Rijetka pojava snijega u mediteranskom gradu Splitu poslužila je kao inspiracija za poznatu novelu “Snijeg u Splitu” hrvatskog književnika Ranka Marinkovića. Ovo djelo, objavljeno 1956. godine, predstavlja iznimno važan dio hrvatske književne baštine i školske lektire.
Marinkovićeva novela “Snijeg u Splitu” kroz metaforičku priču o nesvakidašnjem snježnom danu u dalmatinskom gradu istražuje duboke psihološke i društvene teme, propitkujući odnose među ljudima i njihove reakcije na neočekivane životne situacije.
Kroz majstorsko pripovijedanje i slojevitu simboliku snijega koji prekriva mediteranski grad Split autor stvara jedinstvenu atmosferu koja čitatelja uvodi u svijet gdje se isprepliću stvarnost i metafora. Ova kratka proza ostavlja snažan dojam na čitatelja svojom umjetničkom vrijednošću i univerzalnom porukom.
Uvod u lektiru
Novela “Snijeg u Splitu” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske poslijeratne književnosti. Kroz prizmu nesvakidašnjeg snježnog dana u mediteranskom gradu, priča otvara složena egzistencijalna pitanja.
Autor
Ranko Marinković (1913-2001) afirmirao se kao jedan od najvažnijih hrvatskih književnika 20. stoljeća. Rođen na otoku Visu, školovao se u Splitu i Zagrebu gdje je studirao filozofiju. Njegovo književno stvaralaštvo obilježeno je ironijom, psihološkom karakterizacijom likova i mediteranskim sensibilitetom.
Na njegov književni izraz snažno su utjecala ratna iskustva tijekom Drugog svjetskog rata. Marinković je autor brojnih značajnih djela:
- Roman “Kiklop” (1965)
- Zbirka novela “Ruke” (1953)
- Drama “Glorija” (1955)
- Zbirka novela “Proze” (1948)
Njegov stil karakterizira precizna psihološka analiza likova, ironijski odmak i metaforička slojevitost.
Žanr i književna vrsta
“Snijeg u Splitu” pripada žanru psihološke novele s elementima društvene kritike. Specifičnosti djela očituju se kroz:
- Koncentriranu radnju fokusiranu na jedan događaj
- Ograničen broj likova
- Naglašenu psihološku karakterizaciju
- Simboličku razinu interpretacije
Književna struktura temelji se na modernističkom prosedeu s izraženim:
- Unutarnjim monolozima
- Retrospektivnim dionicama
- Izmjenama perspektiva
- Složenom vremenskom organizacijom
Tekst kombinira realistički prikaz s poetskim elementima, stvarajući jedinstvenu atmosferu koja balansira između stvarnosti i metafore.
Mjesto i vrijeme
Radnja književnog djela “Snijeg u Splitu” odvija se u povijesnom gradu Splitu tijekom poslijeratnog razdoblja nakon Drugog svjetskog rata. Split je u tom periodu doživio značajne demografske promjene zbog vala novih stanovnika koji su pristizali iz Dalmatinske zagore.
Geografski kontekst djela obuhvaća različite dijelove Splita gdje se susreću dvije društvene skupine – starosjedioci i doseljenici iz ruralnih područja poput Drniša, Imotskog i Sinja. Starosjedioci su pridošlice nazivali “Vlajima”, što odražava složene društvene odnose tog vremena.
Vremenski okvir priče prati svakodnevicu mladog Matka i njegovog prijatelja Vjeke kroz niz događaja koji oslikavaju život u poslijeratnom Splitu. Autor kroz dječju perspektivu prikazuje proces integracije novih stanovnika u gradsku sredinu te izazove s kojima su se susretali u potrazi za boljim životom.
Specifičnost ovog djela leži u autentičnom prikazu Splita kao grada u transformaciji, gdje se isprepliću tradicionalni mediteranski način života s novim društvenim okolnostima. Kroz prizmu dječjih doživljaja, autor dokumentira važno razdoblje splitske povijesti obilježeno značajnim društvenim promjenama.
