Među najznačajnijim djelima hrvatske književnosti posebno mjesto zauzima novela “Dva smijeha” Antuna Gustava Matoša. Ova kratka priča na majstorski način predstavlja kontrast između dva različita svijeta kroz simboliku smijeha.
Dva smijeha” je pripovijetka koja istražuje društvene razlike i ljudsku prirodu kroz prizmu dva potpuno različita karaktera – bogataša i siromaha. Njihovi smijehovi postaju simboli koji otkrivaju dublje istine o društvenim klasama i ljudskoj prirodi.
U ovoj analizi otkrit ćemo složene slojeve Matoševe pripovjedačke vještine te način na koji je kroz jednostavnu scenu uspio prikazati kompleksnost ljudskih odnosa i društvenih nejednakosti. Njegov jedinstveni stil i sposobnost da kroz naizgled običnu situaciju progovori o univerzalnim temama čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književne baštine.
Uvod u lektiru
“Dva smijeha” predstavlja značajno djelo hrvatske književnosti koje kroz jednostavnu scenu otkriva složene društvene odnose. Pripovjetka se fokusira na sukob različitih društvenih slojeva kroz simboliku smijeha.
Autor
Antun Gustav Matoš (1873-1914) jedan je od najznačajnijih hrvatskih književnika moderne. Rođen u Tovarniku a obrazovan u Zagrebu, Matoš je razvio prepoznatljiv stil pisanja koji kombinira realističke opise s impresionističkim elementima. Radio je kao novinar u Beogradu Parizu Zagrebu što je značajno utjecalo na njegove književne teme. Njegova djela karakterizira oštra društvena kritika precizna karakterizacija likova iznimna stilska dotjeranost. Matoš je napisao brojne novele pjesme feljtone kritike, a “Dva smijeha” se smatra jednim od njegovih reprezentativnih proznih ostvarenja.
Žanr i književna vrsta
“Dva smijeha” pripada žanru novele, kratke prozne vrste koja se odlikuje sažetošću zbivanja i manjim brojem likova. Djelo sadrži elemente realizma u opisima društvenih prilika simbolizma u prikazu kontrasta između bogatih siromašnih. Književna struktura temelji se na:
- Linearnoj naraciji s jasnim zapletom
- Simboličkim elementima u karakterizaciji likova
- Društvenoj kritici kroz prizmu svakodnevne situacije
- Psihološkoj analizi protagonista
Matoš u ovoj noveli kombinira realistički pristup s modernističkim postupcima, stvarajući jedinstvenu književnu formu koja nadilazi tradicionalne žanrovske okvire.
Mjesto i vrijeme
Radnja novele “Dva smijeha” odvija se u Zagrebu krajem 19. stoljeća, u razdoblju kada je grad doživljavao značajne društvene promjene. Matošev Zagreb toga doba predstavlja pozornicu društvenih kontrasta između bogatih građanskih slojeva i siromašnog stanovništva.
Središnji događaj odvija se na gradskoj ulici, preciznije na jednom od zagrebačkih trgova koji služi kao simbolički prostor susreta različitih društvenih klasa. Ulica postaje mjesto gdje se sukobljavaju dva svijeta – svijet imućnih građana koji žive u raskošnim palačama gornjeg grada i svijet siromašnih stanovnika koji preživljavaju u skromnim četvrtima.
Vrijeme radnje smješteno je u jedan običan dan, vjerojatno tijekom kasne jeseni ili zime, što dodatno naglašava tmurnu atmosferu priče. Matoš namjerno bira svakodnevnu situaciju kako bi kroz nju prikazao dublje društvene probleme i klasne razlike koje su obilježavale Zagreb toga vremena.
Kroz prikaz specifičnog trenutka u kojem se susreću dva smijeha, autor stvara bezvremensku sliku društvene nepravde. Iako je radnja vremenski ograničena na svega nekoliko trenutaka, simbolika toga kratkog susreta nadilazi konkretno vrijeme i mjesto, postajući univerzalna kritika društvene nejednakosti.
