja širi problem svoje generacije i društvene klase. Roman završava s njegovim mirom s vlastitom situacijom, ali i s pesimističnim pogledom na mogućnost promjene.
Redoslijed događaja
Krleža svjesno narušava kronološki redoslijed događaja koristeći kompleksnu temporalnu strukturu. Ovo nije slučajno – tehnika odražava Filipovo mentalno stanje i način na koji sjećanja i misli funkcioniraju u ljudskoj svijesti.
Prvi dio – Filipov povratak u Zagreb (sadašnjost)
Upoznavanje s trenutnim stanjem glavnog lika i njegove situacije
Drugi dio – Retrospektiva: Filipovo djetinjstvo i mladost (prošlost)
Objašnjava kako je nastala njegova trenutna kriza identiteta
Treći dio – Pokušaji društvenih kontakata (sadašnjost)
Filipovi napori da se ukopi u zagrebačko društvo
Četvrti dio – Dublje introspestcije (psihološko vrijeme)
Filipov unutarnji monolog koji prekida linearno vrijeme
Peti dio – Konačne spoznaje (sadašnjost/budućnost)
Filipovo prihvaćanje vlastite situacije
Važno je razumjeti da se “pravo” vrijeme događaja može rekonstruirati tek nakon čitanja cijelog romana. Krleža koristi tehniku in medias res – počinje usred radnje, a objašnjenja daje naknadno.
Ova struktura zahtijeva aktivno čitanje. Učenici trebaju voditi bilješke o vremenskim okvirima kako bi mogli rekonstruirati kronologiju događaja. Nelinearnost pripovijedanja odražava modernističke utjecaje i Krležino razumijevanje ljudske psihije kao složenog, nelniearnog procesa.
Analiza likova
Glavni likovi
Filip Latinovicz – protagonist romana, slikar u srednjim godinama koji se vratiovom rodom gradu Zagreb. Filip je složen psihološki portret modernog intelektualca.
Njegove karakteristike:
- Inteligentan i obrazovan – pozanje europsku kulturu i umjetnost
- Kritičan prema društvu – jasno vidi licemjerje zagrebačke bourgeoisie
- Emocionalno nezreo – teško uspostavlja duboke odnose
- Umjetnički osjetljiv – doživljava svijet intenzivnije od drugih
- Pesimističan – ne vjeruje u mogućnost autentičnog života u modernom društvu
Filipova psihološka evolucija tijekom romana:
- Početno razočaranje društvom
- Pokušaji prilagodbe
- Dublja introspekacija
- Konačno prihvaćanje otuđenosti
Sporedni likovi
Krleža ne razvija sporedne likove kao kompleksne individue, već ih koristi kao reprezente različitih društvenih tipova:
Zagrebačka elita – kolektivni lik koji predstavlja sve ono što Filip odbacuje. Površni, materiijalistički orijentirani ljudi bez dubljih vrijednosti.
Žene iz Filipove okoline – predstavljaju različite načine na koje Filip pokušava uspostaviti emocionalne veze. Njihova karakterizacija je često stereotipna, što odražava Filipovu nemogućnost da ih vidi kao potpune osobe.
Intelektualci – Filip ih susreće u književnim kafićima i salonima. Predstavljaju lažnu intelektualnost – govore o umjetnosti, ali je ne razumiju.
Odnosi između likova
Filipovi odnosi s drugim likovima uvijek su problematični:
Hijerarhijski odnosi – Filip se osjećan superiorno zbog svoje naobrazbe, ali istovremeno zavisi od društvenog prihvaćanja
Površni kontakti – svi Filipovi razgovori ostaju na razini površnih gesellschaftskih konvencija
Emocionalna distanca – čak i u intimnijim trenucima, Filip se ne može potpuno otvoriti drugima
Ova analiza odnosa pokazuje da Filip nije samo žrtva društva – on također pridonosi vlastitoj izolaciji svojom arogantnošću i nemogućnostjo empatije. Krleža tako stvara nuanciranu sliku koja nije jednostavno kritika društva, već i autokritika intelektualca.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Krleža koristi bogat arsenal stilskih sredstava koji odražava psihološku složenost priče:
Unutarnji monolog – najvažnija tehnika romana. Filip “misli naglas”, a čitatelje prate tok njegove svijesti. Primjer:
“I tako, eto, sve se to tako nekako automatički zbiva, kao kad se vozi kroz tunel…”
Metafore i simboli – Krleža stvara složene metaforičke slike:
- “Pannonska ravnica kao beskrajno more dosade”
- “Zagreb kao pozornica na kojoj svi nose maske”
- “Życie kao besmislena igra čije pravila nitko ne razumije”
Ironija i sarkazam – posebno u opisima zagrebačke elite:
“Gospoda su filosofirala o umjetnosti između kave i konyak”
Digresije – Filip često skree s glavne teme, što odražava prirodan tok misli
Narativne tehnike
Tok svijesti (stream of consciousness) – Krleža koristi ovu modernističku tehniku da prikaže kako se misli prirodno razvijaju, često bez logičke veze.
Slobodni neupravni govor – granice između narratora i lika su zamućene. Čitatelj often ne zna da li čita autorov komentar ili Filipove misli.
Montaža – različiti vremenski planovi se mješaju kao u filmu. Prošlost i sadašnjost se preklapaju.
Perspektiva – sve vidimo kroz Filipove oči, što znači da naš doživljaj drugih likova ovisi o Filipovoj subjektivnosti.
