Roman “Meni bez mene” autorice Julijane Matanović predstavlja jedinstveno književno djelo koje progovara o složenim odnosima između majke i kćeri kroz prizmu osobnih sjećanja i obiteljskih tajni.
“Meni bez mene” je suvremeni hrvatski roman objavljen 2006. godine koji kroz protagonist kinju Marijanu istražuje teme identiteta, obiteljskih odnosa i potrage za istinom. Djelo se ističe svojom složenom narativnom strukturom i emotivnim pristupom autobiografskim elementima.
Ova pripovijest vješto isprepliće prošlost i sadašnjost dok prati glavnu junakinju u potrazi za vlastitim identitetom kroz otkrivanje majčine prošlosti. Spisateljica majstorski gradi napetost koristeći tehniku retrospekcije i introspektivnog pripovijedanja.
Uvod u lektiru
“Meni bez mene” predstavlja suvremeni hrvatski roman koji istražuje složene obiteljske odnose kroz prizmu osobnih sjećanja. Priča se razvija kroz isprepletene vremenske linije koje povezuju prošlost i sadašnjost.
Autor
Julijana Matanović afirmirana je hrvatska književnica rođena 1959. godine u Gradačcu. Njezin književni opus obuhvaća romane, pripovijetke i književne studije. Profesorica je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu gdje predaje stariju hrvatsku književnost. Dobitnica je nekoliko književnih nagrada, uključujući nagradu Ksaver Šandor Gjalski za roman “Zašto sam vam lagala” 1998. godine.
Biografski podaci | |
---|---|
Godina rođenja | 1959. |
Mjesto rođenja | Gradačac |
Obrazovanje | Doktorat književnosti |
Profesija | Književnica i sveučilišna profesorica |
Žanr i književna vrsta
Roman “Meni bez mene” pripada žanru psihološkog romana s elementima autobiografske proze. Karakterizira ga:
- Introspektivno pripovijedanje kroz različite vremenske perspektive
- Složena narativna struktura s više pripovjednih razina
- Elementi dokumentarističke proze kroz uporabu pisama i dnevničkih zapisa
- Autobiografski elementi isprepleteni s fikcijom
- Intimistički pristup u karakterizaciji likova
Književna tehnika romana temelji se na fragmentarnoj strukturi gdje se izmjenjuju sadašnjost i prošlost kroz sjećanja glavne junakinje. Autorica koristi tehniku struje svijesti i unutarnjeg monologa za dublje poniranje u psihološka stanja likova.
Mjesto i vrijeme

Radnja romana “Meni bez mene” odvija se kroz više vremenskih razdoblja, prateći dvije glavne narativne linije. Prva linija smještena je u suvremeno doba, točnije početak 2000-ih godina u Zagrebu, gdje glavna protagonistkinja Marijana živi i radi kao sveučilišna profesorica.
Druga vremenska linija vraća se u prošlost kroz retrospektivne fragmente i sjećanja:
- 1970-e godine – razdoblje Marijanina djetinjstva u Slavoniji
- 1980-e godine – period odrastanja i školovanja u Zagrebu
- 1990-e godine – ratno i poslijeratno vrijeme
Prostori koji se izmjenjuju u romanu:
Lokacija | Značaj u romanu |
---|---|
Zagreb | Središnje mjesto sadašnje radnje |
Slavonija | Prostor djetinjstva i obiteljskih korijena |
Gradačac | Mjesto koje povezuje majčinu prošlost |
Posebnost narativne strukture očituje se u načinu kako autorica isprepliće različite vremenske i prostorne razine. Kroz tehniku unutarnjeg monologa i struje svijesti, čitatelj putuje između zagrebačkih ulica sadašnjosti i slavonskih ravnica prošlosti.
Prostor u romanu nije tek fizički okvir radnje već postaje metafora emotivnih stanja likova. Zagrebački ambijent predstavlja Marijanin sadašnji život ispunjen profesionalnim obvezama, dok slavonski krajolik simbolizira prostor intimnih sjećanja i neriješenih obiteljskih odnosa.
Vremenske razine se ne izmjenjuju kronološki, već prate tok svijesti glavne junakinje. Ovakva fragmentarna struktura omogućuje dublje razumijevanje psiholoških stanja likova i njihovih međusobnih odnosa kroz različita životna razdoblja.
