Gustave Flaubert svojom “Madam Bovary” stvorio je jedno od najznačajnijih djela europskog realizma i ujedno jedan od najkontroverznijih romana 19. stoljeća. Ovaj roman, objavljen 1857. godine, izazvao je skandal zbog svoje iskrene kritike buržoaskog društva i odvažnog pristupa ženskoj seksualnosti.
“Madam Bovary” pripoviijeda o tragičnoj sudbini Emme Bovary, žene koja sanja o romantičnoj ljubavi i luksuznom životu, ali se nađe zarobljena u dosadnom buržoaskom braku koji ju dovodi do financijske propasti i samoubojstva.
Flaubertov roman i danas predstavlja izazov mladim čitateljima jer ne pruža jednostavne odgovore ni sretne završetke, već suočava s kompleksnostima ljudske prirode i ograničenjima društvenih konvencija.
Uvod u lektiru
Autor
Gustave Flaubert (1821.-1880.) pripadao je generaciji francuskih pisaca koji su postavili temelje modernog europskog romana. Rođen u Rouenu u buržoaskoj obitelji, Flaubert je studirao pravo u Parizu, ali je vrlo brzo napustio pravničku karijeru i posvetio se književnosti. Poznat je po svojoj perfekcionističkoj prirodi – pojedine rečenice je prepisivao desetine puta kako bi postigao savršen stilski izraz.
Flaubert je bio jedan od najutjecajnijih pisaca realizma, književnog pravca koji je nastao u 19. stoljeću kao reakcija na romantizam. Njegova djela, uključujući “Madam Bovary”, “Sentimentalnu edukaciju” i “Salambu”, obilježila su francusku i europsku književnost. Flaubert je vjerovao da pisac mora biti objektivan i nepristran prema svojim likovima, ne osuđujući ih ni opravdavajući.
Žanr i književna vrsta
“Madam Bovary” spada u žanr psihološkog realističnog romana. Ova književna vrsta karakteristična je po detaljnom prikazivanju psihologije likova i njihovog unutarnjeg svijeta. Roman pripada realističkoj književnosti koja nastoji vjerno prikazati stvarnost bez idealizacije ili romantizacije.
Djelo se može klasificirati i kao društveni roman jer kritički prikazuje buržoasko društvo 19. stoljeća. Flaubert koristi tehniku slobodnog neupravnog govora, naprednu narativnu tehniku koja omogućuje čitatelju uvid u misli i osjećaje likova. Ova tehnika postala je jedna od najvažnijih karakteristika modernog romana.
Mjesto i vrijeme
Radnja romana smještena je u francuskoj pokrajini Normandiji sredinom 19. stoljeća, točnije između 1827. i 1846. godine. Glavni dio radnje odvija se u izmišljenom gradićću Yonvilleu, dok se neki dijelovi događaju u Rouenu, Flaubertovom rodnom gradu.
Yonville predstavlja tipičan francuski provincijski grad s tradicionalnim vrijednostima i ograničenim mogućnostima. Flaubert je detaljno opisao geografiju i arhitekturu ovog mjesta, stvorio je vjerodostojan okvir za svoju priču. Grad se sastoji od glavnog trga, crkve, ljekarne, gostionice i nekoliko manjih ulica. Ova ograničena sredina postaje simbolom duhovne skučenosti i društvenih ograničenja.
Vrijeme radnje – prva polovica 19. stoljeća – bilo je razdoblje velikih društvenih promjena u Francuskoj. Buržoazija je stjecala sve veći utjecaj, dok su tradicionalne aristokratske vrijednosti gubile na značaju. Ovaj povijesni kontekst ključan je za razumijevanje Emminih snova o luksuznom životu i njena razočarenja stvarnošću. Flaubert prikazuje društvo u tranziciji, gdje se stare vrijednosti ruše, a nove još nisu čvrsto uspostavljene.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema romana jest kritika buržoaskog društva i njegovih lažnih vrijednosti. Emma Bovary postaje žrtva ovog društva koje propagira materijalizam i konformizam, a istovremeno ograničava individualnost i autentičnost. Flaubert pokazuje kako društvene konvencije mogu uništiti pojedinca koji pokušava pronaći smisao i sreću izvan predviđenih okvira.
