Hamlet, remek-djelo Williama Shakespearea, predstavlja jednu od najznačajnijih tragedija u povijesti književnosti. Ova bezvremenski aktualna drama istražuje složene teme osvete, ludila, moralne dileme i političke intrige kroz sudbinu mladog danskog princa.
U srži ove tragične priče nalazi se Hamlet, danski kraljević koji otkriva da je njegov stric Klaudije ubio njegova oca kako bi se domogao prijestolja i oženio Hamletovu majku Gertrudu. Ova spoznaja pokreće lavinu događaja koji će zauvijek promijeniti dansko kraljevstvo.
Od svoje praizvedbe početkom 17. stoljeća pa do danas, Hamlet ostaje nezaobilazno djelo svjetske književnosti koje mlade čitatelje uvodi u svijet dubokih filozofskih promišljanja i kompleksnih međuljudskih odnosa. Njegova univerzalna tematika i psihološka dubina čine ga jednako relevantnim za suvremenog čitatelja kao i prije četiri stoljeća.
Uvod u lektiru
Shakespeareova tragedija “Hamlet” predstavlja jedno od najznačajnijih djela svjetske književnosti koje istražuje složene teme osvete, morala i političkih intriga.
Autor
William Shakespeare, engleski dramatičar i pjesnik, rođen je 1564. godine u Stratford-upon-Avonu. Razdoblje njegovog stvaralaštva proteže se od 1589. do 1613. godine, tijekom kojeg je napisao 37 drama, 154 soneta i nekoliko narativnih poema. Shakespeare se istaknuo kao član kazališne družine “Lord Chamberlain’s Men” koja je kasnije postala “The King’s Men”. Njegovo bogato književno naslijeđe uključuje brojne tragedije (Macbeth, Kralj Lear, Otelo), komedije (San ljetne noći, Romeo i Julija) i povijesne drame (Henrik V, Rikard III).
Žanr i književna vrsta
- Tragičnog junaka plemenitog podrijetla
- Složenu psihološku karakterizaciju likova
- Dramske monologe koji otkrivaju unutarnje sukobe
- Motive nadnaravnog (duh Hamletovog oca)
- Isprepletanje visokog i niskog stila
- Kombinaciju proze i blank verse-a (nerimovanog jampskog pentametra)
Mjesto i vrijeme
Shakespeareova tragedija “Hamlet” smještena je u srednjovjekovni dvorac Kronborg u danskom gradu Helsingöru, poznatom i kao Elsinor. Monumentalni dvorac služi kao savršena pozornica za mračnu priču o izdaji i osveti, stvarajući atmosferu koja pojačava napetost dramske radnje.
Radnja se odvija tijekom 15. ili 16. stoljeća, u razdoblju kada je Danska bila značajna sjeverna sila. Dvorac Kronborg, impozantna građevina na obali tjesnaca Öresund, predstavlja središte političke moći i dvorskih intriga. Njegovi masivni zidovi skrivaju tajne ubojstva kralja Hamleta i kasnije osvete njegovog sina.
Važno je istaknuti da Shakespeare kombinira elemente stvarnog mjesta (Kronborg) s fiktivnim elementima radnje, stvarajući jedinstveni svijet koji odražava složenost ljudskih odnosa i političkih previranja srednjovjekovnog dvora. Mračni hodnici, kule i dvorane dvorca postaju svjedoci Hamletove unutarnje borbe i tragičnih događaja koji slijede.
| Lokacija | Period | Povijesni kontekst |
|---|---|---|
| Dvorac Kronborg, Helsingör | 15.-16. stoljeće | Srednjovjekovna Danska |
Tema i ideja djela
“Hamlet” istražuje univerzalne teme pravde, osvete i moralne odgovornosti kroz kompleksnu priču o danskom princu. Shakespeareovo remek-djelo postavlja temeljna pitanja o ljudskoj prirodi, vlasti i moralnim dilemama.
Glavna tema
Središnja tema “Hamleta” je osveta mladog princa koji otkriva da mu je stric Klaudije ubio oca i oženio njegovu majku Gertrudu. Hamletova unutarnja borba između dužnosti osvete i moralnih dilema pokreće glavnu radnju drame. Kroz njegovo oklijevanje i propitivanje vlastitih postupaka, Shakespeare istražuje složenost ljudske psihe i težinu donošenja odluka u ekstremnim okolnostima.
