U svijetu bajki Alexandra Sergejeviča Puškina posebno mjesto zauzima “Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija”. Ova poetična priča spaja tradicionalne elemente slavenske folklore s jedinstvenim Puškinovim pripovjedačkim stilom koji očarava čitatelje već generacijama.
Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija je poetsko djelo koje prati priču o lijepoj kneginji koju zla maćeha protjera iz dvora zbog ljubomore. Kneginja pronalazi utočište kod sedmorice delija dok maćeha pokušava okončati njezin život čarobnom jabukom.
Kroz magičnu naraciju i složene likove Puškin stvara višeslojno djelo koje nadilazi jednostavnu bajkovitu priču. Ovo remek-djelo ruske književnosti istražuje teme ljubavi ljubomore i pravde dok istovremeno očarava svojom poetskom ljepotom i dubokom simbolikom.
Uvod u lektiru
“Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” predstavlja vrhunac ruske romantičarske književnosti. Ova poetična priča spaja elemente klasične bajke s jedinstvenim stilom pripovijedanja.
Autor
Aleksandar Sergejevič Puškin (1799-1837) napisao je ovu bajku 1833. godine tijekom svog boravka u Boldinu. Kao najistaknutiji ruski pjesnik zlatnog doba ruske književnosti unio je revolucionarne promjene u ruski književni jezik. Puškin je spojio elemente narodnog stvaralaštva s visokom umjetničkom vrijednošću kroz svoje brojne poeme bajke od kojih je “Bajka o mrtvoj kneginji” jedna od najpoznatijih.
| Ključne informacije o autoru | |
|---|---|
| Godina rođenja | 1799. |
| Godina smrti | 1837. |
| Godina nastanka bajke | 1833. |
| Mjesto nastanka | Boldino |
Žanr i književna vrsta
“Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” pripada žanru umjetničke bajke u stihu. Tekst kombinira tradicionalne elemente narodne bajke poput magičnih predmeta čarobnog ogledala zle maćehe s visokom umjetničkom vrijednošću Puškinovog poetskog izraza. Specifičnost djela očituje se u:
- Versificiranom obliku s četverostopnim jampskim stihom
- Spoju fantastičnih elemenata s realističnim opisima
- Prisutnosti tipičnih bajkovitih brojeva (7 delija)
- Folklornim motivima slavenske mitologije
- Kompoziciji koja prati klasičnu strukturu bajke
Djelo se klasificira kao romantičarska bajka zbog svoje poetičnosti emotivnog pristupa likovima.
Mjesto i vrijeme
Mjesto radnje “Bajke o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” obuhvaća četiri ključne lokacije koje se izmjenjuju kroz priču. Radnja započinje u raskošnom carskom dvoru gdje borave glavni likovi – car, carica, kneginja i kraljević. Nakon caričine zavjere kneginja bježi u divlje šume i puste krajeve, daleko od civilizacije. Njeno utočište postaje kuća sedmorice delija, skrivena duboko u šumi. Završni dio priče odvija se u mračnoj pećini gdje kraljević pronalazi kneginju u kristalnom kovčegu.
Vrijeme radnje karakteristično je za bajkoviti žanr – smješteno je u neodređenu prošlost bez konkretnih vremenskih odrednica. Ova vremenska neodređenost daje priči bezvremenski karakter i omogućuje čitatelju potpuno uranjanje u svijet mašte. Takav pristup vremenu tipičan je za bajke gdje se radnja odvija u svojevrsnom vanvremenskom prostoru gdje se isprepliću elementi realnog i fantastičnog svijeta.
| Lokacija | Značaj u priči |
|---|---|
| Carski dvor | Početak radnje, mjesto života glavnih likova |
| Divlje šume | Mjesto kneginjinog progonstva |
| Kuća delija | Kneginjiino sklonište i novi dom |
| Pećina | Mjesto završne scene s kristalnim kovčegom |
Tema i ideja djela
Puškinova “Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” tematski istražuje vječnu borbu između dobra i zla kroz prizmu ljudskih odnosa i emocija.