Tema nesklada između snova i stvarnosti prolazi kroz cijeli roman. Emma konstantno traži bijeg od dosadne svakodnevice u romantičnim fantazijama, ali stvarnost je uvijek okrutno vraća na zemlju. Ova tema postaje univerzalna – govori o ljudskoj potrebi za idealima i boljem životom, ali i o opasnosti pretjerane idealizacije.
Sporedne teme
Religija predstavlja jednu od važnih sporednih tema. Flaubert kritizira površnost i licemjerje vjerskog života u provinciji. Emma pokušava pronaći utjehu u religiji, ali i to joj ne donosi pravo zadovoljstvo. Svećenik Bournisien prikazan je kao ograničen čovjek koji ne razumije dublje duhovne potrebe svojih župljana.
Tema love i financijske propasti također je značajna. Emma troši novac koji nema, zaduživuje se i na kraju dovodi svoju obitelj do bankrota. Ova tema povezana je s kritikom materijalizma i pokazuje kako opsjednutost luksuzom može dovesti do katastrofe.
Tema obrazovanja i kulture proteže se kroz roman. Flaubert kritizira površnost buržoaskog obrazovanja koje ne priprema pojedince za stvarni život. Emmino romantičko obrazovanje, stečeno u ženskom samostanu, čini ju neprilagođenom stvarnosti.
Ideja djela
Glavna ideja romana jest upozorenje na opasnosti eskapizma i kritika društva koje ne omogućuje istinsko samoostvarenje. Flaubert ne osuđuje Emmu zbog njezinih postupaka, već pokazuje kako je društvo stvorilo uvjete za njezinu tragediju. Roman postavlja pitanje o tome što se događa kada se pojedinac ne može uklopiti u društvene okvire.
Druga važna ideja jest kritika romantizma kao životne filozofije. Emma živi prema romantičkim idealima koje je usvojila iz romana, ali stvarnost se pokazuje daleko kompleksnijom. Flaubert ne odbacuje potpuno romantičke vrijednosti, već upozorava na opasnosti njihove nekritičke primjene.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv prozora pojavljuje se kroz cijeli roman kao simbol Emmina gledanja prema vanjskom svijetu i snovima o boljem životu. Ona često stoji na prozoru i gleda u daljinu, simbolizirajući njezino nezadovoljstvo trenutnim životom.
Motiv ogledala predstavlja Emminu narcističku prirodu i njezinu potrebu za potvrđivanjem vlastite ljepote. Ogledalo također simbolizira iluziju i samoobmanu.
Motiv otrova na kraju romana postaje simbol Emmina bijega od nepodnošljive stvarnosti. Otrov predstavlja konačno oslobađanje, ali i tragičan završetak života proživljenog u iluzijama.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje prikazom Charlesa Bovaryja, mladog i neuglednog doktora koji živi u Yonvilleu. Charles je prvi put oženjen starijom ženom koja mu je osigurala liječničku praksu. Nakon njezine smrti, Charles se zaljubljuje u mladu Emmu Rouault, kćer bogatog farmera. Emma pristaje na brak misleći da će joj Charles pružiti romantičan život kakav je zamišljala iz romana koje je čitala.
Na početku braka Emma je razočarana Charlesovom jednostavnošću i nedostatkom romantike. Shvaća da stvarni brak nema veze s romantičnim idealima o kojima je sanjala. Charles je dobar čovjek, ali Emma ga smatra dosadnim i neinteresantnim. Prvo dijete, kćerka Berthe, ne donosi joj očekivano zadovoljstvo majčinstva.
Zaplet
Situacija se complicira kada se obitelj seli u Yonville. Tu Emma upoznaje Léona Dupuisa, mladog pravnika koji dijeli njezine književne i umjetničke interese. Između njih nastaje emotivna veza, iako ne dođe do fizičke veze. Léon napušta Yonville da završi studij u Parizu, ostavljajući Emmu u još dubljem očaju.
