Među najčarobnijim djelima ruske književnosti ističe se “Bajka o zlatnom pjetliću” slavnog Aleksandra Sergejeviča Puškina. Ova poetična priča spaja elemente narodne predaje s umjetničkim izrazom jednog od najvećih ruskih pisaca svih vremena.
“Bajka o zlatnom pjetliću” je alegorijska priča o pohlepnom caru Dadonu koji dobiva čarobnog zlatnog pjetlića od tajanstvenog zvjezdoznanca. Pjetlić upozorava na opasnosti koje prijete carstvu dok car ne prekrši obećanje dano zvjezdoznancu.
Kroz dramsku napetost i bogate metafore Puškin majstorski tka priču koja i danas progovara o ljudskoj taštini pohlepi i cijeni koju plaćamo za neispunjena obećanja. Svaki element bajke nosi dublje značenje koje čitatelja poziva na promišljanje o vlastitim životnim izborima i njihovim posljedicama.
Uvod u lektiru
“Bajka o zlatnom pjetliću” predstavlja klasično djelo ruske književnosti koje spaja elemente narodne predaje s umjetničkom bajkom.
Autor
Aleksandar Sergejevič Puškin napisao je “Bajku o zlatnom pjetliću” 1834. godine kao svoju posljednju bajku u stihu. Rođen 1799. u Moskvi, Puškin se smatra utemeljiteljem moderne ruske književnosti. Njegovo stvaralaštvo obilježava spoj romantičarskih elemenata s realističkim pristupom, što se očituje i u ovoj bajci. Inspiraciju za priču pronašao je u zbirci “Priče iz Alhambre” američkog pisca Washingtona Irvinga, posebice u priči “Legenda o arapskom astrologu”.
Žanr i književna vrsta
“Bajka o zlatnom pjetliću” pripada žanru umjetničke bajke u stihu. Tekst kombinira sljedeće karakteristike:
- Stihovna forma s pravilnim rimama
- Elementi fantastike kroz magične predmete i bića
- Moralna pouka tipična za bajke
- Satirički elementi u kritici vladavine
- Motivi iz slavenske narodne tradicije
Za razliku od narodnih bajki, Puškinova verzija sadrži složenije likove s jasnim manama i kompleksnijim međuodnosima. Umjetnička bajka zadržava čarobne elemente tradicionalne bajke, ali dodaje psihološku karakterizaciju likova i društvenu kritiku.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Bajke o zlatnom petliću” smještena je u drevno carstvo cara Dadona. Carstvo predstavlja središnji prostor odvijanja svih ključnih događaja, od postavljanja zlatnog pjetlića na vrh carske palače do dramatičnih sukoba između glavnih likova.
Vremenski okvir bajke ostaje neodređen, što je karakteristično za klasične bajke. Autor namjerno izostavlja precizne vremenske odrednice stvarajući bezvremenski kontekst priče. Ovakva vremenska neodređenost omogućava univerzalnost poruke i povezivanje s različitim povijesnim razdobljima.
Prostorna organizacija priče uključuje nekoliko ključnih lokacija:
- Carsku palaču s zlatnim pjetlićem na vrhu
- Granice carstva gdje se odvijaju vojne bitke
- Tajanstvenu dolinu gdje car susreće Šemahanjsku caricu
Carstvo u bajci prikazano je kao izolirani svijet s vlastitim pravilima i zakonitostima, što dodatno naglašava fantastične elemente priče. Upravo ta izoliranost i neodređenost vremena i prostora stvaraju savršenu pozornicu za razvoj magičnih događaja i sukoba između likova.
Tema i ideja djela
“Bajka o zlatnom pjetliću” istražuje složene odnose moći, izdaje i pohlepe kroz priču o caru Dadonu i njegovom carstvu. Središnji motivi djela isprepliću fantastične elemente s dubokom moralnom poukom.
Glavna tema
Glavna tema djela prikazuje kobne posljedice careve pohlepe i neodržanih obećanja. Car Dadon dobiva zlatnog pjetlića kao zaštitnika svog carstva, no zanemaruje uvjete dogovora sa zvjezdoznancem. Pjetlić služi kao simbol upozorenja i zaštite, dok istovremeno predstavlja instrument koji razotkriva carevu taštinu i nesposobnost vladanja.
