Mnogi učenici i studenti često se zbunjavaju kad treba objasniti razliku između fabule i kompozicije u književnom djelu. Ova zabuna nije neobična – oba pojma se tiču priče, ali pristupaju joj iz potpuno različitih uglova.
Fabula predstavlja hronološki niz događaja u priči kako su se stvarno odigrali, dok kompozicija označava način na koji je autor organizovao te događaje u književnom djelu.
Razumijevanje ove razlike ključno je za kvalitetnu analizu bilo kojeg književnog teksta. Dok fabula odgovara na pitanje “što se dogodilo”, kompozicija objašnjava “kako nam je autor to ispričao”. Ova dva elementa rade zajedno kako bi stvorili jedinstveno čitateljsko iskustvo koje može biti potpuno drugačije od jednostavnog nizanja događaja. Ovladavanje ovom razlikom otkrit će vam zašto neki romani drže pažnju od prve stranice, a drugi nikad ne “polete”.
Što Su Fabula I Kompozicija U Književnosti?
Kada se učenici prvi put susreću s analizom književnih djela, ova dva pojma često ih dovode u nezavidan položaj. Razumijevanje njihove suštine otvara vrata dublje analize teksta.
Definicija Fabule
Fabula predstavlja hronološki niz događaja koji čine osnovnu priču književnog djela. Ona odgovara na pitanje “što se dogodilo” i slijedi prirodan tijek vremena od početka do kraja.
U Krležinoj “Povratku Filipa Latinovicza” fabula obuhvaća Filipovo djetinjstvo, odlazak u inozemstvo, povratak u rodni grad, susret s majkom i tragičan završetak. Ovi događaji se mogu poredati po vremenskoj liniji bez obzira na to kako ih autor prezentira čitatelju.
Fabula uvijek sadrži temeljne elemente – likove, mjesto radnje, vrijeme i uzročno-posljedične veze između događaja. Čitatelj može rekonstruirati fabulu čak i kada autor koristi složene narativne tehnike poput retrospekcije ili paralelnog pripovijedanja.
Definicija Kompozicije
Kompozicija označava autorovu organizaciju i raspored fabularnih elemenata u književnom djelu. Ona određuje kako čitatelj upoznaje priču i kakav doživljaj pri tome ima.
Kompozicijska rješenja uključuju izbor početne točke pripovijedanja, redoslijed otkrivanja informacija i naglašavanje određenih segmenata fabule. U “Đavolima” Dostojevskog autor ne počinje kronološki, već s dramatičnim događajem koji pokreće radnju.
Autor može koristiti različite kompozicijske postupke – in medias res (počinjanje usred radnje), flashback tehniku ili ciklično vraćanje na ključne motive. Ove odluke izravno utječu na čitateljevo razumijevanje i emocionalni odaziv na djelo.
Ključne Razlike Između Fabule I Kompozicije
Prva važna razlika leži u perspektivi pristupa djelu. Fabula se fokusira na sadržaj priče, dok kompozicija razmatra oblik njezina prezentiranja.
Vremenska komponenta također ih razdvaja – fabula poštuje kronologiju događaja, kompozicija ju može narušavati radi umjetničkih efekata. U Andrićevoj “Travničkoj hronici” fabula pokriva nekoliko desetljeća, ali kompozicija ističe ključne epizode kroz mozaičnu strukturu.
Čitatelj fabulu rekonstruira mentalno, dok kompoziciju doživljava direktno kroz čitanje. Analiza fabule odgovara pitanjima “tko”, “što” i “kada”, kompozicijska analiza postavlja pitanja “kako” i “zašto baš tako”.
Alati I Materijali Za Analizu Lektire
Učinkovita analiza lektire zahtijeva pripremu ispravnih materijala i alata. Organizirani pristup omogućuje dublju analizu fabule i kompozicije.
Potrebne Knjige I Tekstovi
Prvo što trebate jest sama lektira – i to ne bilo kakva kopija. Nabavite izdanje koje ima široke margine jer ćete pisati bilješke (povjerujte mi na riječi). Mnogi učenici prave grešku i čitaju s telefona ili tableta… ali ništa ne može zamijeniti osjećaj papira pod prstima kad označavate ključne dijelove.
Kritička izdanja su vaš najbolji prijatelj jer donose komentare stručnjaka. Na primjer, za “Prokletu Avliju” potražite Matica hrvatska izdanje s komentarima – omogućit će vam uvid u Andrićeve narativne tehnike. Sekundarna literatura poput “Uvoda u teoriju književnosti” Milivoja Solara pruža teorijsku podlogu.
