Cid Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Španjolska književnost srednjeg vijeka donijela je jedno od najvažnijih djela europske književnosti – Pjesmu o Cidu. Ovo epsko djelo iz 12. stoljeća prikazuje život i junačke pothvate kastiljanskog plemića Rodriga Díaza de Vivara, poznatijeg kao El Cid.

Pjesma o Cidu predstavlja vrhunac španjolske junačke epike koja se temelji na stvarnim povijesnim događajima. Kroz 3.730 stihova, djelo opisuje posljednje godine Cidova života, njegove pobjede nad Maurima te borbu za čast i pravdu u srednjovjekovnoj Španjolskoj.

Ova srednjovjekovna epska pjesma nije samo priča o ratovanju i junaštvu već i duboka studija ljudskih vrijednosti poput časti, vjernosti i pravde. Kroz prizmu Cidovih djela i odluka čitatelj ulazi u složeni svijet feudalnih odnosa i viteških ideala koji su oblikovali srednjovjekovnu Europu.

Uvod u lektiru

“Pjesma o Cidu” predstavlja remek-djelo španjolske srednjovjekovne književnosti koje pripovijeda o stvarnim događajima iz života kastiljanskog plemića i ratnika El Cida. Tekst je napisan u formi epske pjesme te se sastoji od 3.730 stihova podijeljenih u tri dijela.

Autor

Identitet autora “Pjesme o Cidu” ostaje nepoznat, iako rukopis potječe iz 1307. godine kada ga je prepisao Per Abbat. Književni povjesničari procjenjuju da je originalno djelo napisano oko 1140. godine, nedugo nakon smrti stvarnog El Cida. Autor pokazuje iznimno poznavanje povijesnih činjenica tog razdoblja, vojnih strategija te dvorskog života u srednjovjekovnoj Španjolskoj. Njegov stil pisanja odlikuje se realističnim prikazom događaja, izbjegavanjem pretjeranih fantastičnih elemenata te vještim spajanjem povijesnih činjenica s književnom interpretacijom.

Žanr i književna vrsta

“Pjesma o Cidu” pripada žanru junačkog epa, točnije chanson de geste tradiciji srednjovjekovne književnosti. Djelo kombinira elemente:

• Epske poezije s naglašenim herojskim motivima
• Povijesne kronike koja bilježi stvarne događaje
• Viteške književnosti s elementima feudalnih odnosa
• Narodne predaje kroz usmenu tradiciju

Tekst je napisan u formi assonantnih stihova, karakterističnih za španjolsku srednjovjekovnu poeziju. Za razliku od tipičnih junačkih epova tog vremena, “Pjesma o Cidu” sadrži manje fantastičnih elemenata te se više fokusira na realistične prikaze događaja i ljudskih odnosa.

Mjesto i vrijeme

Drama “Cid” Pierrea Corneillea smješta radnju u španjolski grad Sevilju. Srednjovjekovna Sevilja predstavlja idealan okvir za priču prožetu viteškim dvobojevima, dvorskim intrigama i plemićkim sukobima.

Vremenski kontekst drame nije izričito naveden, no elementi feudalnog društva jasno ukazuju na srednjovjekovno razdoblje. Kroz prikaze:

• Kraljevske palače kao središta moći
• Viteških dvoboja kao načina rješavanja sukoba
• Strogih društvenih normi plemstva
• Feudalnih odnosa među likovima

Corneille je napisao dramu u 17. stoljeću, inspiriravši se starim španjolskim legendama i pričama. Njegov izbor Sevilje kao mjesta radnje dodatno naglašava autentičnost srednjovjekovnog španjolskog ambijenta u kojem se odvija drama.

Kombinacija specifične lokacije i povijesnog perioda stvara uvjerljiv okvir za razvoj dramske radnje. Sevilja sa svojom kraljevskom palačom i plemićkim rezidencijama pruža savršenu pozornicu za prikaz složenih društvenih odnosa i sukoba časti karakterističnih za srednjovjekovno plemstvo.

Tema i ideja djela

“Pjesma o Cidu” predstavlja srednjovjekovni španjolski ep koji kroz 3.730 stihova pripovijeda priču o legendarnom vitezu Rodrigu Díazu de Vivaru. Ep tematizira univerzalne vrijednosti poput časti, pravde i odanosti.