Tema i ideja djela
Glavna tema
“Snijeg u Splitu” donosi priču o životu dječaka Matka i njegovih prijatelja u poslijeratnom Splitu. Središnja tema djela fokusira se na dječju perspektivu života u siromašnom razdoblju 1950-ih godina, gdje autor kroz autentične doživljaje svakodnevice prikazuje kontrast između teških životnih uvjeta i dječje sposobnosti pronalaska radosti u malim stvarima.
Sporedne teme
- Socijalne razlike među stanovnicima Splita nakon rata prikazane kroz odnose starih Splićana i novih doseljenika
- Ekonomske teškoće poslijeratnog razdoblja koje se manifestiraju kroz oskudicu hrane i osnovnih potrepština
- Međuljudski odnosi u urbanoj sredini, posebno prijateljstva koja nastaju među djecom različitog socijalnog podrijetla
- Proces odrastanja glavnog lika kroz suočavanje s izazovima svakodnevnog života
- Kulturološke promjene u Splitu uzrokovane doseljavanjem stanovništva iz Dalmatinske zagore
Ideja djela
Temeljna ideja djela leži u prikazu snage dječjeg duha koji pronalazi radost i optimizam unatoč teškim životnim okolnostima. Autor naglašava važnost prijateljstva, solidarnosti i međusobnog razumijevanja kao ključnih elemenata za prevladavanje životnih nedaća. Kroz prizmu dječjih doživljaja, djelo progovara o univerzalnim ljudskim vrijednostima i sposobnosti prilagodbe na promjene.
- Snijeg simbolizira rijetkost i posebnost trenutka koji ujedinjuje različite društvene skupine
- Ulice Splita predstavljaju prostor susreta različitih kultura i društvenih slojeva
- Igra kao simbol bezbrižnosti i dječje sposobnosti stvaranja vlastitog svijeta
- Glad i neimaština kao motivi koji naglašavaju težinu poslijeratnog razdoblja
- Škola kao simbol obrazovanja i socijalne integracije
- More kao stalni motiv splitskog identiteta i poveznica s tradicijom grada
Kompozicija djela
“Snijeg u Splitu” strukturiran je kroz 20 kratkih priča koje kronološki prate odrastanje mladog Matka u poslijeratnom Splitu. Svaka priča funkcionira kao zasebna cjelina s vlastitom unutarnjom dramaturgijom.
Uvod
Djelo započinje predstavljanjem poslijeratnog Splita kao grada u transformaciji. Matko, rođen u obitelji prvih doseljenika iz Dalmatinske zagore, živi sa svojom obitelji u skromnim uvjetima. Složeni odnosi između starosjedilaca i doseljenika (“vlaja”) stvaraju društvenu pozadinu na kojoj se razvija radnja. Autor precizno ocrtava atmosferu vremena kroz detalje svakodnevnog života, siromaštva i društvenih promjena koje su obilježile Split pedesetih godina 20. stoljeća.
Zaplet
Središnji dio djela razvija se kroz niz događaja koji prikazuju Matkove pustolovine s prijateljima, posebno sa stricem Mirkom i Vjekom. Svaka priča donosi nove izazove: od snalaženja u oskudici do dječjih nestašluka na splitskim ulicama. Autor vješto isprepliće humoristične situacije s ozbiljnijim temama poput gladi, neimaštine i klasnih razlika među stanovnicima grada.
Vrhunac
Ključni trenutci djela dolaze kroz dramatične situacije koje testiraju Matkovu snalažljivost i karakter. Pojedine priče dostižu vrhunac kroz sukobe s autoritetetima, izazovne životne situacije ili trenutke osobnog rasta. Autor posebno naglašava transformativne trenutke koji oblikuju Matkov pogled na život i svijet oko sebe.
Rasplet
Svaka priča ima svoj vlastiti rasplet koji doprinosi ukupnom razvoju glavnog lika. Matko kroz različite situacije uči važne životne lekcije, razvija empatiju prema drugima i stječe razumijevanje kompleksnosti života u poslijeratnom društvu. Razrješenja pojedinih zapleta često donose neočekivane obrate i uvide.