Ne zaboravite ni rječnik književnih termina. Kad naiđete na termine poput analepse ili prolepse (što su tehnike kompozicije), trebat će vam brzo objašnjenje.
Bilježnice I Materijali Za Pisanje
Ovdje dolazi do izražaja vaš osobni stil… neki vole digitalno, drugi analogno. Preporučujem kombinaciju oba pristupa.
Za bilješke koristite A4 bilježnicu s linijama – omogućuje vam crtanje shema i dijagrama. Ostavite prvu stranicu za sadržaj svojih bilježaka (kasnije ćete se zahvaliti sebi). Različite boje olovaka su ključne: plava za fabulu, crvena za kompoziciju, zelena za likove.
Digitalno? Aplikacije poput Notion-a ili običan Word dokument rade posao. Prednost je u tome što možete brzo pretraživati bilješke kad pišete esej.
Post-it naljepnice su neočekivano korisne – označite ih različitim bojama za različite elemente (žuta za fabulu, ružičasta za kompoziciju) i zalijepite direktno u knjigu.
Pomagala Za Analizu (Sheme, Tablice)
Vizualni prikazi mogu transformirati vaše razumijevanje… čak i ako mislite da niste “vizualan tip”.
Vremenska linija fabule je osnova – nacrtajte horizontalnu liniju i označite događaje kronološki. Ispod toga nacrtajte drugu liniju koja predstavlja kompoziciju – kako nam autor prezentira događaje. Ova usporedba odmah otkriva razlike.
Tablica likova pomaže pratiti njihov razvoj kroz priču. Podijelite je na stupce: ime lika, uloga u fabuli, način predstavljanja u kompoziciji, razvoj kroz djelo.
Mapa narativnih tehnika – jednostavna shema gdje označavate retrospekcije, anticipacije, paralelne radnje. Koristite strelice i simbole da pokažete kako se kreće priča.
Najkorisnija je usporedna tablica s dvije kolumne: “Što se dogodilo” (fabula) i “Kako nam je ispričano” (kompozicija). Za svaki važniji događaj zabilježite oba aspekta. Ovaj pristup vam omogućuje da vidite autorove izbore i njihov utjecaj na čitateljsko iskustvo.
Kako Prepoznati Fabulu U Književnom Djelu
Fabula se skriva u svakom književnom djelu poput kućnog plana – postoji, ali ponekad ju treba malo iskopati ispod autorovih narativnih trikova.
Identifikacija Glavnih Događaja
Čitatelj prvo mora pronaći ključne događaje koji pokreću radnju naprijed. Ovi događaji funkcioniraju kao kičma priče – bez njih se ništa značajno ne bi dogodilo.
Glavni događaji obično uključuju sukobe između likova, važne odluke ili preokrete koji mijenjaju smjer priče. U Ani Karenjini glavni događaj je Anino upoznavanje s Vronskim, dok je u Hamletu to susret s očevim duhom.
Sporedni elementi poput opisa prirode ili unutarnjih monologa obogaćuju priču, ali nisu dio fabule. Čitatelj ih može prepoznati tako što pita – da se ovaj dio ukloni, bi li se priča i dalje razumjela?
Određivanje Kronološkog Slijeda
Fabula uvijek slijedi prirodni tijek vremena bez obzira na to kako ju je autor predstavio. Čitatelj mora posložiti događaje po redoslijedu kako su se stvarno dogodili u priči.
Mnogi autori намерно miješaju vremenski slijed koristeći flashbackove ili počevši in medias res. Ulijeva Jamesa Joycea prikazuje samo jedan dan, ali fabula obuhvaća godine Bloomovog života kroz sjećanja i asocijacije.
Praktičan pristup uključuje bilježenje datuma i vremenskih oznaka dok se čita. Fraze poput “prije tri godine” ili “sljedećeg ljeta” pomažu u rekonstrukciji kronologije. Čitatelj može nacrtati vremensku liniju s godinama ili mjesecima na vrhu i događajima ispod.
Izdvajanje Uzročno-Posljedičnih Veza
Fabula funkcionira po principu svaki događaj ima uzrok i pokreće posljedicu. Ove veze čine priču logičnom i uvjerljivom, čak i kada se radi o fantastičnim elementima.