Kasnije Emma upoznaje Rodolphea Boulangera, bogatog zemljoposjednika i zavodnika. S njim započinje prvu ljubavnu vezu. Rodolphe joj obećava bijeg iz dosadnog braka, ali u zadnji trenutak odustaje i napušta je pismom. Emma doživljava živčani slom i teško se oporavlja.
U Rouenu Emma ponovno susreće Léona, sada iskusnijeg muškarca. Započinju strastvenu ljubavnu vezu koja traje mjesecima. Emma se sve više zaduživuje kako bi održala skupu vezu s Léonom i kupovala luksuzne stvari.
Rasplet
Financijska situacija Bovaryjeve obitelji postaje katastrofalna. Emma duguje velike svote novca različitim zajmodavcima. Kada joj prijeti javno sramoćenje i konfiskacija imovine, Emma pokušava pronaći pomoć kod svojih bivših ljubavnika, ali obojica je odbacuju.
Očajnička, Emma odlazi ljekarniku Homaisu i otima otrov. Uzima smrtnu dozu arsena i vraća se kući gdje umire u mukama pred očima svojeg muža. Charles je slomljen gubitkom žene koju je iskreno volio usprkos njezinim prevarama.
Vrhunac
Vrhunac romana jest Emmina smrt koja predstavlja konačan neuspjeh njezinih pokušaja bijega od stvarnosti. Njena smrt nije samo fizički završetak, već i simbolično porušavanje svih njezinih iluzija. Scena smrti prikazana je brutalno realistički, bez romantizacije ili idealizacije.
Drugog dijela vrhunca čini Charlesovo otkrivanje Emminih pisama koje otkrivaju njezine ljubavne veze. Ova spoznaja dodatno ga slama, ali on i dalje brani njezinu čast. Charles umire nedugo nakon Emma, ne mogavši podnijeti težinu gubitka i spoznaje o njezinim prevarama.
Redoslijed događaja
Kronološki slijed događaja u “Madam Bovary” proteže se kroz dvadesetak godina i prati jasnu dramaturgiju koja vodi od nade do konačne katastrofe.
Prvi dio (1827.-1835.) prikazuje Charlesovo djetinjstvo, školovanje i prvi brak. Charles završava medicinu i ženi se udovicom koja mu osigurava liječničku praksu. Nakon njezine smrti, Charles upoznaje Emmu Rouault i ženi se njome 1835. godine.
Drugi dio (1835.-1840.) fokusira se na prva godina braka u Tosteu. Emma se razočarava brakom, rađa kćer Berthe, te se obitelj seli u Yonville. Tu Emma upoznaje Léona i između njih se razvija emocionalna veza. Léon odlazi u Pariz 1838. godine.
Treći dio (1840.-1843.) donosi Emminu vezu s Rodolpheom Boulangerom. Njihova ljubavna veza traje gotovo tri godine. Rodolphe obećava Emmi bijeg, ali je napušta u zadnji trenutak. Emma doživljava živčani slom.
Četvrti dio (1843.-1846.) prikazuje Emmino upoznavanje s Léonom u Rouenu i njihovu strastvenu vezu. Emma se kontinuirano zaduživuje, što dovodi do financijske katastrofe. Kada joj prijeti javno sramoćenje, Emma se truje i umire. Charles otkriva njezine ljubavne veze i umire od tuge.
Epilog prikazuje sudbinu male Berthe koja odlazi kod tetke, a kasnije postaje radnica u tvornici pamuka. Ova završnica naglašava tragične posljedice roditeljskog neuspjeha na dijete.
Važno je primijetiti da Flaubert koristi tehniku retrospektive na početku romana, gdje se vraća u Charlesovo djetinjstvo kako bi objasnio njegovu osobnost. Ostatak pripovijedanja slijedi linearnu kronologiju s povremenim najavljujućim komentarima pripovjedača.
Analiza likova
Glavni likovi
Emma Bovary predstavlja središnji lik romana i jedan od najkompleksnijih ženskih likova u svjetskoj književnosti. Emma je odgojena u ženskom samostanu gdje je stekla romantičko obrazovanje temeljeno na čitanju ljubavnih romana. Ova neispravka čini ju neprilagođenom stvarnom životu i braku.