Zaključak
Kompozicijski završetak djela zaokružuje Matkovo odrastanje kroz niz iskustava koja su ga oblikovala. Autor povezuje pojedinačne priče u koherentnu cjelinu koja oslikava život u specifičnom povijesnom trenutku Splita. Završne scene naglašavaju univerzalne teme prijateljstva, solidarnosti i snage ljudskog duha u teškim vremenima.
Kratki sadržaj
Pripovijetka “Snijeg u Splitu” odvija se u poslijeratnom Splitu kroz autobiografsku prizmu mladog Matka. Radnja prati svakodnevni život u gradu koji se suočava s velikim demografskim promjenama nakon Drugog svjetskog rata.
Glavni lik Matko, autorov alter ego, stvara prijateljstvo s Vjekom koji pripada obitelji starosjedilaca Splita. Njihovo druženje služi kao most između dvije društvene skupine – doseljenika i starosjedilaca. Kroz dvadeset povezanih priča pratimo njihove pustolovine po splitskim ulicama, od Končareve i Šegvića ulice do Vrtli, Bujeve ruševine, Toća i Bačvica.
Stric Mirko, jedan od brojnih doseljenika iz Dalmatinske zagore, dolazi u Split tražeći bolji život. Kroz njegov lik autor prikazuje sudbinu mnogih seljaka koji su napustili svoja sela u potrazi za poslom u gradu. Doseljenici dolaze iz raznih krajeva – Imotskog, Sinja, Drniša – donoseći sa sobom svoje običaje i kulturu.
Djelo vjerno oslikava atmosferu poslijeratnog Splita kroz oči dječaka, prikazujući kontrast između teških životnih uvjeta i dječje sposobnosti pronalaska radosti u malim stvarima. Kroz autobiografsku formu, autor dokumentira proces integracije novih stanovnika i izazove s kojima su se susretali, istovremeno gradeći priču o prijateljstvu koje nadilazi društvene razlike.
Posebnost pripovijetke leži u autentičnom prikazu splitske svakodnevice 1950-ih godina, gdje se isprepliću tradicionalni mediteranski način života i nove društvene okolnosti nastale zbog velikog vala doseljavanja. Matko i Vjeko svojim prijateljstvom simboliziraju mogućnost suživota različitih društvenih skupina u urbanom prostoru poslijeratnog Splita.
Redoslijed događaja
Priča započinje u poslijeratnom Splitu kada grad doživljava značajne demografske promjene. Novi stanovnici pristižu iz Dalmatinske zagore, posebno iz područja Drniša, Imotskog i Sinja, u potrazi za boljim životom. Među njima je i stric Mirko koji dolazi u Split tražeći posao.
Glavni lik Matko predlaže stricu Mirku da postane smetlar, što se pokazuje kao dobra odluka. Nakon što kupuje konja i kola, Mirko uspješno započinje svoj novi život u gradu kao gradski smetlar, prilagođavajući se urbanoj sredini.
U središnjem dijelu priče pratimo pustolovine dvojice dječaka, Matka i Vjeke. Posebno je upečatljiva epizoda s akrobatom Aleksićem koji izvodi zračne akrobacije iznad grada. Oduševljen predstavom, Vjeko pokušava oponašati Aleksićeve vještine na stablu smokve, što završava nezgodno kada slomi zub.
Dvadeset međusobno povezanih priča dokumentira:
- Svakodnevni život u poslijeratnom Splitu
- Integraciju doseljenika u gradsku sredinu
- Dječje pustolovine i njihov pogled na svijet
- Odnose između starosjedilaca i došljaka
- Prilagodbu novim životnim okolnostima
Kroz sve priče provlači se tema prijateljstva između Matka i Vjeke, koje simbolizira mogućnost sklada između različitih društvenih skupina u urbanom prostoru poslijeratnog Splita.
Analiza likova
Likovi u “Snijegu u Splitu” predstavljaju različite društvene skupine poslijeratnog Splita kroz koje autor gradi složenu mrežu međuljudskih odnosa. Karakterizacija likova temelji se na njihovim postupcima i unutarnjim previranjima.