Tema i ideja djela

Roman “Meni bez mene” istražuje kompleksne odnose između osobnog identiteta i obiteljskog nasljeđa kroz višeslojnu narativnu strukturu. Tematska složenost djela očituje se kroz isprepletanje osobnih i kolektivnih iskustava glavne junakinje.
Glavna tema
Središnja tema romana je potraga za identitetom kroz preispitivanje obiteljskih odnosa, posebice odnosa majke i kćeri. Autorica gradi složenu psihološku studiju koja istražuje kako obiteljske tajne utječu na formiranje osobnosti. Narativna struktura prati protagonistkinju Marijanu u njenom putovanju samospoznaje kroz različite vremenske periode.
Sporedne teme
- Međugeneracijski odnosi: Sukob različitih generacijskih perspektiva kroz odnos majke i kćeri
- Profesionalni identitet: Marijanina uloga sveučilišne profesorice i njezin utjecaj na osobni razvoj
- Društvene promjene: Prikaz transformacije hrvatskog društva kroz različita vremenska razdoblja
- Osobna povijest: Utjecaj prošlosti na sadašnjost kroz autobiografske elemente
Ideja djela
Temeljna ideja romana jest prikaz složenosti osobnog identiteta koji se gradi kroz odnose s drugima. Autorica naglašava kako je samospoznaja proces koji zahtijeva suočavanje s prošlošću i prihvaćanje obiteljskog nasljeđa. Kroz Marijaninu priču, djelo istražuje univerzalno pitanje – kako pronaći sebe u odnosu na druge.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv | Simboličko značenje |
---|---|
Pisma | Komunikacija između prošlosti i sadašnjosti |
Zagreb | Prostor profesionalnog života i samostalnosti |
Slavonija | Simbol korijena i obiteljske povijesti |
Fotografije | Dokumenti sjećanja i identiteta |
Dnevnički zapisi | Introspektivno putovanje kroz vrijeme |
Kompozicija djela

Kompozicija romana “Meni bez mene” gradi se kroz pet ključnih dijelova koji zajedno tvore složenu narativnu strukturu. Svaki dio donosi jedinstvenu perspektivu i razvoj radnje, stvarajući kompleksnu mrežu događaja i emocija.
Uvod
Uvodni dio romana postavlja temelje priče kroz upoznavanje s glavnom junakinjom i njenim životnim okolnostima. Autorica Magdalena Blažević vješto uvodi čitatelje u atmosferu djela predstavljajući ključne likove te opisujući njihove međusobne odnose. Kroz pažljivo odabrane detalje stvara se početna slika svijeta u kojem će se radnja odvijati.
Zaplet
Zaplet se razvija kroz složenu mrežu događaja koji kompliciraju odnose među likovima. Glavni konflikt nastaje kroz junakinjinu borbu s vlastitom prošlošću te izazovima u intimnim odnosima. Autorica gradi napetost kroz postepeno otkrivanje tajni te suočavanje protagonistice s traumatičnim iskustvima iz prošlosti.
Vrhunac
Vrhunac predstavlja kulminaciju svih sukoba u romanu gdje napetost doseže svoj maksimum. U ovom dijelu dolazi do ključnih spoznaja koje mijenjaju perspektivu glavne junakinje te njezin odnos prema vlastitom identitetu. Emotivni intenzitet dostiže najvišu točku kroz dramatične scene suočavanja s istinom.
Rasplet
Rasplet donosi postupno razrješenje konflikata kroz nove uvide i promjene u odnosima među likovima. Autorica polako odvezuje čvorove zapleta, omogućujući čitatelju da sagleda posljedice prethodnih događaja. Emotivna napetost postupno popušta, ustupajući mjesto novim spoznajama.
Zaključak
Završni dio romana zaokružuje narativni luk kroz konačno razrješenje glavnih sukoba. Autorica povezuje sve narativne niti u smislenu cjelinu, pokazujući kako su se likovi promijenili kroz iskustva opisana u romanu. Kraj ostaje otvoren za interpretaciju, potičući čitatelja na razmišljanje o prirodi identiteta i međuljudskih odnosa.
Kratki sadržaj

Roman se fokusira na Marijanu, sveučilišnu profesoricu u Zagrebu, koja kroz složenu mrežu sjećanja i obiteljskih priča istražuje vlastiti identitet. Glavna narativna linija prati njezin život u ranim 2000-ima, dok se paralelno kroz retrospektivne fragmente vraćamo u 1970-e, 1980-e i 1990-e godine.