Tema i ideja djela
“Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić istražuje kontraste ljudskog iskustva kroz prizmu fantastike i realizma. Djelo postavlja univerzalna pitanja o prirodi stvarnosti i mašte.
Glavna tema
Centralna tema djela fokusira se na dualnost ljudskog iskustva kroz metaforu smijeha. Škrinjarić suprotstavlja različite vrste smijeha kao simbole suprotnih životnih iskustava i emocionalnih stanja. Kroz nadrealne situacije i neobične susrete, autorica istražuje granice između stvarnog i imaginarnog svijeta. Njezin pristup temi karakterizira suptilno isprepletanje svakodnevice s elementima fantastike, stvarajući jedinstvenu perspektivu na ljudske odnose i društvene interakcije.
Sporedne teme
U djelu se pojavljuju višeslojne sporedne teme:
- Odnos stvarnosti i mašte: Autorica propituje granicu između realnog i imaginarnog svijeta
- Društveni odnosi: Kroz interakcije likova prikazuju se složeni međuljudski odnosi
- Emotivna stanja: Različiti oblici smijeha predstavljaju spektar ljudskih emocija
- Životne situacije: Svakodnevne scene dobivaju fantastičnu dimenziju
- Psihološki aspekti: Istraživanje unutarnjih svjetova likova kroz njihove reakcije
Ideja djela
Temeljna ideja “Dva smijeha” leži u prikazu kompleksnosti ljudskog iskustva kroz prizmu fantastike. Škrinjarić koristi smijeh kao metaforu za različite aspekte ljudske prirode, istražujući kako se isti događaj može doživjeti na potpuno različite načine. Autorica sugerira da stvarnost nije jednoznačna te da svako iskustvo nosi višestruka značenja ovisno o perspektivi promatrača.
- Smijeh: Predstavlja različite manifestacije ljudskog iskustva
- Dualnost: Simbolizira suprotnosti u ljudskoj prirodi
- Fantastični elementi: Služe kao most između stvarnog i zamišljenog
- Svakodnevne situacije: Transformiraju se u nadrealna iskustva
- Prostor i vrijeme: Često se isprepliću na neobične načine
Kompozicija djela
“Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić strukturirana je kroz pet ključnih kompozicijskih dijelova koji grade kompleksnu narativnu cjelinu. Svaki dio doprinosi razvoju radnje kroz isprepletanje realističnih i fantastičnih elemenata.
Uvod
Djelo započinje predstavljanjem dvaju kontrastnih svjetova – stvarnog i fantastičnog. Autorica uvodi čitatelja u priču kroz opis svakodnevne situacije koja postupno poprima neobične elemente. Glavni likovi se predstavljaju kroz njihove reakcije na različite vrste smijeha, dok se atmosfera gradi kroz suptilne naznake nadolazećih događaja. Uvodni dio postavlja temelj za razvoj dualnosti koja prožima cijelo djelo.
Zaplet
Radnja se razvija kroz seriju neočekivanih susreta i situacija gdje se isprepliću realni i fantastični elementi. Glavni zaplet formira se oko sukoba različitih vrsta smijeha koji simboliziraju suprotstavljena životna iskustva. Likovi se suočavaju s izazovima koji proizlaze iz sudara dvaju svjetova. Autorica gradi napetost kroz postupno otkrivanje značenja različitih vrsta smijeha te njihov utjecaj na živote likova.
Vrhunac
Kulminacija priče događa se u trenutku kada se dvije vrste smijeha direktno suočavaju. Ovaj intenzivan trenutak predstavlja vrhunac napetosti gdje se razotkrivaju prave prirode likova. Fantastični elementi dostižu svoj maksimum, stvarajući dramatičnu scenu koja mijenja perspektivu glavnih likova. Autorica majstorski koristi simboliku smijeha za prikaz dubljih životnih istina.