Sporedne teme
Drama se bavi nizom međusobno povezanih tema:
- Izdaja i nepovjerenje prožimaju odnose među likovima
- Moralna korupcija i borba za političku moć na danskom dvoru
- Mentalno zdravlje i granica između stvarnog i glumljenog ludila
- Ljubav i njezino žrtvovanje zbog viših ciljeva
- Odnos između roditelja i djece
- Sukob između dužnosti i osobnih želja
Motivi i simboli povezani s temom
- Duh Hamletovog oca simbolizira pravdu i osvetu
- Ofelija i njezino cvijeće predstavljaju nevinost i ludilo
- Predstava “Mišolovka” služi kao ogledalo stvarnosti
- Yorickova lubanja naglašava temu smrtnosti
- Mač i otrov simboliziraju različite načine postizanja osvete
- Danska kao “tamnica” odražava korumpiranost društva
Kompozicija djela
Shakespeareova tragedija “Hamlet” strukturirana je u pet činova koji prate klasičnu dramsku kompoziciju. Svaki čin donosi specifičan razvoj radnje koja gradi napetost i vodi prema tragičnom završetku.
Uvod
Prvi čin postavlja temelje dramske radnje predstavljanjem ključnih elemenata priče. Na straži dvorca Elsinore stražari susreću duha pokojnog kralja Hamleta koji se pojavljuje u ponoć. Mladi princ Hamlet saznaje od duha svoga oca istinu o njegovom ubojstvu – kralj je otrovan od strane vlastitog brata Klaudija koji se potom oženio Hamletovom majkom Gertrudom. Ovo saznanje pokreće Hamletovu odluku da se pretvara ludim kako bi lakše otkrio istinu.
Zaplet
Drugi i treći čin donose kompleksno zapletanje radnje kroz nekoliko paralelnih događaja. Klaudije i Polonije organiziraju špijuniranje Hamleta koristeći Ofeliju kao mamac. Hamlet postavlja predstavu “Mišolovka” koja replicira ubojstvo njegovog oca, promatrajući Klaudijevu reakciju. Predstava potvrđuje Hamletove sumnje o stričevoj krivnji. U međuvremenu, Hamlet slučajno ubija Polonija misleći da je Klaudije, što dodatno komplicira situaciju.
Vrhunac
Vrhunac drame događa se tijekom predstave “Mišolovka” i neposredno nakon nje. Klaudijeva reakcija na predstavu otkriva njegovu krivnju, dok Hamlet u razgovoru s majkom ubija Polonija. Ovi događaji pokreću lavinu tragičnih posljedica – Ofelija poludi od tuge nakon očeve smrti, Laert se vraća tražeći osvetu, a Klaudije kuje plan za Hamletovo ubojstvo.
Rasplet
Četvrti čin prikazuje posljedice prethodnih događaja. Ofelija se utapa u potoku, što dodatno razjaruje Laerta. Klaudije manipulira Laertom da izazove Hamleta na dvoboj, planirajući njegovo ubojstvo otrovnim mačem. Hamlet se vraća u Dansku nakon neuspjelog pokušaja njegovog progonstva u Englesku.
Zaključak
Peti čin donosi tragični završetak kroz niz smrti. Tijekom mačevalačkog dvoboja između Hamleta i Laerta, Gertruda pije otrovano vino namijenjeno Hamletu. Laert ranjava Hamleta otrovnim mačem, ali u borbi i sam biva ranjen istim oružjem. Prije smrti, Hamlet uspijeva ubiti Klaudija i imenovati norveškog princa Fortinbrasa za nasljednika danskog prijestolja.
Kratki sadržaj
Tragedija započinje na danskom kraljevskom dvoru u Helsingöru, kad stražari Francisko i Bernardo susreću duha pokojnog kralja Hamleta. Horacije, prijatelj mladog princa Hamleta, svjedoči ovoj pojavi te o njoj izvještava Hamleta. Duh se ukazuje Hamletu i otkriva mu strašnu istinu – ubio ga je vlastiti brat Klaudije, koji je potom preuzeo prijestolje i oženio Hamletovu majku Gertrudu.
Klaudije, novi kralj Danske, manipulira dvorom kako bi ojačao svoju poziciju. U razgovoru s Laertom, sinom kraljevskog savjetnika Polonija, prikriva istinu o ubojstvu. Paralelno s tim događajima, Hamlet prima tajanstveno pismo od mornara koje govori o njegovom spašavanju nakon gusarskog napada. Kralj i kraljica raspravljaju o Hamletovom ponašanju, a Klaudije kuje plan da Hamleta preda Laertu.
