Virginia Woolf’s “Mrs. Dalloway” predstavlja jedan od najvažnijih romana moderne književnosti 20. stoljeća. Za mnoge učenike, ovaj roman može biti izazovan zbog svojih složenih narativnih tehnika i duboke psihološke analize likova.
Roman prati jedan dan iz života Clarisse Dalloway dok priprema zabavu, koristeći tehniku struje svijesti kako bi istražio unutrašnje svjetove likova i njihove međusobne veze kroz vrijeme i prostor.
Analiza ovog djela zahtijeva razumijevanje modernih književnih tehnika, ali i dublje proučavanje tema kao što su mentalno zdravlje, društvene konvencije i prolaznost vremena – teme koje i danas ostaju relevantne.
Uvod u lektiru
Autor
Virginia Woolf (1882.-1941.) bila je engleska spisateljica i jedna od ključnih figura modernističke književnosti. Rođena u književnoj obitelji, Woolf je od rane mladosti bila okružena intelektualcima i spisateljima. Pripadala je skupini poznatoj kao “Bloomsbury Group”, krugu pisaca i umjetnika koji su se okupljali u londonskom kvartu Bloomsbury.
Njen rad obilježen je eksperimentiranjem s oblikom i narativom, a “Mrs. Dalloway” (1925.) smatra se jednim od njezinih najvažnijih djela. Woolf je često pisala o ženskim iskustvima, mentalnom zdravlju i društvenima pritiscima, teme koje su bile duboko povezane s njezinim osobnim životom.
Autoricu je tijekom života mučila bipolarna bolest, što se jasno reflektira u njezinim djelima kroz detaljne opise mentalnih stanja likova. Nažalost, Woolf je 1941. godine počinila samoubojstvo utopiviši se u rijeci Ouse.
Žanr i književna vrsta
“Mrs. Dalloway” pripada modernističkom romanu, što znači da koristi eksperimentalne narativne tehnike tipične za književnost početka 20. stoljeća. Roman ne slijedi tradicionalnu kronološku strukturu, već koristi tehniku “struje svijesti” (stream of consciousness).
Ova tehnika omogućuje čitateljima da “uđu” u misli likova i prate njihove unutrašnje monologe. Umjesto da se fokusira na vanjske događaje, roman istražuje psihološku dubinu likova i njihove emotivne responses na svakodnevne situacije.
Djelo također pripada psihološkom romanu jer se primarno bavi unutrašnjim životom likova, njihovim sjećanjima, strahovima i željama. Ova kombinacija čini “Mrs. Dalloway” zahtjevnim, ali i fascinantnim djelom za proučavanje.
Mjesto i vrijeme
Radnja romana odvija se tijekom jednog dana u lipnju 1923. godine u Londonu, točnije u srijedu nakon Prvog svjetskog rata. Ova vremenska preciznost nije slučajna – Woolf namjerno komprimira vremenski okvir kako bi istražila dubinu ljudskog iskustva.
London je prikazan kao grad koji se još uvijek oporavlja od ratnih strahota. Ulice su pune memorijalnih spomenika, a društvo pokušava vratiti normalnost. Geografski, radnja se kreće kroz različite dijelove Londona – od elegantnog Westminster-a do trgovačkih ulica.
Vremenske oznake u romanu funkciriraju kao strukturalni element. Big Ben otkucava sate tijekom dana, služeći kao konstantan podsjetnik na prolaznost vremena. Ovaj zvuk povezuje sve likove bez obzira na to gdje se nalaze.
Pozivarajuće su i vremenske promjene kroz dan – od jutarnje svježine do popodnevne vrućine – koje odražavaju emocionalne promjene likova. London postaje više od pukog pozadine: on postaje živi organizam koji utječe na sve događaje u romanu.
Rat, iako završen, i dalje “lebdi” nad gradom kroz veterane poput Septimussa koji pate od ratnih trauma. Društvo pokušava zaboraviti, ali prošlost se vraća kroz sjećanja likova.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema romana je prolaznost vremena i kako ono oblikuje ljudske živote. Woolf istražuje kako se prošlost, sadašnjost i budućnost prepliću u ljudskoj svijesti. Clarissa Dalloway, glavna junakinja, tijekom dana prolazi kroz niz sjećanja koja ju vraćaju u mladost i prisiljavaju da preispita svoje životne odluke.