Ton i atmosfera
Ton romana je melankoličan i ironičan. Krleža stvara atmosferu:
- Duhovne praznine – sve djeluje besmisleno i površno
- Intelektualne frustracije – Filip ne može pronaći ljude koji ga razumiju
- Egzistencijalne anksioznosti – konstantno preispitivanje smisla života
- Civilizacijske krize – osjećaj da se radi o završetku jedne epohe
Jezik je literaran i složen, s dugim, razvezenm rečenicama koje oponašaju tok svijesti. Krleža koristi:
- Germanizme (utjecaj austrougarske kulture)
- Francuske izraze (utjecaj pariške boheme)
- Arhaizme (nostalgija za prošlošću)
- Neologizme (stvaranje novih izraza za moderna iskustva)
Simbolika i motivi
Krleža koristi bogatu simboliku koja dublje rasko otkriva značenja romana:
Pannonska ravnica – najvažniji simbol romana. Ova beskrajna, monotona ravnica represents:
- Duhovnu prazninu moderne civilizacije
- Osjećaj beskraja koji vodi u depresiju
- Nedostatak transcendencije u modernom životu
- Filipovu unutarnju pustoš
“Te beskrajne ravnine koje se protežu do horizonta kao metafora unutarnje dosade”
Motiv maske – stalno se pojavljuje kroz roman:
- Društveni konformizam koji skriva pravu prirodu
- Filipova vlastita gluma kada pokušava biti “normalan”
- Licemjerstvo zagrebačke bourgeoisie
- Nemogućnost autentične komunikacije
Slikarstvo kao simbol – Filipova umjetnost symbolizira:
- Pokušaj komuniciranja s vanjskim svijetom
- Borbu između komercijalne uspješnosti i artistic integrity
- Način prepoznavanja i preoblikovanja stvarnosti
- Metaforu za svaki oblik kreativnog izražavanja
Motiv putovanja – Filip stalno putuje (fizički i metaphorically):
- Potragu za identitetom
- Bijeg od realnosti
- Nemogućnost pronalaska “doma”
- Modernu nomadnost intelektualca
Motiv dosade – ne radi se o običnoj dosadi već o:
- Egzistencijalnoj krizi
- Nemogućnosti pronalaska smisla u životu
- Otuđenosti od prirodnih ljudskih potreba
- “Bolesti” moderna človjeka
Simbol grada Zagreba – predstavlja:
- Malu sredinu koja ograničava
- Lažnu kulturu i površnu civiliziranost
- Sukob između tradicije i modernosti
- Mentalnu klaustrofobiju
Krleža također koristi kolorističke simbole:
- Sive boje – monotonija svakodnevice
- Zlatna boja – lažna vrijednost materijalizma
- Tamne boje – Filipova depresija i pesimizam
Ovi motivi se prepleten kroz cijeli tekst, stvarajući složenu mrežu značenja koju čitatelj postupno otkriva.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Za potpuno razumijevanje “Otmjene dosade” ključno je poznavati povijesni kontekst u kojemu je djelo nastalo.
Političko stanje (1920-1936)
Roman nastaje u vrijeme velikih političkih promjena:
- Raspad Austro-Ugarske (1918) – nestanak starog poretka
- Stvaranje Kraljevine SHS/Jugoslavije – nova država, nova politička stvarnost
- Ekonomska kriza (1929-1934) – posebno pogađa intelektualce
- Rast autoritarnih pokreta – fašizma u Europi, Ustaša u Hrvatskoj
Društvene promjene
Kriza tradicijskih vrijednosti – stari austro-ugarski sistem vrijednosti se urušava, a novi još nije uspostavljen
Nova društvena stratifikacija – mijenja se društvena hierarchija, intelektualci gube status
Urbanizacija – Zagreb se modernizira, ali zadržava provincijalnost
Generacijski sukob – stariji se nosi s gubitkom, mlađi s neizvjesnošću
Kulturni miljeu
Zagreb 1920-ih i 1930-ih bio je:
- Kulturno središte – ali ograničeno u odnosu na Pariz, Beč, Berlin
- Intelektualno žarište – mali broj obrazovanih ljudi koji se svi poznaju
- Konzervativan grad – otpor prema modernskim tendencijama
- Provincijalan – unatoč pretenzijama na kosmopolitnost
Utjecaj europskih strujanja
Krleža je bio duboko utjecanj europskim modernizmom:
- Ekspresionizam – psihološka analiza, deformacija realnosti
- Nova objektivnost – kritičan stav prema društvu
- Egzistencijalizam – preispitivanje smisla postojanja
- Psihoanaliza – Freudovi uvidi u ljudsku psihu
Položaj intelektualca
U ovom razdoblju hrvatski intelektualci susreću se s:
- Ekonomskim problemima – nema dovoljno dobro plaćenih poslova
- Političkim pritiscima – autoritarni režim ograničava slobodu
- Kulturnom izolacijom – udaljenost od europskih centara
- Identitetskih krizama – hrvatske, jugoslavenske, europske?
Filip Latinovicz embodies sve ove problema. Njegova “otmjena dosada” nije personal problem već simptom cijele epohe.
Veza s Krležino biografijom
Krleža je sam bio dio zagrebačke intelektualne elite i poznavao je probleme koje opisuje:
- Radio je kao gimnazijski profesor – poznavao je materijalne teškoće
- Pokretao je časopise – borio se za kulturnu transformaciju
- Politički se angažirao – doživio je razočaranja
Roman je so djelomično autobiografski – Krleža kroz Filipa sublima vlastita iskustva.