Glavni likovi
Matko predstavlja središnju figuru djela kao dječak koji odrasta u poslijeratnom Splitu. Njegov karakter odlikuje se radoznalošću, snalažljivošću i empatijom prema drugima, posebno prema stricu Mirku kojem pomaže pronaći posao. Matkov pogled na svijet kombinira dječju nevinost s ranim sazrijevanjem uzrokovanim teškim životnim okolnostima.
Vjeko, Matkov najbolji prijatelj, dolazi iz obitelji starosjedilaca. Njegov lik utjelovljuje tradicionalni splitski duh i mentalitet, a kroz njegovo prijateljstvo s Matkom autor prikazuje mogućnost prevladavanja društvenih razlika. Vjeko pokazuje otvorenost prema novim stanovnicima grada unatoč postojećim predrasudama.
Sporedni likovi
Stric Mirko simbolizira val doseljenika iz Dalmatinske zagore. Njegov lik karakterizira upornost i želja za boljim životom, što se očituje kroz prihvaćanje posla smetlara. Svojim primjerom pokazuje kako se došljaci prilagođavaju novoj sredini.
Barba Ante, Vjekov otac, predstavlja tradicionalnu splitsku figuru. Njegov odnos prema sinu i drugim likovima karakterizira toplina i razumijevanje, što ga čini pozitivnim primjerom integracije starog i novog Splita.
Matkovi roditelji prikazani su kroz prizmu njihove požrtvovnosti i rada za dobrobit obitelji. Njihova uloga naglašava važnost obiteljskih vrijednosti u teškim vremenima.
Odnosi između likova
Prijateljstvo Matka i Vjeke čini okosnicu djela, predstavljajući most između doseljenika i starosjedilaca. Njihov odnos razvija se kroz zajedničke pustolovine i međusobno razumijevanje, nadilažeći društvene prepreke.
Obiteljski odnosi prikazani su kroz prizmu solidarnosti i međusobne podrške. Posebno se ističe odnos Matka i strica Mirka, koji pokazuje važnost obiteljske povezanosti u procesu prilagodbe novoj sredini.
Interakcije između starosjedilaca i doseljenika prikazane su realistično, s početnim nepovjerenjem koje postupno prelazi u prihvaćanje. Autor kroz ove odnose gradi sliku društvene transformacije poslijeratnog Splita.
Stil i jezik djela
Matko Marušić u pripovijetci “Snijeg u Splitu” koristi autentičan i jednostavan stil koji odražava intimnost dječjeg doživljaja. Njegov osobni ton stvara snažnu emocionalnu vezu s čitateljima kroz precizne opise poslijeratnog Splita.
Stilske figure i izražajna sredstva
Pripovijetka obiluje živopisnim opisima prirode koji čitatelja uvode u specifičan ambijent Splita. Autor koristi metafore povezane sa snijegom kao simbolom neočekivanog i neuobičajenog, poput “bijelog pokrivača” koji mijenja poznati izgled grada. Personifikacija gradskih ulica i trgova dočarava njihovu transformaciju pod snježnim pokrovom. Marušić kroz usporedbe povezuje tradicionalni mediteranski život s novim društvenim okolnostima, stvarajući kontrast između uobičajenog i izvanrednog. Epitetima poput “ledeni vjetar” i “smrznuti prozori” pojačava dojam zimske atmosfere u gradu koji rijetko doživljava snijeg.
Narativne tehnike
Autor primjenjuje retrospektivno pripovijedanje isprepleteno s dijalozima koji zvuče prirodno i autentično. Pripovjedač u prvom licu omogućava izravan uvid u misli i osjećaje glavnog lika, dok se izmjenom unutarnjeg monologa i dijaloga postiže dinamičnost radnje. Fragmentarna struktura priče kroz dvadeset povezanih epizoda stvara mozaik života u poslijeratnom Splitu. Marušić koristi tehniku postupnog otkrivanja detalja koja održava čitateljsku znatiželju kroz cijelo djelo.
