Antun Šimić svojim književnim djelom “Dušin šipak” donosi dirljivu priču o dječaku koji odrasta u siromašnoj obitelji u Hercegovini početkom 20. stoljeća. Ova lektira već desetljećima osvaja srca mladih čitatelja svojom jednostavnošću i emotivnom dubinom.
“Dušin šipak” je autobiografska pripovijetka koja kroz glavnog lika Antu prikazuje autorovo djetinjstvo, njegovu ljubav prema prirodi i posebnu povezanost s voćkom šipka u dvorištu obiteljske kuće. Djelo istražuje teme odrastanja, obiteljskih odnosa i životnih lekcija kroz oči dječaka.
Kroz stranice ove dirljive pripovijesti čitatelji će otkriti kako jedan običan šipak postaje simbol dječje nevinosti, nade i životne radosti. Šimićev jedinstveni stil pisanja i autentični prikaz hercegovačkog života čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književnosti za mlade.
Uvod u lektiru
“Dušin šipak” predstavlja autobiografsku pripovijetku koja oslikava život u Hercegovini kroz oči mladog dječaka. Djelo se ističe svojom emotivnom dubinom i autentičnim prikazom hercegovačkog mentaliteta početkom 20. stoljeća.
Autor
Antun Branko Šimić napisao je “Dušin šipak” 1914. godine. Rođen u Drinovcima 1898. godine, Šimić je već u ranoj mladosti pokazao izniman talent za pisanje. Njegovo stvaralaštvo karakterizira:
- Naglašena ekspresionistička poetika
- Snažna povezanost s hercegovačkim zavičajem
- Autobiografski elementi u djelima
- Poseban osjećaj za detalje iz svakodnevnog života
Žanr i književna vrsta
“Dušin šipak” pripada žanru autobiografske proze s elementima:
- Pripovijetke kao osnovne književne vrste
- Realističkog prikaza društvenih prilika
- Psihološke karakterizacije likova
- Lirskih opisa prirode
Element | Opis |
---|---|
Tema | Odrastanje dječaka u ruralnoj Hercegovini |
Motivi | Šipak, obitelj, siromaštvo, djetinjstvo |
Stil | Realističan s lirskim elementima |
Perspektiva | Ich-forma (prvo lice jednine) |
Mjesto i vrijeme

Pjesma “Dušin šipak” napisana je u specifičnom geografskom i vremenskom kontekstu koji značajno utječe na njezinu interpretaciju. Mjesto radnje nije eksplicitno navedeno u pjesmi, no usko je povezano s Ujevićevim dalmatinskim i hercegovačkim zavičajem, područjima bogatim mediteranskom vegetacijom gdje šipci prirodno uspijevaju.
Objavljena 1933. godine u zbirci “Ojađeno zvono”, pjesma pripada zreloj fazi Ujevićevog stvaralaštva. Ovo razdoblje karakterizira:
- Intenzivna povezanost s prirodnim motivima
- Izražen lirski subjekt u harmoniji s okolinom
- Odmak od idealiziranog pogleda na svijet
- Spoj tradicionalnog i modernog izraza
Vremenski kontekst nastanka djela poklapa se s periodom kada je Ujević već stekao status etabliranog pjesnika u hrvatskoj književnosti. Kroz pjesmu se očituje zrelost njegove poetike koja spaja:
- Tradicionalne elemente zavičajne kulture
- Moderne pjesničke tehnike
- Filozofsko promišljanje o prirodi
- Osobnu refleksiju kroz prizmu prirodnih motiva
Geografski i kulturni elementi pjesme odražavaju specifičnosti mediteranskog podneblja, dok vremenski okvir nastanka svjedoči o pjesnikovoj umjetničkoj zrelosti i već formiranom pjesničkom izrazu.
Tema i ideja djela

Tin Ujević u “Dušinom šipku” istražuje kompleksnost ljudskih emocija kroz prizmu ljubavi melankolije. Zbirka pjesama donosi višeslojni prikaz unutarnjih previranja lirskog subjekta.
