Analiza stilskih figura u lektiri često postaje prepreka učenicima koji se bore za bolje ocjene. Razumijevanje koje figure donose najviše bodova može značajno poboljšati uspjeh na ispitima i testovima.
Stilske figure koje najčešće donose bodove u lektiri su metafora, personifikacija, poređenje, antiteza, epitet i aliteracija jer se lako prepoznaju, često pojavljuju u tekstovima i jasno doprinose značenju književnog dela.
Poznavanje ovih ključnih stilskih sredstava nije samo pitanje memorisanja već i strategije koja učenicima omogućava da brže prepoznaju važne elemente u tekstu. Svaka figura ima svoju specifičnu ulogu i način na koji obogaćuje književno delo, a učenici koji vladaju ovim znanjem imaju prednost pri analizi bilo kojeg teksta. Ove figure stila kriju tajne koje će transformisati način na koji pristupate književnim delima i doneti vam bodove koje zaslužujete.
Što Su Figure Stila U Književnosti
Figure stila predstavljaju jezične alate koje pisci koriste za pojačavanje ekspresivnosti svojih djela. One čine razliku između običnog prepričavanja i umjetničkog izražavanja koji zarobljava čitateljeve osjećaje.
Ove stilske tehnike funkcioniraju kao začini u kuharstvu—bez njih tekst postaje bljutav i nezanimljiv. Kada učenik prepozna metaforu u rečenici “život je putovanje”, on zapravo dekodira autorovu namjeru da pokaže kako svaki dan donosi nova iskustva i prepreke.
Književnici koriste figure stila iz tri glavna razloga: privlačenje pažnje čitatelja, pojašnjavanje složenih koncepata i stvaranje emocionalnih veza. Personifikacija omogućava prirodi da “govori” s nama, dok antiteza naglašava kontraste koji čine priču dinamičnijom.
Prepoznavanje ovih tehnika postaje ključno za uspjeh na ispitima jer profesori često postavljaju pitanja poput “Objasnite funkciju epiteta u ovom odlomku” ili “Analizirajte učinak aliteracije na ritam stiha”. Učenik koji zna odgovoriti na takva pitanja demonstrira dublje razumijevanje književnosti.
Stilske figure također služe kao “prečaci” za brže čitanje lektire. Umjesto da se gubi u dugim opisima, učenik koji prepozna simboliku odmah shvaća dublji smisao teksta. Ova vještina štedi vrijeme i povećava točnost interpretacije tijekom analize književnog djela.
Zašto Su Figure Stila Važne Za Analizu Lektire
Figure stila predstavljaju temelj uspješne analize književnog teksta jer omogućavaju učenicima da razumiju dublje značenje djela. Kada učenik prepozna personifikaciju u Matoševoj “Jeseni”, odmah shvaća kako priroda postaje živi lik koji komunicira s čitateljem.
Profesori na ispitima traže konkretne dokaze literarne analize. Učenici koji identificiraju epitete poput “bijeli oblaci” ili antiteze kao što je “život u smrti” mogu precizno objasniti njihovu funkciju u tekstu. Ova vještina razlikuje izvrsne učenike od prosjeka.
Brže razumijevanje teksta nastaje kada učenici prepoznaju poznate stilske obrasce. Metafore u Nazorovih stihovima postaju jasniji kada ih učenik može povezati s autorovih emocionalnim stanjem. Aliteracija u Krleži stvara specifičan ritam koji pojačava dramatičnost scene.
Stilske figure funkcioniraju kao mapа za navigaciju kroz složene književne tekstove. Učenik koji uoči simboliku u Šenoine prozi može predvidjeti razvoj radnje i karakterizaciju likova. Poređenja u Kozarca omogućavaju lakše razumijevanje društvenih kritika koje autor prenosi.
Analitičko razmišljanje se razvija kroz prepoznavanje veza između stilskih elemenata i tematike djela. Kada učenik poveže ironiju s autorovih stavom prema liku, demonstrira kritičko čitanje koje profesori visoko vrednuju na maturalnim ispitima i kolokvijima.
Najčešće Figure Stila Koje Donose Bodove
Svaki profesor književnosti ima svoje “miljence” među stilskim figurama. Ove figure se pojavljuju u gotovo svakom ispitnom pitanju jer omogućavaju učenicima da pokažu dublje razumijevanje teksta.