Rasplet
Nakon dramatičnog vrhunca slijedi postupno razrješenje konfliktnih situacija. Likovi počinju shvaćati značenje različitih vrsta smijeha te njihovu ulogu u vlastitim životima. Fantastični elementi se polako povlače, ostavljajući prostor za refleksiju nad doživljenim iskustvima. Autorica vješto povezuje sve narativne niti, stvarajući koherentnu cjelinu.
Zaključak
Završni dio djela donosi sintezu realnog i fantastičnog svijeta. Različite vrste smijeha pronalaze svoje mjesto u životu likova, pokazujući kako suprotnosti mogu koegzistirati. Autorica zaokružuje priču ostavljajući prostor za vlastitu interpretaciju značenja smijeha u ljudskom životu. Završne scene naglašavaju univerzalne poruke o važnosti prihvaćanja različitosti životnih iskustava.
Kratki sadržaj
Knjiga “Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić donosi poetičnu priču o kontrastu između velikog i malog smijeha. Veliki smijeh karakterizira njegova sklonost prostranim dvoranama i velikim okupljanjima, stvarajući dramatične trenutke u značajnim životnim događajima.
Mali smijeh, nasuprot tome, pronalazi svoje mjesto u svakodnevnim situacijama. Njegova moć očituje se u malim prostorima gdje pomaže ljudima nositi se s izazovima običnog dana – od padova na ulici do sitnih nezgoda u kućanstvu. Ovaj intimniji oblik smijeha djeluje poput nevidljivog prijatelja koji olakšava svakodnevne zadatke.
Kroz paralelno praćenje ova dva smijeha, autorica stvara živopisnu sliku njihovih različitih priroda i uloga. Veliki smijeh dominira svečanim trenucima i javnim okupljanjima, dok mali smijeh tiho pomaže pojedincima u privatnim trenutcima. Priča elegantno isprepliće njihove puteve, pokazujući kako svaki smijeh ima svoje jedinstveno mjesto u ljudskom iskustvu.
Narativna struktura djela gradi se oko kontrasta između ova dva smijeha, istražujući njihove različite manifestacije i utjecaje na ljude. Kroz niz situacija i susreta, autorica demonstrira kako oba smijeha igraju ključne uloge u održavanju ravnoteže između javnog i privatnog života, između velikih životnih trenutaka i malih svakodnevnih pobjeda.
Redoslijed događaja
Pripovijetka “Dva smijeha” razvija se kroz niz precizno strukturiranih događaja koji grade atmosferu društvenog kontrasta. Glavni događaji odvijaju se sljedećim redoslijedom:
- Početna scena na ulici
- Bogati građanin šeta gradskom ulicom
- Zimsko vrijeme stvara tmurnu atmosferu
- Prolaznici žure svojim poslom
- Prvi smijeh
- Bogataš se smije glasno prolazeći kraj siromaha
- Njegov smijeh odjekuje ulicom
- Ostali prolaznici okreću glave prema izvoru zvuka
- Reakcija siromaha
- Siromah stoji nepomično
- Promatra bogataša s distance
- Zadržava miran izraz lica
- Drugi smijeh
- Siromah uzvraća svojim smijehom
- Njegov smijeh zvuči drugačije od bogataševog
- Stvara se kontrast između dva različita smijeha
- Kulminacija
- Susret dva smijeha stvara napetost
- Atmosfera postaje teška
- Prolaznici postaju svjedoci simboličnog sukoba
Svaki od ovih događaja predstavlja gradaciju u razvoju središnjeg sukoba između dva društvena sloja. Kroz jednostavnu scenu susreta, autor gradi složenu sliku društvenih odnosa kasnog 19. stoljeća u Zagrebu. Redoslijed događaja prati prirodan tok od početne situacije do trenutka vrhunca, gdje se kroz simboliku smijeha otkrivaju dublje društvene tenzije.
