Eli! Eli! Lama Azâvtani?! Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Miroslav Krležin “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske ekspresionističke književnosti. Ova poema, objavljena 1922. godine, duboko zadire u poslijeratnu stvarnost i duhovnu krizu modernoga čovjeka.

“Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” je ekspresionistička poema koja tematizira osjećaj napuštenosti i očaja modernog čovjeka. Kroz biblijski motiv Kristovog vapaja na križu, Krleža progovara o univerzalnoj ljudskoj patnji i duhovnom nemiru u poslijeratnom svijetu.

Kroz snažne pjesničke slike i emotivno nabijen izraz, Krleža stvara djelo koje i danas postavlja temeljna pitanja o smislu ljudske egzistencije. Njegov jedinstveni pristup biblijskoj tematici i ekspresionistički izraz čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književne baštine.

Uvod u lektiru

Poema “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske ekspresionističke književnosti koja progovara o dubokoj duhovnoj krizi čovjeka nakon Prvog svjetskog rata.

Autor

Miroslav Krleža (1893-1981) napisao je ovu poemu 1922. godine, u razdoblju svog intenzivnog stvaralaštva. Kao jedan od najistaknutijih hrvatskih književnika 20. stoljeća, Krleža je poznat po svojoj beskompromisnoj kritici društva i dubokom promišljanju ljudske egzistencije. Njegovo bogato književno iskustvo uključuje:

• Ratnu liriku (“Pan” 1917)
• Dramska djela (“Kraljevo” 1918)
• Prozna ostvarenja (“Hrvatski bog Mars” 1922)

Žanr i književna vrsta

“Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” pripada ekspresionističkoj poemi s elementima:

• Biblijskog interteksta
• Lirsko-dramskog izraza
• Slobodnog stiha
• Avangardne poetike

Književna struktura djela odlikuje se:

Krleža koristi formu poeme kako bi povezao lirski izraz s narativnim elementima, stvarajući složenu umjetničku cjelinu koja nadilazi tradicionalne žanrovske okvire.

Mjesto i vrijeme

Silvije Strahimir Kranjčević napisao je pjesmu “Eli Eli Lama Azâvtani?!” tijekom svog kreativnog razdoblja između 1883. i 1903. godine. Točna lokacija nastanka pjesme nije dokumentirana, no povezuje se s njegovim boravkom u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini.

Prostorni kontekst pjesme veže se uz nekoliko ključnih lokacija:

• Senj kao pjesnikovo rodno mjesto
• Sarajevo gdje je proveo značajan dio života
• Bosna i Hercegovina gdje je radio kao učitelj

Vremenski okvir stvaralaštva obuhvaća:

Pjesma nastaje u vrijeme Kranjčevićevog najplodnijeg stvaralačkog perioda, obilježenog snažnim životnim i profesionalnim izazovima u Bosni i Hercegovini. Taj period njegovog života karakterizira intenzivno promišljanje egzistencijalnih tema koje se jasno očituju u samoj pjesmi.

Tema i ideja djela

“Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” predstavlja duboku egzistencijalnu analizu smisla Kristove žrtve i njenog utjecaja na ljudsko društvo. Sam naslov, preuzet iz biblijske scene raspeća, postavlja temeljno pitanje o božanskoj napuštenosti koje se proteže kroz cijelo djelo.

Glavna tema

Središnja tema djela fokusira se na preispitivanje smisla Kristove žrtve u kontekstu ljudskog društva koje nije uspjelo ostvariti ideale za koje se žrtvovao. Kranjčević kroz pjesmu izražava duboku sumnju u opravdanost božanske žrtve pred ljudskom nezahvalnošću i nerazumijevanjem.

Sporedne teme

• Egzistencijalna pitanja – problematizira se položaj čovjeka u svijetu i smisao njegova postojanja
• Društvena kritika – oštro se osuđuje ljudska nesposobnost ostvarivanja ideala bratstva i slobode
• Povijesna perspektiva – prikazuje se povijest kao niz sramotnih događaja koji potvrđuju ljudsku grešnost
• Duhovni skepticizam – preispituje se odnos između božanskog i ljudskog kroz prizmu razočaranja

Ideja djela

Središnja ideja djela leži u kritičkom sagledavanju odnosa između božanske žrtve i ljudske prirode. Kranjčević sugerira da je Kristova žrtva ostala neshvaćena i neiskorištena zbog ljudske nesposobnosti da cijeni njenu vrijednost i živi prema njenim idealima.

Motivi i simboli povezani s temom

Kompozicija djela

Kompozicija pjesme “Eli Eli Lama Azâvtani?!” strukturirana je kroz pet ključnih dijelova koji grade dramsku napetost djela. Svaki dio pridonosi razvoju osnovne teme o preispitivanju smisla Kristove žrtve i ljudske nezahvalnosti.

