Zašto je Ana Karenjina jedan od najcitanijih romana svih vremena, a istovremeno izazov za brojne učenike? Ovaj monumentalan Tolstojevi rad često se doživljava kao složen i nedostupan, što ne čudi s obzirom na njegovu duljinu i dubinu psihološke analize.
Ana Karenjina je psihološki roman koji kroz priču o zabranjenoj ljubavi i društvenim konvencijama 19. stoljeća istražuje vječne teme morala, strasti i potragu za srećom u aristokratskom ruskom društvu.
Razumijevanje ovog remek-djela zahtijeva dublje poznavanje ne samo fabule, već i složenih karakterizacija, društvenog konteksta i Tolstojevih filozofskih uvjerenja koja prožimaju svaku stranicu.
Uvod u lektiru
Autor
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.) predstavlja jednu od najvažnijih figura svjetske književnosti. Rođen je u aristokratskoj obitelji na imanju Jasnaja Poljana, gdje je proveo najveći dio svoga života. Njegova biografija obilježena je duhovnim preispitivanjem, što se jasno očituje u njegovim djelima.
Tolstoj je napisao Anu Karenjinu između 1873. i 1877. godine, u razdoblju svoje književne zrelosti. Ovaj roman nastao je nakon čuvenog “Rata i mira” (1869.), što ga čini dijelom Tolstojeva zlatnog doba stvaralaštva. Autor je u to vrijeme već bio etabliran kao jedan od vodećih ruskih pisaca.
Osim književnog rada, Tolstoj je bio poznat po svojim pedagoškim eksperimentima i društvenim reformama. Osnivao je škole za seljačku djecu na svom imanju, što je utjecalo na njegov humanistički pristup u književnosti. Ova društvena osjetljivost jasno se prepoznaje u Ani Karenjini kroz kritiku aristokratskog društva.
Žanr i književna vrsta
Ana Karenjina pripada žanru psihološkog realizma, što znači da se fokus stavlja na unutrašnji svijet likova i njihove psihološke procese. Ovo nije jednostavna ljubavna priča – riječ je o složenom djelu koje istražuje ljudsku prirodu kroz različite društvene slojeve.
Kao roman u punom smislu te riječi, Ana Karenjina sadrži sve ključne elemente: razvijenu fabulu, složene karaktere, detaljne opise društvene sredine i filozofske refleksije. Tolstoj koristi omniscientnu naraciju – pripovjedač zna sve o likovima i događajima, što omogućuje dublje prodiranje u njihove misli i osjećaje.
Djelo se može kategorizirati i kao društveni roman jer prikazuje rusko aristokratsko društvo 19. stoljeća s njegovim konvencijama, vrijednostima i proturječnostima. Tolstoj ne samo da opisuje, već i kritizira društvene nepravde svoga vremena.
Mjesto i vrijeme
Radnja Ane Karenjine smještena je u Rusiju druge polovice 19. stoljeća, točnije u razdoblje između 1870-ih godina. Ovo je vrijeme velikih društvenih promjena – ukidanje kmetstva (1861.) još uvijek odzvanja kroz društvo, dok se stari aristokratski poredak suočava s novim izazovima.
Geografski, roman se odvija na nekoliko lokacija:
Sankt Peterburg predstavlja centar političke moći i visokoga društva. Ovdje se odvija velik dio Anine priče, među salonima i balovima aristokracije. Grad simbolizira umjetnost, kulturu, ali i površnost društvenog života.
Moskva prikazana je kao tradicionalniji, topliji grad gdje živi obitelj Obronski. Moskva predstavlja ruske tradicije i obiteljske vrijednosti, za razliku od hladnijeg Peterburga.
Zemljoposjedništva poput Levinova imanja simboliziraju vezu s prirodom i autentičnim načinom života. Ovi prostori omogućuju karakterima bijeg od društvenih konvencija i pronalaženje vlastitog identiteta.
