U svijetu dječje književnosti malo koja priča tako uspješno spaja edukativne elemente i zabavne trenutke kao “Tko vjeruje u rode još” Sunčane Škrinjarić. Ovo bezvremensko djelo iz 1983. godine predstavlja važan dio hrvatske dječje literature koja mlade čitatelje uči o životu kroz nježne i maštovite pripovijesti.
“Tko vjeruje u rode još” je dirljiva priča o djevojčici Marini koja otkriva istinu o rođenju svoje sestre, istražujući mit o rodama kroz toplu obiteljsku priču koja djeci na primjeren način objašnjava životne istine.
Kroz jednostavan ali snažan narativ autorica vješto balansira između dječje znatiželje i roditeljske mudrosti stvarajući priču koja i danas nalazi svoje mjesto u srcima mladih čitatelja. Knjiga ne samo da zabavlja već i pomaže djeci razumjeti svijet oko sebe na način koji je primjeren njihovoj dobi.
Uvod u lektiru
Lektira “Tko vjeruje u rode još” predstavlja važno djelo hrvatske dječje književnosti koje obrađuje univerzalnu temu odrastanja i obiteljskih odnosa. Kroz prizmu dječje znatiželje i roditeljske mudrosti, priča donosi složene životne istine na jednostavan način.
Autor
Sunčana Škrinjarić (1931.-2004.) pripada najznačajnijim hrvatskim dječjim književnicima. Njezin književni opus obuhvaća više od 30 objavljenih djela za djecu i mlade. Karakteristike njezinog stila uključuju:
- Poetičan pristup svakodnevnim temama
- Suptilno isprepletanje stvarnosti i mašte
- Psihološku karakterizaciju likova
- Topao pristup obiteljskim temama
Škrinjarić je za svoj rad primila brojne književne nagrade uključujući nagradu “Grigor Vitez” te “Ivana Brlić-Mažuranić”. Njezina djela prevedena su na 10 stranih jezika.
Žanr i književna vrsta
“Tko vjeruje u rode još” pripada žanru suvremene dječje proze s elementima:
- Obiteljske priče
- Edukativne literature
- Psihološke proze
- Humorističnog pripovijedanja
Književna vrsta određuje se kao kratki roman za djecu koji kombinira:
- Realistično pripovijedanje
- Dijalošku formu
- Elemente moderne bajke
- Dokumentarističke segmente
Djelo se odlikuje jasnom strukturom poglavlja te jednostavnim jezičnim izrazom prilagođenim mladim čitateljima. Narativni stil uključuje izravno obraćanje čitatelju što stvara posebnu vezu između teksta i publike.
Mjesto i vrijeme
Radnja romana “Tko vjeruje u rode još” odvija se u Zagrebu tijekom kasnih 1970-ih godina. Priča prati svakodnevicu jedne zagrebačke obitelji u njihovom stanu na Trešnjevci, gdje žive roditelji s dvoje djece.
Vremenski okvir priče proteže se kroz nekoliko mjeseci, prateći period od trenutka kad Marina postavlja prvo pitanje o dolasku svoje mlađe sestre pa sve do trenutka kad dobiva potpune odgovore. Godišnja doba izmjenjuju se kao pozadina događajima, stvarajući prirodni ritam pripovjedanja koji prati Marinino odrastanje.
Urbani prostor Zagreba služi kao autentična kulisa za razvoj priče:
- Obiteljski stan kao centralno mjesto zbivanja
- Gradske ulice gdje Marina promatra druge obitelji
- Park gdje se Marina igra s prijateljima
- Škola kao prostor susreta s vršnjacima
Sunčana Škrinjarić vješto povezuje mjesto i vrijeme radnje s tematikom odrastanja. Svakodnevni prostori transformiraju se u mjesta važnih spoznaja kroz Marinine oči, dok vremenska komponenta prati prirodni proces sazrijevanja i učenja. Autorica koristi prepoznatljive zagrebačke lokalitete za stvaranje vjerodostojnog ambijenta koji mladim čitateljima omogućuje lakšu identifikaciju s glavnom junakinjom.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Centralna tema romana “Tko vjeruje u rode još” prikazana je kroz jedinstvenu perspektivu nerođenog djeteta koje promatra svoju obitelj. Pripovjedač razvija priču prateći svakodnevne obiteljske situacije kroz intimnu perspektivu koja omogućava dubok uvid u odnose među članovima obitelji. Način na koji autorica pristupa ovoj temi je originalan jer kombinira realističan prikaz obiteljskog života s elementima dječje mašte i znatiželje.