Kroz dinamičnu izmjenu vremenskih perspektiva, pratimo Marijaninu potragu za razumijevanjem kompleksnog odnosa s majkom. Protagonistica otkriva duboko zakopane obiteljske tajne koristeći pisma, fotografije i dnevničke zapise kao mostove između prošlosti i sadašnjosti.
Radnja se odvija na nekoliko lokacija koje nose simboličko značenje:
Lokacija | Simbolika |
---|---|
Zagreb | Sadašnji život i profesionalna karijera |
Slavonija | Prostor intimnih sjećanja |
Gradačac | Korijeni i obiteljska povijest |
Kroz pet dijelova romana, autorica gradi psihološku studiju međugeneracijskih odnosa. Svaki fragment priče razotkriva novi sloj Marijanine osobnosti, dok pokušava pomiriti svoje različite uloge – kćeri, profesorice i žene u potrazi za vlastitim identitetom. Dokumentaristički elementi poput pisama i dnevnika stvaraju autentičan prikaz emotivnog putovanja glavne junakinje.
Introspektivno pripovijedanje koristi tehniku struje svijesti za istraživanje Marijaninih unutarnjih previranja. Fragmentarna struktura romana odražava složenost ljudskog identiteta koji se gradi kroz odnose s drugima, posebice kroz kompleksan odnos majke i kćeri.
Redoslijed događaja

Roman “Meni bez mene” kronološki prati nekoliko ključnih vremenskih razdoblja kroz koja se odvija Marijanina životna priča:
1970-e godine:
- Marijana odrasta u Slavoniji
- Prvi susreti s majčinom prošlošću kroz stare fotografije
- Početak sakupljanja obiteljskih pisama i dokumenata
- Formiranje složenog odnosa između majke i kćeri
1980-e godine:
- Marijana započinje studij u Zagrebu
- Postupno otkrivanje obiteljskih tajni
- Razvoj profesionalnog identiteta
- Prvi pokušaji razumijevanja majčinih postupaka
1990-e godine:
- Marijana gradi akademsku karijeru
- Intenzivno istraživanje obiteljske povijesti
- Pronalazak ključnih dokumenata o majčinoj prošlosti
- Suočavanje s vlastitim identitetom
2000-e godine:
- Život u Zagrebu kao sveučilišna profesorica
- Aktivno preispitivanje prošlosti
- Pokušaji pomirenja s majčinom verzijom istine
- Proces pisanja i dokumentiranja obiteljske povijesti
Fragmentarna struktura romana omogućuje čitatelju praćenje različitih vremenskih razdoblja kroz Marijanina sjećanja, pisma i dnevničke zapise. Svako razdoblje donosi nove spoznaje o složenim obiteljskim odnosima, pri čemu se sadašnjost i prošlost međusobno isprepliću stvarajući višeslojnu narativnu strukturu.
Analiza likova

Roman “Meni bez mene” donosi kompleksnu mrežu likova koji kroz svoje međusobne odnose grade središnju priču o identitetu i obiteljskim vezama. Karakterizacija likova razvija se kroz različite vremenske periode, otkrivajući njihove višeslojne osobnosti.
Glavni likovi
- Marijana – protagonistica romana, sveučilišna profesorica u Zagrebu. Njezin lik karakterizira stalna potraga za identitetom kroz istraživanje obiteljske povijesti i preispitivanje odnosa s majkom. Inteligentna je i analitična osoba koja svoje unutarnje borbe proživljava kroz akademski pristup životu.
- Majka – kompleksan lik čija prošlost predstavlja središnju enigmu romana. Kroz fragmentarna sjećanja i pisma otkriva se njezina životna priča koja značajno utječe na Marijanin razvoj i potragu za vlastitim identitetom.
Sporedni likovi
- Otac – tiha figura u pozadini koja svojim prisutstvom utječe na dinamiku obiteljskih odnosa
- Kolegice s fakulteta – predstavljaju Marijanin profesionalni život u Zagrebu
- Prijatelji iz djetinjstva – kroz njihova sjećanja dobivamo uvid u Marijanino odrastanje u Slavoniji
Odnosi između likova
Središnju os romana čini složen odnos između Marijane i njezine majke koji se razvija kroz:
- Emotivnu distancu i neizrečene tajne
- Pokušaje razumijevanja kroz stara pisma i fotografije
- Postepeno otkrivanje obiteljske povijesti
- Preispitivanje zajedničkih sjećanja
Profesionalni odnosi na fakultetu služe kao kontrast obiteljskim vezama, pokazujući Marijaninu sposobnost održavanja različitih životnih uloga. Interakcije s prijateljima iz prošlosti omogućuju dublje razumijevanje protagonističinog karakternog razvoja.