Vremenske odrednice nisu slučajne. Tolstoj piše o razdoblju koje je dobro poznavao, ali koje je već postalo prošlost. Ova vremenska distanca omogućila mu je kritičkiji pogled na aristokratsko društvo i njegove vrijednosti. Period radnje obilježava i razvoj željeznice – važan simbol modernizacije koji će imati tragičnu ulogu u romanu.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Suprotnost između strasti i dužnosti predstavlja centralnu temu romana. Ana Karenjina nalazi se razapeta između svoje ljubavi prema Vronskom i društvenih obaveza prema suprugu i sinu. Ova tema istražuje granicu između individualnih želja i društvenih normi.
Tolstoj ne donosi jednostavne sudove. Umjesto toga, prikazuje složenost ljudske prirode kroz Anin unutrašnji sukob. Njena tragedija ne proizlazi samo iz zabranjenosti ljubavi, već iz nemogućnosti pomirenja različitih vrijednosnih sustava.
Sporedne teme
Obitelj kao temelj društva – Kroz obitelj Obronski i Levinov brak, Tolstoj istražuje različite modele obiteljskih odnosa. Prikazuje kako se obiteljske krize odražavaju na šire društvo.
Vjera i duhovnost – Levinova duhovna potraga predstavlja Tolstojevo vlastito preispitivanje religijskih uvjerenja. Ova tema povezana je s pitanjem smisla života i ljudske svrhe.
Društvene nejednakosti – Roman prikazuje kontrast između aristokracije i seljaka, kritiziraju se privilegije viših slojeva i zanemarivanje narodnih potreba.
Modernizacija i tradicija – Sukob između staroga feudalnog svijeta i novih društvenih promjena prolazi kroz cijeli roman.
Ideja djela
Osnovna ideja Ane Karenjine povezana je s Tolstojevom vjerom u moralni zakon koji upravlja ljudskim životom. Pisac sugerira da kršenje prirodnih i društvenih zakona dovodi do tragedije, ali istovremeno postavlja pitanje jesu li ti zakoni uvijek opravdani.
Tolstoj zastupa ideju da se prava sreća može postići jedino kroz sklad između unutrašnjih uvjerenja i vanjskih postupaka. Ana ne može biti sretna jer se njena strast suprotstavlja njezinim moralnim načelima i društvenim očekivanjima.
Motivi i simboli povezani s temom
Vlak – Najsnažniji simbol u romanu. Prvi put se pojavljuje kad Ana upoznaje Vronskog, a završava tragično. Vlak simbolizira modernost, ali i silu koja uništava tradicijski način života.
Ogledalo – Ana često promatra sebe u ogledalu, što simbolizira njezino preispitivanje vlastite prirode i postupaka. Ogledalo predstavlja i dvostrukost njezina postojanja.
San o mužiku s bradom – Ponavljajući se motiv koji najavljuje tragediju. Ovaj misteriozan lik predstavlja smrt, ali i Aninu podsvijest koja je upozorava na opasnost.
Crvena torba – Simbolizira Aninu strast i unutrašnju borbu. Boja crvena povezana je s ljubavlju, ali i s krvlju i tragedijom.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje čuvenom rečenicom: “Sve su sretne obitelji sretne na isti način, a svaka je nesretna obitelj nesretna na svoj način.” Ova misao postavlja osnovu za priču koja će istražiti različite oblike ljudske (ne)sreće.
Radnja se otvara krizom u obitelji kneza Stepana Arkadjeviča Obronskog. Njegova supruga Dolly otkrila je njegovu preljubnu vezu, što narušava obiteljski mir. Stiva poziva svoju sestru Anu Karenjinu da dođe iz Sankt Peterburga u Moskvu kako bi pomogla pomiriti supružnike.
Paralelno se predstavlja Konstantin Levin, zemljoposjednik koji živi na svom imanju i bavi se poljoprivrednim reformama. Levin je zaljubljen u Dollynu sestru Kitty Ščerbacku, ali ona je privržena mladom časniku Vronskom.
Zaplet
Anin dolazak u Moskvu mijenja sve. Na željezničkoj postaji ona upoznaje grofa Alekseja Vronskog, koji je došao dočekati svoju majku. Njihov prvi susret obilježen je tragičnom nesrećom – radnik gine pod vlakom, što Ana doživljava kao loš predznak.
