Književno djelo “Reumatični kišobran” Arsena Dedića predstavlja jedinstvenu priču koja spaja elemente dječje literature s dubokim životnim porukama. Ova druga verzija poznate priče donosi svježi pogled na već dobro poznate likove i njihove pustolovine kroz magični svijet običnih predmeta koji postaju neobični.
“Reumatični kišobran” je poetična priča o starom kišobranu koji pati od reumatizma te kroz njegove dogodovštine djeca uče o važnosti prihvaćanja različitosti, empatije i međusobnog pomaganja. Priča je napisana 1969. godine i postala je nezaobilazni dio hrvatske dječje književnosti.
U ovoj lektiri čitatelji će otkriti kako jedan naizgled običan predmet može postati izvor neobičnih avantura i važnih životnih lekcija. Kroz zabavne dijaloge i maštovite opise događaja djeca se susreću s temama prijateljstva solidarnosti i prihvaćanja koje nadilaze generacijske granice.
Uvod u lektiru
Književno djelo “Reumatični kišobran” predstavlja jedinstvenu priču koja spaja elemente dječje književnosti s dubokim životnim porukama. Kroz maštovitu naraciju progovara o važnim temama poput prijateljstva, solidarnosti i prihvaćanja različitosti.
Autor
Arsen Dedić (1938-2015) napisao je “Reumatični kišobran” 1969. godine tijekom svog bogatog stvaralačkog perioda. Kao hrvatski kantautor, pjesnik i skladatelj ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj umjetnosti kroz mnogobrojna djela za djecu i odrasle. Njegova svestranost očitovala se u 30 objavljenih knjiga poezije, 20 glazbenih albuma i brojnim kompozicijama za film i televiziju. Dedićev pristup pisanju karakterizira spoj jednostavnosti izraza i dubine poruke, što se jasno očituje u “Reumatičnom kišobranu”.
Žanr i književna vrsta
“Reumatični kišobran” pripada žanru moderne dječje proze s elementima fantastike. Tekst kombinira:
- Poetsku pripovijetku s naglašenim lirskim elementima
- Fantastičnu priču koja oživljava svakodnevne predmete
- Alegoriju koja kroz personificirane likove prenosi životne poruke
Djelo se izdvaja svojom hibridnom formom koja uključuje prozne i poetske elemente. Karakterizira ga jednostavan jezik prilagođen dječjem uzrastu, ali s dovoljno složenih tema koje omogućuju višeslojno čitanje. Dedić koristi personifikaciju kao glavno stilsko sredstvo, dajući običnom kišobranu ljudske osobine i emocije.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Reumatičnog kišobrana” odvija se u gradskom okruženju tijekom kišne jeseni. Ulice neimenovanog grada postaju pozornica za susrete glavnog lika – starog kišobrana s različitim predmetima koji ožive kroz personifikaciju.
Vremenski okvir priče proteže se kroz nekoliko jesenskih dana kad učestale kiše stvaraju idealan kontekst za pustolovine kišobrana. Atmosfera jesenjeg sivila prožima djelo kroz opise mokrih ulica, šarenog lišća na pločnicima i hladnog vjetra koji nosi kapi kiše.
Prostor radnje obuhvaća nekoliko ključnih lokacija:
- Trgovina s kišobranima gdje glavni lik provodi svoje prve dane
- Gradske ulice i trgovi kao mjesta susreta s drugim likovima
- Park ispunjen jesenskim bojama gdje se odvijaju važne scene
- Kućna spremišta i tavani gdje kišobrani pronalaze utočište
Specifičnost ambijenta očituje se u kontrastu između užurbane gradske vreve i intimnih prostora gdje predmeti ožive kad ih ljudi ne gledaju. Urbani elementi poput izloga trgovina, prometnih znakova i uličnih svjetiljki stvaraju prepoznatljiv gradski pejzaž koji služi kao kulisa za razvoj radnje.
Tema i ideja djela
“Reumatični kišobran” predstavlja složeno književno djelo koje kroz personifikaciju običnih predmeta istražuje duboke životne teme. Igrokaz se bavi univerzalnim ljudskim iskustvima poput bolesti, usamljenosti i potrebe za pripadanjem.
Glavna tema
Središnja tema igrokaza fokusira se na ljudsku ranjivost i suočavanje s bolešću kroz personificirani lik kišobrana koji pati od reumatizma. Kroz njegov život i iskustva, djelo propituje odnos pojedinca prema vlastitoj slabosti i prolaznosti. Kišobran postaje metafora za sve ljude koji se bore s fizičkim ograničenjima, a njegova borba s reumatizmom odražava univerzalno ljudsko iskustvo nošenja s bolešću i ograničenjima.