Sporedne teme
Bajka sadrži nekoliko isprepletenih sporednih tema:
- Zloupotreba moći: Car koristi svoj položaj za osobnu korist umjesto dobrobiti carstva
- Manipulacija: Šemahanjska carica vješto upravlja carevim slabostima
- Sukob generacija: Odnos između cara i njegovih sinova pokazuje generacijski jaz
- Izdaja povjerenja: Car krši obećanje dano zvjezdoznancu što vodi tragičnom kraju
- Oholost vladara: Careva samodopadnost i ignoriranje upozorenja vode propasti
Ideja djela
Osnovna ideja djela leži u prikazu kako pohlepa i oholost vode samouništenju. Puškin kroz lik cara Dadona pokazuje kako vlastodršci često padaju kao žrtve vlastitih mana. Djelo nosi snažnu poruku o važnosti držanja zadane riječi i opasnostima pretjerane ambicije.
- Zlatni pjetlić: Predstavlja savjest i upozorenje na opasnost
- Carstvo: Simbolizira moć i odgovornost vladanja
- Šemahanjska carica: Utjelovljuje zavodljivost i destruktivnu moć
- Zvjezdoznanac: Predstavlja mudrost i pravednu osvetu
- Granice carstva: Simboliziraju ranjivost i potrebu za zaštitom
Kompozicija djela
“Bajka o zlatnom pjetliću” posljednja je bajka u stihu Aleksandra Sergejeviča Puškina, objavljena 1835. godine. Kompozicijski je djelo strukturirano kroz pet klasičnih dijelova koji grade dramsku napetost priče.
Uvod
Priča započinje predstavljanjem cara Dadona koji vlada neimenovanim carstvom. Starost ga je učinila zabrinutim za sigurnost granica, pa traži pomoć od mudrog zvjezdoznanca. Zvjezdoznanac mu daruje zlatnog pjetlića koji ima sposobnost upozoravanja na opasnosti, postavljajući ga na najviši toranj dvorca. U zamjenu traži neodređenu uslugu koju će zatražiti u budućnosti.
Zaplet
Pjetlić uspješno obavlja svoju dužnost upozoravanja na neprijatelje, što omogućava caru miran san. Međutim, jednoga dana oglašava se snažnim kukurikanjem, signalizirajući opasnost s istoka. Car šalje svojeg starijeg sina s vojskom u izviđanje. Nakon što starijeg sina nema danima, šalje mlađega. Kad ni on ne donosi vijesti, car osobno kreće u potragu za sinovima.
Vrhunac
Car pronalazi svoje sinove mrtve u tajanstvenoj dolini, gdje susreće prekrasnu Šemahanjsku caricu. Zaboravljajući na tugu za sinovima, car se zaljubljuje u caricu te je odvodi u svoje carstvo. Po povratku, zvjezdoznanac traži obećanu nagradu – Šemahanjsku caricu. Car, obuzet ljubomorom, ubija zvjezdoznanca.
Rasplet
Zlatni pjetlić, reagirajući na ubojstvo svojeg tvorca, spušta se s tornja i smrtno ranjava cara Dadona. Šemahanjska carica nestaje bez traga, ostavljajući kaos u carstvu. Pjetlić također nestaje, označavajući kraj čarobnih događaja.
Zaključak
Carstvo ostaje bez vladara, a narod zaboravlja cijeli događaj kao da je bio samo san. Struktura bajke zaokružuje se povratkom u realnost, gdje nestaju svi čarobni elementi, ostavljajući samo moralnu pouku o pohlepi i cijeni neispunjenih obećanja.
Kratki sadržaj
Car Dadon upravlja carstvom kojem sve češće prijete neprijatelji na granicama. Zabrinut za sigurnost svog teritorija, od mudrog zvjezdoznanca prima čarobnog zlatnog pjetlića. Pjetlić, postavljen na vrh palače, upozorava na opasnosti svojim kukurikanjem te pokazuje smjer iz kojeg prijeti napad. Zauzvrat, zvjezdoznanac od cara traži obećanje da će mu ispuniti jednu želju u budućnosti.
Nakon što pjetlić oglasi uzbunu, car šalje svoje sinove u izviđanje. Kako se sinovi ne vraćaju, Dadon osobno predvodi vojsku i u tajanstvenoj dolini pronalazi njihova beživotna tijela. U istoj dolini susreće prekrasnu Šemahanjsku caricu koja ga zavodi svojim čarima. Car provodi tri dana u njenom šatoru, zaboravljajući na svoje mrtve sinove.
Po povratku u prijestolnicu, zvjezdoznanac traži ispunjenje obećanja – želi Šemahanjsku caricu za ženu. Car, obuzet ljubomorom, odbija ispuniti obećanje i u nastupu bijesa ubija zvjezdoznanca. Zlatni pjetlić osvećuje smrt svog tvorca tako što smrtno ranjava cara Dadona. Šemahanjska carica i zlatni pjetlić nestaju bez traga, ostavljajući carstvo u kaosu.