Unatoč tome, između Ane i Vronskog nastaje trenutna privlačnost. Ana pomaže pomiriti Stivu i Dolly, ali istovremeno se suočava s vlastitim osjećajima prema Vronskom. Na balu kod Ščerbackih, Ana i Vronski plešu zajedno, što razočarava Kitty koja shvaća da je izgubila njegovu naklonost.
Levinovo odbacivanje od strane Kitty dovodi ga do duboke krize. On se vraća na svoje imanje gdje pokušava pronaći smisao življenja kroz rad s seljacima i promišljanje o društvenim pitanjima.
Ana se vraća u Sankt Peterburg kod supruga Alekseja Aleksandroviča Karenjina, visokog državnog dužnosnika. Međutim, njena veza s Vronskim nastavlja se razvijati kroz pisma i tajne susrete.
Vrhunac
Anina trudnoća s Vronskim dovodi do krize. Karenin otkriva preljub, što rezultira dramatičnim sukobima. Ana se nalazi pred teškim izborom između ljubavi i dužnosti.
Drama se pojačava kada Ana teško rađa. U trenucima između života i smrti, svi uključeni – Ana, Vronski i Karenin – doživljavaju katarzu. Karenin oprašta ženi, ali situacija ostaje neriješena.
Vronski pokušava samoubojstvo iz očaja, što dovodi do konačnog razlaza. Ana i Vronski odlaze u Italiju, ostavljajući za sobom rusko društvo koje ih osuđuje.
Rasplet
Povratak iz inozemstva ne donosi željenu sreću. Ana postaje sve izoliranije i paranoičnija, dok se njezin odnos s Vronskim pogoršava. Društvene konvencije ne dopuštaju im normalan život, a Anina nemogućnost dobivanja razvoda otežava situaciju.
Paralelna priča Levina i Kitty pokazuje suprotnost. Nakon što Kitty odbaci Vronskog, ona i Levin se zaljubljuju i vjenčavaju. Njihov brak predstavlja Tolstojev ideal zdrave, prirodne ljubavi utemeljene na uzajamnom poštovanju.
Anin tragični kraj dolazi kad se baca pod vlak na moskovskoj postaji. Njena smrt simbolizira konačni poraz u sukobu između strasti i društvenih normi. Vronski, shrvani krivnjom, odlazi dobrovoljcem u rat.
Roman završava Levinovom duhovnom spoznajom o smislu života, što predstavlja Tolstojevo viđenje moguće sreće kroz sklad s moralnim načelima.
Redoslijed događaja
Kronološki razvoj radnje u Ani Karenjini prati nekoliko paralelnih priča koje se postupno prepliću:
Prvi dio (zima 1873.):
- Obiteljska kriza Obronskih u Moskvi
- Anin dolazak i upoznavanje Vronskog
- Levinova prosidba Kitty i odbacivanje
- Bal kod Ščerbackih
- Anin povratak u Sankt Peterburg
Drugi dio (proljeće 1873.):
- Razvoj Anine i Vronskove veze
- Levinov povratak na imanje
- Vronskovi pokušaji udvaranja Ani
- Prvi znakovi Kareninove sumnje
Treći dio (ljeto 1873.):
- Kareninovo otkrivanje preljuba
- Konfrontacija između supružnika
- Levinov rad na imanju i filozofska promišljanja
- Kittyna bolest i oporavak
Četvrti dio (jesen 1873.-zima 1874.):
- Anina trudnoća
- Dramatično rađanje i pomirba
- Vronskova kriza i pokušaj samoubojstva
- Odluka o bijegu u inozemstvo
Peti dio (1874.-1875.):
- Ana i Vronski u Italiji
- Levin i Kittyna ljubavna priča
- Društvene promjene u Rusiji
- Vraćanje u Rusiju
Šesti dio (1875.-1876.):
- Anina društvena izolacija
- Pogorszanje odnosa s Vronskim
- Levinov i Kittin brak
- Kareninova nova veza
Sedmi dio (1876.):
- Anina mentalna kriza
- Kokonačni razlaz s Vronskim
- Tragična smrt pod vlakom
- Vronskove pripreme za rat
Osmi dio (1876.):
- Levinova duhovna kriza nakon rođenja sina
- Filozofsko preispitivanje života
- Spoznaja o smislu postojanja
- Završetak s nadom u novo vrijeme
Tolstoj vješto koristi paralelno pripovijedanje da pokaže kontrast između različitih životnih izbora. Dok se Anina priča razvija prema tragediji, Levinova priča predstavlja mogućnost duhovnog ostvarenja kroz sklad s prirodnim zakonima.