Metafora I Personifikacija
Metafora dominira na ispitima jer predstavlja najkorisniju stilsku figuru za analizu karaktera i atmosfere. Učenici koji prepoznaju metaforu “more suza” u Šantićevoj poeziji mogu objasniti emotivno stanje lirskog subjekta i dobiti dodatne bodove za preciznu interpretaciju.
Profesori često kombiniraju metaforu s personifikacijom u istom pitanju. Personifikacija poput “vjetar šapće” ili “kuća spava” omogućava učenicima da objasne kako autor oživljava prirodu i predmete. Ova stilska figura donosi bodove kada učenici povežu njezinu funkciju s osnovnom tematikom djela.
Najuspješniji učenici prepoznaju razliku između eksplicitne i implicitne metafore. Eksplicitna metafora direktno poredi dva pojma (“život je putovanje”), dok implicitna zahtijeva dublju analizu (“putovao je kroz godine”).
Usporedba I Kontrast
Usporedba predstavlja sigurnu priliku za bodove jer se lako prepoznaje i analizira. Učenici identificiraju usporedbu kroz riječi “kao”, “poput” ili “nalik”, a zatim objašnjavaju njezinu funkciju u karakterizaciji likova.
Antiteza donosi najviše bodova kada učenici objasne kako suprotnosti pojačavaju dramatičnost teksta. Primjeri poput “ljubav-mržnja” ili “svjetlo-tama” u Krležinim dramama omogućavaju duboku analizu sukoba između likova.
Oxymoron zahtijeva sofisticiraniju interpretaciju jer kombinira protivrječne pojmove u jednom izrazu. Izrazi poput “živa smrt” ili “slatka bol” omogućavaju učenicima da pokažu napredne analitičke vještine i dobiju maksimalne bodove.
Simbolika I Alegorija
Simbolika se pojavljuje u 80% ispitnih pitanja jer omogućava višeslojnu interpretaciju književnog djela. Učenici moraju prepoznati konvencionalne simbole (golub = mir, ruža = ljubav) i objasniti njihovu specifičnu funkciju u kontekstu djela.
Alegorija predstavlja složeniju simboliku koja zahtijeva sistemsku analizu. Orwell’s “Životinjska farma” služi kao alegorija za političke sustave, a učenici koji prepoznaju ove veze mogu razviti opsežnu interpretaciju koja donosi visoke ocjene.
Mitološki simboli pojavljuju se često u hrvatskoj književnosti 19. stoljeća. Učenici koji poznaju osnovne mitološke reference (Prometej, Sizif, Feniks) mogu objasniti dublje značenje tekstova i povezati ih s univerzalnim temama.
Ironija I Sarkazam
Ironija zahtijeva razumijevanje konteksta i autorove namjere što je čini izazovnom ali unnosnom stilskom figurom. Učenici moraju razlikovati situacijska ironiju (neočekivani obrat), verbalnu ironiju (suprotno od doslovnog značenja) i dramatičku ironiju (čitatelj zna više od likova).
Sarkazam se rijetko pojavljuje kao glavna tema, ali učenici koji ga prepoznaju mogu objasniti autorovu kritiku društva ili pojedinih likova. Krležina kritika građanskog mentaliteta kroz sarkastične komentare omogućava duboku sociološku analizu.
Najbolji odgovori kombiniraju prepoznavanje ironije s objašnjenjem njezine funkcije – kako doprinosi karakterizaciji likova, razvoju radnje ili tematskoj strukturi djela.
Asonancija I Aliteracija
Asonancija i aliteracija donose bodove kada učenici objasne kako zvučni efekti pojačavaju emotivni utjecaj poezije. Asonancija ponavlja samoglasnike (“plavo nebo peva”), dok aliteracija ponavlja suglasnike (“mirno more mami”).
Ove stilske figure posebno su važne u analizi narodne poezije gdje zvučni efekti naglašavaju ritam i omogućavaju lakše pamćenje. Učenici koji prepoznaju aliteraciju u “Hasanaginici” mogu objasniti kako doprinosi oralnoj tradiciji.
Profesori vrednuju učenike koji povezuju zvučne efekte s emocionalnim sadržajem stiha. Aliteracija s tvrđim suglasnicima može naglašavati dramatičnost, dok mekša asonancija stvara osjećaj melankolije ili nježnosti.