Emmina psihologija obilježena je konstantnim nezadovoljstvom i potrebom za uzbuđenjem. Ona je narcistična osobnost koja traži potvrdu vlastite vrijednosti kroz mušku pažnju i luksuzne stvari. Njena tragička greška jest što ne može razlikovati između fikcije i stvarnosti – pokušava živjeti kao romantična junakinja.
Unatoč svojim manama, Emma posjeduje određenu veličinu karaktera. Ona odbacuje buržoasku ograničenost i traži autentičan život, što ju čini simpatičnom unatoč njezinim pogreškama. Njena smrt ima heroijske elemente jer predstavlja konačan otpor prema društvenim konvencijama.
Charles Bovary predstavlja suprotnost Emmi. On je prosječan, dobar čovjek koji iskreno voli svoju ženu, ali ne razumije njezine potrebe. Charles utjelovljuje buržoaske vrijednosti – zadovoljan je malim radostima života i ne teži velikim ostvarenjima.
Charlesova tragedija jest što pokušava učiniti Emmu sretnom, ali ne razumije da ona želi nešto što on ne može pružiti. Njegova ljubav prema Emmi ostaje nepokolebljiva čak i nakon otkrivanja njezinih preljuba. Ovakav lik predstavlja kritiku, ali i obranu jednostavnih ljudskih vrijednosti.
Sporedni likovi
Rodolphe Boulanger utjelovljuje tip društvenog parazita i zavodnika. On je bogat zemljoposjednik koji uživa u osvajanju žena bez ozbiljnih namjera. Rodolphe predstavlja aristokratski cinizam i emotivnu hladnoću. Njegova veza s Emmom temelji se na iskorištavanju njezine romantične prirode.
Léon Dupuis prikazan je kao mladić koji dijeli Emmina književna i umjetnička interesovanja. U prvom dijelu romana on je stidljiv i nesiguran, dok se u drugome dijelu pojavljuje kao iskusniji, ali i oportunistički muškarac. Léon predstavlja generaciju mladih buržuja koji flertiraju s umjetničkim idealima, ali na kraju prihvaćaju konvencionalni način života.
Monsieur Homais, ljekarnik, utjelovljuje buržoaski materializam i pseudo-znanstvenost. On je uvijek spreman pričati o napretku i modernim idejama, ali zapravo je površtan i ograničen čovjek. Homais predstavlja Flaubertovu kritiku pozitivizma i buržoaskog samozadovoljstva.
Felicité, kućna pomoćnica, predstavlja jednostavan, pošten život bez velikih ambicija. Ona ostaje vjerna obitelji Bovary i brine se za malu Berthe nakon smrti roditelja. Ovaj lik naglašava kontrast između jednostavnih vrlina i buržoaskih komplikacija.
Odnosi između likova
Odnos između Emma i Charlesa predstavlja temeljni konflikt romana. Njihov brak temelji se na potpunom nerazumijevanju – Charles voli ženu koju ne razumije, dok Emma prezire muža koji ju iskreno voli. Ovaj odnos prikazuje tragediju komunikacije u braku i nemogućnost premošćivanja različitih osobnosti i životnih filozofija.
Emmine veze s Rodolpheom i Léonom predstavljaju njena pokušaje bijega od bračne stvarnosti. Oba odnosa završavaju razočarenjem jer Emma traži u njima ono što oni ne mogu pružiti – potpunu transformaciju njezina života.
Odnos između Emme i njezine kćerke Berthe pokazuje Emminu nezmožnost da pronađe zadovoljstvo u majčinstvu. Emma voli svoju kćer, ali dijete joj ne donosi očekivano ispunjenje. Ova tema naglašava Emminu egocentričnost i neznožnost da ljubav prema drugome stavi ispred vlastitih potreba.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Flaubert koristi bogat arsenal stilskih figura kako bi stvorio plastičan i uvjerljiv književni svijet. Metafore su posebno česte kada opisuje Emmina unutarnja stanja. Primjerice, njezina dosada opisana je kroz metaforu “bezgranične ravnice” koja simbolizira monotoniju njezina života.