Glavna tema
Ljubav predstavlja središnju tematsku os “Dušinog šipka”. Ujević ne pristupa ljubavi jednostrano već je prikazuje kao složeno emocionalno iskustvo koje obuhvaća:
- Intimne odnose između ljudi
- Duhovnu povezanost s prirodom
- Univerzalnu ljubav prema postojanju
- Emotivnu nostalgiju za prošlim trenucima
Sporedne teme
Uz glavnu temu ljubavi pjesnik razvija nekoliko značajnih sporednih tema:
- Melankolija i prolaznost: Pjesme oslikavaju duboku sjetu zbog prolaznosti trenutaka
- Duhovna potraga: Autor istražuje metafizičke dimenzije postojanja
- Samootuđenje: Naglašen je osjećaj izdvojenosti iz društva
- Priroda: Elementi prirode služe kao ogledalo unutarnjih stanja
Ideja djela
Temeljna ideja “Dušinog šipka” leži u prikazu složenosti ljudske duše kroz:
- Istraživanje dubine emocionalnih stanja
- Propitivanje odnosa pojedinca i svijeta
- Povezivanje osobnog iskustva s univerzalnim
- Traganje za smislom u prolaznosti života
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv | Simboličko značenje |
---|---|
Šipak | Ljubav životna snaga |
More | Beskraj emocija |
Noć | Melankolija samoća |
Zvijezde | Duhovna težnja |
Vjetar | Prolaznost života |
Kompozicija djela

Zbirka pjesama “Dušin šipak” Tina Ujevića strukturirana je kroz nekoliko značajnih pjesničkih cjelina koje pokazuju pjesnikovu umjetničku evoluciju i stilsku raznolikost.
Uvod
“Dušin šipak” objedinjuje nekoliko Ujevićevih pjesničkih zbirki:
- Hrvatska mlada lirika
- Auto na korzu
- Lelek sebra
- Kolajna
- Ojađeno zvono
- Žedan kamen na studencu
- Mamurluci i pobješnjela krava
Zaplet
Rane zbirke karakterizira stroga pjesnička forma s naglaskom na sonet:
- Impersonalan pristup u “Hrvatskoj mladoj lirici”
- Naglašeni slikovni elementi
- Dominacija akcenatsko-silabičkog stiha
- Izražena metaforička dimenzija
Vrhunac
Središnje zbirke donose značajnu tematsku transformaciju:
- Udaljavanje od ženskih motiva
- Okretanje duhovnim temama
- Istraživanje ljudske sudbine
- Nostalgija za domovinom
Rasplet
“Lelek sebra” označava stilsku prekretnicu:
- Napuštanje tradicionalnih formi
- Produbljivanje religioznih motiva
- Intenzivniji osobni izraz
- Naglašena introspektivnost
Zaključak
- Spajanje različitih stilskih elemenata
- Razvoj osobnog pjesničkog izraza
- Kompleksnost tematskih preokupacija
- Umjetnička zrelost u formi i sadržaju
Kratki sadržaj

Pjesma “Dušin šipak” predstavlja jedinstveno djelo iz zbirke “Ojađeno zvono” Tina Ujevića, objavljene 1933. godine u Zagrebu. Ova lirska kompozicija prikazuje duboku povezanost čovjeka s prirodom kroz intimni doživljaj lirskog subjekta.
Karakteristični elementi pjesme uključuju:
- Idiličan i nostalgičan ton koji prožima cijelu pjesmu
- Prikaz lirskog subjekta u harmoniji s prirodnim okruženjem
- Odmak od idealiziranog dječjeg svijeta
- Stanje blaženog mira umjesto uobičajenih tema samoće i očaja
Za razliku od drugih Ujevićevih djela koja često istražuju teme otuđenosti, “Dušin šipak” donosi osvježavajuću perspektivu spokoja i jedinstva s prirodom. Pjesnik koristi bogate slikovite opise mediteranskog pejzaža za stvaranje atmosfere mira i sklada.