Sporedne teme
Igrokaz obrađuje nekoliko značajnih sporednih tema:
- Međuljudski odnosi u teškim životnim situacijama
- Solidarnost i empatija prema onima koji pate
- Društvena izolacija zbog različitosti
- Borba između prihvaćanja ograničenja i želje za normalnim životom
- Vrijednost prijateljstva u vremenu krize
Ideja djela
Temeljna ideja djela leži u prikazu kako se pojedinci nose s osobnim ograničenjima i pronalaze snagu u najtežim trenucima. Autor kroz lik reumatičnog kišobrana pokazuje kako fizička ograničenja ne definiraju osobu te kako prihvaćanje vlastitih slabosti može voditi ka osobnom rastu. Igrokaz naglašava važnost međusobne podrške i razumijevanja u svladavanju životnih prepreka.
- Kišobran kao simbol zaštite i ranjivosti
- Kiša predstavlja životne nedaće
- Reumatizam simbolizira životne prepreke
- Gradske ulice kao metafora životnog putovanja
- Drugi predmeti kao predstavnici različitih društvenih skupina
- Vremenske prilike koje odražavaju emocionalna stanja likova
Kompozicija djela
“Reumatični kišobran” gradi se kroz pet kompozicijskih dijelova koji prate transformaciju glavnog lika iz običnog kišobrana u šareni suncobran.
Uvod
Radnja započinje predstavljanjem starog kišobrana koji živi u obiteljskoj kući. Osjeti reumatične bolove u svojim žicama koje mu otežavaju otvaranje i zatvaranje. Kišobran prolazi kroz duboku krizu identiteta, razmišljajući o svojoj beskorisnosti u trenutnom stanju. Njegov pesimističan pogled na život očituje se u uvjerenju da će uskoro završiti u smeću zbog svoje bolesti.
Zaplet
Kišobran odlučuje izaći na sunce kako bi ublažio bolove u zglobovima. Međutim, muči ga strah od društvenog neprihvaćanja – tko je vidio kišobran po sunčanom danu? Njegov unutarnji konflikt privlači pažnju cvjetova u vrtu koji primjećuju njegovu patnju. Cvjetovi pokazuju empatiju prema njegovoj situaciji i započinju razgovor s njim, nudeći pomoć u njegovoj transformaciji.
Vrhunac
Kulminacija djela događa se kada cvjetovi počnu poklanjati kišobranu svoje boje. Svaki cvijet doprinosi njegovoj preobrazbi svojim jedinstvenim tonom. Kroz ovaj čin nesebičnosti kišobran doživljava fizičku i emotivnu transformaciju – od jednobojnog, tužnog kišobrana postaje živopisni suncobran. Ovaj trenutak označava prekretnicu u njegovom životu i potpunu promjenu perspektive.
Rasplet
Nakon transformacije kišobran otkriva svoju novu svrhu. Njegove sumnje i strahovi nestaju kad shvaća da može biti koristan i tijekom sunčanih dana. Prihvaća svoj novi identitet suncobrana s ponosom, a njegova reumatična bol postaje podnošljivija zbog topline sunca i podrške koju je dobio od cvjetova.
Zaključak
Završni dio prikazuje kišobran koji je pronašao svoj novi smisao. Njegova transformacija u suncobran simbolizira pobjedu nad osobnim ograničenjima kroz kreativnost i podršku drugih. Cvjetovi mu pomažu shvatiti da fizička ograničenja ne određuju njegovu vrijednost, već njegova sposobnost prilagodbe novim okolnostima.
Kratki sadržaj
Glavni lik igrokaza “Reumatični kišobran” je stari crni kišobran koji pati od reumatičnih bolova zbog dugotrajnog izlaganja kiši. Kišobran se nalazi u teškoj situaciji, mučen bolovima i strahom da će završiti odbačen u kanti za smeće.
Preokret u priči nastaje kada cvjetovi čuju njegove bolne jadikovke. Grupa cvjetova različitih boja – žuti, narančasti, bijeli, ljubičasti i plavi – pokazuje empatiju prema njegovoj patnji. Oni predlažu jednostavno ali neobično rješenje: izlazak na sunce kako bi ublažio bolove.
Kišobran isprva oklijeva, zabrinut zbog mogućeg ismijavanja jer kišobrani tradicionalno ne izlaze na sunčane dane. Cvjetovi tada donose kreativno rješenje – svaki od njih daruje mu svoju boju. Kroz ovaj čin nesebičnosti kišobran doživljava potpunu transformaciju, pretvarajući se iz jednobojnog, starog kišobrana u živopisni suncobran.