Uzročno-posljedične veze mogu biti neposredne ili odgođene. U Zločinu i kazni Raskoljikovljevo ubojstvo stare lihvarke odmah pokreće psihološku borbu, dok se pravne posljedice razvijaju postupno kroz roman.
Čitatelj prepoznaje ove veze postavljanjem pitanja “zašto” i “što zbog toga”. Hamletovo oklijevanje s osvetom (uzrok) dovodi do Ofelijske smrti (posljedica), što zatim pokreće Laertesovu želju za osvetom (novi uzrok). Složeniji romani sadrže mreže uzajamnih uzroka i posljedica koje se prožimaju kroz cijelu priču.
Kako Analizirati Kompoziciju Književnog Djela
Analiza kompozicije zahtijeva drugačiji pristup od analize fabule. Dok fabula pita “što se dogodilo”, kompozicija traži odgovor na pitanje “kako je to ispričano”.
Prepoznavanje Strukture Pripovijedanja
Čitatelj može prepoznati strukturu pripovijedanja kroz identifikaciju glavnih dijelova djela. Ekspozicija uvodi likove i postavlja radnju, zaplet pokreće sukob, kulminacija predstavlja vrhunac napetosti, razplet rješava sukob, a katastrofa završava priču.
Kronološka struktura slijedi prirodan tijek vremena od početka do kraja. Retrospektivna struktura počinje iz sadašnjosti i vraća se u prošlost kroz flashbackove. Epizodna struktura povezuje više manjih priča u cjelinu, dok ciklična struktura završava na istom mjestu gdje je počela.
Neki autori koriste paralelnu strukturu gdje se dvije priče razvijaju istovremeno. Okvirana struktura postavlja glavnu priču unutar druge priče, poput priče u priči.
Analiza Početka, Sredine I Kraja
Početak djela određuje kako čitatelj ulazi u priču. In medias res početak baca čitatelja usred radnje bez objašnjenja. Tradicionalni početak postupno uvodi likove i situaciju. Retrospektivni početak počinje iz budućnosti i objašnjava kako se došlo do te točke.
Sredina djela održava čitateljevu pozornost kroz različite tehnike. Paralelne radnje isprepliću više priča istovremeno. Digresije privremeno skreću pozornost na sporedne teme. Gradacija napetosti postupno povećava intenzitet sukoba.
Kraj može biti otvoren gdje se ne rješavaju svi problemi, ili zatvoren gdje se sve razrješava. Ciklični kraj vraća na početak priče. Překvapeni završetak mijenja čitateljevu percepciju cijele priče.
Identifikacija Tehnika Pripovijedanja
Perspektiva pripovijedanja određuje tko priča priču. Ja-pripovjedač govori iz vlastite perspektive koristeći prvo lice. On-pripovjedač poznaje sve o likovima i događajima. Ograničeni pripovjedač zna samo što određeni lik zna.
Vremenska tehnika manipulira redoslijedom događaja. Analepsa vraća se u prošlost kroz sjećanja ili flashbackove. Prolepsa nagovještava buduće događaje. Elipsa preskače određene vremenske periode.
Unutrašnji monolog otkriva misli likova direktno čitatelju. Neupravni govor prenosi riječi likova kroz pripovjedača. Simbolika koristi predmete ili situacije za dublje značenje. Ove tehnike zajedno stvaraju jedinstveno čitateljsko iskustvo koje razlikuje jedno djelo od drugoga.
Praktični Primjeri Razlikovanja Fabule I Kompozicije
Ništa ne pomaže toliko kao kad se uhvatiš konkretnog teksta i pokušaš rastavljati što se dogodilo od toga kako ti je ispričano.
Analiza Kratke Priče
Uzmi “Prijan” Ksavera Šandora Gjalskog—savršen primjer za igranje s vremenom. Fabula priče je zapravo jednostavna: čovjek odlazi iz sela u grad, bogatji se, vraća se natrag misleći da će ga svi poštovati, ali svatko ga zapravo prezire zbog pohlepe. Kronološki gledano, to je to.
Međutim, kompozicija… e, tu se događa čitava predstava! Gjalski počinje in medias res—usred povratka glavnog lika. Kroz flashback tehnike otkriva nam kako je Prijan postao bogat (a i kako je izgubio dušu u procesu). Autor svjesno skriva neke detalje dok ne dođe pravi trenutak za otkrivanje.