Sporedne teme
Djelo obuhvaća nekoliko značajnih sporednih tema:
- Odnos roditelja i djece kroz svakodnevne interakcije
- Emocionalni razvoj djece u obiteljskom okruženju
- Suočavanje s promjenama u obitelji
- Dječja znatiželja i način na koji odrasli odgovaraju na dječja pitanja
- Uloga majke u modernoj obitelji
- Važnost iskrenosti u obiteljskim odnosima
Ideja djela
Temeljna ideja djela leži u prikazu kompleksnosti obiteljskih odnosa kroz dječju perspektivu. Autorica naglašava važnost otvorene komunikacije između roditelja i djece te način na koji se grade međusobno povjerenje i razumijevanje. Kroz narativ se provlači poruka o važnosti iskrenosti u objašnjavanju životnih istina djeci.
- Roda kao tradicionalni simbol rođenja
- Dom kao prostor sigurnosti i obiteljske povezanosti
- Dječja soba kao mjesto gdje se rađaju pitanja
- Obiteljski razgovori kao sredstvo povezivanja
- Trudnoća kao simbol novog života i promjene
- Dječja znatiželja kao pokretač radnje
Kompozicija djela
Kompozicija romana “Tko vjeruje u rode još” strukturirana je kroz jedinstvenu narativnu perspektivu nerođenog djeteta koje promatra i komentira događaje u svojoj budućoj obitelji. Ova neobična pripovjedačka pozicija omogućuje intimniji uvid u obiteljske odnose i njihovu dinamiku.
Uvod
U uvodnom dijelu romana upoznajemo zagrebačku obitelj podrijetlom iz Podravine. Središnji likovi su majka i otac te njihove dvije kćeri – Tina koja pohađa šesti razred i mlađa Rina koja ide u vrtić. Priča započinje trenutkom kad majka saznaje za trudnoću, što pokreće niz promjena u obiteljskoj svakodnevici. Pripovjedač, nerođeno dijete, započinje svoje promatranje obiteljskog života kroz jedinstvenu perspektivu iz majčine utrobe.
Zaplet
Zaplet se gradi kroz tjedne majčine trudnoće gdje pratimo različite reakcije članova obitelji na vijest o prinovi. Tina i Rina različito doživljavaju promjene u obitelji – dok Tina pokazuje znatiželju i zrelije razumijevanje situacije, mala Rina manifestira određenu ljubomoru i strah od gubitka pažnje. Pripovjedač detaljno opisuje fizičke i emocionalne promjene koje primjećuje kod majke te način na koji ostali članovi obitelji reagiraju na te promjene.
Vrhunac
Kulminacija radnje dostiže svoj vrhunac kroz intenziviranje obiteljskih odnosa pred sam porod. Nerođeno dijete sve intenzivnije osjeća povezanost s vanjskim svijetom kroz glasove svojih budućih sestara i roditelja. Obiteljska dinamika postaje sve složenija kako se bliži trenutak poroda, a pripovjedač bilježi svaki detalj međusobnih interakcija članova obitelji.
Rasplet
U raspletu priče pratimo završne pripreme za dolazak novog člana obitelji. Tina i Rina postupno prihvaćaju promjene koje dolaze s novom situacijom. Obiteljski odnosi se produbljuju kroz zajedničko iščekivanje prinove, a pripovjedač opisuje posljednje trenutke svog “promatranja” prije dolaska na svijet.