Radnja kulminira u trećem činu kad se Hamlet i njegov prijatelj Horacije pripremaju za dvoboj s Laertom. Ova scena predstavlja ključni trenutak u kojem se isprepliću motivi osvete, pravde i dvorskih spletki. Hamlet se suočava s moralnom dilemom između dužnosti osvete očeve smrti i vlastitih sumnji u ispravnost svojih postupaka.
| Činovi | Ključni događaji |
|---|---|
| Prvi čin | Pojava duha kralja Hamleta |
| Drugi čin | Klaudijeve manipulacije i Hamletovo pismo |
| Treći čin | Priprema za dvoboj s Laertom |
Redoslijed događaja
U prvom činu drama započinje noćnom stražom ispred danske kraljevske palače Elsinor. Stražari Bernardo i Marcel, zajedno s Horacijom, susreću duha pokojnog kralja Hamleta. Duh se pojavljuje dvaput tijekom noći te nestaje prije zore, potaknuvši Horacija da o ovom događaju obavijesti princa Hamleta.
Na kraljevskom dvoru, Klaudije i Gertruda slave svoje vjenčanje koje se dogodilo nedugo nakon smrti prijašnjeg kralja. Tijekom svečanosti, Klaudije demonstrira svoje diplomatske vještine rješavajući pitanje norveške prijetnje te odobrava Laertu povratak u Francusku na školovanje.
Hamlet, odjeven u crninu, izražava svoje nezadovoljstvo majčinim brzim preudavanjem za strica Klaudija. Nakon što mu Horacije prenosi vijest o duhu, mladi princ odlučuje osobno istražiti ovu pojavu. U četvrtom prizoru, usprkos upozorenjima prijatelja, Hamlet prati duha svog oca koji mu otkriva šokantnu istinu – Klaudije ga je ubio tijekom popodnevnog sna, ulivši mu otrov u uho.
| Ključni događaji prvog čina | Značaj za radnju |
|---|---|
| Pojava duha kralja Hamleta | Pokretač radnje |
| Vjenčanje Klaudija i Gertrude | Uzrok Hamletove melankolije |
| Otkrivanje istine o ubojstvu | Motiv osvete |
Ovi događaji postavljaju temelje za daljnji razvoj dramske radnje te uvode glavne motive osvete, izdaje i moralne korupcije koji prožimaju cijelo djelo.
Analiza likova
Likovi u Hamletu predstavljaju složenu mrežu karaktera koji svojom interakcijom grade dramsku napetost. Svaki lik nosi vlastite motive, unutarnje sukobe i psihološku složenost koja pridonosi bogatstvu djela.
Glavni likovi
Hamlet je danski princ čija introspekcija i moralne dileme čine središnju os tragedije. Njegova unutarnja borba između dužnosti osvete i filozofskog promišljanja manifestira se kroz poznate monologe poput “Biti ili ne biti”. Klaudije, novi kralj Danske, utjelovljuje makijavelističkog vladara koji je spreman na sve radi očuvanja moći – od bratoumorstva do manipulacije dvorom. Kraljica Gertruda pokazuje dvosmislenost karaktera kroz svoju vezu s Klaudijem i kompleksan odnos prema sinu Hamletu.
Sporedni likovi
Ofelija predstavlja tragičnu figuru čija sudbina odražava destruktivni učinak dvorskih intriga. Polonije, njen otac, utjelovljuje dvorskog političara koji svojim uplitanjem u događaje nesvjesno pokreće tragični slijed. Horacije, Hamletov prijatelj, služi kao glas razuma i svjedok događaja. Laert, Ofelijin brat, razvija se od sporednog lika do ključnog antagonista u završnici drame.
Odnosi između likova
Odnos Hamleta i Ofelije karakterizira tragična ljubavna priča obilježena nepovjerenjem i manipulacijom. Hamlet i Klaudije grade odnos prožet napetošću i prikrivenom mržnjom, dok njihove interakcije otkrivaju složenu političku igru moći. Gertrudina veza s Klaudijem stvara moralni konflikt koji utječe na sve ostale odnose u drami, posebno na njenu vezu sa sinom Hamletom.
