U svijetu hrvatske književnosti malo koje djelo ostavlja tako dubok trag kao “Priče iz davnine” Ivane Brlić-Mažuranić. Ova zbirka bajki već više od stoljeća očarava čitatelje svojom jedinstvenom mješavinom slavenske mitologije i autorske mašte.
“Priče iz davnine” predstavljaju remek-djelo hrvatske dječje književnosti, objavljeno 1916. godine. Zbirka sadrži osam bajki koje spajaju elementarne narodne motive s originalnim stvaralaštvom autorice, zbog čega je često nazivaju “hrvatskim Andersenom”.
Dok se svijet oko nas neprestano mijenja, ove bezvremenske priče i dalje prenose važne životne poruke kroz likove poput Regoča, Kosjenke i Potjeha. Njihova umjetnička vrijednost i moralne pouke ostaju jednako relevantne današnjim generacijama kao što su bile i prije stotinu godina.
Uvod u lektiru
“Priče iz davnine” predstavljaju jednu od najznačajnijih zbirki bajki u hrvatskoj književnosti. Ovo djelo otvara vrata u čaroban svijet slavenske mitologije isprepletene s autorskom maštom.
Autor
Ivana Brlić-Mažuranić objavila je “Priče iz davnine” 1916. godine. Rođena u Ogulinu 1874. godine, autorica je svoje književno stvaralaštvo posvetila pisanju za djecu. Zbog svojeg iznimnog doprinosa dječjoj književnosti, postala je prva žena članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 1937. godine. Njezin jedinstveni stil pisanja, koji kombinira elemente narodne predaje s osobnim umjetničkim izrazom, donio joj je nadimak “hrvatski Andersen”. Dva puta je bila nominirana za Nobelovu nagradu za književnost (1931. i 1938. godine).
Žanr i književna vrsta
“Priče iz davnine” pripadaju žanru umjetničke bajke s elementima fantastike. Zbirka sadrži osam bajki:
- “Kako je Potjeh tražio istinu”
- “Ribar Palunko i njegova žena”
- “Regoč”
- “Šuma Striborova”
- “Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica”
- “Lutonjica Toporko i devet župančića”
- “Sunce djever i Neva Nevičica”
- “Jagor”
Svaka priča kombinira elemente slavenske mitologije s autorskim kreativnim doprinosom. Karakterizira ih bogat jezik s arhaičnim izrazima te spoj fantastičnih bića iz slavenske mitologije (Malik Tintilinić, Kosjenka, Regoč) s realističnim likovima. Struktura prati klasičnu formu bajke s moralnom poukom ali dodaje složenije karakterizacije likova te dublje psihološke profile.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Priča iz davnine” odvija se u imaginarnim svjetovima prožetim staroslavenskom mitologijom. Mjesto radnje varira od priče do priče, ali zadržava mitološku dimenziju koja stvara poseban bajkoviti ugođaj.
Središta zbivanja u pričama uključuju:
- Staru bukovu šumu s krčevinom gdje djed živi s unucima u “Kako je Potjeh tražio istinu”
- Začaranu Šumu Striborovu koja krije magična bića i dom Stribora
- Morske dubine i žalove gdje Palunko traži dvorove morskoga kralja
- Leganj-grad i Kitež-planinu u priči o Jaglencu i Rutvici
Vrijeme radnje ostaje namjerno neodređeno, što je tipično za bajkoviti žanr. Autorica koristi izraze poput “u davno doba” ili “prije mnogo ljeta” kako bi stvorila bezvremenske okolnosti za svoje likove. Događaji se često odvijaju tijekom jedne godine ili godišnjeg ciklusa, prateći prirodne mijene:
| Vremenske odrednice | Primjeri iz priča |
|---|---|
| Godišnja doba | Od proljeća do zime u “Šumi Striborovoj” |
| Dan/noć | Noćni sastanci s Domaćima u “Potjehu” |
| Ciklusi | Jednogodišnje putovanje Palunkove žene |
Ovakav pristup mjestu i vremenu radnje omogućuje Ivani Brlić-Mažuranić da stvori univerzalan prostor gdje se isprepliću realno i fantastično, zemaljsko i nadnaravno.