Zaključak
Završni dio romana donosi emotivan prikaz transformacije obiteljskih odnosa kroz perspektivu novog člana. Pripovjedač zaokružuje svoju priču opisom konačnog susreta s obitelji, čime se zatvara krug intimne obiteljske priče ispričane iz potpuno neobične perspektive. Roman završava harmoničnom slikom obitelji koja je kroz proces očekivanja novog člana postala još povezanija.
Kratki sadržaj
Lektira “Tko vjeruje u rode još” Nade Mihoković Kumrić prati priču o djeci u predškolskoj dobi koja istražuju vlastito razumijevanje svijeta oko sebe. Radnja se prvenstveno odvija u vrtićkom okruženju gdje djeca međusobno razmjenjuju svoja saznanja o različitim životnim temama.
Središnji narativni fokus postavljen je na dječje poimanje nastanka života i rođenja djece. Kroz interakcije među vršnjacima u vrtiću, mali protagonisti dijele svoje teorije i objašnjenja o tome kako nastaju bebe, stvarajući pritom vlastite interpretacije zasnovane na informacijama koje dobivaju od odraslih.
Djelo se posebno ističe svojim edukativnim pristupom osjetljivim temama. Autorica vješto balansira između dječje znatiželje i potrebe za razumijevanjem složenih životnih procesa, predstavljajući ih na način primjeren dječjem uzrastu. Socijalne interakcije među likovima služe kao platforma za prirodno učenje i razvoj razumijevanja.
Kroz dijaloge i situacije u vrtiću, knjiga prikazuje kako djeca formiraju svoje prve predstave o svijetu odraslih. Posebna pažnja posvećena je načinu na koji najmlađi procesuiraju informacije dobivene od svojih vršnjaka i odgajatelja, stvarajući pritom vlastite zaključke o temama koje ih intrigiraju.
Redoslijed događaja
Kronološki tijek romana odvija se kroz nekoliko ključnih faza koje grade napetost priče. Marina, znatiželjna djevojčica, započinje svoje istraživanje postavljanjem pitanja roditeljima o dolasku svoje mlađe sestre. Njezina potraga za istinom vodi je kroz niz razgovora s članovima obitelji.
U prvom dijelu romana Marina susreće različite verzije priče o rodama, uključujući tradicionalna vjerovanja koja dijele stariji članovi obitelji. Središnji dio radnje fokusira se na Marinino postupno otkrivanje istine kroz razgovore s roditeljima koji pokušavaju objasniti složenu temu na primjeren način.
Paralelno s glavnom radnjom odvija se i sporedna priča o promjenama u obiteljskoj dinamici. Marina promatra kako se odnosi među članovima obitelji mijenjaju, posebno kada majka objavljuje vijest o trudnoći. Ovo otkrivenje dovodi do niza emotivnih reakcija i preispitivanja dotadašnjih uvjerenja.
Vrhunac priče dolazi kada Marina konačno dobiva iskrene odgovore na svoja pitanja. Roditelji joj objašnjavaju proces nastanka života na način primjeren njenom uzrastu, razbijajući mit o rodama. Ovaj trenutak predstavlja prekretnicu u Marininom razumijevanju svijeta oko sebe.
Roman se razvija kroz intimne obiteljske scene koje grade most između dječje mašte i stvarnosti. Svaka scena doprinosi postupnom razotkrivanju istine, dok Marina sazrijeva u svom razumijevanju životnih činjenica. Kroz ovaj proces, autorica vješto balansira između edukativnih elemenata i emotivnih trenutaka, stvarajući uvjerljiv prikaz odrastanja.
Analiza likova
Karakterizacija likova u djelu “Tko vjeruje u rode još” donosi jedinstvenu perspektivu obiteljskih odnosa kroz prizmu nerođenog djeteta kao pripovjedača.