Redoslijed događaja
Radnja “Bajke o zlatnom pjetliću” odvija se kroz četiri ključne faze koje grade dramsku napetost priče. Car Dadon prima zlatnog pjetlića od mudraca-zvjezdoznanca kao rješenje za učestale napade neprijatelja na njegovo carstvo. Zvjezdoznanac traži neodređenu protuuslugu za svoj dar, što postavlja temelj za kasniji sukob.
Zlatni pjetlić svojim kukurikanjem upozorava na prijeteće opasnosti, omogućujući caru da učinkovito brani svoje granice. Njegova čarobna moć donosi mir carstvu, a susjedne zemlje prestaju s napadima zbog straha od careve nove snage.
Nakon perioda mira dolazi do dramatičnog obrata kada pjetlić oglašava uzbunu. Car šalje svoje sinove u izviđanje, no oni ne šalju nikakve vijesti o svom položaju. U potrazi za sinovima, car Dadon pronalazi njihova beživotna tijela u tajanstvenoj dolini.
U istoj dolini car susreće Šemahanjsku caricu koja ga očarava svojom ljepotom. Provodi tri dana u njenom šatoru, zaboravljajući na tragičnu sudbinu svojih sinova. Po povratku u prijestolnicu, zvjezdoznanac traži ispunjenje obećanja – želi Šemahanjsku caricu za ženu. Car, obuzet ljubomorom, ubija zvjezdoznanca, što izaziva osvetu zlatnog pjetlića koji smrtno ranjava cara Dadona. Nakon tog događaja, i Šemahanjska carica i zlatni pjetlić nestaju bez traga, ostavljajući carstvo u potpunom kaosu.
Analiza likova
Likovi u “Bajci o zlatnom pjetliću” predstavljaju složene karaktere s jasno definiranim osobinama i motivima. Njihovi međusobni odnosi grade dramatičnu napetost koja pokreće radnju prema tragičnom završetku.
Glavni likovi
Car Dadon zauzima središnje mjesto u bajci kao vladar čija pohlepa i nesmotrena obećanja pokreću tragične događaje. U mladosti se iskazao kao hrabar ratnik i sposoban vladar, no starenjem postaje umoran i traži lakši način obrane svog carstva. Njegova naivnost i popuštanje pred čarima Šemahanjske carice vode ga u propast.
Mudrac (zvjezdoznanac) utjelovljuje mudrost i magiju, ali i lukavost. Njegov dar zlatnog pjetlića dolazi s cijenom – neodređenim obećanjem koje kasnije otkriva kao želju za mladom caricom. Njegova smrt od Dadonove ruke pokreće konačnu osvetu zlatnog pjetlića.
Šemahanjska carica predstavlja femme fatale lik koji manipulira događajima iz sjene. Njena tajanstvena pojava nakon smrti Dadonovih sinova i sposobnost zavođenja cara otkrivaju njenu pravu prirodu – proračunatu vladaricu koja koristi svoju ljepotu kao oružje.
Sporedni likovi
Dadonovi sinovi pojavljuju se kao žrtve misterioznih okolnosti. Njihova smrt u dolini predstavlja ključni trenutak koji mijenja tijek priče i omogućuje susret cara s Šemahanjskom caricom. Iako nisu dugo prisutni u priči, njihova tragična sudbina služi kao katalizator daljnjih događaja.
Zlatni pjetlić, iako tehnički predmet, djeluje kao živi lik s vlastitom voljom i svrhom. Njegovo upozoravanje na opasnost kukurikanjem štiti carstvo, dok njegov smrtonosni napad na cara predstavlja poetsku pravdu za prekršeno obećanje.
Dvorjani i vojska pojavljuju se kao kolektivni lik koji svjedoči carevim odlukama i njihovim posljedicama. Njihova prisutnost naglašava društveni kontekst i javnu dimenziju Dadonovih postupaka.
Odnosi između likova
Odnos cara Dadona i mudraca temelji se na inicijalnom povjerenju koje se pretvara u sukob zbog neispunjenog obećanja. Mudrac svojom smrću postaje žrtva careve ljubomore i bijesa, što aktivira mehanizam osvete.
Šemahanjska carica manipulira odnosima s ostalim likovima. Njena povezanost s misterioznom smrti Dadonovih sinova ostaje nerazjašnjena, dok njena privlačnost zasljepljuje cara do te mjere da zaboravlja na svoju tugu i odgovornosti.
Zlatni pjetlić održava složen odnos s mudracem i carem – služi kao zaštitnik carstva, ali istovremeno predstavlja instrument osvete za prekršeno obećanje. Njegova vjernost mudracu nadilazi poslušnost caru, što se pokazuje u završnom činu osvete.