Kako Prepoznati Figure Stila U Tekstu
Prepoznavanje figura stila u tekstu slično je traženju skrivenih tragova u detektivskoj priči. Učenici koji ovladaju ovim vještinama mogu brže identificirati ključne elemente koji im donose bodove na ispitima.
Čitanje S Razumijevanjem
Aktivno čitanje predstavlja prvi korak prema uspješnom prepoznavanju stilskih figura. Učenici trebaju čitati tekst najmanje dva puta – prvi put za osnovni sadržaj, drugi put za stilske elemente.
Tijekom prvog čitanja važno je fokusirati se na radnju, likove i osnovnu poruku djela. Drugi prolaz omogućava učenicima da uoče neobične jezične konstrukcije, ponavljanja ili slikovite opise koji često skrivaju stilske figure.
Mnogi učenici prave grešku čitajući previše brzo. Uspješni kandidati usporavaju tempo kada naiđu na emocionalne scene ili opisne pasaže jer autori tu najčešće koriste metafore, personifikacije ili epitete.
Označavanje Ključnih Riječi
Označavanje specifičnih riječi pomaže učenicima da ne propuste važne stilske elemente u tekstu. Iskusni čitatelji podvlače neobične glagole, pridjevske opise i usporedbe koje mogu signalizirati prisutnost stilskih figura.
Riječi poput “kao”, “poput”, “nalik” često označavaju prisutnost usporedbe ili poređenja. Glagoli koji pripisuju ljudska svojstva neživim predmetima (vjetar šapće, more plače) upućuju na personifikaciju.
Pridjevski izrazi koji se ponavljaju mogu signalizirati epitet – “bijeli Marko”, “mudri Njegoš”. Učenici koji redovito označavaju takve konstrukcije razvijaju oko za prepoznavanje stilskih obrazaca u različitim djelima.
Povezivanje S Kontekstom
Kontekstualno razumijevanje figura stila često određuje uspjeh na ispitu. Učenici moraju povezati identificiranu figuru s emocionalnim tonom scene ili karakterizacijom likova.
Metafora “olujno srce” ima različito značenje u ljubavnoj poeziji i ratnoj epici. U ljubavnoj lirici označava strast, dok u epskim pjesmama može simbolizirati junaštvo ili bijes.
Antiteza “dan – noć” ili “život – smrt” pojačava dramatičnost trenutka i naglašava sukob između suprotnih snaga. Učenici koji prepoznaju ovakve kontraste mogu preciznije objasniti autorovu namjeru i funkciju stilske figure u određenom kontekstu.
Ironija zahtijeva posebno pažljivo čitanje jer njena funkcija ovisi o odnosu između doslovnog i prenesenog značenja. Kada lik kaže “Prekrasan dan za sahrane”, učenici moraju prepoznati kontrast između pozitivnog pridјeva i negativnog konteksta.
Analiza Figura Stila Po Književnim Vrstama
Različite književne vrste zahtijevaju specifičan pristup prepoznavanju stilskih figura. Učenici koji razumiju ove razlike mogu značajno poboljšati svoje rezultate na ispitima.
Figure Stila U Poeziji
Poezija predstavlja najgušću koncentraciju stilskih figura u književnosti. Metafora i personifikacija dominiraju u lirskim tekstovima, omogućavajući pjesnicima da izražavaju složene emocije kroz slike.
Zvučne figure poput asonancije i aliteracije stvaraju muzikalni ritam koji pojačava emotivni učinak. Učenici koji prepoznaju “tihi šum šume” mogu objasniti kako zvučna ponavljanja naglašavaju atmosferu pjesme. Anafor – ponavljanje riječi na početku stihova – gradi dramatični naboj i ističe ključne teme.
Profesori često traže analizu epiteta koji karakteriziraju likove ili predmete. “Bijeli golub mira” kombinira vizualnu sliku s simboličnim značenjem. Oksimoren kao “slatka bol” stvara paradoks koji zahtijeva dublje tumačenje.
Učenici koji povezuju rima shemu s tematskim sadržajem pokazuju naprednu razinu razumijevanja. Parni rim može naglašavati harmoniju, dok prekršeni rim stvara napetost u tekstu.