Stil i jezik djela
Shakespeareov “Hamlet” odlikuje se iznimno bogatim i kompleksnim jezičnim izrazom koji kombinira različite stilske razine. Tekst karakterizira visoka značenjska gustoća te vješta upotreba jezičnih sredstava za postizanje dramskog učinka.
Stilske figure i izražajna sredstva
Shakespeareov tekst prožet je brojnim stilskim figurama koje produbljuju značenje djela. Metafore poput “Danska je tamnica” i “Riječi su dah” nose višestruke interpretativne slojeve. U monolozima se ističu antiteze koje naglašavaju Hamletove unutarnje konflikte te gradacije koje pojačavaju dramsku napetost. Ironija i sarkazam dominiraju u Hamletovim dijalozima s dvorjanima dok glumi ludilo. Pjesnički jezik obogaćen je alegorijama poput “predstave u predstavi” te simbolima kao što su Yorickova lubanja koja predstavlja prolaznost života.
Narativne tehnike
Shakespeare koristi raznolike narativne tehnike za oblikovanje dramske radnje. Izmjenjuje blank verse (nerimovani jampski pentametar) u uzvišenim scenama s prozom u komičnim ili običnim situacijama. Monolozi služe za razotkrivanje unutarnjih previranja likova dok dijalozi pokreću radnju. Tehnika “predstave u predstavi” (Mišolovka) funkcionira kao metanarativni element koji zrcali glavnu radnju. Paralelne radnje poput Laertove i Hamletove osvete stvaraju dramsku tenziju.
Ton i atmosfera
Atmosfera djela kreće se od mračne i prijeteće do ironične i sarkastične. U scenama s duhom dominira gotička atmosfera ispunjena jezom i neizvjesnošću. Hamletovi monolozi nose filozofski ton promišljanja o životu i smrti. Dvorske scene karakterizira napeta atmosfera ispunjena nepovjerenjem i prividom. Shakespeare vješto gradi kontrast između javne fasade dvora i privatnih trenutaka očaja kroz izmjenu svečanog i intimnog tona.
Simbolika i motivi
Shakespeareov “Hamlet” obiluje bogatom simbolikom i motivima koji produbljuju značenje djela. Kroz pažljivo odabrane simbole i ponavljajuće motive, drama istražuje teme pravde, morala i ljudske prirode.
Simboli u djelu
Simboli u “Hamletu” nose duboka značenja koja obogaćuju dramsku radnju. Duh Hamletovog oca predstavlja pravdu i moralnu obvezu, pojavljujući se kao katalizator radnje i simbol nepravde počinjene nad kraljem. Kraljevska kruna simbolizira moć i korupciju vlasti, dok mač označava osvetu i pravednu borbu. Ofelijino cvijeće i njezina smrt u rijeci simboliziraju nevinost i njezino uništenje u svijetu političkih spletki. Yorickova lubanja služi kao moćan simbol prolaznosti života i neizbježnosti smrti.
Motivi
Osveta predstavlja središnji motiv koji pokreće radnju “Hamleta”, manifestirajući se kroz Hamletovu potragu za pravdom nakon očevog ubojstva. Ludilo se pojavljuje kao višeznačan motiv – stvarno u Ofelijinom slučaju te hinjeno u Hamletovom. Korupcija i moralno propadanje prožimaju kraljevski dvor kroz postupke Klaudija i Gertrude. Motiv predstave unutar predstave (“Mišolovka”) služi kao sredstvo otkrivanja istine, dok špijuniranje i promatranje naglašavaju atmosferu nepovjerenja i obmane.
Alegorija i metafora
Drama koristi složene alegorijske slike za prikaz moralnog stanja Danske. Metafora “nešto je trulo u državi Danskoj” alegorijski prikazuje korupciju koja prožima kraljevstvo. Hamletovi monolozi bogati su metaforama koje opisuju njegovo psihološko stanje i moralne dileme. Danska kao “tamnica” metaforički predstavlja zatočeništvo duha u svijetu nepravde. Ofelijina smrt nosi alegorijsko značenje uništenja čistoće u korumpiranom svijetu.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Shakespeareova tragedija “Hamlet” nastala je između 1600. i 1602. godine, u razdoblju kasne renesanse i početka jakobinske ere u Engleskoj. Smještaj radnje u danskom dvorcu Elsinore odražava političke intrige europskih monarhija 16. i 17. stoljeća, stvarajući autentičnu pozornicu za dramsku radnju.