Epiteti su pažljivo odabrani da stvore određenu atmosferu. Flaubert često koristi kontrastne epitete koji naglašavaju ironiju situacije. Opis Yonvillea pun je takvih kontrasta – grad je “mirna” ali i “gušljiv”, “siguran” ali i “ograničen”.
Simile se koriste za stvaranje živopisnih slika. Emmina ljepota često se opisuje poređenjem s prirodnim pojavama – “kosa poput zlatnih žitnih klasa” ili “oči kao duboko more”. Ove usporedbe naglašavaju njezinu povezanost s prirodom u kontrastu s artificijelnim društvenim okruženjem.
Personifikacija se koristi posebno u opisima prirode koja često odražava Emmina emocionalna stanja. Kada je Emma tužna, i priroda je “sumorna”, kada je uzbuđena, priroda “pulsira životom”.
Narativne tehnike
Flaubert koristi tehniku sveznajućeg pripovjedača koji može ući u svijest bilo kojeg lika, ali uglavnom se fokusira na Emminu perspektivu. Ova tehnika omogućuje čitatelju duboki uvid u Emminu psihologiju bez da pripovjedač eksplicitno komentira njezine postupke.
Slobodni neupravni govor predstavlja jednu od najvažnijih Flaubertovih narativnih inovacija. Ova tehnika omogućuje prikazivanje likovih misli i osjećaja bez direktnog citiranja ili komentara pripovjedača. Čitatelj tako dobive neposredan uvid u Emminu svijest.
Retrorespektiva se koristi na početku romana kada se pripovjedač vraća u Charlesovo djetinjstvo. Ova tehnika omogućuje bolje razumijevanje karaktera i motivacija glavnih likova.
Paralelne radnje koriste se kada Flaubert prikazuje istovremeno događanje različitih situacija. Primjer je scena sajma gdje se izmjenjuju Rodolpheove zavođačke riječi s govorima o poljoprivredi, što stvara ironičan efekt.
Ton i atmosfera
Ton romana karakterizira ironična objektivnost. Flaubert ne osuđuje svoje likove eksplicitno, već ih prikazuje kroz njihove postupke i riječi, dopuštajući čitatelju da sam donese sudove. Ova tehnika čini roman modernijim od ostalih djela realizma.
Ironija prožima cijeli roman – od opisa buržoaskog života u Yonvilleu do karakterizacije likova. Flaubert posebno ironično prikazuje Emminu romantičku prirodu u sukobu s prozaičnom stvarnošću.
Atmosfera romana postupno se mijenja od početne nade i optimizma prema sve dubljoj melankoliji i konačnoj tragediji. Flaubert vješto gradi napetost kroz postupno otkrivanje Emmina karaktera i njezinih unutarnjih konflikata.
Naturalističke elemente Flaubert koristi u opisima fizioloških i psiholoških procesa. Emmina smrt opisana je sa scientific precision koja je šokirala tadašnje čitatelje svojom brutalnošću.
Simbolika i motivi
Simbolička razina “Madam Bovary” toliko je bogata da su književni kritičari kroz desetljeća otkrivali nova značenja i interpretacije.
Prozor predstavlja jedan od najvažnijih simbola u romanu. Emma često stoji na prozoru i gleda prema horizont, što simbolizira njezinu čežnju za nečim što je izvan njezina dosega. Prozor također predstavlja granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta, između stvarnosti i snova. Kada Emma konačno odluči napustiti život, simbolički se udaljava od prozora.
Kočija u kojoj Emma i Léon provode ljubavni susret u Rouenu postaje simbol skrivene strasti i društvene hipokrizije. Zatvorena kočija koja se vozi gradskim ulicama predstavlja pokušaj skrivanja ljubavne veze od društvenih konvencija, ali istovremeno naglašava njezinu javnu prirodu.