Ton i atmosfera
Pripovijetka održava nostalgičan ton koji evocira specifično vrijeme odrastanja u poslijeratnom Splitu. Atmosfera djela balansira između dječje radosti zbog snijega i težine životnih okolnosti tog vremena. Autor stvara autentičan prikaz gradskog života kroz detalje poput žamora na ulicama, mirisa mora i zvukova tramvaja. Izmjena vedre i ozbiljne atmosfere reflektira kontrast između dječje bezbrižnosti i stvarnosti odraslih, dok intimate atmosfera obiteljskog života daje toplinu cijeloj priči.
Simbolika i motivi
Simbolika i motivi u djelu “Snijeg u Splitu” tvore složenu mrežu značenja koja odražava društvene promjene poslijeratnog Splita. Kroz pažljivo odabrane simbole i motive, autor gradi višeslojnu priču o odrastanju, prijateljstvu i društvenoj transformaciji.
Simboli u djelu
Snijeg predstavlja središnji simbol djela, označavajući trenutak promjene i iznimnosti u svakodnevici Splita. Njegova rijetkost i kratkotrajnost naglašavaju posebnost trenutaka koje likovi proživljavaju. More se pojavljuje kao simbol tradicije i kontinuiteta, predstavljajući nepromjenjivi element splitskog identiteta. Ulice grada funkcioniraju kao simboli susreta različitih društvenih skupina, dok škola simbolizira prostor integracije i obrazovanja. Golubovi u djelu simboliziraju slobodu i mir, posebno u kontekstu poslijeratnog razdoblja.
Motivi
Dominantni motivi u djelu uključuju prijateljstvo između Matka i Vjeke kao središnji motiv koji povezuje različite društvene skupine. Glad i neimaština pojavljuju se kao motivi koji ocrtavaju teške životne uvjete poslijeratnog razdoblja. Igra se provlači kroz djelo kao motiv bezbrižnosti i dječje sposobnosti pronalaska radosti usprkos teškim okolnostima. Nogomet služi kao motiv zajedništva i kolektivnog iskustva. Borbe između dječaka predstavljaju motiv sazrijevanja i suočavanja s izazovima odrastanja.
Alegorija i metafora
Djelo koristi alegoriju društvene transformacije kroz prizmu dječjeg iskustva, gdje promjene u gradu predstavljaju šire društvene procese. Snijeg funkcionira kao metafora za iznenadnu promjenu koja zahvaća cijeli grad, mijenjajući njegovu uobičajenu dinamiku. Prijateljstvo Matka i Vjeke metaforički predstavlja mogućnost suživota različitih društvenih skupina. More se pojavljuje kao metafora postojanosti i tradicije nasuprot promjenama koje donosi novo vrijeme. Ulice grada metaforički predstavljaju prostor susreta starog i novog, tradicionalnog i modernog Splita.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Split nakon Drugog svjetskog rata doživljava dramatične demografske promjene kroz masovni priljev stanovništva iz Dalmatinske zagore. Gradske ulice pune se novim stanovnicima iz Drniša, Imotskog i Sinja koji dolaze u potrazi za zaposlenjem i boljim životom. U ovom društvenom previranju, grad postaje poprište susreta dviju različitih kultura – tradicionalne splitske i one koju donose doseljenici.
Društvena dinamika tog razdoblja ocrtava se kroz složene odnose između starosjedilaca i doseljenika, poznatijih kao “Vlaji”. Ova podjela stvara specifičnu atmosferu u gradu gdje svaka skupina zadržava svoje kulturne posebnosti. Starosjedioci čuvaju svoj mediteranski identitet dok doseljenici unose elemente svoje ruralne kulture u gradski život.