Društveni okvir djela duboko je ukorijenjen u feudalnom sustavu, gdje pitanja kraljevskog nasljedstva i dvorskih odnosa imaju presudnu ulogu. Centralni sukob između Hamleta i Klaudija proizlazi iz stroge hijerarhijske strukture tadašnjeg društva. Položaj udovice i pitanje incesta, koji se manifestiraju kroz brak Gertrude i Klaudija, ocrtavaju složene društvene norme elizabetanskog doba.
| Razdoblje | Godina | Karakteristike |
|---|---|---|
| Nastanak djela | 1600-1602 | Kasna renesansa |
| Povijesni kontekst | 16-17. stoljeće | Jakobinska era |
| Društveni sustav | Feudalno društvo | Stroga hijerarhija |
Kulturološki aspekti tragedije očituju se kroz složenu mrežu dvorskih običaja, političkih odnosa i društvenih konvencija. Shakespeare vješto isprepliće elemente renesansnog kazališta s tadašnjim političkim previranjima, stvarajući djelo koje nadilazi svoje povijesno razdoblje.
Interpretacija i kritički osvrt
“Hamlet” predstavlja složenu mrežu likova i njihovih unutarnjih sukoba. Glavni protagonist Hamlet prikazan je kao plemenita osoba s visokim moralnim načelima koja se bori s dubokim filozofskim pitanjima o životu i smrti. Njegov poznati monolog “Biti ili ne biti” otkriva unutarnji sukob između egzistencijalnih dilema i potrebe za djelovanjem.
Odnos između Hamleta i drugih likova gradi dramsku napetost kroz cijelo djelo. Njegov kompleksan odnos s majkom Gertrudom obilježen je osjećajem izdaje zbog njezine brze preudaje za Klaudija. Istovremeno, mržnja prema stricu Klaudiju proizlazi iz saznanja o ubojstvu vlastitog oca.
Kritičari često analiziraju Hamleta kao tragičnog junaka u aristotelovskom smislu. Njegova plemenita priroda i moralna načela suprotstavljeni su okolnostima koje ga tjeraju na osvetu. Kroz njegovo oklijevanje Shakespeare istražuje granice između pravde i osvete te postavlja pitanja o moralnoj odgovornosti pojedinca.
Shakespeareova vještina očituje se u slojevitosti likova:
- Hamlet balansira između razuma i emocija
- Gertruda utjelovljuje složenost majčinske ljubavi i osobnih želja
- Klaudije predstavlja makijavelističkog vladara skrivenog iza maske pravednosti
Interpretacija djela otvara brojna pitanja o prirodi pravde, morala i ljudskih odnosa. Hamletovo oklijevanje nije samo izraz neodlučnosti već duboko promišljanje o posljedicama djelovanja u svijetu ispunjenom prijevarom i političkim intrigama.
Vlastiti dojam i refleksija
Shakespeareova drama “Hamlet” ostavlja snažan dojam kompleksnosti ljudske psihe kroz prizmu dvorskih intriga. Hamletova unutarnja borba između dužnosti osvete i moralnog propitivanja stvara jedinstvenu napetost koja se proteže kroz cijelo djelo.
Izuzetna snaga drame leži u njenoj sposobnosti da istovremeno prikaže osobnu tragediju i političku dramu. Kroz Hamletove monologe, posebno onaj “Biti ili ne biti”, Shakespeare majstorski oslikava univerzalne ljudske dileme. Hamletovo oklijevanje nije znak slabosti, već duboke moralne svijesti koja propituje posljedice svojih djela.
Odnos između Hamleta i Ofelije predstavlja posebno potresnu dimenziju tragedije. Njihova ljubavna priča, žrtvovana zbog političkih spletki i osobne osvete, naglašava cijenu koju plaćaju nevini u igrama moći. Hamletova prividna okrutnost prema Ofeliji otkriva kako osveta može iskriviti čak i najplemenitije osjećaje.
Klaudijeva manipulativna priroda i Gertrudina moralna dvosmislenost stvaraju atmosferu nepovjerenja koja prožima cijeli danski dvor. Shakespeare vješto gradi sliku “tamnice” u kojoj su likovi zarobljeni vlastitim izborima i okolnostima. Svaki lik nosi teret svojih odluka, što dodatno produbljuje tragičnu dimenziju djela.