Stil i jezik djela
“Bajka o zlatnom pjetliću” odlikuje se jedinstvenim stilskim izričajem Aleksandra Sergejeviča Puškina koji kombinira elemente narodne bajke s umjetničkom prozom. Tekst karakterizira ritmičnost i melodioznost stiha, što stvara poseban ugođaj tipičan za Puškinove bajke.
Stilske figure i izražajna sredstva
Puškin majstorski koristi brojne stilske figure u izgradnji narativa. Simbolizam dominira kroz lik zlatnog pjetlića koji predstavlja mudrost i predvidljivost, dok alegorija dolazi do izražaja u liku Šemahanjske carice kao utjelovljenja zla i varljivosti. Tekst obiluje metaforama poput “carstvo tame” koja opisuje moralno propadanje Dadonovog kraljevstva. Personifikacija se očituje u zlatnom pjetliću koji govori i djeluje poput živog bića, dok ponavljanja određenih fraza i motiva stvaraju ritmičku strukturu karakterističnu za usmenu predaju.
Narativne tehnike
Autor gradi priču kroz linearno pripovijedanje s povremenim retrospektivnim elementima. Sveznajući pripovjedač vodi čitatelja kroz događaje, dok dijalozi između likova otkrivaju njihove karaktere i motivacije. Puškin koristi gradaciju u izgradnji dramske napetosti, posebno vidljivu u razvoju odnosa između cara Dadona i Šemahanjske carice. Paralelizam se javlja u ponavljajućim motivima upozorenja i neispunjenih obećanja.
Ton i atmosfera
Djelo održava dvojaki ton – s jedne strane bajkovit i čaroban, a s druge mračan i satiričan. Atmosfera se mijenja od početne vedrine carskog dvora do završne tjeskobe i tragedije. Puškin vješto manipulira emotivnim nabojem scene, stvarajući kontrast između površinske lepršavosti bajke i dublje političke satire. Ironija prožima cijelo djelo, posebno u prikazu careve taštine i pohlepe, dok humor često prelazi u gorku satiru društvenih odnosa.
Simbolika i motivi
“Bajka o zlatnom pjetliću” obiluje bogatom simbolikom kroz koju Puškin gradi složenu mrežu značenja. Simbolički elementi prožimaju cijelo djelo, od samih likova do predmeta koji nose dublja značenja.
Simboli u djelu
Zlatni pjetlić predstavlja centralni simbol djela koji utjelovljuje mudrost i zaštitu carstva. Njegova zlatna boja simbolizira vrijednost i moć, dok njegova funkcija stražara predstavlja budnost i oprez. U djelu se ističu i drugi značajni simboli:
- Careva kruna: Simbol vlasti koja postaje teret umjesto časti
- Šemahanjska carica: Utjelovljenje zavodljivosti i obmane, predstavlja opasnu žensku moć
- Zvjezdoznanac: Simbol mudrosti i magije, ali i cijena koju donosi znanje
- Mrtvi sinovi: Simboliziraju cijenu careve pohlepe i nesmotrenih odluka
Motivi
Kroz djelo se isprepliću različiti motivi koji grade složenu narativnu strukturu:
- Izdaja povjerenja: Manifestira se kroz carevo kršenje obećanja zvjezdoznancu
- Pohlepa i moć: Odražava se u carevoj želji za kontrolom i posjedovanjem
- Osveta: Realizira se kroz pjetlićevu konačnu odmazdu prema caru
- Ljubavna zaslijepljenost: Prikazana kroz carevu opčinjenost Šemahanjskom caricom
- Carstvo: Metafora za društveni poredak i njegovu krhkost
- Pjetlićevo kukurikanje: Alegorija za glas savjesti i upozorenja
- Tajanstvena dolina: Metafora za područje iskušenja i moralne dvojbe
- Nestanak carice i pjetlića: Alegorija pravde i neminovnosti sudbine
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Bajka o zlatnom pjetliću” nastala je 1834. godine u Sankt Peterburgu tijekom značajnog povijesnog razdoblja ruske književnosti. Objava djela u časopisu “Biblioteka za čitanje” 1835. godine označila je završnu fazu Puškinovog stvaralaštva u žanru umjetničke bajke.
Društveni kontekst djela odražava složene odnose moći u ruskom carstvu 19. stoljeća. Lik cara Dadona utjelovljuje tadašnje vladare zabrinute za sigurnost svojih granica pred vanjskim prijetnjama. Puškin kroz njegove postupke kritizira samovolju vlasti te korumpiranost društvenog sustava.