Glavna tema

Središnja tema epa jest Cidova borba za povratak izgubljene časti i njegovo dokazivanje vjernosti kralju. Djelo je strukturirano u tri tematske cjeline s ukupno 3.730 stihova:

• Prvi dio (1.084 stiha) prati Cidov progon iz Kastilje i njegove vojne uspjehe
• Drugi dio (1.193 stiha) fokusira se na bračne saveze njegovih kćeri
• Treći dio (1.453 stiha) opisuje obiteljsku dramu vezanu uz kćeri i njihove muževe

Sporedne teme

Ep obrađuje nekoliko značajnih sporednih tema:

• Društvene promjene – demokratizacija kastiljanskog društva i razvoj građanskih sloboda
• Kritika vlasti – satirični prikaz feudalnih odnosa moći i dvorskih intriga
• Obiteljski odnosi – kompleksni odnosi unutar obitelji, posebice između oca i kćeri
• Viteški ideali – čast, vjernost i pravednost kao temeljne vrijednosti

Ideja djela

Osnovna ideja djela jest prikaz idealnog viteza koji usprkos nepravdi ostaje vjeran svojim načelima. Kroz Cidov lik autor progovara o:

• Važnosti osobne časti i dostojanstva
• Snazi karaktera u teškim okolnostima
• Pravdi koja na kraju pobjeđuje nepravdu
• Vjernosti kao vrhunskoj vrlini

Motivi i simboli povezani s temom

• Mač Colada – simbol viteške moći i pravednosti
• Progonstvo – motiv nepravednog izgnanstva
• Vojni pohodi – simboliziraju put do iskupljenja
• Bračni savezi – predstavljaju društvene veze i političke odnose
• Dvorske intrige – odražavaju korupciju feudalnog sustava

Kompozicija djela

“Pjesma o Cidu” predstavlja složenu književnu strukturu organiziranu u tri glavna dijela s ukupno 3.730 stihova. Kompozicija djela prati klasičnu strukturu epa s jasno definiranim dijelovima koji grade napetu radnju oko glavnog junaka.

Uvod

Prvi dio epa (1084 stiha) započinje predstavljanjem Cida u trenutku njegovog progonstva iz Kastilije. Kralj Alfonso VI protjerao je Cida zbog lažnih optužbi zavidnih dvorjana. Ovaj dio postavlja temeljni sukob između Cidove odanosti kralju i nepravde koja mu je nanesena. Uvodna sekvenca prikazuje Cida kako napušta svoj dom u Bivaru, ostavljajući za sobom ženu Himenu i dvije kćeri.

Zaplet

Središnji dio (1193 stiha) prati Cidove vojne uspjehe protiv Maura te njegovo postupno stjecanje moći i bogatstva. Kroz niz bitaka i osvajanja, posebno grada Valencije, Cid dokazuje svoju vrijednost kao ratnik i vođa. Paralelno s vojnim uspjesima razvija se priča o njegovim kćerima i njihovoj udaji za infante od Carrióna, što kasnije postaje izvor novih sukoba.

Vrhunac

Dramski vrhunac djela (oko 800 stihova) dostiže se kada infanti od Carrióna sramotno zlostavljaju Cidove kćeri u šumi Corpes. Ovaj događaj pokreće završni dio epa u kojem Cid traži pravdu pred kraljevskim sudom. Scene viteškog dvoboja između Cidovih i infantovih predstavnika predstavljaju kulminaciju napetosti.

Rasplet

U posljednjem dijelu (653 stiha) pravda biva zadovoljena kroz sudski proces i viteške dvoboje. Infanti su poraženi i osramoćeni, a Cidove kćeri dobivaju nove, dostojnije muževe – prinčeve Navarre i Aragona. Cidova čast biva potpuno obnovljena, a kralj Alfonso VI konačno priznaje njegovu nevinost i vrijednost.

Zaključak

Završni dio epa zaokružuje priču prikazom Cidovog trijumfa na svim razinama – vojnoj, osobnoj i društvenoj. Njegova pobjeda nije samo fizička već i moralna, dokazujući da pravda i čast na kraju prevladavaju. Kompozicija djela vješto balansira između ratnih epizoda i osobnih drama, stvarajući cjelovitu sliku srednjovjekovnog viteškog ideala.

Kratki sadržaj

“Pjesma o Cidu” prati život kastiljanskog viteza Rodriga Díaza de Vivara kroz tri glavna pjevanja. Radnja započinje Cidovim progonstvom iz Kastilje, kad kralj Alfonso VI nepravedno protjeruje svog najvjernijeg viteza zbog lažnih optužbi.

