Klijanje graha jedan je od najjednostavnijih školskih pokusa koji omogućuje učenicima da promatraju čudesan proces transformacije sjemenke u mladu biljku. Ovaj praktični zadatak dio je kurikuluma mnogih osnovnih škola jer učenici mogu dokumentirati sve faze razvoja biljke kroz svega nekoliko dana.
Za sadnju graha u školi trebat će vam plastična čaša, vata ili zemlja, 3-4 zrna graha i malo vode. Namočite grah preko noći, postavite ga na vlažnu vatu ili u zemlju dubine 2-3 cm, držite na svijetlom mjestu i redovito zalijevajte. Prvi klicani listići pojavit će se za 3-5 dana.
Dok većina učenika zna osnovne korake, postoje mali trikovi koji mogu učiniti razliku između prosječnog i iznimno uspješnog pokusa koji će impresionirati učitelje biologije.
1. Priprema materijala i namakanje graha
Prvi korak prema uspješnom školskom pokusu započinje prikupljanjem osnovnih materijala koji će omogućiti praćenje čudesne transformacije zrna u biljku. Trebat će vam plastična čaša ili jogurtna posudica, pamučna vata ili obična zemlja iz vrta, tri do pet zdravih zrna graha te čista voda sobne temperature.
Namakanje graha preko noći značajno ubrzava proces klijanja – stavite zrna u malu zdjelicu s mlakom vodom i ostavite ih najmanje 8 sati. Nakon namakanja primijetit ćete kako su zrna nabrekla i postala mekša, što znači da su spremna upiti još više vlage potrebne za buđenje klice.
Vatu ili filter papir položite na dno posude stvarajući mekan sloj debljine oko 2 centimetra. Ovaj sloj mora biti dovoljno vlažan da kapljice vode možete iscijediti pritiskom prsta, ali ne pretjerano mokar da se stvaraju lokve.
Namočena zrna graha rasporedite po vati ostavljajući između njih razmak od najmanje 3 centimetra kako bi svaka biljčica imala dovoljno prostora za nesmetani razvoj korijena i stabljike.
2. Postavljanje zrna u posudu sa zemljom
Nakon što su zrna provela noć u vodi i lijepo nabubrila, vrijeme je za najuzbudljiviji dio pokusa – sadnju! Učenici trebaju uzeti plastičnu čašu i napuniti ju zemljom do dvije trećine visine. Zemlja ne smije biti prezbijana – lagano ju protresite kako bi ostala rahla i prozračna.
Svako namočeno zrno graha postavlja se u zemlju tako da bude pokriveno slojem od približno 2 centimetra.
Evo trika koji će impresionirati učitelja biologije: zrna postavite bočno, ne ravno! Tako će klijanci lakše probiti površinu zemlje. Između pojedinih zrna ostavite razmak od najmanje 3 centimetra – grah voli svoj prostor kao i tinejdžeri u razredu.
Zemlja mora biti vlažna poput spužve za pranje suđa koju ste iscijedili – ne smije curiti voda, ali mora se osjećati vlaga pod prstima.
Učenici često pretjeraju sa zalijevanjem pa njihov grah propadne prije nego što proklija. Posuda se postavlja na prozorsku dasku gdje će dobivati dovoljno svjetlosti tijekom dana.
3. Osiguravanje vode i sunčeve svjetlosti
Grah je biljka koja traži savršenu ravnotežu između vlage i svjetla, što čini ovaj dio pokusa najzanimljivijim za učenike. Plastična čaša s grahom treba biti postavljena na prozorsku dasku gdje će dobivati najmanje 6 sati dnevnog svjetla, ali ne direktno sunce koje bi moglo “speći” nježne klice.
Zalijevanje predstavlja pravu umjetnost – zemlja mora ostati vlažna poput iscijeđene spužve, nikad suhlja ali ni bazen vode. Učenici mogu koristiti trik s prstom: zabodu ga centimetar u zemlju, i ako osjete vlagu, ne trebaju zalijevati. Većina grešaka događa se zbog pretjeranog zalijevanja koje uzrokuje truljenje korijena.
Za optimalan rast, temperatura prostorije trebala bi biti između 18 i 22 stupnja Celzija. Ako je učionica previše hladna, grah će sporije klijati, dok previsoke temperature mogu potpuno zaustaviti proces. Neki učitelji postavljaju termometar pokraj posude kako bi učenici mogli pratiti i zapisivati uvjete.
Tijekom vikenda, kada nema nastave, posude se mogu premjestiti u hladniji prostor s manje svjetla što usporava rast i smanjuje potrebu za vodom.