Analiza likova
Likovi u djelu “Dva smijeha” predstavljaju različite društvene slojeve kroz njihove karakteristike i postupke. Svaki lik nosi simboličko značenje koje dodatno naglašava društvene kontraste i klasne razlike.
Glavni likovi
Dva centralna lika u djelu predstavljaju suprotne polove društvene ljestvice:
- Bogati građanin: Okarakteriziran je kao ohol i samozadovoljan lik koji svojim smijehom demonstrira nadmoć. Njegovo držanje i ponašanje odražavaju privilegirani društveni položaj. Nosi skupocjeno odijelo i hoda uspravno, što dodatno naglašava njegov društveni status.
- Siromašni promatrač: Predstavlja potlačeni sloj društva. Njegov smijeh je drugačije prirode – gorak i pun ironije. Kroz njegovu perspektivu čitatelj dobiva uvid u društvenu nepravdu i klasnu nejednakost. Njegove reakcije otkrivaju duboku ogorčenost prema društvenom poretku.
Sporedni likovi
Sporedni likovi u djelu služe kao pozadina koja dodatno naglašava društveni kontrast između glavnih likova:
- Prolaznici: Predstavljaju širu društvenu sliku i svjedoče susretu dva različita svijeta. Njihove reakcije variraju od ravnodušnosti do znatiželje.
- Trgovci i obrtnici: Pojavljuju se u pozadini scene, simbolizirajući radničku klasu koja se nalazi između dva ekstremna društvena položaja.
Odnosi između likova
Interakcija između likova temelji se na sljedećim elementima:
- Društvena napetost: Odnos između bogatog građanina i siromaha obilježen je neizrečenim antagonizmom koji kulminira kroz njihove različite smijehove.
- Klasna distanca: Fizička udaljenost između likova simbolizira društvenu podjelu. Bogataš i siromah nikada ne dolaze u izravan kontakt, komunicirajući samo kroz smijeh.
- Simbolička interakcija: Smijeh postaje sredstvo komunikacije i sukoba, gdje svaki lik kroz svoj smijeh izražava svoj društveni položaj i stav prema drugome.
Stil i jezik djela
Sunčana Škrinjarić u djelu “Dva smijeha” koristi jednostavan i prirodan stil pisanja koji stvara neposrednu vezu s čitateljem. Jezik djela odlikuje se pristupačnošću i jasnoćom izraza, omogućujući čitateljima svih uzrasta lako praćenje radnje.
Stilske figure i izražajna sredstva
Alegorija predstavlja dominantno stilsko sredstvo kroz personifikaciju velikog i malog smijeha kao glavnih nositelja radnje. Veliki smijeh utjelovljuje grandiozne trenutke života poput svečanosti i proslava, dok mali smijeh simbolizira svakodnevne radosti. Metafore se pojavljuju u opisima prirode i atmosfere, stvarajući živopisne slike poput “kristalnog jutra” i “zamagljenog sutona”. Autorica koristi kontrast kao ključno izražajno sredstvo u suprotstavljanju karakteristika dvaju različitih vrsta smijeha, naglašavajući njihove suprotnosti kroz mjesto pojavljivanja, intenzitet i učinak na okolinu.
Narativne tehnike
Pripovjedačka struktura temelji se na paralelnom praćenju velikog i malog smijeha kroz niz povezanih epizoda. Naracija se izmjenjuje između opisnih dijelova koji grade atmosferu i dijaloga koji pokreću radnju. Autorica koristi tehniku unutarnjeg monologa za prikaz razmišljanja i osjećaja likova, posebno u trenucima njihove interakcije sa smijehom. Vremenska linija priče teče kronološki, s povremenim retrospektivnim elementima koji produbljuju karakterizaciju likova.