Kulturološki elementi bajke povezuju nekoliko različitih tradicija:
- Rusku narodnu predaju kroz motiv čarobnog pjetlića
- Orijentalne utjecaje vidljive u liku Šemahanjske carice
- Europsku književnu tradiciju umjetničke bajke
Značajan kulturni element predstavlja lik eunuha-zvjezdoznanca koji simbolizira spoj istočnjačke mudrosti s ruskom dvorskom tradicijom. Njegova uloga mudraca koji posjeduje nadnaravne moći ukazuje na važnost astrologije i mistike u tadašnjem ruskom društvu.
Puškin kroz bajku progovara o univerzalnim temama moći, pohlepe i pravde, smještajući ih u specifični povijesni trenutak Rusije. Fantastični elementi priče služe kao alegorija za stvarne društvene odnose i političke prilike tog vremena, čineći djelo relevantnim i za suvremeno čitanje.
| Godina | Događaj |
|---|---|
| 1834. | Nastanak bajke u Sankt Peterburgu |
| 1835. | Objava u časopisu “Biblioteka za čitanje” |
Interpretacija i kritički osvrt
“Bajka o zlatnom pjetliću” predstavlja višeslojno umjetničko djelo koje kroz alegoriju i simboliku progovara o društvenim odnosima moći. Puškinova kritika usmjerena je na korumpiranost vladajućih struktura kroz lik cara Dadona, čija pohlepa i neispunjena obećanja vode do propasti carstva.
Književni kritičari ističu snažnu satiričku dimenziju djela koja se očituje u prikazu dvorskih intriga i manipulacija. Zlatni pjetlić funkcionira kao metafora savjesti i upozorenja na prijeteću opasnost, dok Šemahanjska carica utjelovljuje arhetip fatalne žene koja uzrokuje propast muških likova.
Originalni elementi koje Puškin unosi u tradicionalnu strukturu bajke uključuju:
- Složenu psihološku karakterizaciju likova
- Političku satiru carskog dvora
- Spoj istočnjačkih i slavenskih motiva
- Kritiku ljudske pohlepe i taštine
Posebno je zanimljiv odnos između zvjezdoznanca i cara Dadona koji simbolizira sukob između mudrosti i moći. Zvjezdoznanac traži neodređenu nagradu za svoju pomoć, što se može tumačiti kao kritika proizvoljnosti vladarske moći i nepouzdanosti političkih obećanja.
Kroz umjetničku obradu tradicionalnih motiva bajke, Puškin stvara kompleksno djelo koje nadilazi okvire dječje književnosti. Njegov kritički osvrt na društvene odnose moći ostaje aktualan i danas, čineći “Bajku o zlatnom pjetliću” relevantnom za suvremene čitatelje.
Vlastiti dojam i refleksija
“Bajka o zlatnom pjetliću” ostavlja snažan dojam moderne političke alegorije koja progovara o pohlepi vladajućih struktura. Puškinov satirički prikaz cara Dadona pogađa u srž problematike zloupotrebe moći, manipulacije i neispunjenih obećanja.
Posebno fascinira način na koji Puškin isprepliće fantastične elemente poput zlatnog pjetlića s realističnim prikazom ljudskih mana. Kroz lik Šemahanjske carice autor majstorski ocrtava arhetip fatalne žene koja naizgled nema nikakvu moć, a zapravo povlači sve konce iz sjene.
Zvjezdoznanac predstavlja jedini lik koji posjeduje istinsku mudrost, no njegova sudbina pokazuje kako znanje često plaća cijenu u susretu s brutalnom silom vlasti. Njegov tragičan kraj ostavlja gorak okus i navodi na preispitivanje odnosa između intelekta i moći.
Transformacija cara Dadona od zabrinutog vladara do zaslijepljenog tiranina djeluje iznenađujuće suvremeno. Njegova pohlepa i oholost vode do neminovnog samouništenja, što podsjeća na brojne povijesne primjere propalih vladara koji su izgubili dodir sa stvarnošću.
Završetak bajke, u kojem zlatni pjetlić ubija cara a Šemahanjska carica nestaje poput utvare, ostavlja snažan umjetnički dojam. Ovaj neočekivani obrat ruši uobičajene konvencije bajke i naglašava Puškinovu inovativnost u pristupu tradicionalnom žanru.
Čitajući između redova, otkriva se duboka kritika društva i vlasti koja nadilazi svoje vrijeme. Puškinova sposobnost da kroz naizgled jednostavnu priču progovori o kompleksnim društvenim odnosima čini ovo djelo relevantnim i za suvremenog čitatelja.