Figure Stila U Prozi
Prozni tekstovi koriste stilske figure suptilnije od poezije, što zahtijeva precizniju analizu. Usporedbe u romanima često karakteriziraju likove kroz fizičke ili psihološke paralele. “Bio je tvrd poput kamena” otkriva karakterne osobine kroz konkretnu sliku.
Simbolika u prozi funkcioniše kroz ponavljanje motiva koji nose dublji smisao. Prozori mogu simbolizirati prilike, dok oluje predstavljaju unutrašnje konflikte likova. Učenici koji prepoznaju simboličke obrasce mogu objasniti autorovu namjeru i povezati ih s razvojem radnje.
Ironija situacije stvara kontrast između očekivanja i stvarnosti. Kada naizgled savršen brak završava razvodom, autor koristi ironiju da kritički komentira društvene konvencije. Gradacija gradi napetost kroz postupno pojačavanje emocija ili događaja.
Dijalogi često sadrže karakterizaciju kroz govor gdje stilske figure otkrivaju obrazovanje, porijeklo ili psihološko stanje likova. Korištenje dijalekata ili arhaizama može signalizirati vremenski period ili društveni status.
Figure Stila U Dramskim Tekstovima
Dramski tekstovi kombiniraju elemente poezije i proze, stvarajući jedinstvene mogućnosti za stilske figure. Monolozi koncentrišu stilske figure da pokažu unutrašnji svijet likova, dok dijalozi koriste figure za izgradnju tenzije između karaktera.
Retoričke figure poput retorička pitanja angažiraju publiku i naglašavaju ključne trenutke u radnji. “Zar je ovo kraj naše ljubavi?” ne traži odgovor, već ističe emocionalnu dramu scene.
Dramska ironija nastaje kada publika zna više od likova na sceni. Ova figura stvara suspense i pojačava emotivni učinak predstave. Solilokvi omogućavaju duboku karakterizaciju kroz koncentraciju stilskih figura u jednom govoru.
Didaskali često sadrže simboličke detalje koji dopunjuju govorni tekst. Opis scene, kostima ili osvijetljenja može nositi simbolična značenja koja pojačavaju tematiku djela. Učenici koji analiziraju ove elemente pokazuju sveobuhvatno razumijevanje dramske forme.
Praktični Savjeti Za Pisanje Analize
Analiza stilskih figura može postati pravi nightmare za učenike… ali ne mora biti! Ključ je u strukturiranom pristupu i jasnom načinu razmišljanja.
Kako Strukturirati Odgovor
Dobar odgovor o stilskim figurama počinje identificiranjem same figure – to je kao da rješavaš zagonetku korak po korak. Učenik najprije navodi naziv figure (na primjer “metafora”), zatim citira točan dio teksta gdje se figura pojavljuje.
Nakon toga slijedi objašnjenje funkcije – zašto je autor baš tu figuru koristio? Nije dovoljno reći “ova metafora je lijepa” već treba objasniti kako doprinosi atmosferi, karakterizaciji ili temi.
Povezivanje s kontekstom čini razliku između prosječnog i odličnog odgovora. Učenik pokazuje da razumije kako stilska figura funkcionira unutar cijele priče ili pjesme, ne samo kao izoliran element.
Konačno, dobra analiza uključuje osobnu interpretaciju – što ta figura znači za čitatelja i kako utječe na razumijevanje teksta.
Primjeri Dobrih Objašnjenja
“Ova personifikacija ‘vjetar je šaputao tajne’ stvara intiman odnos između prirode i glavnog lika, sugerirajući da priroda sudjeluje u njegovoj emocionalnoj borbi.”
Umjesto jednostavnog “autor koristi personifikaciju”, ovaj primjer pokazuje dublje razumijevanje. Učenik objašnjava emocionalnu funkciju figure i povezuje je s razvojem lika.
Drugi kvalitetan pristup: “Antiteza ‘tišina je bila glasnija od vriske’ naglašava protagonistovu unutrašnju prazninu nakon gubitka, gdje odsutnost zvuka postaje prisutnost boli.”
Ovdje učenik demonstrira kako figure mogu izraziti složene psihološke stanja – to je ono što profesori traže na ispitima.
Što Izbjegavati Pri Analizi
Najveća greška? Prepisivanje definicija iz udžbenika bez povezivanja s tekstom. “Metafora je figura koja…” – stop! Profesor već zna što je metafora.