Analiza likova
Glavni likovi
Ana Karenjina predstavlja jedan od najsloženijih ženskih likova svjetske književnosti. Tolstoj ju prikazuje kao ženu izuzetne ljepote, inteligencije i emotivne dubine. Ana nije jednostavan lik – ona je istovremeno žrtva društvenih konvencija i osoba koja svjesno krši moralne norme.
Njezina karakterizacija razvija se kroz roman. U početku vidimo punu, sretnu ženu koja pomaže rješavati tuđe probleme. Postupno se otkriva njezina unutrašnja praznina i čežnja za iskrenom ljubavlju. Anina tragedija leži u činjenici da ona istovremeno traži i bježi od ljubavi.
Tolstoj ne idealizira Anu. Prikazuje njezinu sebičnost, ljubomoru i manipulativnost, ali i njezinu iskrenost, strast i sposobnost duboke ljubavi. Ova složenost čini ju uvjerljivim ljudskim bićem, a ne samo književnim konstruktom.
Aleksej Vronski prikazan je kao tipičan predstavnik vojne aristokracije. Naočit, šarmantan i samopouzdan, on utjelovljuje ideal društvenog uspjeha. Međutim, Tolstoj postupno otkriva površnost njegova karaktera i neposobnost za dublje emotivne veze.
Vronskova ljubav prema Ani ima više egocentrična nego altruistična obilježja. On želi posjedovati Anu, ali ne razumije dubinu njezine prirode. Njegova nemogućnost da se odrekne društvenog položaja doprinosi konačnoj tragediji.
Aleksej Aleksandrovič Karenin mogao bi biti samo negativac, ali Tolstoj ga čini složenijim. Kao državni službenik, Karenin živi prema strogim pravilima i konvencijama. Njegova emocionalna hladnoća i formalnost čine ga nesposobnim za iskrenu intimnost.
Ipak, u trenucima krize Karenin pokazuje sposobnost za velikodušnost i oprost. Njegov karakter postavlja pitanje o prirodi morala – jesu li društvena pravila važnija od ljudskih osjećaja?
Konstantin Levin predstavlja Tolstojeva alter ego. Zemljoposjednik koji traži smisao života kroz rad, obitelj i duhovno preispitivanje, Levin utjelovljuje autorov ideal authentičnog življenja. Njegova priča pokazuje mogućnost pronalaska sreće kroz sklad s prirodnim zakonima.
Levinova karakterizacija uključuje i njegove slabosti – sklonost pretjeranoj samoanalizi, društvenu neugodnost i tendenciju idealiziranja. Ove mane čine ga ljudskim i uvjerljivim.
Sporedni likovi
Katarina (Kitty) Ščerbacka predstavlja ideal mlade ruske aristokratkinje. Njezin razvoj od naivne djevojke zaljubljene u Vronskog do zrele žene koja bira Levina pokazuje Tolstojev pogled na žensko sazrijevanje.
Kittyna bolest nakon Vronskova odbacivanja simbolizira potrebu za duhovnim preporodom. Njezino izlječenje kroz rad s bolesnicima priprema ju za zdrav brak s Levinom.
Stepan Arkadjevič (Stiva) Obronski utjelovljuje powierzchnost aristokratskog načina života. Kao Anin brat, on postavlja kontrast njezinoj dubini. Stivina nemoralnost prikazana je kao društveno prihvatljiva jer ne krši javne konvencije.
Darja (Dolly) Obranska predstavlja stoičku majku koja podnosi muževljevu nevjeru zbog djece i društvenih normi. Njena caratterizacija pokazuje različite načine na koje žene reagiraju na bračne probleme.
Knjeginja Betsy Tverskaja predstavlja dekadentno aristokratsko društvo koje potiče preljub dok javno osuđuje one koji su uhvaćeni. Njezin lik kritizira licemjerstvo viših društvenih slojeva.