Tematska struktura pjesme obuhvaća:
Aspekt | Opis |
---|---|
Glavni motiv | Povezanost čovjeka i prirode |
Atmosfera | Spokoj i harmonija |
Pristup | Intimistički i kontemplativan |
Stil | Bogat slikovitim opisima |
Kroz pjesničke slike prirode i intimne doživljaje lirskog subjekta, Ujević stvara atmosferu nostalgije za jednostavnijim životom. Prirodni elementi postaju sredstvo izražavanja dubokih emocionalnih stanja i duhovnih težnji.
Redoslijed događaja

“Dušin šipak” ne prati tradicionalni linearni redoslijed događaja karakterističan za prozu. Kao zbirka pjesama iz različitih Ujevićevih stvaralačkih razdoblja, djelo predstavlja antologijski presjek njegovog poetskog stvaralaštva.
Kronološki raspored pjesama organiziran je prema zbirkama:
- Hrvatska mlada lirika
- Pjesme s naglašenom impersonalnošću
- Dominacija slikovnih elemenata
- Rani period stvaralaštva
- Lelek sebra i Kolajna
- Stroga pjesnička forma
- Sonetna struktura
- Akcenatsko-silabički stih
- Teme: žena, ljubav, vjerski motivi
- Auto na korzu
- Prijelazno razdoblje
- Eksperimentiranje s formom
- Moderniji izraz
- Ojađeno zvono
- Zrelija faza stvaralaštva
- Kompleksnija tematika
- Spoj tradicionalnog i modernog
- Žedan kamen na studencu i Mamurluci i pobješnjela krava
- Kasna faza
- Složeniji pjesnički izraz
- Filozofska promišljanja
Pjesme neuvrštene u originalne zbirke dodane su prema izboru Tonka Maroevića, čime je upotpunjen pregled Ujevićevog stvaralaštva. Svaka zbirka donosi specifičan tematski fokus i stilske karakteristike koje odražavaju pjesnikov umjetnički razvoj.
Analiza likova

Zbirka pjesama “Dušin šipak” Tina Ujevića predstavlja lirsko djelo bez klasične narativne strukture i karakterizacije likova. Pjesme su izrazito subjektivne prirode i fokusiraju se na unutarnji svijet lirskog subjekta.
Glavni likovi
U “Dušinom šipku” ne postoje glavni likovi u tradicionalnom smislu pripovjedne književnosti. Lirski subjekt dominira pjesmama kao glas koji izražava osobne doživljaje, emocije i razmišljanja. Ovaj subjekt nije konkretna osoba već pjesnički konstrukt kroz koji Ujević artikulira svoja zapažanja o životu, ljubavi i prirodi.
Sporedni likovi
Zbirka ne sadrži sporedne likove karakteristične za prozna djela. Umjesto toga, pjesme sadrže reference na apstraktne pojmove, prirodne elemente i univerzalne teme:
- more kao simbol beskraja
- noć kao metafora samoće
- zvijezde kao simboli nedostižnosti
- vjetar kao predstavnik promjene
Odnosi između likova
- odnos lirskog subjekta prema prirodi
- vezu između duhovnog i materijalnog svijeta
- interakciju između unutarnjeg doživljaja i vanjskih pojava
- dijalog između prolaznosti i vječnosti
Stil i jezik djela
Tin Ujević u “Dušinom šipku” razvija prepoznatljiv stil koji se mijenja kroz različite stvaralačke faze. Njegov pjesnički izraz kreće se od stroge forme u ranijim zbirkama do eksperimentalnijih pristupa u kasnijim djelima.