Glavna tema
Centralna tema bajke je sukob između mlade kneginje i njene zle maćehe-carice, potaknut ljubomorom i taštinom. Caričina opsjednutost vlastitom ljepotom i njena patološka ljubomora prema pastorki pokreću glavni zaplet djela. Kroz ovaj sukob Puškin vješto prikazuje destruktivnu prirodu zavisti i posljedice koje proizlaze iz nekontrolirane želje za nadmoći nad drugima.
Sporedne teme
- Ljubav i vjernost: Kneginjina i kraljevićeva ljubav predstavlja čistu, postojanu emociju koja nadilazi sve prepreke. Delije pokazuju bratsku ljubav i zaštitničku odanost prema kneginji.
- Moralne vrijednosti: Priča naglašava važnost skromnosti, radišnosti i dobrote kroz kneginjin lik. Njeni postupci i odnos prema delijama pokazuju istinsku plemenitost karaktera.
- Pravda i iskupljenje: Djelo istražuje koncept pravde kroz caričinu sudbinu te pokazuje kako zlodjela nose neizbježne posljedice.
Ideja djela
Osnovna ideja djela naglašava trijumf dobra nad zlom kroz prikaz pobjede ljubavi, istine i pravednosti. Puškin poručuje kako istinska ljepota dolazi iz unutarnje dobrote, dok površna ljepota i taština vode u propast. Kneginjina sudbina potvrđuje da plemenito srce i čista ljubav nadilaze sve prepreke.
- Ogledalo: Simbolizira istinu i samospoznaju, razotkriva caričinu taštinu
- Čarobna jabuka: Predstavlja iskušenje i sredstvo zla
- Kristalni kovčeg: Simbol čistoće i očuvane ljepote kneginje
- Broj sedam: Tradicionalni bajkoviti element koji simbolizira potpunost i savršenstvo
- Šuma: Predstavlja utočište i mjesto transformacije
Kompozicija djela
Kompozicija “Bajke o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” slijedi klasičnu strukturu bajke s jasno definiranim dijelovima koji se prirodno nadovezuju jedan na drugi. Priča se razvija kroz pet ključnih elementa koji grade dramatičnu radnju.
Uvod
Književno djelo započinje predstavljanjem carice koja rađa predivnu djevojčicu. Car se nakon smrti svoje žene ponovno oženi prelijepom, ali taštom i zlobnom ženom koja svakodnevno razgovara sa svojim čarobnim ogledalom. Ogledalo joj potvrđuje da je najljepša na svijetu sve dok kneginja ne odraste u prekrasnu djevojku. Nova carica, obuzeta ljubomorom, ne može podnijeti da postoji netko ljepši od nje.
Zaplet
Radnja se zapliće kada maćeha naredi Arapkinji da odvede kneginju u šumu i tamo je ubije. Arapkinja, dirnuta kneginjinom dobrotom i ljepotom, odluči je poštedjeti. Kneginja lutajući šumom pronalazi utočište u kući sedmorice delija koji je prihvaćaju kao sestru. Paralelno s tim, mladi kraljević, kneginjinji zaručnik, kreće u potragu za svojom nestalom ljubavi.
Vrhunac
Vrhunac radnje nastupa kada maćeha, saznavši od ogledala da je kneginja živa, odluči sama okončati njezin život. Prerušena u staricu, dolazi do kuće delija i nudi kneginji otrovnu jabuku. Kneginja, usprkos upozorenjima delija, uzima jabuku iz staričine ruke. Nakon prvog zagriza, pada u duboki san nalik smrti.
Rasplet
Delije polažu kneginju u kristalni kovčeg koji ostavljaju u pećini. Kraljević pronalazi kovčeg i svoju voljenu. U trenutku kada kovčeg pada, otrovni komad jabuke ispada iz kneginjinih usta. Kneginja se budi iz smrtnog sna, a zla maćeha, vidjevši da je kneginja živa, umire od ljutnje i zavisti.