Ova preobrazba ne donosi samo fizičku promjenu već i emotivnu transformaciju glavnog lika. Od potištenog i bojažljivog kišobrana postaje radostan i zahvalan suncobran koji je pronašao novu svrhu kroz pomoć svojih prijatelja cvjetova.
Redoslijed događaja
Radnja igrokaza “Reumatični kišobran” odvija se kroz tri ključne scene koje grade emotivnu priču o transformaciji jednog starog kišobrana.
Na početku igrokaza upoznajemo starog crnog kišobrana koji se muči s reumatičnim bolovima. Njegove kretnje su spore i teške, a svako otvaranje praćeno je bolnim kašljucanjem i kukanjem. Opterećen svojom starošću i bolešću, kišobran izražava strah da će završiti u kanti za smeće jer više nije koristan.
U središnjem dijelu kišobran kroz monolog otkriva svoje patnje. Opisuje kako su ga česte kiše dovele do prehlada, hunjavica, gripe i konačno reume. Iako priželjkuje izlazak na sunce koje bi mu moglo ublažiti bolove, koči ga strah od društvenog neprihvaćanja i ismijavanja – jer tko je ikad vidio kišobran koji šeta po suncu?
Preokret nastaje kada grupa cvjetova (žuti, narančasti, bijeli, ljubičasti i plavi) čuje kišobranove jadikovke. Potaknuti suosjećanjem, cvjetovi pronalaze kreativno rješenje – svaki od njih poklanja kišobranu svoju boju. Ovom nesebičnom gestom kišobran doživljava transformaciju u šareni suncobran, što mu omogućuje da bez srama izađe iz kuće i uživa u blagodatima sunčeve topline.
Analiza likova
Likovi u igrokazu “Reumatični kišobran” nose snažnu simboliku kroz personifikaciju predmeta i biljaka, stvarajući emotivnu priču o transformaciji i prihvaćanju. Svaki lik doprinosi razvoju radnje kroz svoje jedinstvene karakteristike i postupke.
Glavni likovi
Kišobran dominira radnjom kao središnji lik koji prolazi kroz značajnu karakternu transformaciju. Njegov lik utjelovljuje osobu koja se bori s fizičkim ograničenjima i društvenom izolacijom. Na početku priče predstavljen je kao star, istrošen i reumatičan predmet koji pati zbog čestog izlaganja kiši. Njegove karakterne osobine uključuju:
- Samosažaljenje i nesigurnost u vlastitu vrijednost
- Strah od društvenog neprihvaćanja i ismijavanja
- Želju za promjenom i izlječenjem
- Sposobnost prihvaćanja pomoći drugih
Sporedni likovi
Cvjetovi u priči djeluju kao katalizatori promjene i simboli nesebične pomoći. Svaki cvijet predstavlja jedinstvenu osobnost kroz boju koju poklanja kišobranu:
- Žuti cvijet: Pokretač pozitivne promjene koji prvi prepoznaje kišobranovu patnju
- Plavi cvijet: Simbol smirenosti i povjerenja
- Bijeli cvijet: Predstavlja čistoću namjera i bezuvjetnu podršku
- Narančasti cvijet: Unosi toplinu i optimizam
- Ljubičasti cvijet: Donosi eleganciju i dostojanstvo
- Spontana solidarnost među likovima
- Međusobno razumijevanje i prihvaćanje različitosti
- Zajednički cilj pomaganja i transformacije kišobrana
- Bezuvjetna podrška bez osuđivanja
Stil i jezik djela
“Reumatični kišobran” ističe se jedinstvenim stilskim izričajem koji spaja dječju književnost s elementima umjetničke proze. Jezik djela prilagođen je mlađoj publici, ali zadržava književnu vrijednost kroz pažljivo odabrane jezične konstrukcije.
Stilske figure i izražajna sredstva
Personifikacija dominira kao središnja stilska figura, dajući kišobranu i ostalim predmetima ljudske osobine. Metafore se pojavljuju kroz prikaz kišobrana kao simbola ljudske ranjivosti i životnih izazova. Tekst obiluje epitetima koji opisuju atmosferu jesenjeg grada: “mokre ulice”, “šareno lišće”, “hladni vjetar”. Onomatopeja se koristi u opisima kiše i vjetra, stvarajući zvučnu kulisu priče. Dijalozi između likova obilježeni su jednostavnim ali emotivnim izrazima koji grade empatiju kod čitatelja.