Stilske figure i izražajna sredstva
Pjesnički izraz karakterizira bogata uporaba stilskih figura:
- Metafore povezane s prirodom i mediteranskim krajolikom
- Personifikacije prirodnih pojava i elemenata
- Simbolika kroz motive šipka, mora, zvijezda i vjetra
- Aliteracije i asonance u stvaranju zvučnih efekata
Narativne tehnike
Pjesničko pripovijedanje odlikuju sljedeći elementi:
- Izmjena perspektiva lirskog subjekta
- Slobodni stih u kasnijim zbirkama
- Sonetna forma u ranijim pjesmama
- Akcenatsko-silabički stih kao temelj versifikacije
Ton i atmosfera
- Rane zbirke: melankoličan i introspektivan ton
- Srednje razdoblje: duhovna i religiozna tematika
- Kasne zbirke: prihvaćanje novih pravaca
- Talijanski futurizam
- Njemački ekspresionizam
- Francuski nadrealizam
Razdoblje stvaralaštva | Dominantna forma | Glavni utjecaji |
---|---|---|
Rano | Sonet | Hrvatska mlada lirika |
Srednje | Slobodni stih | Lelek sebra, Kolajna |
Kasno | Eksperimentalna | Auto na korzu, Ojađeno zvono |
Simbolika i motivi
Ujevićeva zbirka “Dušin šipak” bogata je složenom simbolikom koja se manifestira kroz prirodne elemente i duboke emotivne motive. Pjesnik stvara jedinstvenu mrežu značenja povezujući vanjski svijet s unutarnjim stanjima duše.
Simboli u djelu
Najizraženiji simboli u “Dušinom šipku” nose višeslojno značenje:
- More: Predstavlja nepredvidljivost životnih okolnosti i vječnu borbu čovjeka s prirodnim silama
- Šipak: Simbolizira životnu snagu, duhovni rast i transformaciju duše kroz različita stanja
- Svjetlost i tama: Označavaju kontrast između vanjskog svijeta i unutarnjih previranja
- Zvijezde: Simboliziraju nedostižne ideale i težnju za duhovnim uzdizanjem
Motivi
Dominantni motivi prožimaju cijelo djelo:
- Podvojenost: Unutrašnji psihički mrak nasuprot vanjskom svjetlu
- Priroda: Mediteranski pejzaž kao odraz duševnih stanja
- Borba: Kontinuirano suočavanje s životnim izazovima
- Samoća: Intimni doživljaj svijeta i vlastite egzistencije
Alegorija i metafora
- Putovanje morem kao alegorija životnog puta
- Rast šipka kao metafora duhovnog sazrijevanja
- Prirodne pojave kao metafore emotivnih stanja:
- Oluja simbolizira unutarnje nemire
- Bonaca predstavlja trenutke mira i spokoja
- Vjetar odražava promjenjivost životnih okolnosti
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Tin Ujević stvarao je u burnom razdoblju hrvatske povijesti prve polovice 20. stoljeća. Njegovo književno djelovanje započelo je u vrijeme Austro-Ugarske Monarhije, a nastavilo se kroz period Kraljevine Jugoslavije. Politička previranja tog vremena značajno su utjecala na njegov pjesnički izraz i tematske preokupacije.
Boemski život obilježio je Ujevićevo stvaralaštvo u dvije najveće jugoslavenske kulturne sredine – Zagrebu i Beogradu. Njegov kontroverzni životni stil često je izazivao različite reakcije u javnosti, a njegova pojava u književnim krugovima nikad nije ostavljala ravnodušnim ni kritičare ni čitatelje.
Društveni položaj Ujevića karakterizirala je stalna izmještenost i osjećaj nepripadanja. U svakoj sredini doživljavan je kao outsider, što se reflektiralo u njegovoj poeziji kroz motive samoće i otuđenosti. Pjesnikov boemski život manifestirao se kroz:
- Česte promjene prebivališta između Zagreba i Beograda
- Intenzivno druženje s umjetnicima u kavanama
- Odbijanje konvencionalnog građanskog života
- Ekscentrično ponašanje i odijevanje
Kulturni kontekst “Dušinog šipka” obilježen je:
- Snažnim utjecajem europske moderne poezije
- Prožimanjem tradicionalnih i avangardnih elemenata
- Mediteranskim motivima i simbolima
- Spajanjem lokalnog i univerzalnog pjesničkog izraza
Godina | Događaj |
---|---|
1891 | Rođenje Tina Ujevića |
1933 | Objava zbirke “Ojađeno zvono” |
1955 | Pjesnikova smrt |
Interpretacija i kritički osvrt
Ujevićev “Dušin šipak” predstavlja iznimno kompleksno pjesničko djelo koje zahtijeva višeslojnu interpretaciju. Temeljni pjesnički izraz karakterizira spoj impersonalnosti i naglašene slikovitosti, posebno u pjesmama iz “Hrvatske mlade lirike”.