Zaključak
Završni dio donosi pravdu i sreću glavnim junacima. Kneginja i kraljević se vjenčaju uz blagoslov delija koji postaju njihovi najvjerniji prijatelji. Pravda je zadovoljena prirodnim putem – zlo je samo sebe uništilo kroz vlastitu zavist i bijes, dok su dobri likovi nagrađeni srećom i ljubavlju.
Kratki sadržaj
Radnja bajke počinje smrću prelijepe kneginje koja umire od tuge nakon gubitka voljenog. Njezin odlazak izaziva duboku žalost među narodom koji je volio njezinu dobrotu i plemenitost. Sedam delija, koji su bili njezini odani čuvari, donose odluku o posebnom mjestu ukopa – visokom tornju koji će zauvijek čuvati njezin vječni san.
Delije se međusobno zaklinju na doživotno čuvanje tornja i kneginjinog groba, pokazujući time svoju nepokolebljivu odanost. Njihova vjernost uskoro dolazi na kušnju kada se u tornju pojavljuje prekrasna vila. Koristeći svoje čari i obmane, vila pokušava zavesti delije i narušiti njihovu prisegu.
Unatoč vilinim lukavim pokušajima da ih zavadi i navede na kršenje zadane riječi, delije ostaju postojani u svojoj odluci. Vila koristi različite trikove – od zavodljivih pjesama do lažnih obećanja o bogatstvu. Međutim, delije svojim jedinstvom i međusobnom podrškom uspijevaju odoljeti svim iskušenjima.
U završnom dijelu priče vila biva raskrinkana u svojim namjerama. Njezin poraz pokazuje snagu zajedništva i vjernosti sedmorice delija. Oni nastavljaju svoju plemenitu dužnost čuvanja tornja i kneginjinog posljednjeg počivališta, dokazujući da prava odanost nadilazi sve prepreke.
Redoslijed događaja
Radnja bajke započinje rođenjem prelijepe kneginje u carskoj obitelji. Car odlazi u vojsku, a carica umire pri porodu, ostavljajući novorođenu kćer. Nakon nekog vremena car se ženi novom ženom – lijepom i pametnom, ali taštom i ljubomornom.
Nova carica posjeduje čarobno ogledalo koje joj svakodnevno potvrđuje da je najljepša na svijetu. Međutim, kada kneginja odraste u prelijepu djevojku, ogledalo mijenja svoj odgovor. Kad čuje da je kneginja ljepša od nje, carica postaje iznimno ljubomorna i odlučuje se osvetiti pastorki.
Kneginja, bježeći od maćehine ljubomore, pronalazi utočište u dubokoj šumi. Tamo nailazi na praznu kuću sedmorice delija. Umornu i gladnu kneginju delije pronalaze u svojoj kući nakon povratka s posla. Odlučuju je primiti pod svoj krov, gdje ona preuzima ulogu domaćice.
Život kneginje s delijama poprima svakodnevnu rutinu. Dok delije odlaze na posao, kneginja održava njihov dom, priprema obroke i brine o kućanstvu. Svojom dobrotom i marljivošću zadobiva povjerenje i naklonost svojih domaćina koji je štite od vanjskih opasnosti.
- Rođenje kneginje i smrt majke
- Dolazak maćehe i početak sukoba
- Bijeg kneginje u šumu
- Susret s delijama i novi život
- Maćehini pokušaji osvete
- Spašavanje kneginje
- Pravda i sretan završetak
Analiza likova
Karakterizacija likova u “Bajci o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” temelji se na jasnoj polarizaciji između dobra i zla, što je tipično za bajkoviti žanr. Likovi pokazuju izražene osobine koje definiraju njihove postupke i motivacije kroz cijelu priču.