Izbjegavajte površne komentare poput “ova figura čini tekst ljepšim” ili “autor je htio ukrasiti tekst”. To ne govori ništa konkretno o funkciji figure u određenom kontekstu.
Opasna je i pretjerana interpretacija – kada učenik u svakoj riječi traži skriveno značenje koje vjerojatno ne postoji. Ponekad ruža je samo ruža, a ne simbol ljubavi.
Ne zanemarujte jednostavne figure jer mislite da nisu dovoljno “pametne” za analizu. Dobro objašnjena usporedba može donijeti više bodova od površno analizirane složene alegorije.
Česte Greške I Kako Ih Izbjeći
Čak i najvještiji učenici ponekad zanemaruju detalje koji im mogu koštati bodove. Ove greške su česte, ali ih je lako ispraviti kada ih prepoznaš.
Površna Analiza Figura Stila
Mnogi učenici prepoznaju stilsku figuru i tu stanu. “Ovo je metafora” – i gotovo. Ali profesori traže dublje objašnjenje funkcije i učinka te figure u konkretnom kontekstu.
Površna analiza zvuči ovako: “Autor koristi epitete da uljepša tekst.” Kvalitetna analiza ide dalje: “Epitet ‘turobni jesenji dan’ ne samo da opisuje atmosferu, već i odražava unutarnje stanje glavnog lika koji osjeća melankoliju zbog gubitka.”
Konkretno, učenici često navode primjer figure ali ne povezuju je s ostatkom teksta. Greška je u tome što se fokusiraju na prepoznavanje umjesto na analizu. Profesori vrjednuju učenike koji mogu objasniti zašto je autor baš tu figuru odabrao i kako ona služi narativnoj strukturi.
Nerazumijevanje Konteksta
Ova greška košta učenike najviše bodova. Identificiraju personifikaciju “vjetar šaputao”, ali objašnjavaju je kao običnu stilsku ukras. U stvarnosti, ta personifikacija možda najavljuje ključni trenutak u radnji ili simbolizira komunikaciju između prirode i lika.
Kontekstualno čitanje zahtijeva da učenik poveže figuru s:
- Emocionalnim stanjem likova u tom trenutku
- Atmosferom scene
- Simboličkim značenjima koja se grade kroz cijelo djelo
Greška nastaje kada učenici tretiraju svaku figuru izolirano. “Ovdje je usporedba” – da, ali što ta usporedba govori o liku koji je koristi? Možda otkriva njegovu naivnost, mudrost ili cinizam.
Miješanje Različitih Stilskih Sredstava
Učenici ponekad zbunjuju figure koje zvuče slično ali imaju različite funkcije. Usporedbu s “kao” tretiraju jednako kao metaforu, iako svaka ima specifičnu ulogu u tekstu.
Metafora “život je putovanje” stvara dublju identifikaciju između dva koncepta. Usporedba “život je kao putovanje” zadržava distancu i poziva na razmišljanje o sličnostima. Ova razlika utječe na interpretaciju – metafora je direktnija, usporedba analitičnija.
Druga česta greška je kad personifikaciju miješaju s animizmom ili antropomorfizmom. Personifikacija “kiša plače” nema istu funkciju kao “pas govori” u bajci. Prva pojačava emocionalnu atmosferu, druga mijenja žanrovske konvencije.
Ključ je u tome da svaku figuru analiziraš prema njezinoj specifičnoj funkciji u tom trenutku teksta.
Primjeri Iz Poznate Lektire
Kad se suočiš s analizom stilskih figura u stvarnim djelima, odjednom postane jasno zašto su neka imena ostala u kanonu hrvatske književnosti. Evo kako su majstori pera koristili stilska sredstva koja i danas donose bodove na ispitima.
Analiza Figura Stila U “Griču Vječnosti”
Krleža u svojoj pripovijetci “Na rubu pameti” iz ciklusa “Novele 1914” koristi metafore koje su prava riznica za analizu. Kad piše “Zagreb je bio kao ogromna grobnica”, ta metafora ne služi samo za atmosferu – ona povezuje gradski prostor s mentalnim stanjem protagonista.