U prvom pjevanju Cid napušta dom s nekolicinom vjernih sljedbenika te kreće u potragu za novim životom. Kroz niz vojnih pobjeda i osvajanja mavarskih teritorija, Cid gradi svoj ugled te osvaja Valenciju, stvarajući novo uporište moći.

Drugo pjevanje uvodi Cidove kćeri, doñu Elviru i doñu Sol. Nakon što Cid stječe bogatstvo i moć u Valenciji, kastiljanski infanti od Carrióna traže ruke njegovih kćeri. Brakovi se sklapaju uz kraljevski blagoslov, no infanti se pokazuju kao kukavice tijekom bitke s lavom.

Treće pjevanje donosi dramatičan vrhunac kad infanti, poniženi vlastitim kukavičlukom, odlučuju osvetiti se Cidu zlostavljanjem njegovih kćeri. Ostavljaju ih vezane za drveće u šumi Corpes. Cid traži pravdu pred kraljevskim sudom, a njegova dva viteza pobjeđuju infante u dvoboju, čime se Cidova čast potpuno obnavlja.

Redoslijed događaja

Dramska radnja u “Cidu” započinje u španjolskoj kraljevini gdje se razvija ljubavna priča između Rodriga i Chimene. U prvom činu mladi plemić Rodrigo i Chimena dijele tajnu ljubav, no njihova sreća nailazi na prepreke zbog društvenih razlika.

Drugi čin donosi dramatičan zaplet kad kraljeva kći Dona Urraca, također zaljubljena u Rodriga, pokušava pomiriti očeve dvoje zaljubljenih – don Diega i don Gomeza. Don Gomez odlučno odbija mogućnost braka između Rodriga i Chimene te izaziva don Diega na dvoboj. Don Diego, prestar za borbu, traži od sina Rodriga da brani obiteljsku čast.

Treći čin kulminira tragičnim događajem – Rodrigo prihvaća očev zahtjev te u dvoboju ubija Chimeninog oca don Gomeza. Chimena, rastrgana između ljubavi prema Rodrigu i dužnosti prema ubijenom ocu, raskida zaruke i zaklinje se na osvetu. Ovaj dramatičan sukob između ljubavi i časti postaje središnja os oko koje se okreće daljnja radnja tragedije.

Analiza likova

U drami “Cid” Pierre Corneillea likovi predstavljaju složene osobnosti feudalnog društva, sukobljene između osobne časti i ljubavi. Karakterizacija likova odražava klasične ideale francuskog klasicizma kroz njihove moralne dileme i odluke.

Glavni likovi

Don Rodrigo (Le Cid) utjelovljuje idealnoga viteza – hrabar, plemenit i vjeran svojim načelima. Nakon ubojstva Himeninog oca u dvoboju zbog uvrede nanesene njegovom ocu, dokazuje se kao ratnik u borbi protiv Maura te zaslužuje naslov “Cid”. Njegova ljubav prema Himeni stavlja ga u težak položaj između osobne sreće i viteške dužnosti.

Himena, kći Don Gomeza, predstavlja lik razapet između ljubavi i dužnosti. Nakon što Don Rodrigo ubije njenog oca, ona se nalazi u moralnoj dilemi – mora odlučiti između osvete očeve smrti i ljubavi prema Rodrigu. Njezin unutarnji sukob čini središnju dramsku napetost djela.

Doña Urraque (Infantkinja) pokazuje plemenit karakter kroz svoju nesebičnu ljubav prema Rodrigu. Iako ga voli, svjesno se odriče svoje ljubavi zbog društvenog položaja i dužnosti prema kruni.

Sporedni likovi

Don Diego, Rodrigov otac, predstavlja mudrost i iskustvo starije generacije. Nakon što primi uvredu od Don Gomeza, traži od sina da opere njihovu obiteljsku čast. Don Gomez, Himenin otac, pojavljuje se kao ponosan i nagao plemić čija arogancija dovodi do kobnog dvoboja.

Kralj Don Fernando utjelovljuje pravednu vlast i vrhovnog suca u sukobima među plemstvom. Don Sancho služi kao Himenin prosac i Rodrigov suparnik, spremno se boreći za njenu naklonost u dvoboju.