Tema i ideja djela
“Priče iz davnine” predstavljaju složenu mrežu tema koje se isprepliću kroz sve bajke u zbirci. Svaka priča istražuje univerzalne ljudske vrijednosti kroz prizmu slavenske mitologije i narodnih predaja.
Glavna tema
Centralna tema zbirke je vječna borba između dobra i zla predstavljena kroz moralne dileme likova. Autorica istražuje etičke izbore pojedinaca suočenih s iskušenjima nadnaravnih sila. Likovi poput Potjeha u potrazi za istinom ili majke u “Šumi Striborovoj” demonstriraju snagu ljudskog duha pred moralnim izazovima. Kroz prizmu slavenske mitologije Ivana Brlić-Mažuranić obrađuje univerzalna pitanja pravde, istine i moralnih vrijednosti.
Sporedne teme
- Ljudska priroda i međuljudski odnosi: Priče istražuju kompleksnost obiteljskih veza, prijateljstva i ljubavi
- Odrastanje i sazrijevanje: Brojni likovi prolaze kroz transformativna putovanja koja simboliziraju osobni rast
- Odnos prirodnog i nadnaravnog: Susreti ljudi s mitološkim bićima naglašavaju povezanost stvarnog i fantastičnog svijeta
- Tradicija i nasljeđe: Zbirka naglašava važnost očuvanja kulturne baštine kroz narodne predaje
- Žrtva i iskupljenje: Likovi često moraju podnijeti žrtvu za više ciljeve ili iskupiti svoje postupke
Ideja djela
Temeljna ideja “Priča iz davnine” leži u afirmaciji pozitivnih ljudskih vrijednosti. Autorica kroz svoje likove pokazuje kako hrabrost, poštenje, ljubav i ustrajnost pobjeđuju sebičnost, pohlepu i zavist. Djela prenose poruku da istinska snaga proizlazi iz moralnog integriteta i plemenitih namjera.
- Putovanje: Simbolizira duhovnu i moralnu transformaciju likova
- Šuma: Predstavlja mjesto iskušenja i susreta s nadnaravnim
- Vatra i svjetlost: Simboli mudrosti i prosvjetljenja
- More: Označava životne izazove i prepreke
- Magični predmeti: Služe kao katalizatori promjene i pomoćnici u moralnim iskušenjima
- Brojevi: Često nose simboličko značenje (tri zadatka, devet župančića)
- Godišnja doba: Predstavljaju cikluse života i promjene kroz koje likovi prolaze
Kompozicija djela
“Priče iz davnine” pokazuju klasičnu kompozicijsku strukturu bajke s pet ključnih dijelova koji se dosljedno pojavljuju u svakoj priči zbirke. Svaka priča slijedi jasan narativni tok koji vodi čitatelja kroz magični svijet slavenske mitologije.
Uvod
Uvodni dijelovi svake priče postavljaju temeljni ugođaj i predstavljaju glavne likove. U “Šumi Striborovoj” upoznajemo mladića i njegovu majku u njihovom skromnom domu pokraj začarane šume. “Regoč” započinje predstavljanjem ville Kosjenke koja živi na oblaku iznad Legen grada. “Kako je Potjeh tražio istinu” otvara se prikazom starca Vjesta i njegovih unuka u krčevini usred prašume.
Zaplet
Zaplet se gradi kroz sukobe likova s nadnaravnim silama ili moralnim dilemama. U “Ribaru Palunku” glavni lik kreće u potragu za bogatstvom, napuštajući svoju ženu. “Bratac Jaglenac i sestrica Rutvica” razvija zaplet kroz opasna putovanja djece kroz Kitež-planinu. Karakteristični elementi zapleta uključuju:
- Susrete s magičnim bićima poput Domaćih, Malika Tintilinića ili Stribora
- Moralne kušnje i iskušenja
- Putovanja kroz začarane predjele
Vrhunac
Vrhunac svake priče predstavlja ključni trenutak odluke ili sukoba. U “Šumi Striborovoj” majka odbija mladost koju joj nudi Stribor kako bi spasila sina. Potjeh u svojoj priči donosi sudbonosnu odluku o ostanku u šumi. Kosjenka i Regoč spašavaju dva sela od poplave u dramatičnom klimaksu.