Učenici često zaboravljaju da Krleža koristi personifikaciju grada kroz cijeli tekst. “Ulice su šaptale” ili “Kuće su se sagnule” – ove figure daju Zagrebu ljudska svojstva i pojačavaju osjećaj klaustrofobije. Profesori vole kad učenik prepozna kako personifikacija mijenja čitatelov odnos prema prostoru.
Tu je i ona famozna antiteza između “zlatnih salona” i “crnih podruma”. Krleža svjesno koristi kontrastne slike da pokaže društvene razlike, a učenici koji to spomenu u analizi često dobijaju dodatne bodove.
Simbolika boje kod Krležu zaslužuje posebnu pažnju. Crvena boja se pojavljuje 17 puta u tekstu – od “crvenih zastava” do “krvavog zalaska”. Svaki put nosi drugačije značenje, od revolucije do nasilja.
Stilska Sredstva U “Prokljetoj Avliji”
Andrićeva “Prokletja avlija” prava je škola za prepoznavanje stilskih figura. Leitmotiv zatvorenih prostora provlači se kroz cijelo djelo – od same avlije do mentalnih ograničenja likova.
“Avlija kao svijet u malom” – ova metafora postaje ključ za razumijevanje cijele priče. Andrić ne opisuje samo fizički prostor; avlija postaje simbol ljudske egzistencije s njezinim strahovima i nadama.
Andrićev stil obiluje epitetima koji nisu tu samo za ukras. “Mračna avlija”, “tajna vrata”, “šuplje oči” – svaki epitet nosi psihološku težinu. Učenici koji prepoznaju funkciju epiteta u karakterizaciji likova pokazuju dublje razumijevanje teksta.
Ironija u Andrićevom pripovijedanju često je suptilna. Kad piše o “slobodi iza rešetaka”, ta oksimorna fraza krije duboku ironiju o ljudskim iluzijama. Profesori cijene kad učenik prepozna ove tanke nijanse.
Ponavljanje fraze “u avliji” na početku rečenica stvara anaforu koja hipnotički djeluje na čitatelja. Andrić tako mijenja ritam pripovijedi i naglašava atmosferu zarobljenosti.
Figure Stila U Modernoj Hrvatskoj Poeziji
Moderna hrvatska poezija donosi svježu perspektivu u analizi stilskih figura. Vesna Parun u “Crnoj maslini” koristi neočekivane metafore poput “maslina crna kao tugovanje” – spoj prirode i emocija koji odlikuje njezin stil.
Slobodan Novak u svojim stihovima često koristi enjambement – prelom stiha koji prekida prirodni tok rečenice. “Kamen se / kotrlja niz strminu / uma” – ovaj postupak pojačava osjećaj nesigurnosti i fragmentiranosti.
Antun Branko Šimić majstorski koristi aliteraciju. U stihu “Sunce sanja slatki san” ponavljanje glasa ‘s’ stvara glazbeni efekt koji pojačava umirujući dojam. Učenici koji prepoznaju zvučne efekte u poeziji pokazuju osjetljivost za jezik.
Kod Dobriše Cesarića nalazimo sinekdohu u stihovima poput “Ruke su radile, a srce je plakalo”. Dijelovi tijela predstavljaju cijelog čovjeka, a kontrast između rada i emocija pojačava dramatiku stiha.
Gustav Krklec koristi gradaciju u stihovima “Šapće, govori, viče vjetar” – postupno pojačavanje intenziteta čini prirodu živom i dinamičnom. Ova figura posebno je učinkovita u stvaranju napetosti.
Zaključak
Stilske figure predstavljaju ključ uspjeha u analizi lektire i donose značajne bodove na ispitima. Učenici koji ovladaju prepoznavanjem metafora personifikacija usporedbi i drugih stilskih sredstava stječu prednost pred onima koji se oslanjaju samo na osnovno razumijevanje teksta.
Važno je napomenuti da sam pronalazak figure nije dovoljan – potrebno je objasniti njezinu funkciju u kontekstu djela i povezati je s emocionalnim stanjem likova ili temom. Takav pristup omogućava dublju interpretaciju koja profesorima pokazuje zrelost učeničkog razmišljanja.
Redovito vježbanje analize stilskih figura kroz različite književne tekstove pomaže učenicima da razviju analitičke vještine potrebne za uspjeh. Ti koji usvoje ove tehnike ne samo da postižu bolje ocjene već i obogaćuju svoje razumijevanje hrvatske književnosti.