Odnosi između likova

Središnji odnos drame razvija se između Rodriga i Himene, čija ljubav prolazi kroz teška iskušenja nakon što obiteljska čast dovede do tragičnog sukoba njihovih očeva. Don Diego i Don Gomez predstavljaju sukob starije generacije koji se prenosi na njihovu djecu.

Infantkinja svojom ljubavlju prema Rodrigu stvara ljubavni trokut, ali njezino dostojanstveno povlačenje omogućava razvoj glavne ljubavne priče. Kralj Don Fernando djeluje kao posrednik u sukobima, nastojeći pomiriti zahtjeve pravde s interesima države.

Stil i jezik djela

Corneillova drama “Cid” odlikuje se izrazito formalnim i uzvišenim stilom karakterističnim za francusku klasicističku dramu 17. stoljeća. Tekst je strukturiran u stihovima s pravilnim rimama što dodatno naglašava njegovu dramsku snagu.

Stilske figure i izražajna sredstva

Drama obiluje raznovrsnim stilskim figurama koje pojačavaju emotivni naboj teksta. Corneille koristi antiteze za naglašavanje sukoba između ljubavi i dužnosti, metafore za opisivanje viteških ideala te gradaciju u ključnim dramatskim trenucima. Dijalozi su prožeti aforizmima i sentencijama koje naglašavaju moralne dileme likova. Pjesnički jezik uključuje:

• Hiperbole u opisima junačkih djela
• Retoričke figure u monolozima
• Personifikacije apstraktnih pojmova poput časti i dužnosti

Narativne tehnike

Dramska struktura počiva na izmjeni dijaloga i monologa koji omogućuju dubinski uvid u psihološka stanja likova. Autor vješto koristi:

• Unutarnje monologe za prikaz moralnih dilema
• Dramske dijaloge koji pokreću radnju
• Paralelne radnje koje stvaraju napetost
• Retrospektivno pripovijedanje za objašnjavanje prošlih događaja

Ton i atmosfera

Svečani ton djela odražava uzvišenost tematike i društveni status likova. Atmosfera je nabijana emocijama kroz:

• Formalni jezik primjeren plemićkom okruženju
• Dramatične izmjene scena ljubavi i sukoba
• Patetične izraze u ključnim trenucima
• Ceremonijalni ton u dvorskim scenama

Autor održava dosljedno ozbiljan ton koji odgovara tragičnim elementima drame i moralnim dilemama s kojima se likovi suočavaju.

Simbolika i motivi

Tragedija “Cid” Pierrea Corneillea obiluje bogatom simbolikom i motivima koji se isprepliću kroz cijelo djelo, stvarajući složenu mrežu značenja i alegorijskih prikaza.

Simboli u djelu

Centralni simbol djela je mač koji predstavlja vitešku čast i pravdu. Don Rodrigo nosi mač kao simbol svoje viteške dužnosti i odgovornosti prema društvu te očevoj časti. Krv se pojavljuje kao simbol žrtve i iskupljenja, posebno u scenama dvoboja između Rodriga i don Gomeza. Kraljevski dvor simbolizira mjesto gdje se sukobljavaju privatni i javni interesi, gdje se donose presudne odluke o sudbinama likova. Maurska vojska predstavlja vanjsku prijetnju koja paradoksalno postaje prilika za Cidovo dokazivanje hrabrosti i viteštva.

Motivi

Dominantni motiv djela je sukob između ljubavi i dužnosti koji pokreće glavnu radnju i određuje postupke likova. Čast se pojavljuje kao pokretač radnje kroz cijelo djelo, posebno u odnosima između očeva i djece. Osveta se manifestira kroz Himenin zahtjev za pravdom nakon očeve smrti. Vjernost se očituje u odnosu prema kralju i vlastitim načelima. Viteški kodeks prožima djelo kroz stroga pravila ponašanja i moralne dileme s kojima se likovi suočavaju.

Alegorija i metafora

Corneille koristi složene alegorijske prikaze za dublje značenje djela. Borba između srca i razuma alegorijski prikazuje univerzalni ljudski sukob između emocija i dužnosti. Metafore se pojavljuju u opisima ljubavi kroz viteške termine – ljubavne rane uspoređuju se s ranama iz dvoboja. Oluja emocija metaforički je prikazana kroz prirodne pojave, dok je dvorska politika često opisana metaforama iz svijeta lova i ratovanja.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Corneilleova tragedija “Cid” smješta radnju u španjolski grad Sevillu tijekom 11. stoljeća, točnije u razdoblje između 1043. i 1099. godine kada je živio stvarni povijesni lik Rodrigo Díaz de Bivar. Radnja se odvija na tri ključne lokacije: kraljevskoj palači, gradskom trgu i Chimeninom domu.