Glavni likovi
Kneginja predstavlja utjelovljenje dobrote i nevinosti u bajci. Njene ključne karakteristike su:
- Fizička i duhovna ljepota
- Skromnost i plemenitost u ophođenju s drugima
- Vjernost prema zaručniku Jeliseju
- Sposobnost vođenja kućanstva kod delija
- Zahvalnost i poštovanje prema svojim zaštitnicima
Carica utjelovljuje antagonista priče kroz sljedeće osobine:
- Opsjednutost vanjskom ljepotom
- Patološka ljubomora prema pastorki
- Manipulativnost u ostvarenju ciljeva
- Korištenje magije za zle namjere
- Samouništavajuća taština
Kraljević Jelisej karakteriziran je kroz:
- Neumornu potragu za kneginjom
- Bezuvjetnu ljubav i odanost
- Hrabrost u suočavanju s preprekama
- Ustrajnost u namjeri da pronađe voljenu
Sporedni likovi
Sedmorica delija imaju važnu ulogu u razvoju radnje:
- Pružaju utočište prognanoj kneginji
- Pokazuju bratsku ljubav i zaštitničko ponašanje
- Svaki ima jedinstvenu osobnost
- Održavaju red i sklad u svojoj zajednici
Čarobno ogledalo djeluje kao:
- Savjetnik i glasnik istine
- Katalizator caričine ljubomore
- Nepristrani sudac ljepote
- Symbol iskrenosti i istine
- Kneginja i carica: antagonistički odnos temeljen na ljubomori
- Kneginja i delije: odnos uzajamnog poštovanja i bratske ljubavi
- Jelisej i kneginja: romantična ljubav koja pobjeđuje sve prepreke
- Carica i ogledalo: odnos ovisnosti i opsesije
- Delije međusobno: složni bratski odnos s jasnom hijerarhijom
Stil i jezik djela
Puškinov stil u “Bajci o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” odlikuje se spajanjem narodnih elemenata s umjetničkom profinjenošću. Autor stvara jedinstvenu poetsku atmosferu koristeći jednostavan ali bogat jezik koji čitatelja uvodi u svijet ruske bajkovite tradicije.
Stilske figure i izražajna sredstva
Tekst obiluje raznovrsnim stilskim figurama koje dodatno obogaćuju umjetnički izričaj. Metafore poput čarobnog ogledala kao simbola istine i taštine dominiraju kroz cijelu bajku. Personifikacija prirodnih pojava daje djelu poseban čar – mjesec i sunce razgovaraju s kraljevićem Jelisejem, vjetar mu pomaže u potrazi. Kontrast između dobra i zla naglašen je kroz oprečne epitete: “zla maćeha” nasuprot “nevine kneginje”. Ponavljanja određenih fraza i dijaloga stvaraju karakterističan ritam pripovijedanja.
Narativne tehnike
Puškin koristi linearno pripovijedanje isprepleteno s dijalozima koji dinamično pokreću radnju. Pripovjedač je sveznajući, ali se povremeno diskretno povlači kako bi likovima dao prostor za samostalno djelovanje kroz dijaloge. Retrospekcija se javlja u ključnim trenucima kada se objašnjava prošlost likova. Autor vješto izmjenjuje scene akcije s opisnim pasažima, stvarajući balans između napetosti i poetskih trenutaka odmora.
Ton i atmosfera
Atmosfera bajke varira od idiličnih opisa dvorskog života do mračnih trenutaka progonstva i pokušaja ubojstva. Ton pripovijedanja ostaje ujednačen – odmjeren i poetičan čak i u dramatičnim scenama. Autor stvara posebno ozračje kroz suptilne kontraste između svjetla i tame, dobra i zla. Fantastični elementi poput čarobnog ogledala i govora prirode stapaju se s realističnim opisima svakodnevice, stvarajući karakterističnu bajkovitu atmosferu prožetu narodnom mudrošću.