Vjenčanica kojom Emma toliko pazi simbolizira njezine romantičke iluzije o braku. Činjenica da je čuva u ormaru, a ne nosi, pokazuje kako njezini snovi o savršenom braku nemaju veze sa stvarnošću.
Otrov na kraju romana više je od sredstva samoubojstva – postaje simbol Emmina konačnog oslobađanja od nepodnošljive stvarnosti. Arsen, koji Emma krade iz Homaisove ljekarne, ironično predstavlja “lijek” za njezine probleme.
Bludne (komad tkanine) koju Emma štrika simboliziraju njezinu dosadu i represivnu prirodu buržoaskog života. Ponavljajuća radnja štrikanja postaje metafora za monotoniju svakodnevnog života koji Emma pokušava izbjeći.
Knjige i čitanje predstavljaju motiv koji se proteže kroz cijeli roman. Emmino obrazovanje temeljeno na romantičnim romanima čini ju neprilagođenom stvarnosti. Knjige postaju simbol opasnih fantazija koje mogu odvesti od realnog života.
Novac i dugovi simboliziraju Emmino materijalno ropstvo i njezinu potrebu za društvenim statusom. Njezino trošenje postaje oblik pobune protiv ograničenja, ali istovremeno je vodi u još veću ovisnost.
Religijski motivi koriste se ironično – Emma pokušava pronaći utjehu u religiji, ali njezina pobožnost je površna i kratkotrajna. Crkva postaje još jedan oblik eskapizma koji ne donosi prava rješenja.
Motiv prirode odražava Emmina emocionalna stanja. Proljeće i cvjetanje povezani su s njezinom strašću, dok jesenske scene najavljaju tragičan završetak. Ova simbolička uporaba prirode karakteristična je za romantizam, ali Flaubert ju koristi kritički.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Madam Bovary” nastaje u kontekstu dubovih društvenih promjena koje je Francuska doživjela tijekom 19. stoljeća. Nakon Napoleonovih ratova i Borbonske restauracije, francusko se društvo reorganizira oko novih buržoaskih vrijednosti.
Industrijalizacija i urbanizacija mijenjaju tradicionalni način života. Istovremeno, buržoazija postaje dominantna društvena klasa, promičući materijalne vrijednosti i društveni konformizam. Aristokracija gubi svoj utjecaj, dok radnička klasa tek počinje formirati svoju svijest.
Ovaj prijelazni period karakteriziraju napetosti između starih i novih vrijednosti. Emma utjelovljuje ovu napetost – odgojena je u tradicionalnim okvirima, ali želi živjeti prema novim, individualistički vrijednostima koje tada još nisu bile društveno prihvaćene.
Katolička crkva u ovom razdoblju pokušava zadržati svoj utjecaj, ali već gubi primat u obrazovanju i kulturnom životu. Flaubertov prikaz religije u “Madam Bovary” odražava ovu krizu – svećenik Bournisien prikazan je kao ograničen čovjek koji ne može pružiti duhovno vodstvo.
Razvojanje tiska i širenje pismenosti omogućavaju veću dostupnost književnosti. Emma čita romantične romane koji oblikuju njezina očekivanja od života. Ova pojava – utjecaj popularnej književnosti na oblikovanje životnih stavova – postaje važna tema u Flaubertovom djelu.
Ženska emancipacija tek je u začetcima. Žene imaju ograničena prava i uglavnom su ovisne o muževima. Emmina tragedija dijelom proizlazi iz činjenice da je žena s velikim ambicijama rođena u vremenu koje joj ne omogućuje njihovo ostvarenje.
Medicina u ovom razdoblju prolazi kroz procese znanstvenog razvoja. Charlesova uloga liječnika simbolizira napredak znanosti, ali istovremeno naglašava ograničenja empirijskog pristupa životu. Charles može liječiti fizičke bolesti, ali ne razumije složenost ljudske prirode.
Financijski sustavi postaju složeniji, što omogućuje zaduživanje i spkulacije. Emmino financijsko ponašanje odražava nove mogućnosti, ali i opasnosti kapitalističkog sustava koji omogućuje življenje iznad vlastitih mogućnosti.