Vrijeme u romanu nije linearno – ono teče kroz sjećanja, trenutne osjećaje i strahove o budućnosti. Ova tema posebno je važna jer pokazuje kako naizgled običan dan može biti ispunjen dubokim emotivnim iskustvima.
Sporedne teme
Smrt predstavlja jednu od najvažnijih sporednih tema. Kroz lik Septimussa Warrena Smitha, ratnog veterana koji pati od post-traumatskog stresa, Woolf istražuje kako smrt utječe na život. Septimus na kraju počinja samoubojstvo, što se paralelno odvija s Clarissinom zabavom.
Društvene konvencije i klasne razlike također su značajne teme. Clarissa pripada višoj klasi i mora balansirati između društvenih očekivanja i osobnih želja. Njena zabava postaje simbol društvenih rituala koji često skrivaju pravu prirodu ljudskih odnosa.
Ljubav i povezanost među ljudima predstavljaju još jednu važnu temu. Roman istražuje različite oblike ljubavi – romantičnu, prijateljsku, obiteljsku – i pokazuje kako se ljudi povezuju unatoč društvenim barijerama.
Ideja djela
Osnovna ideja romana je da svaki čovjekov život, bez obzira na površinsku običnost, sadrži duboku složenost i ljepotu. Woolf sugerira da je ljudska svijest nevjerojatno bogata i da običan dan može biti ispunjen značajnim iskustvima ako ga promatramo dovoljno pažljivo.
Autorka također želi pokazati kako su svi ljudi, unatoč društvenim razlikama, povezani zajedničkim iskustvima poput straha od smrti, potrebe za ljubavlju i nostalgiją za mladošću.
Motivi i simboli povezani s temom
Cvijeće je jedan od najvažnijih simbola u romanu. Clarissa kupuje cvijeće za zabavu, ali cvijeće predstavlja ljepotu, prolaznost i ciklus života i smrti. Ruže posebno simboliziraju ljubav i nostalgiju.
Big Ben i drugi satovi predstavljaju neumitnu prolaznost vremena. Njihov zvuk prati sve likove tijekom dana i podsjeća ih na ograničenost ljudskog postojanja.
Zabava sama po sebi postaje simbol ljudske potrebe za povezanošću. Unatoč tome što može djelovati površno, zabava omogućuje ljudima da se okupe i podijele svoje iskustvo.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje jutrom kada Clarissa Dalloway, žena srednjih godina iz londonske više klase, izlazi kupiti cvijeće za zabavu koju organizira te večeri. Dok hoda londonskim ulicama, njezine misli lutaju između sadašnjih briga i sjećanja iz mladosti.
Istovremeno, upoznajemo Septimussa Warrena Smitha, ratnog veterana koji pati od post-traumatskih trauma. On provodi dan sa svojom ženom Reziom, talijanskim imigrantom koji pokušava razumjeti muževu bolest.
Zaplet
Tokom dana, kroz tehniku struje svijesti, saznajemo o Clarissinom prošlosti. Særno je važno njezino prijateljstvo s Sally Seton i ljubavna veza s Petrom Walshom tijekom mladosti. Peter se neočekivano vraća iz Indije i dolazi posjetiti Clarissu, što ju prisiljava da preispita svoje životne odluke.
Peter je još uvijek zaljubljen u Clarissu i pitao se što bi bilo da se udala za njega umjesto za Richarda Dallowayja. Njihov susret budi stare emocije i sjećanja na vrijeme kada je život bio pun mogućnosti.
Septimus, s druge strane, prolazi kroz mentalnu krizu. Njegovi ratni traume postaju nepodnošljive, a pokušaji liječnika da mu pomognu samo pogoršavaju situaciju. Dr. Holmes i Dr. Bradshaw predstavljaju medicinski establishment koji ne razumije pravu prirodu mentalnih bolesti.
Rasplet
Dok Clarissa priprema zabavu, Septimus ne može više podnijeti svoj unutrašnji bol. Kada doktori dolaze po njega, on skače kroz prozor i gine.