Glavni likovi
Nerođeno dijete zauzima poziciju sveznajućeg pripovjedača koji pronicljivo promatra događaje u svojoj budućoj obitelji. Kroz njegovu perspektivu čitatelj dobiva neposredan uvid u misli i osjećaje svih članova obitelji.
Mama je uspješna odvjetnica koja balansira između profesionalnog života i obiteljskih obveza. Njen lik karakterizira toplina, razumijevanje i sposobnost komunikacije s djecom o složenim životnim temama na njima razumljiv način.
Tata upotpunjuje obiteljsku dinamiku svojom veselom naravi i aktivnim sudjelovanjem u odgoju djece. Njegov lik ruši tradicionalne stereotipe o očinskoj ulozi u obitelji.
Valentina (Tina), starija kći u pubertetu, prolazi kroz razdoblje prvih zaljubljenosti i emotivnih previranja. Njen lik predstavlja tipične izazove adolescencije.
Katarina (Rina) je mlađa kći vrtićke dobi čija radoznalost i iskrena pitanja često pokreću važne obiteljske razgovore.
Sporedni likovi
U romanu se pojavljuju i drugi članovi šire obitelji koji doprinose razumijevanju glavne teme:
- Baka i djed s majčine strane unose tradicionalnu perspektivu u priču
- Susjedi koji povremeno sudjeluju u radnji
- Tinini prijatelji iz škole koji ilustriraju socijalni aspekt odrastanja
- Rinini vrtićki prijatelji koji dijele slična pitanja o nastanku života
- Obiteljski liječnik koji predstavlja stručni autoritet
Odnosi između likova
Obiteljski odnosi grade se kroz svakodnevne situacije i razgovore. Mama i tata pokazuju partnerstvo u odgoju djece, dijeleći odgovornosti i podržavajući jedno drugo. Tina i Rina, unatoč dobnoj razlici, razvijaju sestrinski odnos ispunjen i trzavicama i međusobnom podrškom. Nerođeno dijete svojim komentarima osvjetljava suptilne promjene u obiteljskoj dinamici tijekom trudnoće, posebno ističući kako se postojeći odnosi prilagođavaju nadolazećim promjenama.
Stil i jezik djela
Roman Nade Mihoković Kumrić ističe se jedinstvenim stilskim pristupom kroz pripovjedačku perspektivu nerođenog djeteta. Narativna struktura odlikuje se jasnim i pristupačnim jezikom prilagođenim mlađim čitateljima.
Stilske figure i izražajna sredstva
Autorica koristi raznovrsne stilske figure za postizanje emotivne dubine i bliskosti s čitateljem. Metafora rode služi kao središnji motiv koji se postupno dekonstruira kroz narativ. Personifikacija se očituje u davanju glasa nerođenom djetetu koje komentira događaje iz svoje jedinstvene perspektive. Humor proizlazi iz Rininih naivnih pitanja i dječje interpretacije svijeta odraslih. Dijalozi su prožeti prirodnošću i autentičnošću svakodnevnog govora.
Narativne tehnike
Pripovijedanje u prvom licu stvara neposrednu vezu između pripovjedača i čitatelja. Nerođeno dijete služi kao sveznajući pripovjedač koji ima uvid u misli i osjećaje svih članova obitelji. Retrospektivni elementi pojavljuju se kroz sjećanja starijih članova obitelji na tradicionalna vjerovanja. Unutarnji monolozi likova otkrivaju njihove dvojbe i strahove vezane uz promjene u obiteljskoj dinamici. Autorica vješto izmjenjuje scene dijaloga s opisima događaja.
Ton i atmosfera
Dominantan ton djela je topao i intimistički s naglašenom edukativnom dimenzijom. Atmosfera romana gradi se kroz prikaz svakodnevnih obiteljskih situacija prožetih humorom i nježnošću. Ozbiljne teme obrađuju se s dozom lakoće primjerene dječjem uzrastu. Emotivni naboj posebno dolazi do izražaja u scenama obiteljskih razgovora o trudnoći i rođenju. Autorica stvara sigurno okruženje za istraživanje osjetljivih tema kroz prizmu dječje radoznalosti.