Simbolika i motivi
“Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” obiluje bogatom simbolikom koja produbljuje značenje priče kroz pažljivo odabrane motive i alegorijske elemente.
Simboli u djelu
Magično ogledalo predstavlja središnji simbol djela koji razotkriva istinu i ljudsku taštinu. Ono funkcionira kao katalizator sukoba između carice i kneginje, odražavajući unutarnju borbu između istinske i površne ljepote. Čarobna jabuka simbolizira iskušenje i opasnost skrivenu iza privlačne vanjštine. Kristalni kovčeg u kojem kneginja leži nakon trovanja simbolizira čistoću i neprolaznost prave ljepote. Šuma u djelu ima dvojaku simboliku – predstavlja mjesto opasnosti ali i utočište gdje kneginja pronalazi sigurnost među delijama. Broj sedam, koji se pojavljuje kroz sedmoricu delija, nosi tradicionalno značenje potpunosti i savršenstva u slavenskoj mitologiji.
Motivi
Središnji motivi djela grade se oko suprotnosti između dobra i zla. Motiv ljubomore pokreće radnju kroz caričinu opsesivnu želju da bude najljepša. Ljubav se pojavljuje kao transformativna sila kroz kraljevićevu potragu za kneginjom. Motiv pravde manifestira se kroz konačnu sudbinu zle carice koja biva kažnjena vlastitom zloćom. Preobrazba kao motiv vidljiva je u kneginjinoj smrti i ponovnom rođenju. Motiv vjernosti ogleda se u odnosu delija prema kneginji te u ustrajnosti kraljevića Jeliseja.
Alegorija i metafora
Alegorijski sloj priče prikazuje vječnu borbu između dobra i zla kroz metaforički prikaz ljudskih osobina. Caričina opsjednutost ogledalom metafora je za destruktivnu prirodu taštine. Kneginjin boravak u šumi predstavlja alegoriju sazrijevanja i pronalaska unutarnje snage. Delije metaforički predstavljaju zaštitničke sile prirode. Kristalni kovčeg služi kao metafora za očuvanje nevinosti i čistoće duše. Putovanje kraljevića Jeliseja alegorijski prikazuje ustrajnost ljubavi koja prevladava sve prepreke.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Aleksandar Sergejevič Puškin napisao je “Bajku o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” 1833. godine, u razdoblju intenzivnog razvoja ruske književnosti. Djelo predstavlja spoj ruske narodne tradicije s elementima europskog folklora, reflektirajući kulturne tendencije tog vremena.
Društveni okvir bajke ocrtava jasne distinkcije između aristokratskog i narodnog života kroz dva kontrastna ambijenta – raskošni carski dvor te skromnu kuću u šumi. Ova dihotomija naglašava klasne razlike prisutne u ruskom društvu 19. stoljeća te stvara pozadinu za razvoj središnjeg sukoba između carice i kneginje.
Kulturološka vrijednost djela očituje se kroz:
- Spajanje folklornih elemenata s umjetničkom književnošću
- Prikaz tradicionalnih moralnih vrijednosti ruskog naroda
- Očuvanje narodnih vjerovanja kroz književnu formu
- Kritiku društvenih normi i običaja
Bajka također pruža uvid u položaj žena u tadašnjem društvu kroz dva arhetipska ženska lika:
| Lik | Simbolika | Društvena uloga |
|---|---|---|
| Carica | Taština, moć | Predstavnica aristokracije |
| Kneginja | Dobrota, skromnost | Ideal narodne vrline |
Puškin je kroz ovu bajku uspješno spojio elemente narodne tradicije s umjetničkom književnošću, stvarajući djelo koje istovremeno održava kulturno nasljeđe i kritizira društvene vrijednosti svog vremena. Njegov pristup transformaciji narodne priče u umjetničku bajku postavlja temelje za razvoj moderne ruske književnosti.