Vijest o Septimussovoj smrti stiže na Clarissinu zabavu preko doktora Bradshawa. Iako nikada nije upoznala Septimussa, Clarissa osjeća duboku povezanost s njim i razumije njegove motive.
Vrhunac
Vrhunac romana događa se kada Clarissa, samirajući o Septimussovoj smrti, shvaća paralele između njihovih života. I ona i Septimus osjećaju otuđenost od društva, ali dok je Septimus odabrao smrt, Clarissa odabira život.
Zabava se odvija uspješno, okupivši različite dijelove Clarissina života. Sally Seton, sad gospođa Rosseter, dolazi neočekivano, kao i Peter Walsh. Ovo okupljanje predstavlja svojevrsno pomirenje s prošlošću.
Redoslijed događaja
Roman slijedi čvrstu vremensku strukturu – jedan dan od jutra do večeri – ali narativ nije linearan zbog korištenja tehnike struje svijesti.
Jutro (oko 10 sati): Clarissa izlazi kupiti cvijeće. Susreće Hugha Whitbreada koji joj govori o svojoj ženi. Njezine misli lutaju prema mladosti i prijateljstvu sa Sally Seton.
Sredina jutra: Peter Walsh dolazi u posjet Clarissi. Njihov razgovor pun je nedorečenosti i starih emocija. Peter odlazi u park gdje razmišlja o njihovoj prošlosti.
Podne: Uvodii Septimus i Rezia. Oni se nalaze u Regent’s Parku gdje Septimus doživljava halucinacije. Dr. Holmes dolazi pregledati Septimussa.
Popodne: Clarissa odležava i razmišlja o smrti, nakon što je čula vijest o samoubojstvu mladog čovjeka u parku. Peter Walsh hoda Londonom i posjećuje starije prijatelje.
Kasno popodne: Pripremi za zabavu. Richard Dalloway pokušava reći ženi da ju ljubi, ali ne uspijeva izgovoriti riječi. Clarissa se priprema za večer.
Navečer: Zabava počinje. Dolaze gosti, uključujući Sally Seton i Petra Walsha. Dr. Bradshaw stiže s viješću o Septimussovoj smrti.
Kasno navečer: Clarissa se povlači u malu sobu da razmisli o smrti mladog čovjeka. Shvaća vezu između njih i vraća se gostima.
Ovaj vremenski okvir omogućuje Woolf da istraži kako se jedan dan može proširiti u čitav životnu priču kroz sjećanja i refleksije likova.
Analiza likova
Glavni likovi
Clarissa Dalloway je glavni lik romana, žena od 51 godine iz londonske više klase. Udana je za Richarda Dallowayja, konzervativnog politička, i majka je odrasle kćeri Elizabeth. Clarissa je složen lik koji balansira između društvenih obveza i osobnih težnji.
Njezin karakter obilježen je nostalgiijom za mladosti kada je bila slobodnija i spontanija. Posebno je važno njezino prijateljstvo sa Sally Seton, koje je imalo romantične elementi. Clarissa često pita što bi bilo da je donijela drugačije životne odluke.
Unatoč privilegiranom položaju, Clarissa osjeća unutrašnju prazninu. Njezina zabava postaje način da se poveže s drugima, ali i da potvrdi svoju društvenu poziciju.
Septimus Warren Smith predstavlja Clarissinu tamnu stranu – ono što bi ona mogla postati kad bi popustila svojim unutrašnjim strahovima. Ratni veteran od 30 godina pati od onoga što danas nazivamo post-traumatskim stresnim poremećajem.
Septimus je prije rata bio idealist koji je volio poeziju, posebno Shakespeare-a. Rat ga je traumatizirao, a smrt njegovog prijatelja Evansa ostavila ga je emocionalno otupjelog. Njegova nesposobnost da osjeća “normalne” emocije terrifira ga.
Njegov odnos sa ženom Reziom tragičan je jer ona ne može razumjeti njegovu bolest. Septimus na kraju bira smrt kao bijeg od nepodnošljivog psihološkog bola.