Rasplet
Nakon vrhunca slijedi razrješenje sukoba i transformacija likova. U “Jagoru” zla maćeha biva kažnjena, a dobri likovi nagrađeni. Palunkova žena svojim strpljenjem i ljubavlju vraća muža i sina. Rasplet često uključuje:
- Pobjedu dobrote nad zlom
- Nagradu za moralno ispravne odluke
- Povratak prirodnom poretku stvari
- Obiteljskih vrijednosti
- Moralne čistoće
- Vjernosti tradiciji i običajima
Kratki sadržaj
“Priče iz davnine” sadrži osam umjetničkih bajki prožetih elementima slavenske mitologije. U priči “Kako je Potjeh tražio istinu” tri brata – Marun, Ljutiša i Potjeh susreću Svarožića u šumi. Svarožić ih upozorava da ne napuste djeda dok mu ne uzvrate svu ljubav koju im je pružio kroz godine.
“Regoč” prati pustolovi diva koji provodi dane brojeći kamenje u gradu Legenu. Vila Kosjenka ga uvjerava da krene u istraživanje svijeta izvan gradskih zidina. Nakon njihovog putovanja Regoč se vraća svom prvotnom pozivu, dok Kosjenka pomaže seljanima u obnovi njihovih naselja prema mudrim savjetima starijih.
“Ribar Palunko i njegova žena” donosi priču o siromašnom ribaru koji žudi za bogatstvom. Nakon što njegov sin postane mali kralj morskih dubina, Palunko i njegova odana žena kreću u potragu za njim. Njihova pustolovina otkriva važnost obiteljskih vrijednosti naspram materijalnog bogatstva.
Karakteristična obilježja zbirke uključuju:
- Spoj stvarnog i fantastičnog svijeta
- Likove iz slavenske mitologije
- Moralne pouke o ljubavi, požrtvovnosti i istini
- Bogat arhaičan jezik s narodnim izrazima
- Sukob dobra i zla kao središnji motiv
Kroz sve priče provlači se tema moralne transformacije likova koji, suočeni s iskušenjima, donose odluke između dobra i zla. Autorica koristi elemente narodne predaje da bi stvorila univerzalne poruke o važnosti obiteljskih vrijednosti, poštenja i požrtvovnosti.
Redoslijed događaja
Redoslijed događaja u “Pričama iz davnine” posebno je zanimljiv u pričama “Regoč” i “Jagor”. U “Regoču” radnja započinje sedmodnevnim putovanjem vile Kosjenke do zidina grada Legena gdje susreće diva Regoča. Nakon što ga uvjeri u zajedničko istraživanje svijeta, njihova pustolovina vodi kroz niz dramatičnih događaja:
- Propast u podzemnu jamu nakon Regočevog udarca nogom
- Prolazak kroz dvoranu s blagom gdje Kosjenka uzima kobni štapić
- Odvajanje Kosjenke i Regoča zbog urušavanja svoda
- Regočevo spašavanje Kosjenke
- Vrhunac priče kada Regoč svojim tijelom zatvara rupu u nasipu
Priča “Jagor” prati drugačiji slijed zbivanja s elementima klasične bajke:
- Zla maćeha šalje Jagora s ručkom ocu u polje
- Baba Poludnica hvata Jagora i određuje ga za pastira
- Otac započinje potragu za nestalim sinom
- Bagan u staji otkriva ocu gdje se nalazi Jagor
- Tragičan kraj oca koji umire od žeđi jer zaboravlja popiti vodu
Svaka od ovih priča pokazuje jasnu uzročno-posljedičnu vezu među događajima. U “Regoču” središnji zaplet proizlazi iz Kosjenkine znatiželje i Regočeve snage, dok “Jagor” razvija radnju kroz klasične elemente bajke: zla maćeha, nadnaravno biće i tragična sudbina. Oba narativa grade napetost kroz postupno nizanje događaja koji vode do dramatičnog raspleta.