Odnosi između likova
Ana-Vronski odnos predstavlja strast koja postaje destruktivna. Njihova veza počinje romantično, ali postupno postaje opsesivna i mučna. Tolstoj prikazuje kako se nemoralna ljubav sam-uništava.
Ana-Karenin odnos simbolizira sukob između institucije braka i osobne sreće. Kareninova nemogućnost emocionalne intimnosti suprotstavlja se Aninoj potrebi za iskrenom povezanošću.
Levin-Kitty odnos predstavlja Tolstojev ideal zdravog braka utemeljenog na uzajamnom poštovanju, zajedničkim vrijednostima i postupnom sazrijevanju ljubavi.
Ana-Sergej (sin) odnos pokazuje kako osobni izbori utječu na nevinne. Anina ljubav prema sinu sukobljava se s njezinom strašću prema Vronskom, što doprinosi njezinoj duševnoj muci.
Ovi odnosi ne funkcioniraju izolirano – oni se međusobno utječu i mijenjaju tijekom romana, stvarajući složenu mrežu ljudskih povezanosti koje odražavaju društvene i moralne sukobe 19. stoljeća.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Tolstojev jezik u Ani Karenjini odlikuje se klasičnom jednostavnošću koja skriva duboku kompleksnost. Pisac izbjegava pretjeranu ukrasnost, preferirajući jasan, direktan izraz koji omogućuje čitatelju fokusiranje na psihološke i moralne aspekte priče.
Metafore i simboli prirodno se uklapaju u naraciju. Tolstoj ne koristi kićene poredbe, već pronalazi simboličke vrijednosti u svakodnevnim predmetima i situacijama. Vlak nije samo prijevozno sredstvo – on postaje simbol moderne, neupitna sila koja mijenja tradicionalni svijet.
Antitheza služi za naglašavanje suprotnosti između likova i njihovih životnih filozofija. Kontrast između Anine strasti i Kareninove hladnoće, ili između Levinova naturalnog života i aristokratske umjetnosti, stvoren je kroz suptilne jezične nijanse.
Unutrašnji monolog Tolstoj koristi da prodre u svijest likova. Ova tehnika posebno je izražena kod Ane, čiji mentalni procesi pratimo kroz njena samozapitkivanja i emocionalne borbe.
Ironija pojavljuje se kroz kontrast između društvenih normi i privatne stvarnosti. Tolstoj ironično prikazuje aristokratske ceremonije i konvencije koje skrivaju moralnu prazninu.
Narativne tehnike
Omniscientna naracija omogućuje Tolstoju uvid u misli i osjećaje svih likova. Pripovjedač zna više nego što bilo koji lik može znati, što čini mogućom složenu psihološku analizu i moralno vrednovanje.
Fokalizacija se mijenja između različitih likova, omogućavajući čitatelju da doživljava events iz multiple perspektive. Ova tehnika sprječava jednodimenzionalne interpretacije i potiče empatiju prema svim likovima.
Paralelno pripovijedanje koristi se za kontrast između različitih životnih putova. Ana-Vronski priča paralelno se razvija s Levin-Kitty pricom, omogućavajući konstantno poređenje različitih pristupa ljubavi i braku.
Temporalne manipulacije uključuju flashbacks i predznakove koji stvaraju osjećaj neizbjeznosti. Anin san o mužiku s bradom ponavljajući je motiv koji priprema čitatelja na tragedy.
Scenske konstrukcije dugos su i detaljne. Tolstoj ne žuri – on omogućuje likovima i situacijama da se razvijaju prirodno, što stvara uvjerljivost psiholoških procesa.
Ton i atmosfera
Ozbiljnost tona odgovara težini tema koje Tolstoj obrađuje. Nema frivolnosti ili površne zabave – svaki dijalog i opis služi višoj svrsi istraživanja ljudske prirode.
Melankolična atmosfera prožima dijelove fokusirane na Anu, posebno u drugoj polovici romana. Tolstoj koristi opise unutrašnjih prostora, vremenske prilike i prirodnih fenomena da reflektiraju emocionalna stanja likova.