Stil i jezik djela
Stil romana “Meni bez mene” karakterizira intimna i refleksivna priroda pripovijedanja kroz koju autorica gradi složenu psihološku studiju. Jezik djela odlikuje se jednostavnošću izraza prožetog dubokom emotivnošću koja omogućava čitateljima neposrednu identifikaciju s protagonisticom.
Stilske figure i izražajna sredstva
Roman obiluje stilskim figurama koje produbljuju psihološku karakterizaciju likova. Metafore se koriste za izražavanje unutarnjih previranja protagonistice, dok simboli poput starih fotografija i pisama predstavljaju mostove između prošlosti i sadašnjosti. Alegorije služe kao sredstvo za istraživanje kompleksnih obiteljskih odnosa kroz slojevite pripovjedne strukture.
Narativne tehnike
Autorica koristi višestruke narativne tehnike za građenje priče:
- Unutarnji monolog koji razotkriva Marijanine misli
- Retrospektivno pripovijedanje kroz vremenske skokove
- Dokumentaristički elementi poput pisama i dnevnika
- Tehnika struje svijesti koja prati tok misli likova
- Fragmentarna struktura koja povezuje različite vremenske razine
Ton i atmosfera
Ton djela je intiman i ispovjedan, stvarajući atmosferu emotivne napetosti kroz istraživanje obiteljskih tajni. Izmjena vremenskih perspektiva dodatno pojačava osjećaj nostalgije i melankolije. Introspektivni elementi pridonose stvaranju atmosphere psihološke drame prožete osobnim preispitivanjima i potragom za identitetom.
Simbolika i motivi
Simbolički sloj romana “Meni bez mene” gradi se kroz složenu mrežu značenja koja se proteže kroz različite razine narativa. Ova višeslojna struktura omogućava dublje razumijevanje psiholoških stanja likova i njihovih međusobnih odnosa.
Simboli u djelu
Fotografije predstavljaju središnji simbol romana, služeći kao most između prošlosti i sadašnjosti. Stare obiteljske fotografije postaju svojevrsni portal kroz koji Marijana pristupa sjećanjima i otkriva skrivene obiteljske tajne. Pisma i dnevnički zapisi simboliziraju intimni prostor samospoznaje i komunikacije s prošlošću. Zagreb kao urbani prostor simbolizira Marijanin profesionalni identitet i sadašnji život, dok Slavonija predstavlja prostor djetinjstva i neriješenih obiteljskih odnosa.
Motivi
Glavni motivi u romanu uključuju:
- Potragu za identitetom kroz istraživanje obiteljske povijesti
- Složen odnos majke i kćeri obilježen emotivnom distancom
- Sukob između profesionalnog i osobnog života
- Potrebu za razumijevanjem vlastite prošlosti
- Proces samospoznaje kroz pisanu riječ
Alegorija i metafora
Roman koristi složene metaforičke strukture za prikaz unutarnjih stanja likova. Fragmentarna struktura teksta služi kao metafora za složenost ljudskog identiteta. Putovanje kroz različita vremenska razdoblja predstavlja alegoriju potrage za istinom i samorazumijevanjem. Prostori u romanu (Zagreb, Slavonija) metaforički predstavljaju različite aspekte Marijanine osobnosti – profesionalni život nasuprot intimnom prostoru sjećanja.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Feđa Šehović, rođen 1930. godine, kroz roman “Meni bez mene” predstavlja složenu povijesnu tapiseriju koja obuhvaća nekoliko ključnih razdoblja hrvatske povijesti. Njegov testimonijalni pristup pripovijedanju stvara jedinstvenu perspektivu povijesnih događaja kroz osobna svjedočanstva likova.
Povijesni okvir romana proteže se kroz tri značajna razdoblja:
- Period nakon ukidanja Vojne krajine
- Prvi i Drugi svjetski rat
- Poslijeratno razdoblje u Jugoslaviji
Društveni kontekst romana ocrtava složene društvene promjene u Jugoslaviji, s posebnim naglaskom na:
- Transformaciju tradicionalnih društvenih struktura
- Ekonomske promjene poslijeratnog razdoblja
- Kulturne promjene između različitih povijesnih epoha
Šehovićev narativni stil koristi individualna iskustva kao prizmu kroz koju se prelamaju veći društveni i povijesni procesi. Ovaj pristup omogućava čitatelju intimniji uvid u povijesne događaje kroz perspektivu pojedinačnih sudbina.