Analiza likova
Likovi u “Pričama iz davnine” predstavljaju složenu mrežu stvarnih i mitoloških bića koja se bore s moralnim dilemama i životnim iskušenjima. Ivana Brlić-Mažuranić stvara jedinstvene karaktere koji kroz svoje postupke prenose univerzalne poruke o dobru i zlu.
Glavni likovi
Centralni likovi u zbirci nose teret moralnih odluka i osobnih transformacija:
- Potjeh – mladić koji kreće u potragu za istinom, zanemarujući glas srca i djedove potrebe. Njegov lik simbolizira unutarnju borbu između dužnosti i osobnih težnji.
- Ribar Palunko – siromašni ribar kojeg pokreće nezasitna želja za bogatstvom. Kroz njegovu transformaciju autorica prikazuje put od pohlepe do spoznaje pravih životnih vrijednosti.
- Regoč – div nadljudske snage koji uz pomoć vile Kosjenke otkriva vrijednost prijateljstva i nesebičnosti.
- Jaglenac i Rutvica – nevina djeca čija hrabrost i čista srca pobjeđuju zle sile, predstavljajući trijumf nevinosti nad zlom.
Sporedni likovi
Sporedni likovi često služe kao katalizatori promjena glavnih likova:
- Svarožić – božanstvo koje iskušava braću Maruna, Ljutišu i Potjeha, postavljajući im moralne izazove.
- Malik Tintilinić – domišljati bjesić koji svojim postupcima često pomaže ljudima, iako na prvi pogled djeluje nestašno.
- Stribor – gospodar začarane šume koji predstavlja pravdu i mudrost starih vremena.
- Zla maćeha (Šuma Striborova) – utjelovljenje zlobe i prijevare, koja se na kraju pretvara u zmiju.
Odnosi između likova
Međusobni odnosi likova grade složenu mrežu interakcija:
- Obiteljske veze dominiraju u većini priča, posebno odnos majke i sina u “Šumi Striborovoj” te odnos Palunka i njegove žene.
- Sukob dobra i zla manifestira se kroz odnose nadnaravnih bića i ljudi, gdje nadnaravna bića često testiraju moralne vrijednosti ljudskih likova.
- Prijateljske veze poput one između Regoča i Kosjenke pokazuju kako različitosti mogu dovesti do duboke povezanosti i međusobnog razumijevanja.
- Odnos starih i mladih posebno je naglašen kroz lik djeda u priči o Potjehu, gdje starost simbolizira mudrost i iskustvo.
Stil i jezik djela
“Priče iz davnine” odlikuju se jedinstvenim jezičnim izričajem koji spaja arhaične elemente slavenske mitologije s autorskim stilom Ivane Brlić-Mažuranić. Jezik djela karakterizira bogata uporaba arhaizama lokalizama te riječi iz slavenskog folklornog naslijeđa.
Stilske figure i izražajna sredstva
Stilski repertoar “Priča iz davnine” obuhvaća brojne književne figure koje pridonose umjetničkoj vrijednosti djela:
- Stalni epiteti: “bistra vodica” “sinje more” “zelena trava”
- Hiperbole: Naglašavanje nadnaravnih osobina likova poput Regočeve snage
- Personifikacije: Oživljavanje prirodnih pojava vjetra mora sunca
- Onomatopeje: Zvučni efekti koji dočaravaju prirodne pojave
- Metafore: Bogata slikovitost u opisima krajolika likova događaja
- Kontrasti: Suprotstavljanje dobra i zla svjetla i tame
Narativne tehnike
Narativna struktura djela počiva na nekoliko ključnih tehnika:
- Formulaični početci: Klasični uvodi poput “U davno doba” “Bio jednom”
- Retardacija: Usporavanje radnje kroz opisne dijelove
- Gradacija: Postupno građenje napetosti kroz trostruka ponavljanja
- Dijalog: Izmjena razgovora između likova koja pokreće radnju
- Unutarnji monolog: Prikaz unutarnjih previranja glavnih junaka
- Paralelizam: Istovremeno odvijanje više radnji
- Bajkoviti ton: Prožimanje stvarnog i čudesnog svijeta
- Mitološka dimenzija: Integracija slavenskih vjerovanja i predaja
- Moralna vertikala: Naglašavanje etičkih vrijednosti kroz radnju
- Emotivni naboj: Snažni osjećaji likova u ključnim trenucima
- Arhaični prizvuk: Uporaba starih riječi i izraza
- Lirski opisi: Poetski prikazi prirode i nadnaravnih pojava
Simbolika i motivi
“Priče iz davnine” predstavljaju bogatu riznicu simbolike koja kroz alegorijske elemente prenosi dublje značenje i moralne poruke. Svaka priča sadrži višeslojnu simboliku koja povezuje slavensku mitologiju s univerzalnim ljudskim vrijednostima.