Kontemplativni ton dominira Levinove dijelove. Ovdje atmosfera postaje mirnija, filozofičnija, što odražava njegovu potragu za duhovnim mirom.
Kritički ton pojavljuje se pri opisima društvenih konvencija i aristokratskih ceremonija. Tolstojeva satirična oštrina posebno je usmjerena protiv licemjerstva i površnosti.
Tragički ton postupno se pojačava kako se Ana približava svom kraju. Tolstoj koristi sve stilske resurse da stvori osjećaj neizbjezne katastrofe.
Lingvistički, Tolstoj postiže ovu atmosfersku raznolikost kroz pažljiv izbor leksika, ritma rečenica i interpunkcijskih znakova. Kratke, odječne rečenice za dramatične trenutke kontrastiraju s dugim, tekućim periodima za kontemplativne odsječke.
Simbolika i motivi
Vlak kao središnji simbol proteže se kroz cijeli roman i nosi Multiple simbolička značenja. Prvi put se pojavljuje kad Ana upoznaje Vronskog, a završava njezinom smrti. Vlak predstavlja modernost koja ruši tradicionalne vrijednosti, ali i nemilosrdnu silu sudbine.
Za Anu vlak postaje opsesija – ona stalno sluša njegove zvukove, što anticipira njezin tragični kraj. Simbol vlaka povezan je i s Aninim unutrašnjim nemiroms: brzina i buka vlaka odražavaju njezino mentalno stanje.
San o bradatom mužiku ponavljajući je motiv koji povezuje Anu i Vronskog u zajedničkom predosjećaju tragedije. Ovaj misteriozni lik, koji govori na francuskom “Il faut le battre le fer, le broyer, le pétrir” (“Treba kovanje željeza, treba ga lom”),
simbolizira smrt, ali i duševnu patnju.
Motiv sana funkcira kao predznakovanje, ali i kao pokazatelj Anine i Vronskove psihičke povezanosti – oni dijele isti strah, što naglašava dubinu njihove veze, ali i njezinu uesudnost.
Ogledalo kao simbol samoispitivanja posebno je važno za Anin karakter. Scena u kojima Ana promatra sebe u ogledalu pokzuju njezinu unutrašnju borbu između društvenog lika i privatne stvarnosti. Ogledalo odražava njezino rastrojstvo identiteta.
Crvena boja kroz roman simbolizira strast, ali i smrt. Anina crvena torba, crvene ruže, crveni baršun – svi ovi detalji stvaraju atmosferu uzbuđenja koja postupno prerasta u najavu tragedije.
Prirodni ciklusi u Levinovim dijelovima simboliziraju prirodni red i harmoniju. Kosidba, žetva, promjene godišnjih doba predstavljaju ciklički tip vremena koji se suprotstavlja linearnom vremenu Ana-Vronski priče.
Posebno je važna scena kosidbe gdje Levin radi s seljakina. Ova scena simbolizira jedinstvo čovjeka s prirodoms i rappresenta Tolstojev ideal authektićnog života. Ritam kosidbe postaje meditacija o smislu rada i života.
Svjetlost i tama koristi se za označavanje moralnih stanja. Anina priča postupno poamnjuje – od sjajnih balskih sala do zatvorenih vagona i mračnih ulica. Levina priča razvija se prema svjetlosti – od tame duhovne krize do prosvjetljenja.
Dom kao simbol ima Different značenje za różne likove. Za Levina, Pokrovskoe predstavlja korijen, tradiciju i autentičnost. Za Anu, domovi postaju zatvori – od elegantne petersburške palače do iznajmljenih villa u Italiji.
Djeca simboliziraju innocent love i prirodne veze. Anin sin Sergej predstavlja njezinu vezu s prošlim i moralnim obavezama. Vronskove i Anina kći Annie simboliziraju njihovu ljubav, ali i njezinu otvotjenost od society.
Knjige i čitanje motiv su koji pokazuje karakterizaciju. Ana čita Engleske romane da escapes reality, što simbolizira njezinu tendenciju bijega u fantazije. Karenin čita službena documents, što pokazuje njegovu emocionalne hladnoću.
