Mnogi učenici se boje kada čuju naziv “Čiča Goriot” – jedan od najpoznatijih romana francuske književnosti koji se često doživljava kao složen i nedostupan. Ali Balzacovo djelo zapravo govori o vrlo jednostavnim ljudskim emocijama koje svi razumijemo: ljubavi roditelja prema djeci, želji za boljim životom i pitanju koliko daleko ćemo ići za svoje ciljeve.
“Čiča Goriot” je roman Honoréa de Balzaca iz 1835. godine koji kroz priču o umiruću očinskoj ljubavi i mladom čovjeku u potrazi za uspjehom razotkriva društvene odnose Pariza 19. stoljeća.
Ovaj vodič će vam objasniti sve što trebate znati o romanu – od analize likova do povijesnog konteksta – na način koji će učiniti Balzacovo djelo razumljivim i zanimljivim čak i onima koji inače ne vole klasike.
Uvod u lektiru
Roman “Čiča Goriot” nastao je 1835. godine, u razdoblju kada je francusko društvo prolazilo kroz velike promjene. Balzac je ovim djelom htio prikazati kako nova društvena pravila mijenjaju odnose među ljudima.
Autor
Honoré de Balzac (1799.-1850.) smatra se jednim od najvećih romanopisaca svih vremena. Rođen u Tours-u, Balzac je odrastao u skromnoj obitelji koja je težila društvenom usponu. Ova osobna iskustva kasnije su se odrazila u njegovim djelima.
Balzac je tvorac opsežnog ciklusa “Ljudska komedija” koji obuhvaća preko 90 romana i novela. Cilj mu je bio stvoriti cjelovitu sliku francuskog društva 19. stoljeća. “Čiča Goriot” je jedan od najpoznatijih romana tog ciklusa.
Pisac je bio poznat po svojoj nevjerojatnoj radnoj disciplini – pisao je po 15-16 sati dnevno, često noćima. Umro je 1850. godine, iscrpljen napornim radom.
Žanr i književna vrsta
“Čiča Goriot” pripada žanru realizma, književnom pravcu koji teži objektivnom prikazivanju stvarnosti. Balzac ne idealizira svoje likove niti situacije – pokazuje ih onakve kakvi jesu.
Roman je istovremeno društveni i psihološki. Kao društveni roman, prikazuje strukture i odnose u tadašnjem francuskom društvu. Kao psihološki roman, duboko istražuje motivacije i unutrašnja stanja svojih likova.
Djelo pripada i kategoriji bildungsromana – romana o sazrijevanju, jer prati razvoj mladog Rastignaca od naivnog studenta do iskusnog čovjeka koji razumije pravila društvene igre.
Mjesto i vrijeme
Radnja se odvija u Parizu 1819. godine, točno četiri godine nakon Napoleonova konačnog poraza kod Waterlooa. Ovo je važno jer se francusko društvo nalazilo u prijelaznom razdoblju između starih aristokratskih vrijednosti i novih buržoaskih ideala.
Glavno mjesto radnje je pansion gospođe Vauquer u ulici Neuve-Sainte-Geneviève. Ovaj pansion predstavlja mikroskozam francuskog društva – u njemu žive ljudi različitih društvenih slojeva, od oronule aristokracije do malograđana.
Balzac detaljno opisuje unutrašnjost pansiona, od zagušljive blagovaonice s pokvarenim tapetama do skučenih soba gostiju. Ovi opisi nisu slučajni – oni odražavaju duhovnu i moralnu propadnutost likova koji tu žive.
Osim pansiona, radnja se odvija i u luksuznim salonima pariške elite, osobito u domovima Goriotovih kćeri. Kontrast između ovih svjetova – siromašnog pansiona i bogatih salona – ključan je za razumijevanje romanove poruke.
Pariški ulice, kazališta i restorani također su važni za atmosferu romana. Balzac prikazuje Paris kao grad kontrasta, gdje se siromašni i bogati miješaju, ali nikad se istinski ne razumiju.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema romana je očinska ljubav koja ne poznaje granice. Jean-Joachim Goriot je otac koji je sposoban žrtvovati sve – svoje bogatstvo, dostojanstvo, pa i život – za sreću svojih kćeri.
Ova ljubav nije uzajamna. Anastazija i Delfina vole oca samo kada im je potreban novac. Kada Goriot nema više što dati, one ga zanemaruju i ostavljaju da umre sam.