Simboli u djelu
Središnji simboli u djelu nose snažna metaforička značenja:
- Šuma Striborova predstavlja prostor duhovne transformacije gdje se likovi suočavaju s moralnim izborima
- Ognjište simbolizira dom i obiteljske vrijednosti, posebno u priči “Šuma Striborova”
- More u priči “Ribar Palunko” označava životne izazove i putovanje samospoznaje
- Zmija predstavlja zlo i iskušenje, najizraženije u liku snaje-guje
- Svjetlost (Svarožić, Sunce) simbolizira istinu i dobro
- Stribor utjelovljuje prirodnu mudrost i pravdu
Motivi
Ključni motivi koji se ponavljaju kroz zbirku:
- Moralni izbor između dobra i zla
- Putovanje kao sredstvo sazrijevanja i samospoznaje
- Majčinska ljubav koja pobjeđuje sve prepreke
- Iskušenje kroz materijalno bogatstvo
- Pravda koja na kraju pobjeđuje
- Vjernost kao temeljna vrijednost
- Prirodne pojave koje predstavljaju ljudske osobine i emocije
- Mitološka bića koja utjelovljuju moralne vrijednosti
- Magične predmete koji simboliziraju ljudske težnje i želje
- Nadnaravne moći kao metafore za ljudske sposobnosti
- Transformacije likova koje označavaju duhovni rast
- Prostorne odrednice (podzemlje, nebo, more) kao alegorije životnih razdoblja
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Priče iz davnine” nastale su 1916. godine u složenom povijesnom razdoblju kada se Hrvatska nalazila u sastavu Austro-Ugarske Monarhije. Ivana Brlić-Mažuranić stvarala je ovo djelo u vrijeme snažnog buđenja nacionalne svijesti hrvatskog naroda, črpeći inspiraciju iz bogate slavenske mitologije i pretkršćanskih vjerovanja.
Društveni kontekst djela odražava tradicionalne vrijednosti hrvatskog društva s početka 20. stoljeća. Autorica je kroz svoje bajke prenijela važnost obiteljskih veza, zajedništva i moralnih vrijednosti koje su činile temelj tadašnjeg društvenog života. Poseban naglasak stavljen je na ulogu ognjišta kao središta obiteljskog života i zajednice.
Kulturološki gledano, “Priče iz davnine” predstavljaju spoj hrvatske narodne tradicije i autorske kreativnosti. Elementi slavenske mitologije poput Svarožića, Malika Tintilinića i Stribora stapaju se s univerzalnim moralnim porukama, stvarajući jedinstveno književno djelo. Brlić-Mažuranić je vješto inkorporirala arhaične izraze i narodne predaje u svoj umjetnički izraz, čime je stvorila autentičan most između hrvatske kulturne baštine i moderne književnosti.
Značajan utjecaj na stvaranje djela imalo je i konzervativno društveno okruženje u kojem je autorica živjela. Kao prva žena članica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Brlić-Mažuranić je svojim radom probijala rodne barijere tadašnjeg vremena. Kroz svoje bajke promicala je univerzalne vrijednosti poput istine, pravde i ljubavi, istovremeno čuvajući kulturni identitet hrvatskog naroda u vrijeme kada je njegova samostalnost bila ograničena političkim okolnostima.