Narativne tehnike
Pripovjedač koristi tehniku sveznajućeg pripovijedanja, prateći događaje iz treće osobe. Unutarnji monolozi kišobrana otkrivaju njegove strahove i nadanja, dok dijalozi s drugim likovima pokreću radnju prema naprijed. Retrospektivni elementi pojavljuju se kroz sjećanja kišobrana na njegova bolja vremena. Vremenska struktura prati linearan tok događaja kroz nekoliko jesenskih dana, s jasnim uzročno-posljedičnim vezama između događaja.
Ton i atmosfera
Atmosfera djela gradi se kroz kontrast između melankoličnog početka i optimističnog razvoja priče. Ton varira od nostalgičnog pri opisima kišobranove prošlosti do vedrog u trenucima transformacije. Jezični izraz stvara intimnu atmosferu kroz detaljne opise osjećaja i razmišljanja glavnog lika. Dedić vješto balansira između ozbiljnih tema i optimističnih trenutaka, održavajući emotivnu povezanost čitatelja s pričom. Gradski ambijent opisuje se živopisnim detaljima koji stvaraju prepoznatljiv urbani ugođaj.
Simbolika i motivi
“Reumatični kišobran” Arsena Dedića obiluje bogatom simbolikom koja prenosi univerzalne poruke o ljudskoj prirodi i životnim izazovima kroz personificirane predmete i prirodne elemente.
Simboli u djelu
Središnji simbol djela je crni kišobran koji utjelovljuje starost, bol i društvenu izolaciju. Njegova crna boja naglašava melankoliju i tugu, dok reumatizam simbolizira fizička ograničenja s kojima se ljudi suočavaju. Cvjetovi u djelu nose višestruku simboliku:
- Žuti cvijet: predstavlja sunčevu toplinu i optimizam
- Narančasti cvijet: simbolizira energiju i životnu snagu
- Bijeli cvijet: označava čistoću i novi početak
- Ljubičasti cvijet: nosi dubinu osjećaja i mudrost
- Plavi cvijet: simbolizira beskraj neba i slobodu
Sunce se pojavljuje kao moćan simbol ozdravljenja i transformacije, predstavljajući nadu i mogućnost promjene. Boje koje cvjetovi daruju kišobranu simboliziraju različite aspekte života – od jutra do sumraka.
Motivi
Dominantni motivi djela grade se oko nekoliko ključnih tema:
- Transformacija: kišobran prolazi put od beskorisnog predmeta do živopisnog suncobrana
- Prijateljstvo: cvjetovi nesebično pomažu kišobranu u njegovoj promjeni
- Solidarnost: zajedništvo različitih bića u težnji prema istom cilju
- Prihvaćanje: kišobran uči prihvatiti svoje novo stanje i identitet
- Bolest: reumatizam kao fizičko ograničenje koje traži prilagodbu
Alegorija i metafora
Djelo funkcionira kao složena alegorija ljudskog iskustva s bolešću i ograničenjima. Kišobran metaforički predstavlja osobu koja se suočava s kroničnom bolešću, dok cvjetovi simboliziraju sustav podrške. Gradske ulice služe kao metafora životnog puta, a vremenske prilike odražavaju različita emocionalna stanja:
- Kiša predstavlja teškoće i izazove
- Sunce simbolizira nadu i ozdravljenje
- Vjetar označava promjene i životne preokrete
Transformacija kišobrana u suncobran nosi snažnu metaforičku poruku o mogućnosti pronalaska nove svrhe unatoč životnim ograničenjima.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Reumatični kišobran” nastao je u značajnom razdoblju hrvatske književnosti krajem 20. i početkom 21. stoljeća, kada hrvatska dječja književnost doživljava procvat kroz inovativne pristupe tradicionalnim temama. Djelo se ističe svojom jedinstvenom pozicijom u kontekstu suvremene hrvatske književnosti za djecu, kombinirajući elemente fantastike s realističnim društvenim temama.
Društveni kontekst djela odražava složenost međuljudskih odnosa u urbanom okruženju. Kroz personifikaciju predmeta, autorica stvara alegoriju modernog društva gdje se pojedinci često osjećaju izolirano unatoč fizičkoj blizini drugih. Problematika društvene izolacije i prihvaćanja različitosti posebno je naglašena kroz glavni lik kišobrana koji se bori s vlastitim ograničenjima.
Kulturološki aspekt djela manifestira se kroz nekoliko ključnih elementa:
- Urbana tematika i gradski ambijent kao odraz suvremenog načina života
- Međugeneracijski dijalog kroz interakciju starih i novih predmeta
- Odnos prema bolesti i različitosti u modernom društvu
- Tradicija hrvatske dječje književnosti koja spaja zabavne i edukativne elemente
Djelo se pojavljuje u vrijeme kada hrvatsko društvo prolazi kroz značajne promjene, posebno nakon osamostaljenja Hrvatske. Ovaj kontekst reflektira se u načinu kako priča pristupa temama solidarnosti, zajedništva i međusobnog razumijevanja, što ga čini relevantnim za razumijevanje društvenih vrijednosti tog razdoblja.