4. Svakodnevno zalijevanje i praćenje rasta
Svaki jutros učenici trebaju provjeriti vlažnost zemlje prije nego što posegnu za kantom za zalijevanje. Najbolji trik koji biologičari preporučaju već generacijama? Zabodite prst centimetar u zemlju – ako se lijepi uz kožu, grah ima dovoljno vode. Suha zemlja koja se mrvi znači da mladim biljkama hitno treba vlaga.
Zalijevanje zahtijeva finu ruku i strpljenje. Učenici često naprave grešku prekomjernog zalijevanja jer misle da će grah brže rasti. Zapravo, previše vode može ugušiti nježno korijenje i dovesti do truljenja. Idealna količina? Dovoljno da zemlja bude vlažna poput iscijeđene spužve – ne smije curiti voda kroz rupice na dnu čaše.
Bilježnica za praćenje postaje nezaobilazni dio pokusa. Svaki dan učenici mjere visinu stabljike običnim ravnalom i zapisuju promjene. Prvi listići pojavljuju se nakon 5-7 dana, ovisno o temperaturi učionice. Crtanje ili fotografiranje pomaže vizualizaciji procesa – djeca obožavaju vidjeti kako njihov grah “odrasta” kroz stranice bilježnice.
Najuzbudljiviji trenutak dolazi kad se pojave prvi pravi listovi nakon kotiledona. Tu učenici mogu primijetiti fascinantnu razliku u obliku i teksturi. Pravi listovi su složeniji, zeleniji i pokazuju karakterističan oblik lista graha koji će nositi kroz cijeli životni ciklus.
5. Praćenje klijanja i razvoja stabljike
Klijanje graha započinje već nakon 24 sata namakanja – sjemenke nabubre i počnu pucati po šavovima. Učenici će primijetiti kako se vanjska opna graha mijenja iz glatke u naboranu površinu dok zrno upija vodu i povećava volumen za gotovo 40 posto.
Temperatura vode pritom igra ključnu ulogu – hladnija voda (ispod 15°C) usporava proces dok topla voda između 20-22°C ubrzava bubrenje za nekoliko sati.
Prvi korijen probija opnu između drugog i trećeg dana. Radikula – tako se zove taj pionirski korijen – raste nevjerojatnom brzinom od 2-3 milimetra dnevno i uvijek se usmjerava prema dolje bez obzira kako je zrno postavljeno.
Učenici mogu eksperimentirati okretanjem posude i promatrati kako korijen mijenja smjer rasta unutar 6-8 sati što dokazuje postojanje gravitropizma.
Stabljika se pojavljuje između četvrtog i šestog dana ovisno o temperaturi učionice. Hipokotil (dio ispod prvih listića) gura se kroz zemlju noseći zatvorene kotiledone koji štite mlade listove.
Najuzbudljiviji trenutak dolazi kada kotiledoni puknu i otkriju prve prave listove – oni su potpuno drugačiji od okruglastih kotiledona jer imaju složenu strukturu s tri listića karakterističnu za grah.
6. Vođenje dnevnika promjena
Svakodnevno bilježenje promjena postaje najuzbudljiviji dio cijelog pokusa s grahom. Učenici obično započinju s običnom bilježnicom, ali već nakon prvog dana shvaćaju da će im trebati puno više prostora za crtanje i opisivanje.
Dnevnik klijanja graha zahtijeva sustavnost – svako jutro u isto vrijeme učenici mjere visinu stabljike, broje listove i dokumentiraju boju kotiledona.
Prvi dan učenici zapisuju početno stanje: “Sjemenke postavljene, zemlja vlažna, temperatura 20°C”. Već drugog dana pojavljuju se prvi znakovi života – sjemenka nabubri i počinje pucati vanjska opna.
Učenici bilježe točno vrijeme kada primijete prvu pukotinu. Između trećeg i četvrtog dana dolazi do pravog spektakla – radikula probija put kroz zemlju. Tu promjenu valja nacrtati, izmjeriti milimetrima i opisati smjer rasta.
Najvažniji dio dnevnika čine vizualni opisi. Učenici koriste bojice za označavanje različitih dijelova biljke – zeleno za stabljiku, smeđe za korijen, žuto za kotiledone.
Svaki crtež nosi datum i vrijeme, uz napomene o temperaturi prostorije i količini vode dodane tog dana. Nakon tjedan dana dnevnik postaje pravo malo znanstveno blago puno fascinantnih detalja o transformaciji zrna u biljku.