Interpretacija i kritički osvrt
“Priče iz davnine” donose složenu književnu interpretaciju kroz tri ključne perspektive. Kulturološka dimenzija djela odražava društvene vrijednosti ranog 20. stoljeća, gdje predodžbe djece i mladih ne pripadaju dalekoj mitološkoj prošlosti već korespondiraju s vremenom nastanka zbirke.
Mitološki i folkloristički elementi čine temelj narativne strukture. Autorica kombinira staru slavensku mitologiju s originalnim fantazijskim zapletima, stvarajući jedinstven stil koji dijeli karakteristike s djelima H.C. Andersena i J.R.R. Tolkiena. Likovi poput Svarožića, Malika Tintilinića i Stribora proizlaze iz slavenske mitologije, dok njihove interakcije s ljudskim likovima grade most između stvarnog i fantastičnog svijeta.
Posebno je značajan prikaz mladih likova u zbirci. Autorica ih postavlja na prijelomnu točku između djetinjstva i odrasle dobi, suočavajući ih s moralnim dilemama koje zahtijevaju osobni rast i transformaciju. Ova karakterizacija mladih protagonista omogućava čitateljima identifikaciju s likovima kroz univerzalna iskustva odrastanja.
| Element | Značajke |
|---|---|
| Kulturološki aspekt | Odraz društvenih vrijednosti 20. stoljeća |
| Mitološka osnova | Spoj slavenske mitologije i autorske mašte |
| Karakterizacija likova | Fokus na prijelazu iz djetinjstva u odraslu dob |
| Stilski pristup | Kombinacija tradicionalnog i umjetničkog izraza |
Kritički osvrt na djelo ističe inovativnost autoričinog pristupa u spajanju tradicionalnih elemenata s modernim narativnim tehnikama. Brlić-Mažuranić stvara višeslojno djelo koje nadilazi jednostavne moralne pouke klasičnih bajki, gradeći kompleksne psihološke profile likova i složene međuodnose stvarnog i fantastičnog svijeta.
Vlastiti dojam i refleksija
“Priče iz davnine” predstavljaju remek-djelo koje spaja umjetničku virtuoznost s dubokom moralnom dimenzijom. Autoričin jedinstveni pristup slavenskoj mitologiji stvara teksturu pripovijedanja koja nadilazi jednostavnu kategorizaciju dječje književnosti.
Posebno impresionira način na koji Brlić-Mažuranić gradi kompleksne likove u naizgled jednostavnim narativnim okvirima. Svaka priča nosi višeslojnu simboliku – od Potjehove potrage za istinom do Palunkove transformacije kroz iskustvo gubitka. Autorica vješto balansira između arhaičnog i univerzalnog, stvarajući djela koja ostaju relevantna i stoljeće nakon prvog izdanja.
Najsnažniji elementi zbirke očituju se u:
- Jezičnoj virtuoznosti koja spaja arhaizme s poetskom ekspresivnošću
- Psihološkoj dubini likova koji nadilaze tradicionalne bajkovite okvire
- Složenoj moralnoj dimenziji koja izbjegava jednostavne dihotomije dobra i zla
- Organskoj integraciji slavenske mitologije u narativno tkivo priča
Izvanredna je sposobnost autorice da kroz fantastične elemente progovara o fundamentalnim ljudskim iskustvima. “Šuma Striborova” demonstrira suptilnu psihološku karakterizaciju kroz prizmu majčinske ljubavi, dok “Regoč” propituje odnos između fizičke snage i emocionalne inteligencije.
Zbirka pokazuje izvanrednu narativnu ekonomičnost – svaka riječ služi svrsi, svaki opis gradi atmosferu, a svaki dijalog produbljuje karakterizaciju. Ova preciznost čini djelo pristupačnim mladim čitateljima, istovremeno nudeći složene tematske slojeve koji resoniraju s odraslom publikom.