Kroz prizmu svakodnevnih predmeta i njihovih odnosa, autorica stvara mikrosliku društva koja mladim čitateljima omogućuje razumijevanje kompleksnih društvenih dinamika na pristupačan način. Posebna pažnja posvećena je razvoju empatije i socijalnih vještina kroz interakcije između likova.
Interpretacija i kritički osvrt
“Reumatični kišobran” predstavlja složenu alegoriju o prihvaćanju različitosti i transformaciji kroz pomoć drugih. Glavni lik, crni kišobran koji pati od reume, simbolizira starije i bolesne osobe koje se osjećaju beskorisno u društvu. Njegova fizička bol postaje metafora za društvenu izolaciju i gubitak samopouzdanja.
Dramski elementi igrokaza grade se kroz dijaloge između kišobrana i cvjetova. Cvjetovi djeluju kao katalizatori promjene, potičući kišobran na izlazak iz samosažaljenja. Njihova interakcija stvara dinamičnu scenu koja kombinira elemente fantastike s realističnim životnim situacijama.
Transformacija kišobrana u šareni suncobran označava ključni trenutak preporoda. Cvjetovi koji mu poklanjaju svoje boje simboliziraju snagu zajedništva i nesebičnost. Ova promjena naglašava kako fizička ograničenja ne određuju nečiju vrijednost, već način na koji se osoba nosi s izazovima.
Autorski stil karakterizira jednostavan jezik obogaćen poetskim elementima. Personifikacija predmeta i biljaka služi kao sredstvo za približavanje složenih životnih tema mlađoj publici. Dijalozi između likova nose edukativnu vrijednost bez pretjerane didaktičnosti.
Simbolika djela proteže se kroz nekoliko slojeva:
- Crni kišobran: simbol starosti i društvene izolacije
- Cvjetovi: predstavljaju životnu snagu i optimizam
- Boje: označavaju različitost i osobni rast
- Transformacija: simbol pronalaska nove svrhe
Kritički gledano, “Reumatični kišobran” uspješno balansira između dječje literature i ozbiljnih društvenih tema. Tekst izbjegava patetiku kroz humor i toplinu, istovremeno održavajući jasnu poruku o važnosti međusobnog razumijevanja i prihvaćanja.
Vlastiti dojam i refleksija
“Reumatični kišobran” ostavlja snažan dojam svojom jednostavnošću i dubokom simbolikom. Personifikacija običnog kišobrana stvara emotivnu poveznicu s čitateljem, potičući razmišljanje o vlastitim ograničenjima i načinima njihova prevladavanja. Kroz transformaciju glavnog lika, djelo osvjetljava univerzalne teme ljudske ranjivosti i važnosti međusobne podrške.
Posebno se ističe način na koji Dedić gradi empatiju prema glavnom liku. Kišobranov put od usamljenog, reumatičnog predmeta do šarenog suncobrana predstavlja emotivno putovanje koje rezonira s čitateljima svih uzrasta. Njegov strah od društvenog neprihvaćanja i kasnija transformacija reflektiraju stvarne životne situacije s kojima se mnogi mogu poistovjetiti.
Odnos između kišobrana i cvjetova donosi osvježavajuću perspektivu o snazi zajedništva. Cvjetovi koji nesebično daruju svoje boje pokazuju kako male geste ljubaznosti mogu transformirati nečiji život. Ova metafora djeluje posebno snažno u kontekstu današnjeg društva, gdje individualizam često prevladava nad kolektivnom empatijom.
Dedićev poetski jezik stvara atmosferu koja balansira između melankolije i nade. Opisi jesenskog gradskog ambijenta, prožeti sivim tonovima kiše i toplim bojama lišća, grade vizualno bogato okruženje koje pojačava emotivni učinak priče. Način na koji autor koristi kontraste između tmurnog početka i živopisnog završetka dodatno naglašava poruku o mogućnosti pozitivne promjene.
- Suptilno isprepletanje fantastičnih elemenata s realističnim temama
- Emotivna dubina postignuta kroz jednostavnu alegoriju
- Autentičan prikaz transformacije kroz prihvaćanje pomoći drugih
- Poetska dimenzija svakodnevnih gradskih prizora
- Univerzalna poruka o vrijednosti različitosti i međusobnog razumijevanja