Ruke i gestovi imaju simboličnu funkciju. Anine ruke mijenjaju se tijekom romana – od elegantnih društvenih gestova do nervoznog pokretanja. Vronskove ruke simboliziraju njegovumaščinu aktivnost, ali i njegovu nemogućnost da zadrži one koji voli.
Ovi simboli i motivi nie funkcioniraju isolirano – oni čine složen semiotički sistem koji omogućuje multiple čitanja romana i produbljuje njegovu književnu vrijednost.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Rusija 1870-ih godina doživljava duboke transformacije koje direktno utjeću na svijet Ana Karenjine. Ukidanje kmetstva 1861. godine izazvalo je radikalne promjene u društvenoj strukturi, ekonomiji i mentalitetu.
Aristokracija gubi ekonomsku osnovu svoju moći. Zemljoposjednici poput Levina moraju prilagoditi svoje imanje novim uvjetima – umjesto besplatna rada kmetova, sada moraju plaćati radnike. Ova ekonomske promjene stvaraju osjećaj nesigurnosti među privilegiranim slojevima.
Sankt Peterburg i Moskva predstavljaju dva različita aspekta ruske kulture. Peterburg, osnovan od Petra Velikog, simbol je zapadnjačke orijentacije i državne moći. Moskva predstavlja tradicionalne ruske vrijednosti i pravoslavnu kulturu. Ana se kreće između ova dva svijeta, što symbolizira njezinu unutrašnju podjeljenost.
Željeznica kao simbol modernizacije mijenja društvene odnose. Nekad nedostupne udaljenosti postaju svladljive, što omogućuje brže komunikacije i mobilnost. Međutim, za konzervativne članove società poput Karenjina, željeznica predstavlja opasno rušenja tradicionalnog poretka.
Obrazovanje žena u aristokratskim krugovima bilo je ograničeno na “ukrasne” vještine – strani jezika, glazbu, crtanje. Ana je educirana žena, aber njezina inteligencija nema adekvatnu društvenu primjenu, što doprinosi njezinoj frustraciji.
Brak u 19. stoljeću funkcioniranje je kao društvena i ekonomska institucija više nego kao emotivna veza. Razvod bio je praktički nemoguć, posebno za žene. Anina situacija illustrira kako society kažnjava žene koje krše bračne konvencije mentre tolerira muške nevjere.
Pravoslavna crkva imala je snažan utjecaj na moralne norme. Tolstojev prikaz religije dvostruk je – kritizira institucionalnu religiju dok traži autentičnu duhovnost kroz Levinov lik.
Selo i grad predstavljaju još jedan važan kontrast. Tolstoj idealizira wiejski život kao iskreny i prirodan, dok gradski život prikazuje kao artistički i dekadentni. Ova dichotomija reflektira slavenophilska uvjerenja 19. stoljeća.
Francuska kultura dominirala je ruskim aristokratskim krugovima. Likovi often govore francuski među sobom, što pokazuje kulturnu alienaciju od vlastitih narodnih korijena. Ana čita francuske i engleske romane, što simbolizira njezina distanci od ruskih tradicija.
Politički kontekst uključuje period reformi Aleksandra II. Liberal reforme stvarale su atmospheru optimizam, aber i anxiety među konzervativnim krugovima. Tolstoj prikazuje different političke stavove through svojim likovima.
Međunarodni kontekst uključuje rusko-turski rat (1877-78) koji se spominje na kraju romana. Vronsky odlazi kao volunteer u ovaj rat, što predstavlja njegovaj pokušaj obnove časti nakon skandala.
Društvene klase prikazane su kroz različite likove – od aristokracije (Ana, Vronski) preko među građanstvo (Karenin) do seljaka koji radena Levinovim imanju. Tolstoj pokazuje kako društvene promjene utječu na sve slojevi.
Žensko pitanje postaje važna tema u ruskoj književnosti ovog razdoblja. Tolstoj istražuje različite feminine modele – od tradicionalne majke (Dolly) preko moderne žen (Ana) do idealne supruge (Kitty).
Ovaj složeni društveni kontekst nie samo pozadina za radnju – on aktivno oblikuje sudbine likova i njihove moralne dileme, čineći roman dokumentom svoje epohe.