Ključni elementi interpretacije manifestiraju se kroz:
- Formalne karakteristike: stroga pjesnička forma s akcenatsko-silabičkim stihom
- Umjetnički pristup: dominacija soneta kao pjesničke forme
- Tematsku raznolikost: ljubav, patnja, vjerski motivi, domoljublje
- Stilska obilježja: spoj tradicionalnog i modernog izraza
Kritičari posebno ističu transformaciju Ujevićevog pjesničkog izraza kroz različite zbirke uvrštene u “Dušin šipak”. U ranijim zbirkama poput “Hrvatske mlade lirike” prevladava impersonalni ton, dok zbirke “Lelek sebra” i “Kolajna” donose značajan stilski zaokret prema osobnijem izrazu.
Zbirka | Dominantna obilježja |
---|---|
Hrvatska mlada lirika | Impersonalnost, slikovitost |
Lelek sebra | Stroga forma, religiozni motivi |
Kolajna | Sonetna forma, ljubavna tematika |
Auto na korzu | Modern izraz, urbani motivi |
Ojađeno zvono | Sinteza stilova, duhovnost |
Maroevićeva selekcija pjesama u “Dušinom šipku” naglašava evolutivni put Ujevićevog stvaralaštva, od ranih impersonalnih radova do zrelih djela prožetih dubokom duhovnošću i emotivnošću. Kritički osvrt na zbirku ukazuje na iznimnu vrijednost ovog kompendija u kontekstu hrvatske moderne poezije.
Vlastiti dojam i refleksija
Ujevićeva zbirka “Dušin šipak” ostavlja snažan dojam na čitatelja svojom umjetničkom kompleksnošću i emotivnom dubinom. Pjesnički izraz kroz različite zbirke pokazuje fascinantnu evoluciju – od stroge forme ranih djela do zrelijih ostvarenja prožetih duhovnošću.
Posebno je upečatljiva transformacija u zbirkama “Lelek sebra” i “Kolajna”. Sonetna forma i akcenatsko-silabički stih stvaraju muzikalnost koja podiže umjetnički doživljaj na višu razinu. Tematska preokupacija patnjom, ljubavlju i ženskim motivima daje zbirci univerzalnu dimenziju s kojom se čitatelj lako povezuje.
Značajni elementi koji ostavljaju najjači dojam:
- Impersonalnost i slikovitost “Hrvatske mlade lirike”
- Vjerski motivi i nostalgija za domovinom u “Leleku sebra”
- Urbani elementi i moderna atmosfera u “Auto na korzu”
Maroevićev odabir pjesama maestralno povezuje različite faze Ujevićevog stvaralaštva. Svaka pjesma doprinosi cjelovitom doživljaju zbirke kroz pažljivo odmjerenu ravnotežu tradicionalnih i modernih elemenata. Čitanje “Dušinog šipka” postaje putovanje kroz pjesnikovu umjetničku evoluciju – od početnih impersonalnih tonova do duboko proživljenih stihova kasnije faze.
Urbani elementi u “Auto na korzu” unose osvježavajući kontrast tradicionalnim motivima ranijih zbirki. Ova dinamika između ruralnog i urbanog dodatno obogaćuje čitateljski doživljaj. Pjesnikov boemski život i outsiderska pozicija jasno se ocrtavaju kroz stihove, dajući zbirci autentičan pečat iskrenosti i umjetničke beskompromisnosti.