Balzac kroz Goriotovu priču postavlja univerzalno pitanje: što se događa kada je ljubav jednostrana? Može li pretjerana roditeljska ljubav postati štetna i za dijete i za roditelja?
Sporedne teme
Roman istražuje društveni uspon kroz lik Rastignaca. Mladi student iz provincije dolazi u Paris s velikim ambicijama, ali ubrzo shvaća da uspjeh u društvu često zahtijeva kompromise s moralnim načelima.
Korupcija i moralni pad također su važne sporedne teme. Većina likova u romanu spremna je prekršiti moralne norme zarad osobne koristi.
Bračni odnosi temeljeni na interesu umjesto na ljubavi još su jedna tema. Goriotove kćeri udaju se za novac i društveni položaj, ne za ljubav.
Ideja djela
Osnovna ideja romana je kritika društva koje vrednuje novac više od ljudskih odnosa. Balzac pokazuje kako kapitalizam mijenja tradicionalne obiteljske i društvene veze.
Pisac ne nudi jednostavna rješenja, već prikazuje složenost ljudske prirode. Čak i negativni likovi imaju svoje motive i unutrašnje sukobe.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv žrtve provlači se kroz cijeli roman. Goriot žrtvuje sve za kćeri, Rastignac žrtvuje nevinost za društveni uspeh, a Vautrin žrtvuje slobodu za novac.
Pansion gospođe Vauquer simbol je društvene stratifikacije. Položaj sobe u pansiónu odražava društveni status njezina stanara.
Prazna kočija na Goriotovu pogrebu snažan je simbol nezahvalnosti. Kćeri koje je otac toliko volio ne dolaze ni na njegov sprovod.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje opisom pansiona gospođe Vauquer u kojem žive različiti ljudi. Među njima su Jean-Joachim Goriot, nekad bogat proizvođač tjestenine koji sada živi skromno, mladi student Eugène Rastignac i tajanstveni Jacques Collin, poznat pod nadimkom Vautrin.
Rastignac dolazi iz provincije studirati pravo, ali ga više zanima društveni uspjeh nego studij. Ubrzo primjećuje da Goriot prima misteriozne posjete mladih dama.
Zaplet
Rastignac otkriva da su te mlade dame Goriotove kćeri – Anastazija de Restaud i Delfina de Nucingen. Obje su se udale u aristokratske obitelji i sada se stide svog oca.
Goriot je rasprodao svoje bogatstvo kako bi osigurao miraz kćerima i nastavio ih financijski pomagati. Kćeri dolaze k njemu samo kada im je potreban novac.
Rastignac pokušava ući u visoko društvo preko Goriotovih kćeri, posebno Delfine. Vautrin mu predlaže kraći put do bogatstva – ubojstvo mladića čija smrt bi osigurala nasljedstvo njegovoj ljubavnici.
Vrhunac
Vautrin biva uhićen kada se otkrije da je on Jacques Collin, opasni kriminalac poznat kao “Trompe-la-Mort”. Istovremeno, Goriot doživljava moždani udar kada saznaje da se njegove kćeri svađaju oko novca.
Goriot leži na samrti, dozivajući kćeri koje ne dolaze. Jedino Rastignac ostaje uz njega u poslednjim trenucima.
Rasplet
Goriot umire napušten, bez svojih kćeri koje su zauzete društvenim obvezama. Rastignac prodaje sat da plati skroman sprovod.
Na groblju se Rastignac suočava s Parizom s vrha brda Père-Lachaise i izaziva ga riječima: “Sada između nas dvaju.” Ovaj završetak pokazuje da je mladi čovjek konačno shvatio pravila društvene igre.
Redoslijed događaja
Prvi dio romana uspostavlja atmosferu pansiona i predstavlja glavne likove. Čitatelji upoznaju Goriota kao čudnog starca koji živi povučeno, ali prima tajanstvene posjete.
Sljedećih nekoliko poglavlja prati Rastignacove pokušaje da se uvuče u visoko društvo. Kroz njegove oči čitatelji otkrivaju istinu o Goriotovim kćerima i njihovu odnosu s ocem.
Srednji dio romana posvećen je razvoju odnosa između Rastignaca i Delfine, kao i Vautrinovim pokuštajima da mlade čovjeka uvuče u kriminalne planove. Ovdje se razvijaju glavni konflikti romana.