Kad čitaš prvu rečenicu, već znaš da se netko vraća—ali zašto se vraća i što će se dogoditi, to saznajemo postupno. Gjalski koristi retrospektivu da nam pokaže Prijanovo djetinjstvo i mladost, a zatim nas vraća u sadašnjost gdje vidimo reakcije seljanina.
Rezultat? Fabula ti govori da je ovo priča o pohlepnom čovjeku koji se vratio kući. Kompozicija ti govori da je ovo drama o tome kako novac mijenja ljude—i kako nas prošlost uvijek sustiže.
Analiza Romana
“Na Drini ćuprija” Ive Andrića možda je najbolji primjer za objašnjavanje ove razlike. Fabula romana proteže se kroz više od 400 godina—od izgradnje mosta pa sve do Prvog svjetskog rata. Hronološki slijed je prilično jasan: most se gradi, generacije se mijenjaju, događaju se ratovi, most i dalje stoji.
Ali Andrićeva kompozicija? Tu je prava majstorija!
Umjesto linearnog pripovijedanja, Andrić koristi epizodnu strukturu. Svako poglavlje je zasebna priča, ali sve se priče vrte oko mosta kao glavnog “lika.” Pisac preskače godine, pa čak i desetljeća, fokusirajući se samo na ključne trenutke kada se nešto važno događa kod mosta.
Posebno je zanimljiv Andrićev pristup vremenu—on ne prati kronologiju već tematsku logiku. Prvo nam priča o izgradnji mosta (početak), zatim o tome kako most utječe na živote ljudi (razvoj), i konačno o tome kako se most suočava s promjenami (kraj).
Ova kompozicijska struktura omogućava Andriću da pokaže kako se mentalitet naroda mijenja kroz stoljeća, što bi bilo nemoguće da je koristio tradicionalni kronološki pristup.
Analiza Dramskog Teksta
Kad se uhvatiš Krležinih “Gospode Glembajevi,” odmah vidiš zašto je drama poseban slučaj. Fabula je relativno jednostavna: bogata obitelj se suočava s prošlošću, otkrivaju se stari grijesi, nastaje katastrofa.
Krležina kompozicija je genijalna upravo zbog ograničenja dramskog oblika. Nema narrator koji bi objasnio prošlost—sve mora izaći kroz dijalog i akciju. Krleža koristi tehniku retrospektivnog otkrivanja—svaki čin nam otkriva novi dio familijske prošlosti.
Prvi čin postavlja atmosferu i predstavlja likove. Drugi čin produbljuje konflikte kroz flashback razgovore. Treći čin donosi klimaks i katastrofu. Sve se događa u vremenskom okviru od nekoliko sati, ali svi ti razgovori otkrivaju događaje iz nekoliko desetljeća.
Kompozicija drame mora biti kompaktnija od kompozicije romana jer nema prostora za dugotrajne opise ili složene narativne tehnike. Svaka replika mora pokretati radnju ili otkrivati karakter.
Kada čitaš Glembajeve, fabula ti govori što se dogodilo obitelji kroz godine. Kompozicija ti pokazuje kako jedan večer može srušiti cijelu dinastiju—i kako se prošlost uvijek vrati po svoje.
Korak Po Korak Metoda Analize
Analiza fabule i kompozicije postaje lakša kad se podjeli na konkretne korake. Ovaj pristup pomaže čitateljima da sistematično razdvoje sadržaj od oblika u književnom djelu.
Prvi Korak – Čitanje I Razumijevanje
Prvo čitanje treba biti opušteno—bez traženja skrivenih značenja ili složenih analiza. Čitatelj se fokusira na osnovni tok priče i emocionalne reakcije koje djelo izaziva.
Tijekom ovog početnog čitanja važno je bilježiti spontane dojmove. Koje scene ostavljaju najjači utisak? Gdje se priča čini konfuznom ili nejasnom? Ova pitanja često otkrivaju ključne kompozicijske tehnike koje autor koristi.
Drugi put kroz tekst čitatelj pristupa svjesnije. Ovdje počinje razlikovanje između “što se dogodilo” i “kako nam je to ispričano”. Mnogi čitatelji greše kad pokušavaju analizirati sve odjednom—bolje je pristupiti postupno.
Drugi Korak – Izdvajanje Fabularnih Elemenata
Rekonstrukcija fabule zahtijeva hronološko slaganje događaja bez obzira na autorovu prezentaciju. Čitatelj postavlja jednostavno pitanje: “Što bi se dogodilo da je autor ispričao priču kronološki?”