Sporedni likovi
Peter Walsh je Clarissina prva ljubav koji se vraća iz Indije nakon dugi godina. On predstavlja put koji Clarissa nije odabrala – život pun avanture, ali i nestabilnost. Peter je još uvijek zaljubljen u Clarissu, što čini njihov susret emotivno nabijenim.
Njegov karakter kompleksan je jer kombinira romantičnu nostalgiju s praktičnim pristupom životu. Peter kritizira Clarissine društvene konvencije, ali istovremeno i žudi za stabilnosti koju ona predstavlja.
Sally Seton bila je Clarissina najbolja prijateljica tijekom mladosti i objekt njezine prve “romantične” ljubavi. Sada je udana i majka petero djece, što predstavlja drastičnu promjenu od buntovne mlade žene kakva je bila.
Njezin povratak na zabavu predstavlja suočavanje s prošlošću i pokazuje kako vrijeme mijenja sve, čak i najintimnije veze.
Rezia Smith je Septimussova žena, talijanski imigrant koja pokušava pronaći svoje mjesto u engleskom društvu. Njena ljubav prema mužu tragična je jer ne može razumjeti njegovu bolest.
Odnosi između likova
Najvažniji odnos u romanu je između Clarisse i Septimussa, iako se oni nikada ne susreću. Woolf ih namjerno paralelno prikazuje kao dvije strane iste medalje – Clarissa odabire život unatoč unutrašnjim borbama, dok Septimus odabire smrt.
Odnos između Clarisse i Petera složen je zbog njihove zajedničke prošlost. Njihov susret nakon godina pokazuje kako prva ljubav nikada potpuno ne nestaje, ali i kako ljudi mijenjaju i rastu.
Clarisshin brak s Richardom predstavlja stabilnost, ali ne i strast. Richard ju ljubi, ali ne može joj to izraziti riječima, što stvara emotivnu udaljenost među njima.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Woolf koristi bogat spektar stilskih figura kako bi stvorila jedinstvenu književnu teksturu. Personifikacija je jedna od najčešćih – London “živi” kroz njezin opis, a vrijeme postaje skoro pa živi entitet.
Metafore i simile koriste se za opisivanje unutrašnjih stanja likova. Clarissina misli opisane su kao “potoci” koji teku, dok se Septimussove halucinacije opisuju pomoću prirodnih slika.
Repetitiv frazei ključne riječi stvaraju muzikalnost teksta. Phrases poput “For Heaven only knows why one loves it so” ponavljaju se kroz roman, stvarajući osjećaj kontinuiteta.
Indirektni govor često se miješa s izravnim mislima likova, stvarajući potrebu da čitatelj pažljivo prati tko govori ili misli u određenom trenutku.
Narativne tehnike
Struja svijesti (Stream of Consciousness) glavna je narativna tehnika romana. Ova tehnika omogućuje čitatelju da “čuje” unutrašnje monologe likova dok njihove misli teku od jedne teme do druge.
Umjesto tradicionalnih poglavlja, Woolf koristi prijelaze između različitih perspektiva. Jedan odlomak može početi s Clarissinom mislima, a završiti s Petrovim refleksijama.
Unutarnja fokalizacija znači da događaje vidimo kroz oči određenog lika. Ovo stvara intimnost između čitatelja i likova, ali i ograničava našu percepciju na ono što lik zna ili osjeća.
Vremenski skokovi između prošlosti i sadašnjosti događaju se prirodno kroz sjećanja likova. Ova tehnika pokazuje kako prošlost živi u sadašnjosti.
Ton i atmosfera
Ton romana mjestimično je melankoličen, posebno kada se bavi temama starenja i propaske mogućnosti. Woolf stvara osjećaj nostalgia za mladošću i vremenom kada je sve bilo moguće.
Atmosfera londonskog dana nakon rata posebno je važna. Grad se pokušava vratiti normalnosti, ali traume rata još uvijek lebde u zraku. Ova dvostrukost reflektira se i u likovima koji nastoje izgledati normalno unatoč unutrašnjim borbama.
Lirska proza Woolf stvara poetičan osjećaj koji podiže svakodnevne događaje na umjetničku razinu. Kupovanje cvijeća postaje skoro ritualnim činom.