Interpretacija i kritički osvrt
U “Bajci o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” Puškin konstruira složenu mrežu simboličkih značenja. Centralni sukob između carice i kneginje predstavlja vječnu borbu između taštine i skromnosti. Carica, vođena narcisoidnim porivima, utjelovljuje destruktivnu prirodu opsesije vanjskom ljepotom. Njezino opetovano propitivanje ogledala o vlastitoj ljepoti razotkriva duboku psihološku nestabilnost.
Lik kneginje funkcionira kao moralni kontrast carici. Njezina prirodna ljepota proizlazi iz unutarnje dobrote, radišnosti i poštenja. Odnos sedmorice delija prema kneginji dodatno naglašava njezine vrline – iako se zaljubljuju u nju, poštuju njezinu ljubav prema kraljeviću. Ovaj element priče demonstrira Puškinovo majstorstvo u portretiranju složenih međuljudskih odnosa.
Kritičari ističu kako Puškin vješto prepliće folklorne elemente s društvenom kritikom. Kroz alegorijski sloj priče progovara o:
- Klasnim razlikama u ruskom društvu
- Zloupotrebi moći i privilegija
- Površnosti aristokratskog života
- Vrijednosti istinskog prijateljstva i lojalnosti
Folklorni motivi poput čarobnog ogledala, otrovne jabuke i kristalnog kovčega nose dublja značenja. Ogledalo simbolizira samospoznaju i istinu, jabuka predstavlja iskušenje i grijeh, dok kristalni kovčeg sugerira čistoću i neprolaznost prave ljubavi. Broj sedam, predstavljen kroz delije, nosi tradicionalnu simboliku potpunosti i savršenstva.
Puškin koristi versifikaciju i ritmičku strukturu da pojača emotivni učinak priče. Četverostopni jampski stih stvara melodičnost koja podsjeća na narodne pjesme, istovremeno održavajući sofisticiranu umjetničku formu. Ova sinteza narodnog i umjetničkog predstavlja jedan od vrhunaca ruske romantičarske književnosti.
Vlastiti dojam i refleksija
Puškinova “Bajka o mrtvoj kneginji i sedmorici delija” ostavlja snažan dojam svojom poetskom strukturom i dubokom simbolikom. Priča se izdvaja od klasičnih bajki svojom višeslojnošću i kompleksnim prikazom ljudskih odnosa. Kroz lik kneginje i zle maćehe, Puškin majstorski oslikava kontrast između istinske ljepote i površne taštine.
Posebno se ističe način na koji autor gradi napetost kroz dinamičan odnos između dobra i zla. Zanimljivo je pratiti kako sedmorica delija, unatoč svojoj gruboj vanjštini, pokazuju plemenitost i nesebičnost. Njihova kuća u šumi predstavlja utočište od pokvarenog dvorskog života, simbolizirajući kako se istinska dobrota često krije iza jednostavne fasade.
Emotivna snaga djela leži u prikazu bezuvjetne ljubavi kraljevića Jeliseja. Njegova potraga za kneginjom nije samo fizičko putovanje već i duboka metafora za vjernost i ustrajnost. Puškin vješto koristi narodne motive poput čarobnog ogledala i otrovne jabuke, dajući im novo značenje kroz prizmu ljudskih slabosti i vrlina.
Jezik kojim je bajka napisana očarava svojom melodičnošću i ritmom. Svaki stih nosi težinu emocije, stvarajući gotovo opipljivu atmosferu. Posebno je dojmljiv kontrast između idiličnih scena u kući delija i mračnih trenutaka dvorskih spletki.
Najupečatljiviji element djela je njegova sposobnost da, unatoč tragičnim momentima, održi optimističan ton. Puškin ne skriva mračne strane ljudske prirode, ali istovremeno pokazuje kako ljubav i dobrota na kraju uvijek pronalaze put do pobjede. Ova univerzalna poruka čini bajku jednako relevantnom danas kao i u vrijeme njenog nastanka.