Kulturni elementi romana odražavaju se kroz:
Aspekt | Manifestacija u romanu |
---|---|
Tradicija | Odnos prema prošlosti |
Identitet | Preispitivanje osobnog i kolektivnog |
Vrijednosti | Sukob starih i novih svjetonazora |
Šehović problematizira povijesne događaje kroz višestruke perspektive likova, stvarajući kompleksnu sliku vremena koja nadilazi jednostavne interpretacije. Njegov pristup kombinira dokumentarističke elemente s književnom fikcijom, stvarajući autentičan prikaz društvenih i kulturnih promjena kroz različita povijesna razdoblja.
Interpretacija i kritički osvrt
Roman “Meni bez mene” predstavlja složenu psihološku studiju koja zahtijeva višeslojnu interpretaciju. Kroz analizu narativnih tehnika, simbolike i karakterizacije likova, roman otkriva duboke uvide u prirodu identiteta i obiteljskih odnosa.
Fragmentarna struktura romana stvara mozaik sjećanja koji odražava kompleksnost ljudske psihe. Matanović vješto koristi tehniku retrospekcije za istraživanje različitih vremenskih razdoblja:
- 1970-e: Intimni portreti djetinjstva u Slavoniji
- 1980-e: Razdoblje studentskih dana i otkrivanja obiteljskih tajni
- 1990-e: Profesionalno sazrijevanje i preispitivanje identiteta
- 2000-e: Suočavanje s prošlošću kroz akademsku perspektivu
Dokumentaristički elementi poput pisama i dnevnika funkcioniraju kao svojevrsni “dokazi” koji potvrđuju autentičnost narativa. Autorica koristi ove elemente za:
- Produbljivanje psihološke karakterizacije likova
- Stvaranje emotivne napetosti
- Povezivanje različitih vremenskih perspektiva
- Razotkrivanje obiteljskih tajni
Posebno je značajan način na koji Matanović gradi središnji konflikt između majke i kćeri. Kroz njihov odnos ispituje se:
Aspekt odnosa | Manifestacija u romanu |
---|---|
Emotivna distanca | Neizrečene riječi i šutnja |
Obiteljske tajne | Skriveni dokumenti i fotografije |
Generacijski jaz | Različite životne perspektive |
Potraga za identitetom | Preispitivanje obiteljskog nasljeđa |
Roman se izdvaja svojom stilskom slojevitošću. Autorica kombinira različite narativne tehnike:
- Struja svijesti za prikaz unutarnjih previranja
- Introspektivno pripovijedanje
- Dokumentaristički pristup
- Izmjena perspektiva i vremenskih razdoblja
Književna vrijednost djela leži u sposobnosti autorice da kroz osobnu priču progovori o univerzalnim temama identiteta, pripadnosti i složenosti obiteljskih odnosa.
Vlastiti dojam i refleksija
Roman “Meni bez mene” ostavlja dubok trag u svijesti čitatelja kroz složenu mrežu emocionalnih odnosa i psiholoških previranja. Kroz fragmentarnu strukturu i introspektivno pripovijedanje, Matanović stvara intimnu atmosferu koja omogućava čitatelju potpuno uranjanje u Marijanin unutarnji svijet.
Posebno je upečatljiv način na koji autorica gradi tenziju kroz dokumentarističke elemente:
- Stare fotografije kao prozori u prošlost
- Intimna pisma koja otkrivaju skrivene obiteljske tajne
- Dnevnički zapisi koji bilježe emotivna previranja
- Retrospektivni fragmenti koji povezuju različita vremenska razdoblja
Emotivna snaga romana leži u njegovoj sposobnosti da prikaže univerzalne obiteljske dinamike kroz osobnu priču. Matanović vješto balansira između:
Narativni element | Psihološki učinak |
---|---|
Majčina šutnja | Stvaranje emotivne distance |
Obiteljske tajne | Poticanje potrage za identitetom |
Profesionalni život | Bijeg od osobnih previranja |
Povratak u prošlost | Suočavanje s traumama |
Kroz višeslojnu narativnu strukturu, roman progovara o fundamentalnim pitanjima identiteta i pripadnosti. Autorica stvara prostor za čitateljevo vlastito preispitivanje obiteljskih odnosa, posebice kroz prizmu složenog odnosa majke i kćeri koji nadilazi generacijske i kulturološke granice.