Klimax dolazi s Vautrinovim uhićenjem i Goriotovom bolešću. Ovi događaji se odvijaju gotovo istovremeno, stvarajući dramatičnu napetost.
Završni dio koncentriran je na Goriotovu smrt i Rastignacovu konačnu transformaciju. Mladi čovjek gubi nevinost i prihvaća cinične zakone pariskog društva.
Balzac vješto isprepliće različite radnje, stvarajući složenu mrežu odnosa i sukoba. Svaki događaj logički slijedi iz prethodnog, a tempa se postupno ubrzava prema dramatiičkom završetku.
Analiza likova
Glavni likovi
Jean-Joachim Goriot predstavlja arhetip žrtvovana roditelja. Nekadašnji uspješan proizvođač tjestenine, sada je oronuo starac koji je sve dao svojih kćerima. Njegova bezuvjetna ljubav prema kćerima istovremeno je i najplemenitija i najtragnija strana njegova karaktera.
Goriot nije jednostavan lik. Iako ga čitatelji uglavnom doživljavaju simpatično, njegov odnos s kćerima ponekad prelazi granice zdravog. On ih je toliko razmazijo da nisu naučile cijeniti ono što imaju.
Eugène Rastignac je kompleksan protagonist koji prolazi značajnu transformaciju tijekom romana. Počinje kao naivan student s čistim moralnim načelima, a završava kao iskusan čovjek koji prihvaća društvenu igru.
Rastignacova evolucija nije jednostavna. On nikad ne postaje potpuno ciničan – zadržava sposobnost suosjećanja, što pokazuje njegova briga za Goriota. Međutim, učin da prihvati kompromise s vlastitim načelima.
Sporedni likovi
Vautrin (Jacques Collin) jedan je od najfascinantnijih likova francuske književnosti. Kriminalac s filozofskim sklonostima, on je mentoru Raistignaca u upoznavanju društvenih realnosti.
Vautrin predstavlja krajnju verziju društvenog cinizma. On otvoreno govori ono što drugi misle, ali se ne usuđuju priznati – da društvo funkcionira na principu sile i prijevare.
Anastazija de Restaud i Delfina de Nucingen, Goriotove kćeri, prikazane su kao proizvod društva koje vrednuje novac i status više od obiteljskih veza. One nisu jednostavno zle – one su rezultat odgoja koji ih je naučio da love vlastiti interes.
Gospođa Vauquer, vlasnica pansiona, predstavlja malograđansku sredinu. Ona je praktična žena koja se vodi isključivo vlastitim interesom.
Odnosi između likova
Odnosi u romanu uglavnom su temeljeni na interesu, a ne na iskrenoj emocionalnoj vezi. Čak i kada postoji ljubav, kao u slučaju Goriota prema kćerima, ona nije uzajamna.
Rastignac je jedini lik koji razvija pravu emocionalnu vezu – s Goriotom. Kroz ovu vezu on učin da razumije što znači istinska ljudskost.
Balzac majstorski prikazuje kako ekonomski odnosi određuju ljudske odnose. Novac postaje mjera svih vrijednosti, što deformira prirodne obiteljske i prijateljske veze.
Stil i jezik djela
Balzacov stil odlikuje se realističnom preciznošću i detaljnošću opisa. Pisac ne prepušta ništa slučaju – svaki opis prostora, odjeće ili izgleda lika nosi dublje značenje.
Jezik je bogat i raznolik. Balzac koristi različite registre ovisno o tome koji lik govori – od Vautrinova argoa do salonskog jezika aristokracije. Ova jezična raznolikost pomaže čitateljima razumjeti društvene razlike.
Pisac često koristi tehniku detaljnog psihološkog opisa. Ne samo da opisuje što likovi čine, nego i zašto to čine, kako se osjećaju i što misle.
Stilske figure i izražajna sredstva
Balzac obilno koristi simboliku. Pansion gospodće Vauquer simbolizira društvenu hijerarhiju – što je soba viša, to je stanar uvaženiji.
Metafore su često povezane s novcem i trgovinom. Ljudski odnosi opisuju se trgovačkim terminima, što naglašava komercijalizaciju društva.
Ironija je stalna Balzacova pratiteljica. Pisac često kontrastira ono što likovi govore s onim što zaista misle ili čine.