Ton i atmosfera
Atmosfera djela varira između vedre i sjetne, prateći promjene u manifestacijama različitih vrsta smijeha. Ton pripovijedanja održava ravnotežu između ozbiljnosti i razigranosti, stvarajući prostor za dublje promišljanje o prirodi sreće i zadovoljstva. Autorica gradi intimnu atmosferu kroz detaljne opise svakodnevnih situacija i emocionalnih stanja likova. Posebna pozornost posvećena je stvaranju ugođaja koji odražava kontrast između javnih prostora velikog smijeha i intimnih kutaka malog smijeha.
Simbolika i motivi
Simbolika i motivi u noveli “Dva smijeha” grade se oko centralnog kontrasta između dva različita smijeha koji predstavljaju društvene razlike i ljudske sudbine. Kroz pomno odabrane simbole i motive, djelo stvara složenu mrežu značenja koja nadilazi jednostavnu priču.
Simboli u djelu
Smijeh predstavlja središnji simbol djela koji se manifestira u dva oblika. Prvi smijeh, smijeh bogataša, simbolizira aroganciju privilegiranih slojeva društva i njihovu odvojenost od stvarnosti siromašnih. Drugi smijeh, onaj siromaha, simbolizira gorčinu i revolt potlačenih. Zimsko okruženje dodatno naglašava simboliku kroz hladnoću koja predstavlja društvenu ravnodušnost i otuđenost među klasama. Gradska ulica funkcionira kao simbol društvenog prostora gdje se različiti slojevi društva susreću i sukobljavaju, stvarajući mikrokozmos društvenih odnosa.
Motivi
Glavni motiv djela je društvena nejednakost koja se manifestira kroz različite oblike smijeha. Motiv kontrasta pojavljuje se u više oblika: bogati-siromašni, toplo-hladno, unutra-vani. Ponavljajući motiv zime naglašava bezosjećajnost društva i hladnoću međuljudskih odnosa. Motiv prolaznosti vremena očituje se kroz trenutačnost smijeha koji nestaje u zimskom zraku. Motiv društvene nepravde proteže se kroz cijelo djelo, stvarajući napetost između privilegiranih i marginaliziranih skupina.
Alegorija i metafora
Cijela novela funkcionira kao alegorija društvenih odnosa u kojima smijeh postaje metafora za različite životne pozicije i društvene statuse. Metafora zimskog dana služi kao slika društvene stvarnosti gdje toplina predstavlja privilegije bogatih, a hladnoća surovost života siromašnih. Bogataš koji se smije predstavlja metaforu društvene elite odvojene od stvarnosti običnih ljudi. Siromahov smijeh metaforički prikazuje otpor potlačenih prema nepravednom društvenom poretku. Kroz ove alegorijske elemente, djelo stvara složenu sliku društvenih odnosa i klasnih razlika.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić ne vezuje se uz specifičan povijesni period ili događaj, već se fokusira na univerzalne teme ljudskog iskustva. Priča transcendira vremenske okvire kroz istraživanje fundamentalne uloge smijeha u društvu.
Društveni kontekst djela manifestira se kroz dualnost između velikog i malog smijeha. Veliki smijeh reprezentira javnu sferu života – velike dvorane, značajne događaje i masovna okupljanja. Njegovi odjeci pronalaze dom u prostranim prostorima poput kazališta, koncertnih dvorana i svečanih prijema.
Mali smijeh, nasuprot tome, predstavlja intimnu sferu ljudskog postojanja. Javlja se u svakodnevnim situacijama: za obiteljskim stolom, u razgovoru s prijateljima ili tijekom običnih životnih trenutaka. Njegova snaga leži u sposobnosti stvaranja toplih i bliskih veza među ljudima.
Kulturološka dimenzija djela očituje se kroz univerzalno razumijevanje smijeha kao poveznice među ljudima. Autorica prikazuje smijeh kao kulturni fenomen koji nadilazi društvene barijere i povezuje različite sfere života:
- Veliki smijeh odražava formalne kulturne običaje i društvene norme
- Mali smijeh predstavlja spontanu, autentičnu ekspresiju ljudske radosti
- Interakcija između ova dva smijeha simbolizira dinamiku između javnog i privatnog života
Kroz prikaz kontrasta između velikog i malog smijeha, Škrinjarić stvara alegoriju koja osvjetljava složene društvene odnose i različite manifestacije ljudske sreće u formalnim i neformalnim kontekstima.