Glavni događaji se identificiraju kroz uzročno-posljedične veze. Svaki važan događaj mora imati jasnu vezu s prethodnim ili sljedećim. Na primjer, u “Prijan” Gjalskog, fabula je jednostavna: mladić dolazi u grad, zaljubljuje se, suočava se s preprekama, donosi odluku.
Sporedni likovi i epizode često zamagljuju fabularne linije. Iskusni čitatelji ignoriraju digresije tokom prvotne rekonstrukcije fabule, vraćajući im se tek kasnije tijekom kompozicijske analize.
Treći Korak – Analiza Kompozicijskih Elemenata
Kompozicija se analizira kroz autorove izbore u prezentaciji istih fabularnih elemenata. Gdje autor počinje priču? Koji dijelovi su izostaveni ili naglašeni? Kako se informacije otkrivaju čitatelju?
Vremenske tehnike poput analepse (flashback) ili prolepse (flash-forward) mijenjaju čitateljsko iskustvo fabule. U “Na Drini ćuprija” Andrić koristi epizodnu strukturu—fabula pokriva 400 godina, ali kompozicija bira samo ključne trenutke.
Perspektiva pripovijedanja dodatno oblikuje kompoziciju. Sveobjektivni pripovjedač omogućuje potpunu sliku fabule, dok ograničena perspektiva stvara suspens i postupno otkrivanje informacija.
Četvrti Korak – Usporedba I Sinteza
Finalni korak uključuje direktnu usporedbu rekonstruirane fabule s autorskom kompozicijom. Čitatelj postavlja konkretna pitanja: Zašto je autor počeo baš ovdje? Koje efekte postižuje određenim redoslijedom?
Ova usporedba otkriva autorove namjere i umjetničke tehnike. Kompleksna kompozicija često služi za naglašavanje određenih tema ili stvaranje specifičnih emocionalnih efekata kod čitatelja.
Sinteza fabule i kompozicije pomaže razumjeti cjelovit umjetnički dojam djela. Jednostavna fabula može postići snažan efekt kroz vještu kompoziciju, dok složena fabula može biti oslabljena lošim kompozicijskim izborima.
Česti Problemi I Njihova Rješenja
Svaki student književnosti susretao se barem jednom s tim osjećajem kad gleda u tekst i pita se… čekaj malo, što je sada ovo – fabula ili kompozicija?
Problem Miješanja Fabule I Kompozicije
Najčešći problem nastaje kada učenici pokušavaju analizirati djelo “u hodu” – čitaju i simultano traže fabulu i kompoziciju. Rezultat? Potpuni kaos u glavi.
Rješenje leži u postupnoj analizi. Prvo čitanje mora biti opušteno, bez bilježaka. Student jednostavno uživa u priči. Tek na drugom čitanju počinje razdvajanje – što se dogodilo (fabula) od kako nam je autor to predstavio (kompozicija).
Praktičan trik koji pomaže: student napravi dvije kolone na papiru. Lijeva kolona – “Događaji kako su se dogodili”, desna – “Kako nam ih autor prikazuje”. Ovaj vizualni pristup sprječava miješanje koncepata jer fizički razdvaja informacije.
Poteškoće S Prepoznavanjem Kronologije
Mnogi učenici se zagube kada autor koristi flashbackove, retrospektive ili počinje priču in medias res. Pogotovo u djelima poput “Prijan” Gjalskog – gdje se priča kreće unazad kroz sjećanja.
Student treba pristupiti kao detektiv. Traži vremenske markere – “prije pet godina”, “sljedeće jutro”, “kad se vratio iz rata”. Ovi signali pomažu rekonstruirati pravi kronološki slijed fabule.
Još jedan koristan pristup: crtanje vremenske linije na papiru. Označava se svaki događaj datumom ili rednim brojem. Tako student vizualno vidi razliku između reda u kojem saznaje informacije (kompozicija) i reda u kojem su se događaji zbili (fabula).
Nejasnoće Oko Strukture Djela
Struktura često zbunjuje jer učenici traže jednu “ispravnu” shemu koja će funkcionirati za sva djela. Ali književnost je kreativnija od toga.
Umjesto učenja gotovih formula, student treba pristupiti organički. Pita se: gdje se priča usporio? Gdje je ubrzala? Koji dijelovi izostavljeni? Autor možda namjerno preskače neke fabularnih dijelove kako bi naglasio druge.