Simbolika i motivi
Roman “Tko vjeruje u rode još” Nade Mihoković Kumrić razrađuje složenu mrežu simbola povezanih s temama rođenja djeteta kroz dječju perspektivu. Dubinska analiza simbola otkriva višeslojnost djela te način na koji autorica pristupa edukativnim elementima kroz alegorijske prikaze.
Simboli u djelu
Središnji simbol romana je roda, koja predstavlja tradicionalni mit o nastanku djece. Roda funkcionira kao metafora za pojednostavljeno objašnjenje koje odrasli često koriste u komunikaciji s djecom o složenim životnim temama. Simbol sna također igra značajnu ulogu – majčin san o dvije male djevojčice služi kao nagovještaj blizanačke trudnoće. Vrtić se pojavljuje kao simbol sigurnog prostora za istraživanje i učenje, gdje djeca mogu slobodno izražavati svoje misli i teorije o svijetu oko sebe.
Motivi
Dominantni motiv romana je istraživanje istine kroz dječju znatiželju. Rinina potraga za odgovorima o nastanku djece stvara narativnu okosnicu djela. Obiteljski odnosi se pojavljuju kao ponavljajući motiv koji naglašava važnost otvorene komunikacije između roditelja i djece. Odrastanje i sazrijevanje predstavljaju dodatne motive koji se manifestiraju kroz postupno razbijanje mitova i prihvaćanje stvarnosti.
Alegorija i metafora
Autorica koristi alegorijski prikaz rodine priče kao metaforu za način na koji društvo pojednostavljuje složene životne istine za djecu. Vrtićke igre služe kao metafora za proces učenja i otkrivanja svijeta. Razgovori među djecom predstavljaju alegoriju društvenog konstruiranja znanja, gdje se kroz interakciju i razmjenu iskustava grade nova razumijevanja. Metaforički prikaz dječje nevinosti suprotstavlja se potrebi za istinom, stvarajući dinamičnu tenziju koja pokreće narativ.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Hrvatska dječja književnost doživjela je značajan razvoj kroz nekoliko ključnih razdoblja. Prva prekretnica dogodila se 1913. godine objavom “Čudnovatih zgoda šegrta Hlapića” Ivane Brlić-Mažuranić, što je postavilo temelje za modernu dječju književnost u Hrvatskoj.
Lovrakovo doba donijelo je novi val realizma u dječjoj književnosti. Romani “Vlak u snijegu” i “Družba Pere Kvržice” iz 1933. godine uveli su snažne socijalne teme i problematiku odrastanja u ruralnim sredinama. Ova djela otvorila su put za autore koji su kasnije pisali o suvremenim društvenim temama.
U kontekstu 1980-ih, kada je objavljena “Tko vjeruje u rode još”, hrvatska dječja književnost počela se baviti intimnijim obiteljskim temama. Sunčana Škrinjarić svojim je djelom odgovorila na potrebe modernog društva za otvorenijom komunikacijom o tradicionalno tabu temama.
Društveni kontekst djela odražava transformaciju hrvatske obitelji kasnog socijalizma. Urbana zagrebačka sredina, profesionalno aktivna majka i promjena tradicionalnih obiteljskih uloga predstavljaju važne društvene promjene tog vremena.
Kulturološki gledano, roman predstavlja most između tradicionalnih vjerovanja (poput mita o rodama) i moderne potrebe za znanstvenim objašnjenjima. Autorica vješto balansira između kulturnog nasljeđa i suvremenih pedagoških pristupa, stvarajući djelo koje reflektira društvene promjene u načinu komuniciranja s djecom o osjetljivim temama.