Interpretacija i kritički osvrt
“Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić donosi pronicljivu analizu dualnosti ljudskog iskustva kroz alegorijski prikaz velikog i malog smijeha. Veliki smijeh egzistira u prostranim dvoranama te javnim događajima, demonstrirajući svoju grandioznost kroz teatralne manifestacije. Mali smijeh penetrira u intimne sfere svakodnevice, stvarajući suptilne trenutke radosti u običnim situacijama.
Škrinjarić kroz lik djevojčice Mine razotkriva kompleksnost međuljudskih odnosa. Mina, karakterizirana svojom upornom negacijom “Neću”, postaje katalizator za širu društvenu reakciju. Njezino ponašanje izaziva domino efekt, pretvarajući se u kolektivni fenomen koji zrcali društvene obrasce komunikacije.
Posebnost interpretativnog pristupa očituje se u načinu na koji autorica suprotstavlja dva tipa smijeha:
- Veliki smijeh karakterizira:
- Povezanost s javnim prostorima
- Prisutnost na značajnim događajima
- Teatralna priroda manifestacije
- Mali smijeh odlikuje:
- Intimnost trenutka
- Svakodnevna prisutnost
- Suptilnost izraza
Kritički osvrt na djelo otkriva slojevitost autoričine poruke o važnosti prepoznavanja vrijednosti različitih oblika životne radosti. Kroz preciznu karakterizaciju likova tekst demonstrira kako svaki tip smijeha pronalazi svoje autentično mjesto u ljudskom iskustvu. Alegorijski prikaz smijeha služi kao sredstvo za istraživanje društvenih odnosa te intimnih ljudskih stanja.
Škrinjarićin narativni pristup kombinira elemente fantastike s realističnim opisima, stvarajući jedinstvenu perspektivu na svakodnevne situacije. Tekst balansira između poetičnih opisa te konkretnih događaja, održavajući dinamičnu ravnotežu između imaginarnog te stvarnog svijeta.
Vlastiti dojam i refleksija
Kroz stranice “Dva smijeha” Sunčane Škrinjarić čitatelj otkriva jedinstvenu perspektivu o vrijednosti malih trenutaka sreće. Autoričin pristup temi smijeha stvara intimnu atmosferu koja potiče na promišljanje o svakodnevnim radostima života. Mali smijeh pronalazi svoje mjesto u naizgled beznačajnim trenucima poput tatinog šešira na vjetru ili ptičjeg cvrkuta u ranim jutarnjim satima.
Priče se odlikuju sposobnošću stvaranja živopisnih slika koje ostaju u sjećanju dugo nakon čitanja. Elementi fantastike isprepliću se s realističnim prikazima svakodnevice, stvarajući uravnoteženu cjelinu koja privlači čitatelje različitih uzrasta. Autorica vješto balansira između dječje neposrednosti i dublje životne mudrosti.
Posebno se ističe način na koji Škrinjarić gradi kontrast između velikog i malog smijeha. Veliki smijeh odjekuje u prostranim dvoranama kazališta i cirkusa, dok mali smijeh živi u trenucima dijeljenja poljupca prolaznicima ili branja cvijeća za tužne majke. Ovaj kontrast naglašava univerzalnu poruku o važnosti prepoznavanja ljepote u običnim trenucima života.
Pripovjedački stil Sunčane Škrinjarić odlikuje se jednostavnošću izraza koja ne umanjuje dubinu poruke. Jezik djela ostaje pristupačan mladim čitateljima, istovremeno nudeći slojevitost značenja koja omogućuje različite interpretacije. Autorica uspješno stvara prostor za osobnu refleksiju čitatelja o prirodi sreće i zadovoljstva u vlastitom životu.