Uvod

Pjesma započinje izravnim citatom iz Novog zavjeta “Eli Eli Lama Azâvtani?!” (Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?). Ovaj vapaj s križa postavlja temeljni motiv djela te uvodi čitatelja u složenu problematiku odnosa između božanske žrtve i ljudske prirode. Biblijski citat stvara snažan emotivni naboj koji se proteže kroz cijelu pjesmu.

Zaplet

Središnji dio pjesme razvija se kroz niz misaonih i egzistencijalnih motiva:

• Preispitivanje vrijednosti Kristove žrtve
• Kritika ljudskog nerazumijevanja božanske patnje
• Prikaz prolaska vremena bez duhovnog napretka društva

Pjesnik gradi napetost postupnim otkrivanjem dubine ljudske nezahvalnosti prema uzvišenoj žrtvi.

Vrhunac

Kulminacija pjesme nastupa kroz intenzivnu kritiku ljudske prirode. Pjesnik izražava najdublju ogorčenost zbog:

• Ljudske ravnodušnosti prema Kristovoj žrtvi
• Izostanka moralnog napretka društva
• Ponavljanja istih grešaka kroz povijest

Rasplet

Nakon vrhunca slijedi postupno smirivanje intenziteta kroz:

• Refleksiju o uzaludnosti božanske intervencije
• Prihvaćanje ljudske nesavršenosti
• Rezignaciju nad nepromjenjivošću ljudske prirode

Zaključak

• Tragičnoj distanci između božanskog ideala i ljudske stvarnosti
• Vječnom ponavljanju povijesnih obrazaca
• Nepremostivom jazu između žrtve i njenog smisla

Kratki sadržaj

“Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” Silvije Strahimira Kranjčevića predstavlja duboku refleksiju o uzaludnosti Kristove žrtve kroz viziju mračne ljudske povijesti. Središnji narativ pjesme razvija se kroz nekoliko ključnih slika koje stvaraju snažan kontrast između božanske žrtve i ljudske nezahvalnosti.

Pjesnički subjekt promatra ljudsku povijest kao neprekidni niz okrutnosti, sebičnosti i nepravde. Kroz intenzivne pjesničke slike prikazuje kako ljudi vode ratove, pljačkaju i čine zlodjela, često pod krinkom religije i u ime Boga. Kristova žrtva se u tom kontekstu prikazuje kao uzaludna – ljudi su toliko ogrezli u grijehu da ih ni sam Božji Sin ne može iskupiti.

Kranjčević kroz pjesmu gradi snažnu kritiku društva kroz sljedeće elemente:

• Prikaz ljudske povijesti ispunjene ratovima i patnjom
• Ironični osvrt na religijske institucije koje zloupotrebljavaju Kristovu žrtvu
• Naglašavanje ljudske sebičnosti i nespremnosti za promjenu
• Preispitivanje smisla božanske intervencije u svijetu punom zla

Struktura pjesme temelji se na biblijskom motivu Kristovog vapaja na križu, koji pjesnik koristi kao polazište za širu društvenu kritiku. Kroz pjesničke slike koje grade atmosferu beznađa i razočaranja, autor naglašava jaz između uzvišenih ideala i surove stvarnosti ljudskog postojanja.

Redoslijed događaja

Tijek događaja u pjesmi “Eli Eli Lama Azâvtani?!” Silvija Strahimira Kranjčevića razvija se kroz nekoliko ključnih trenutaka koji grade dramsku napetost djela:

1. Početna scena na Golgoti

• Pjesma započinje izravnim citatom Kristovih riječi
• Uvodi centralni motiv napuštenosti i božanske patnje
• Postavlja biblijsku podlogu za daljnju naraciju

1. Prikaz Kristove žrtve

• Opisuje fizičku dimenziju stradanja na križu
• Naglašava prolivenu krv kao simbol žrtve
• Ističe zaustavljanje srca kao konačni čin žrtvovanja

1. Posljedice žrtve

• Iznosi gorku spoznaju o izostanku plodova žrtve
• Prikazuje kontinuitet ljudske nezahvalnosti
• Naglašava uzaludnost božanske intervencije

Kroz ove događaje Kranjčević gradi snažnu kritiku društva koje nije uspjelo prepoznati vrijednost božanske žrtve. Pjesnička perspektiva se kreće od konkretnog povijesnog događaja prema univerzalnoj ljudskoj drami nerazumijevanja božanskog.

Analiza likova

Pjesma “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” kroz svoje likove prikazuje duboku duhovnu i egzistencijalnu dramu. Kranjčević koristi biblijske figure kao nositelje univerzalnih ljudskih pitanja i dilema.