Hiperbola se koristi za naglašavanje emocionalnih stanja. Goriotova ljubav prema kćerima opisana je u gotovo biblijski terminister.
Narativne tehnike
Balzac koristi treće lice, sveprisutni narator koji znanje više od svojih likova. Ovaj narator često komentira događaje i objašnjava čitateljima dublje značenje onoga što se događa.
Tehnika retrospekcije koristi se za objašnjavanje prošlosti likova. Čitatelji postupno saznaju kako su Goriot, Rastignac i drugi postali ono što jesu.
Pisac koristi i tehniku paralelnog prikazivanja događaja. Dok se jedna radnja odvija, narator nas upućuje na ono što se istovremeno događa drugdje.
Ton i atmosfera
Ton romana je melankoličan i kritičan. Balzac s tugom promatra propast tradicionalnih vrijednosti, ali ne idealizira prošlost.
Atmosfera je uglavnom sumorna, što odražava moralni pad društva. Čak i veseli trenutci nosiv sobom gorčinu, jer znamo da sreća nije trajna.
Ironični ton pomaže čitateljima vidjeti kontraste između vanjština i unutrašnjosti, između onoga što se prikazuje i onoga što jest.
Simbolika i motivi
Simbolika u “Čiča Goriotu” duboka je i višeslojna. Najvažniji simbol je pansion gospođe Vauquer koji predstavlja cijelo francusko društvo u malom. Svaki stanar simbolizira određeni društveni sloj ili tip.
Goriotova soba na najvišem katu simbolizira njegov društveni pad. Nekad je bio bogat i uvažen, a sada živi u najskromnijim uvjetima. Ovaj fizički pad reflektira njegov emocionalni i spiritualni pad.
Prazna kočija na Goriotovu pogrebu jedan je od najsnažnijih simbola u romanu. Ona predstavlja prazninu ljudskih odnosa temeljenih samo na interesu. Kada interes nestane, nestaju i ljudi.
Srebrno posuđe koje Goriot postupno prodaje simbolizira žrtvovanje materijalnog za emocionalno. Svaki prodani predmet predstavlja dio njegova dostojanstva koji daje kćerima.
Motiv očinske ljubavi najvažniji je u romanu. Balzac prikazuje kako bezuvjetna ljubav može postati destruktivna kada nije uravnotežena razumom.
Motiv društvenog uspona prati Rastignacov razvoj. Mladi čovjek postupno saznaje što je potrebno za uspjeh u pariskom društvu – često na štetu vlastitih moralnih načela.
Motiv maske i predstave pojavlije se kroz cijeli roman. Svi likovi igraju uloge koje nisu njihova prava priroda. Anastazija i Delfina glume povojne kćeri, Vautrin glumi poštenog čovjeka, a Rastignac glumi iskusnog svjetskog čovjeka.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Roman je nastao u specifičnom povijesnom trenutku. Godina 1819., kada se odvija radnja, bila je razdoblje političke stabilnosti nakon dugih ratnih godina, ali i vremena velikih društvenih promjena.
Napoleonove reforme promijenile su francusko društvo. Stara aristokracija gijala je priviligije, ali nova buržoazija stjecala je moć putem novca. Ovaj sukob između starih i novih vrijednosti temelj je romanove problematike.
Industrijalizacija je mijenjala ekonomsku strukturu francuskoga društva. Tradicionalni obrtnici poput Goriota stjecali su bogatstvo, ali nisu bili prihvaćeni u aristokratskim krugovima.
Paris je 19. stoljeća bio grad kontrasta. Luksuzni saloni egzistirali su uz siromašne četvrti, a društvena mobilnost bila je istovremeno i moguća i teška.
Bračni odnosi u toj epohi uglavnom su bili trgovački aranžmani. Mladje žene udale su se iz ekonomskih, a ne emocionalnih razloga, što objašnjava ponašanje Goriotovih kćeri.
Patrijarhalnu obitelj počinje mijenjati kapitalizam. Tradicionalne obiteljske veze ustupaju mjesto odnosima temeljenim na ekonomskom interesu.
Obrazovanje postaje ključ društvenog uspona. Rastignacovo studij prava nije cilj sam po sebi, nego sredstvo za ulazak u višu društvo.
Balzac ne idealizira nijednu epohu. On prikazuje kako promjene donose i mogućnosti i opasnosti, ostavljajući čitateljima da sami prosude što je bolje.