Najbolji pristup strukturi je mapiranje energije priče. Student crta graf – osa X predstavlja vrijeme čitanja, osa Y intenzitet. Gdje je graf skočio prema gore? Tu je kompozicija postavila naglasak. Gdje se spustio? Tu autor “hladi” napetost. Ovaj pristup otkriva autorove kompozicijske izbore bez rigidnih shema koje često ne odgovaraju složenijim djelima.
Korisni Savjeti Za Uspješnu Analizu
Analiza fabule i kompozicije postaje puno lakša kad se koriste prave tehnike. Evo nekoliko trikova koji će vam pomoći da se snađete u najkompliciranijim književnim djelima.
Tehnike Označavanja Teksta
Označavanje teksta – to je kao da ostavljate breadcrumbe kroz šumu riječi. Najbolji pristup? Boje imaju značenje. Plava za fabularnu kronologiju, zelena za kompozicijske tehnike, žuta za ključne preokrete. Jedna profesorica je uvijek govorila: “Vaš tekst treba izgledati kao duga kada završite s analizom.”
Podvlačite različito. Ravna crta za glavne događaje, valovita za retrospekcije, isprekidana za autorove komentare. Margine koristite mudro – kratke bilješke lijevo, duži komentari desno. Ne štedite na zagradama – one su vaši najbolji prijatelji za povezivanje elemenata fabule s kompozicijskim rješenjima.
Jedan trik koji rijetko tko spomene: koristite simbole. Strelice gore za flashbackove, dolje za predznake, kružiće za ponavljajuće motive. Tekst postaje vizualna mapa koju možete čitati i bez riječi.
Korištenje Grafičkih Shema
Grafičke sheme… ah, tu se događa prava magija! Vremenska linija fabule s jedne strane, kompozicijska struktura s druge – kao da gledate film i njegovu montažu istovremeno. Crtajte dijagrame bez straha od nesavršenosti.
Piramidalnu strukturu koristite za klasična djela – ekspozicija na dnu, kulminacija na vrhu. Ali što s modernijim textovima? Tu pomažu mrežasti dijagrami gdje se različiti narativni tokovi presijecaju. Andrićeva “Travnička hronika” se može prikazati kao splav rijeka – različite priče se spajaju i razilaze.
Mindmape stvarajte za složene likove i njihove motivacije. Centar = glavni lik, grane = različiti aspekti njegovog razvoja kroz fabulu i kompoziciju. Bolje je pet jednostavnih dijagrama nego jedan komplikovan koji vas zbunjuje.
Pravljenje Bilješki Tijekom Čitanja
Bilješke tokom čitanja – tu se događa najveći dio posla, samo što to mnogi ne shvaćaju. Prva kolona: što se događa. Druga kolona: kako nam se priča. Jednostavno kao što zvuči, ali efikasno kao švicarski sat.
Nemojte biti perfekcionisti s prvim čitanjem. Spontane reakcije, dojmovi, pitanja koja vam padaju na pamet – sve to zapisujte. “Zašto autor počinje ovdje?” ili “Ovo me podsjeća na početak” – takve bilješke često otkrivaju kompozicijske namjere.
Kodirajte svoje misli. F = fabula, K = kompozicija, L = likovi, M = motivi. Brzina je ključna – ne možete stalno prekidati čitanje za dugačke analize. Kratko, jasno, efikasno.
Jedan praktičan savjet iz iskustva: koristite post-it note različitih boja. Žute za pitanja, zelene za odgovore, ružičaste za povezivanja s drugim djelima. Vaša knjiga će ličiti na božićno drvce, ali analiza će biti neusporedivo jasnija.
Conclusion
Razlikovanje fabule i kompozicije predstavlja temelj uspješne analize svake lektire. Kad čitatelj shvati da fabula odgovara na pitanje “što se dogodilo” a kompozicija na “kako nam je to ispričano” otvara se put prema dubljem razumijevanju autorovih namjera.
Ove vještine omogućuju čitateljima da cijene književna djela na višoj razini. Oni koji se koriste predloženim tehnikama označavanja teksta grafičkim shemama i sustavnim bilježkama otkrit će da se njihov pristup lektiri značajno poboljšava.
Svako književno djelo postaje jasniji puzzle kad se njegovi dijelovi analiziraju kroz prizmu fabule i kompozicije. Time se stvara temelj za kvalitetniju interpretaciju i veće uživanje u čitanju.