Glavni likovi

Krist dominira pjesmom kao centralni lik čiji vapaj “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” predstavlja kulminaciju njegove patnje na križu. Njegova figura simbolizira:

• Žrtvu koja ostaje neshvaćena kroz povijest
• Božansku prisutnost suočenu s ljudskom ravnodušnošću
• Simbol ideala koji ljudi nisu uspjeli slijediti

Bog se pojavljuje kao distancirani lik čija šutnja naglašava dramatičnost situacije. Njegova uloga očituje se kroz:

• Odsutnost direktnog odgovora na Kristov vapaj
• Paradoks božanske sveprisutnosti i prividne napuštenosti
• Simbol transcendentalne distance između božanskog i ljudskog

Sporedni likovi

Ljudski rod predstavljen je kao kolektivni lik koji svojom poviješću potvrđuje uzaludnost Kristove žrtve:

• Ratnici koji nastavljaju prolijevati krv
• Vjernici koji ne razumiju suštinu žrtve
• Povijesne figure koje ponavljaju iste greške

Odnosi između likova

Dinamika odnosa između likova gradi se na nekoliko razina:

• Dubokim nesporazumima između božanskog i ljudskog
• Tragičnom distancom između ideala i stvarnosti
• Nepremostivim jazom između žrtve i njenog smisla

Stil i jezik djela

Pjesnički izraz u “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” karakterizira bogata upotreba biblijskih motiva i simbolike. Kranjčevićev prepoznatljiv stil odlikuje se složenim jezičnim izrazom koji spaja tradiciju i modernost.

Stilske figure i izražajna sredstva

Kranjčević gradi pjesnički svijet kroz brojne stilske figure:

• Metafore i alegorije vezane uz biblijske motive
• Antiteze koje naglašavaju kontrast između božanskog i ljudskog
• Gradacije u prikazu ljudske patnje
• Ironiju u odnosu prema religijskim institucijama
• Simbole poput križa, krvi i Golgote

Narativne tehnike

Pjesnik koristi nekoliko ključnih narativnih postupaka:

• Izmjenu perspektiva između promatrača i sudionika
• Dramske dijaloge i monologe
• Retrospektivno pripovijedanje
• Unutarnji monolog lirskog subjekta
• Biblijske citate kao okosnice naracije

Ton i atmosfera

Pjesma stvara mračnu i sumornu atmosferu kroz:

• Pesimističan ton u prikazu ljudske prirode
• Osjećaj beznađa i razočaranja
• Dramatičnu napetost između božanskog i ljudskog
• Emotivnu zasićenost biblijskim motivima
• Kritički odnos prema društvenim pojavama

Simbolika i motivi

Pjesma “Eli Eli Lama Azâvtani?!” Silvije Strahimir Kranjčevića predstavlja bogatu riznicu simbolike i motiva koji se isprepliću kroz biblijske reference i društvenu kritiku. Pjesnik koristi složene simboličke strukture kako bi izrazio duboku duhovnu krizu i preispitivanje smisla božanske žrtve.

Simboli u djelu

• Golgota predstavlja središnji simbol pjesme koji označava mjesto raspeća i patnje. Kranjčević ju koristi kao metaforu za sva stratišta kroz ljudsku povijest gdje se ponavlja obrazac žrtvovanja i stradanja.
• Kristov vapaj (“Eli Eli Lama Azâvtani?”) simbolizira vrhunac napuštenosti i očaja. Ovaj biblijski citat postavlja temelj za pjesnikovo preispitivanje odnosa između božanskog i ljudskog.
• Betlehem i Maslinska gora funkcioniraju kao simboli početka i kraja Kristovog zemaljskog puta. Pjesnik ih koristi za naglašavanje kontrasta između nade i razočaranja.

Motivi

• Žrtva se pojavljuje kao dominantan motiv kroz prikaz Kristovog stradanja
• Patnja se manifestira kroz opis fizičke i duhovne boli
• Ljudska povijest prikazana kroz prizmu ratova i sukoba
• Božanska intervencija i njezina prividna uzaludnost
• Duhovna kriza modernog čovjeka

Alegorija i metafora

• Povijest ljudskog roda alegorijski predstavlja neprekinuti lanac nasilja
• Kristova žrtva metaforički označava uzaludnost plemenitih ideala
• Gašenje srca metaforizira umiranje duhovnih vrijednosti
• Prolivena krv simbolizira kontinuitet ljudske destruktivnosti

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Kranjčevićeva pjesma “Eli Eli Lama Azâvtani?!” nastala je u turbulentnom razdoblju hrvatske povijesti, između 1883. i 1903. godine. Austro-Ugarska monarhija tada je čvrsto držala kontrolu nad hrvatskim teritorijem, a posebno težak period predstavljala je vladavina bana Khuen-Héderváryja.