Interpretacija i kritički osvrt
Roman “Tko vjeruje u rode još” Nade Mihoković Kumrić donosi jedinstvenu narativnu perspektivu kroz oči nerođenog djeteta. Pripovjedač prati svakodnevne situacije svoje buduće obitelji te pronicljivo komentira odnose između članova.
Radnja se gradi oko male Rine, radoznale djevojčice koja neprestano postavlja pitanja o nastanku djece. Njezina znatiželja stvara niz humorističnih situacija u kojima se isprepliću dječja naivnost i roditeljska mudrost. Kroz dijaloge između Rine i majke, autorica vješto balansira između tradicionalnih mitova o rodama i potrebe za iskrenom komunikacijom o životnim istinama.
Elementi realizma i edukacije prožimaju cijelo djelo. Autorica uspješno prikazuje:
- Psihološku karakterizaciju likova kroz njihove reakcije na Rinina pitanja
- Autentične obiteljske situacije s toplim emotivnim nabojem
- Postupan razvoj dječjeg razumijevanja stvarnosti
- Transformaciju obiteljskih odnosa tijekom iščekivanja novog člana
Kritičari posebno ističu način na koji roman pristupa osjetljivoj temi dječje znatiželje o nastanku života. Narativna struktura omogućava čitateljima praćenje promjena u Rininom razumijevanju svijeta, od početnog vjerovanja u rode do prihvaćanja stvarnosti. Kroz topao i nenametljiv pristup, djelo uspješno spaja edukativne elemente s književno-umjetničkim vrijednostima.
Stilske osobitosti uključuju:
- Pripovjedanje u prvom licu koje stvara intimnu atmosferu
- Humor koji proizlazi iz dječje perspektive
- Jednostavan jezik prilagođen mladim čitateljima
- Dijaloge koji prirodno grade napetost priče
Književna kritika prepoznaje vrijednost romana u njegovoj sposobnosti da složene životne teme predstavi na način pristupačan djeci, istovremeno zadržavajući umjetničku kvalitetu i autentičnost prikaza obiteljskih odnosa.
Vlastiti dojam i refleksija
Roman “Tko vjeruje u rode još” ostavlja snažan dojam svojom autentičnom perspektivom nerođenog djeteta kao pripovjedača. Ova neobična narativna pozicija stvara intimnu atmosferu i omogućava čitatelju jedinstveni uvid u obiteljsku dinamiku. Autoričin pristup tematici rođenja i roditeljstva kroz dječju perspektivu pokazuje izvanrednu osjetljivost za kompleksne teme.
Posebno je dojmljiv način na koji se razvija odnos između Rine i njenih roditelja. Njihovi dijalozi o nastanku djece prikazani su s dozom humora ali i mudrosti, izbjegavajući patronizirajući ton. Narativna struktura romana gradi se postupno kroz Rinina pitanja i roditeljske odgovore, stvarajući prirodan ritam otkrivanja istine.
Umjetnička vrijednost djela leži u vještom spoju edukativnih elemenata s književno-umjetničkim izrazom. Autorica koristi jednostavan ali bogat jezik koji ne podilazi mladim čitateljima. Humor proizlazi iz autentičnih situacija i dječje logike, stvarajući trenutke prepoznavanja kod čitatelja svih generacija.
Roman se ističe i svojom sposobnošću da potakne važne razgovore između roditelja i djece. Iskrenost u pristupu osjetljivim temama, kombinirana s toplim obiteljskim odnosima, pruža model za otvorenu komunikaciju u stvarnom životu. Perspektiva nerođenog djeteta dodaje posebnu dimenziju priči, omogućavajući čitatelju da sagleda obiteljske odnose iz neočekivanog kuta.
Kritički gledano, djelo uspješno balansira između tradicionalnih vrijednosti i suvremenih pedagoških pristupa. Autorica izbjegava moraliziranje, dopuštajući likovima da kroz prirodne situacije dolaze do vlastitih zaključaka. Ovaj pristup čini roman relevantnim i za današnje čitatelje, unatoč vremenskom odmaku od njegova nastanka.