Kulturološki aspekt ovog razdoblja posebno se očituje kroz:
- Jezične razlike između splitskog čakavskog govora i štokavskog narječja doseljenika
- Različite običaje i tradicije koje se isprepliću u gradskom prostoru
- Nove obrasce ponašanja koji nastaju kroz svakodnevnu interakciju
- Transformaciju gradskog života pod utjecajem ruralnih doseljenika
U knjizi “Snijeg u Splitu” autor Matko Marušić kroz prizmu dječjeg prijateljstva između Matka i Vjeke prikazuje kako se ove dvije skupine stanovništva postupno približavaju i stvaraju novi društveni mozaik. Njihov odnos predstavlja mikrokozmos širih društvenih promjena koje su obilježile poslijeratni Split, gdje prijateljstvo nadilazi kulturološke i društvene razlike.
| Razdoblje | Demografska promjena | Društveni utjecaj |
|---|---|---|
| 1945-1960 | Značajan priljev stanovništva iz Zagore | Formiranje novih društvenih odnosa |
| 1950-te | Integracija doseljenika | Stvaranje mješovitih zajednica |
| Poslijeratno doba | Urbanizacija Splita | Kulturološka transformacija grada |
Interpretacija i kritički osvrt
“Snijeg u Splitu” predstavlja jedinstvenu književnu strukturu kroz 20 međusobno povezanih priča koje grade kompleksnu sliku poslijeratnog Splita. Marušićev pripovjedački stil odlikuje se autentičnošću izričaja koji vjerodostojno prenosi dječju perspektivu.
Simbolika djela gradi se kroz nekoliko ključnih elemenata:
- Snijeg kao central motiv predstavlja rijetku pojavu koja unosi radost u živote likova
- More simbolizira tradiciju i nepromjenjivost gradskog života
- Ulice Splita funkcioniraju kao prostor susreta različitih društvenih skupina
- Škola služi kao simbol integracije i obrazovanja
Narativne tehnike koje autor koristi uključuju:
- Dinamično pripovijedanje kroz dječju perspektivu
- Autentične dijaloge koji odražavaju lokalni govor
- Slikovite opise prirode i gradskog života
- Retrospektivne elemente koji grade širi kontekst
Kritički gledano, djelo uspješno balansira između:
- Dječje naive i ozbiljnosti poslijeratnog vremena
- Individualnih priča i kolektivnog iskustva grada
- Tradicije starosjedilaca i novih društvenih okolnosti
- Realističnog prikaza i poetskih elemenata
Marušićev stil karakterizira jednostavnost izraza koja ne umanjuje složenost tematike. Autor izbjegava pretjeranu sentimentalnost fokusirajući se na konkretne događaje i odnose među likovima. Kroz prizmu dječjeg doživljaja stvara se vjerodostojna slika društvenih promjena koje su obilježile Split tog vremena.
Vlastiti dojam i refleksija
“Snijeg u Splitu” ostavlja snažan dojam autentičnosti kroz prikaz života u poslijeratnom Splitu iz dječje perspektive. Marušićev pristup svakodnevnim situacijama odiše toplinom i nostalgijom, stvarajući živopisnu sliku vremena obilježenog siromaštvom ali bogatog ljudskim odnosima.
Posebno se ističe autorova sposobnost da kroz 20 kratkih priča stvori koherentnu cjelinu koja vjerno oslikava društvenu dinamiku tadašnjeg Splita. Prijateljstvo između Matka i Vjeke predstavlja središnju os djela oko koje se gradi kompleksna mreža međuljudskih odnosa starosjedilaca i doseljenika.
Marušićev pripovjedački stil odlikuje se jednostavnošću izraza koja ne umanjuje dubinu poruke. Kroz prizmu dječjeg doživljaja autor uspješno balansira između teških životnih okolnosti i bezbrižnosti djetinjstva, stvarajući emotivnu poveznicu s čitateljem.
Posebnu vrijednost djelu daje prikaz splitskih lokacija poput Končareve ulice, Vrtli, Bačvica koje postaju više od običnog setting-a – one su svjedoci transformacije grada i života njegovih stanovnika. Svaka lokacija nosi svoje priče i značenja, doprinoseći bogatstvu narativa.
Autobiografski elementi unose dodatnu dimenziju vjerodostojnosti, dok struktura kratkih priča omogućava čitatelju postupno uranjanje u svijet poslijeratnog Splita. Snaga djela leži u sposobnosti da kroz individualno iskustvo prikaže univerzalne teme prijateljstva, odrastanja i društvenih promjena.