Političke prilike

Khuenova vladavina obilježila je period snažne mađarizacije hrvatskog društva:

• Gušenje političkih sloboda
• Ograničavanje hrvatske autonomije
• Kontrola medija i javnog života
• Progon političkih neistomišljenika

Društvene okolnosti

Društveni kontekst pjesme odražava duboke probleme tadašnjeg hrvatskog društva:

Kranjčević kroz biblijsku metaforu progovara o gorućim problemima svog vremena. Njegov pjesnički izraz sublimira kolektivno iskustvo potlačenosti hrvatskog naroda, koristeći univerzalne motive patnje i žrtve kao sredstvo društvene kritike. Alegorijska poveznica između Kristove muke i stradanja hrvatskog naroda postaje snažno sredstvo umjetničkog izražavanja političkog protesta.

Kulturni okvir

Književno stvaralaštvo tog perioda karakteriziraju:

• Snažan utjecaj realizma
• Prodor modernističkih tendencija
• Razvoj kritičke misli
• Jačanje nacionalne književnosti

Kranjčevićev pjesnički opus tako postaje ogledalo složenih društveno-političkih prilika kasnog 19. stoljeća, kombinirajući tradicionalne vjerske motive s aktualnom društvenom kritikom.

Interpretacija i kritički osvrt

Kranjčevićeva pjesma “Eli Eli Lama Azâvtani?!” donosi višeslojnu interpretaciju kroz tri ključne dimenzije:

Biblijski motivi i simbolika

• Naslov pjesme preuzet iz Kristovih posljednjih riječi na križu služi kao metafora opće ljudske napuštenosti
• Golgota predstavlja univerzalni simbol patnje i žrtvovanja
• Kristova žrtva interpretirana je kao uzaludni pokušaj spasenja čovječanstva
• Krv simbolizira propadanje ideala dok križ predstavlja teret božanske žrtve

Društvena kritika i pesimizam

• Središnja kritika usmjerena je na ljudsku nezahvalnost prema božanskoj žrtvi
• Pjesnik prikazuje društvo koje nije sposobno cijeniti uzvišene ideale
• Povijest se tumači kao niz ratova i zlodijela počinjenih u ime religije
• Ljudska sebičnost i okrutnost prikazane su kao nepromjenjive konstante

Filozofska dimenzija

• Pjesma propituje smisao božanske intervencije u svijetu
• Naglašava kontrast između božanskih ideala i ljudske stvarnosti
• Izražava duboku sumnju u mogućnost duhovnog napretka čovječanstva
• Postavlja temeljna egzistencijalna pitanja o smislu žrtve i patnje

Kritički osvrti naglašavaju kako Kranjčević kroz biblijsku metaforu progovara o:

• Univerzalnim ljudskim pitanjima
• Društvenim nepravdama svog vremena
• Duhovnoj krizi modernog čovjeka
• Pesimističnoj viziji budućnosti ljudskog roda

Ova interpretacija pokazuje kako pjesma nadilazi tradicionalno religijsko tumačenje i prerasta u univerzalnu kritiku ljudske prirode i društva.

Vlastiti dojam i refleksija

Kranjčevićeva pjesma “Eli! Eli! Lama Azâvtani?!” ostavlja snažan dojam kroz svoju beskompromisnu kritiku ljudskog društva i dubokih egzistencijalnih pitanja. Pjesnička slika Krista na križu stvara emotivnu težinu koja prožima cijelo djelo, dok Kranjčevićev izbor riječi podcrtava ogorčenost nad ljudskom prirodom.

Ključni elementi koji ostavljaju najsnažniji dojam:

• Dramska napetost izrasta kroz kontrast između uzvišene žrtve i ljudske ravnodušnosti
• Pjesnička slikovitost stvara živopisne prizore koji se urezuju u pamćenje
• Egzistencijalna pitanja potiču na dublje promišljanje o smislu života i patnje

Posebno upečatljiv aspekt pjesme leži u njenoj aktualnosti. Kranjčevićeva kritika ljudske prirode i društvenih institucija ostaje relevantna i danas, što pokazuje tablični prikaz ključnih paralela:

Snaga pjesničkog izraza očituje se kroz dinamičnu izmjenu emotivnih stanja – od tuge preko ljutnje do rezignacije. Kranjčević majstorski gradi atmosferu koja čitatelja ne ostavlja ravnodušnim, već ga prisiljava na preispitivanje vlastitih uvjerenja i postupaka.