Društveni okvir djela ocrtava složenu strukturu feudalnog poretka gdje čast i obveze prema obitelji predstavljaju vrhunske vrijednosti. Glavni lik Rodrigo nalazi se u procjepu između dva temeljna načela srednjovjekovnog viteštva:

• Dužnosti prema obitelji kroz obranu očeve časti
• Osobne ljubavi prema Chimeni

Povijesna pozadina uključuje neprestane sukobe između španjolskih kršćana i maurske vojske, što pruža kontekst za Rodrigove ratničke podvige. Ti sukobi dodatno naglašavaju važnost viteških ideala poput hrabrosti i odanosti.

Stroge društvene konvencije feudalnog doba manifestiraju se kroz kraljeve odluke i zabrane. Specifično, zabrana braka između Rodriga i Chimene zbog staleških razlika ilustrira rigidnu društvenu hijerarhiju onodobne Španjolske. Ova zabrana služi kao katalizator za razvoj središnjeg dramskog sukoba između osobnih želja i društvenih očekivanja.

Interpretacija i kritički osvrt

Corneilleov “Cid” predstavlja višeslojnu tragediju koja se odvija u Sevilli kroz prizmu moralnih dilema između ljubavi i dužnosti. Središnji sukob proizlazi iz nemogućnosti pomirenja osobnih želja s društvenim očekivanjima feudalnog poretka.

Drama postavlja kompleksna moralna pitanja bez jednostavnih odgovora. Glavni lik Don Rodrigo utjelovljuje viteške ideale – čast, ponos i dužnost prema obitelji stavljaju ga u nemoguć položaj spram njegove ljubavi prema Chimeni. Njegov izbor između osvete očeve uvrede i očuvanja ljubavne veze stvara središnju dramsku napetost.

Kritičari posebno ističu Corneilleovo majstorsko prikazivanje unutarnjih sukoba likova. Dramska struktura omogućava dubinsko istraživanje psiholoških stanja protagonista kroz:

• Moralne dvojbe između osobnih želja i društvenih normi
• Sukob između ljubavi i obiteljske časti
• Nemogućnost pomirenja suprotstavljenih dužnosti

Corneille namjerno izostavlja jasnu podjelu na dobro i zlo, stvarajući složenu mrežu međuljudskih odnosa gdje svaki lik djeluje prema vlastitom moralnom kompasu. Ovakav pristup čini dramu relevantnom i današnjim čitateljima kroz univerzalna pitanja o sukobu osobnih i društvenih vrijednosti.

Vlastiti dojam i refleksija

Pjesma o Cidu i Corneilleova drama “Cid” predstavljaju različite pristupe istoj tematici, svaka sa svojim jedinstvenim doprinosom književnoj tradiciji. Španjolski ep odlikuje se neposrednošću i sirovom snagom narodne predaje, dok francuska drama unosi složenost psihološke karakterizacije likova.

U izvornom epu primjećuje se izrazita fokusiranost na svjedočenje kao sredstvo oblikovanja identiteta. Kroz perspektivu različitih svjedoka, posebno u scenama dvoboja i sudskih rasprava, čitatelj dobiva višeslojnu sliku događaja koja nadilazi jednostavno prepričavanje činjenica.

Intertekstualni elementi u obje verzije stvaraju bogatu mrežu značenja. Dokumenti, pisma i službeni proglasi u epu služe kao potvrda autentičnosti, dok u Corneilleovoj drami dijalozi između likova preuzimaju ulogu svjedočanstva. Ova različita uporaba tekstualnih elemenata pokazuje evoluciju književne forme od srednjovjekovnog epa do klasicističke drame.

Drama “Cid” postavlja moralne dileme na složeniji način, istražujući unutarnje konflikte likova kroz njihove monologe i dijaloge. Za razliku od epa koji se fokusira na vanjske sukobe, drama stvara intimniji prostor za preispitivanje motiva i posljedica odluka glavnih likova.

Obje verzije dijele središnji motiv časti, ali ga obrađuju na različite načine. Ep naglašava društvenu dimenziju časti kroz Cidove vojne pobjede i pravnu zadovoljštinu, dok drama istražuje osobnu cijenu održavanja časti kroz emotivne žrtve koje podnose Rodrigo i Chimena.