Simbolika i motivi
Cvijeće predstavlja jedan od najmoćnijih simbola u romanu. Clarissa kupuje cvijeće za zabavu, ali oni simboliziraju više od decorativnih elemenata. Cvijeće predstavlja ljepotu koja je prolazna, ciklus života i smrti, kao i potrebu za stvaranjem ljepote unatoč životnim teškoćama.
Ruže imaju posebno značenje jer povezuju Clarissu s njezinim sjećanjima na mladost i ljubav. Kada Peter donosi ruže, oni postaju simbol nesuđene ljubavi.
Voda i more često se pojavljuju kao simboli dubine emocija i nesvjesnog. Septimussove halucinacije često su povezane s vodom, dok se Clarissina sjećanja na Sally opisuju kroz slike mora i valova.
Ptice, posebno skylarks, simboliziraju slobodu i mogućnost bijega od društvenih ograničenja. Kad Clarissa čuje ptice, one ju podsjećaju na vrijeme kada je bila mladja i slobodnija.
Satovi i Big Ben predstavljaju neumitnu prolaznost vremena. Njihov zvuk prati sve likove tijekom dana i stvara osjećaj hitnosti. Vrijeme postaje skoro pa fizična sila koja oblikuje sve događaje.
Ogledala pojavljuju se kao simboli samopoznaje i suočavanja s realnošću. Kada se Clarissa gleda u ogledalo, ona mora suočiti s time kako je starila.
Zabava sama po sebi postaje simbol ljudske potrebe za povezanosti. Unatoč površnosti društvenih rituala, zabava omogućuje ljudima da rade veze i podijele svoje iskustvo. To je Clarissin način da stvori nešto lijep u svijetu.
Prozori simboliziraju granicu između unutrašnjeg i vanjskog svijeta. Septimus skače kroz prozor, što predstavlja konačni bijeg od unutrašnjeg bola, dok Clarissa kroz prozor promatra svijet i odlučuje ostati dio njega.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Mrs. Dalloway” smještena je u London 1923. godine, pet godina nakon završetka Prvog svjetskog rata. Ovaj kontekst ključan je za razumijevanje romana jer rat je dramatično promijenio europsko društvo.
Društvene promjene nakon rata bile su ogromne. Tradicionalne hijerarhije počele su se mijenjati, žene su počele tražiti veću nezavisnost, a stari društveni kodovi dovođeni su u pitanje. Clarissa pripada generaciji koja je odrasla przed ratom, ali mora se nositi s post-ratnim svijetom.
Klasne razlike još uvijek su bile izrazite u britanskom društvu 1920-ih. Clarissa pripada aristocracy, što joj omogućuje organiziranje zabava i angažiranje služavke, dok su radnici poput Septimussa društveno marginalizirani unatoč njihovoj ratnoj službi.
Medicinski pristup mentalnim bolesti u tome vrijeme bio je primitivan. Dr. Bradshaw predstavlja medicinski establishment koji mentalne bolesti tretira kao moralne slabosti ili nedostoje karaktera. Ovo je refleksija stvarnih medicinskih praksi 1920-ih kada se post-traumatski stres nije priznavao kao legitimna bolest.
Ženske pokret 1920-ih godina utjecao je na Woolf i njena djela. Žene su tek nedavno dobile pravo glasa (1918. u Britaniji za žene old 30+, 1928. za sve žene), ali društvena očekivanja još uvijek su bila ograničavajuća. Clarissina borba između osobnih želja i društvenih očekivanja reflektira ovu napetost.
Modernistička umjetnost i književnost bile su u punom procvatu 1920-ih godina. Woolf je bila dio kruga intelektualaca koji su eksperimentirali s novim oblicima izražavanja. Njena uporaba struje svijesti povezuje ju s drugim modernistovima poput Jamesa Joycea.
London 1920-ih bio je grad u tranziciji. Rat je oštetio mnoge dijelove grada, a rekonstrukcija je bila u tijeku. Memorijalni spomenici pojavli su se diljem grada, konstantno podsjećajući na ratne žrtve. Ovaj kontekst čini Septimussovu priču još tragičnijim jer predstavlja jednu od mnogih “nevidljivih” žrtava rata.
