Analiza književnog djela može biti pravi izazov, posebno kada se suočavamo s kompleksnim narativom poput “Mirisi, zlato i tamjan” Slobodana Novaka. Ova zbirka pripovijetaka predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske moderne proze, ali njena dubina i simboličnost često stvaraju poteškoće učenicima pri interpretaciji.
“Mirisi, zlato i tamjan” zbirka je od jedanaest pripovijetaka Slobodana Novaka iz 1968. godine koja kroz modernu narativnu tehniku prikazuje traumatična iskustva djetinjstva i mladosti, koristeći simboliku mirisa kao pokretača sjećanja i emocionalne dubine.
Kroz detaljnu analizu svih aspekata ovog remek-djela, od stilskih karakteristika do duboke simbolike, ova lektira će postati jasnija i pristupačnija za razumijevanje.
Uvod u lektiru
Slobodan Novak (1924. – 1995.) bio je hrvatski pisac, prevoditelj i esejist koji je značajno obilježio hrvatsku književnost druge polovice 20. stoljeća. Rođen u Splitu, proveo je djetinjstvo u Trogiru, što će kasnije uvelike utjecati na tematiku njegovih djela. Novak se smatra jednim od najvažnijih predstavnika hrvatske moderne proze.
Autor
Kao književnik, Novak je poznat po svojoj introspektivnoj prozi koja se bavi temama djetinjstva, sjećanja, smrti i prolaznosti. Njegova djela karakterizira lirska atmosfera, složena narativna struktura i duboka psihološka analiza likova. Osim “Mirisi, zlato i tamjan”, napisao je i druga značajna djela poput “Izvanbrodski dnevnik” i “Dalmacijo, vino ti je gorko”.
Pisac je bio i prevoditelj s francuskog jezika, što je dodatno obogatilo njegov književni izraz. Njegova erudicija i poznavanje svjetske književnosti vidljivi su u sofisticiranosti njegovog stila i narativnih tehnika.
Žanr i književna vrsta
“Mirisi, zlato i tamjan” pripada žanru moderne kratke proze. To je zbirka pripovijetaka koja sadrži jedanaest priča povezanih zajedničkom tematikom i stilskim karakteristikama. Kao književna vrsta, pripovijetka se odlikuje kraćim opsegom od romana, ali omogućuje dublje razvijanje likova i situacija od kratke priče.
Moderna pripovijetka, kojoj pripada Novakovo djelo, napušta tradicionalnu linearnu naraciju i usmjerava se na psihološku analizu, tok svijesti i fragmentarne slike sjećanja. Ovaj pristup čini djelo složenijim za čitanje, ali i bogatijim u interpretacijskim mogućnostima.
Mjesto i vrijeme
Radnja pripovijetaka iz zbirke “Mirisi, zlato i tamjan” smještena je u dalmatinski ambijent, konkretno u prostor koji podjeća na Trogir i Split. Novak koristi prepoznatljive elemente mediteranske arhitekture, krajolik i atmosferu kako bi stvorio autentičan okvir za svoje priče.
Vrijeme radnje je složeno strukturirano. Glavno vremensko okvir odnosi se na razdoblje između dva svjetska rata, što je vrijeme autorovog djetinjstva i mladosti. Međutim, narativno vrijeme nije linearno – priče se kreću kroz različite vremenske periode, često preplićući prošlost i sadašnjost kroz tehniku toka svijesti.
Psihološko vrijeme ima posebnu važnost u djelu. Autor koristi flashback tehniku i analepse kako bi prikazao kako prošlost utječe na sadašnjost. Sjećanja se aktiviraju pomoću senzornih podražaja, posebno mirisa, što omogućuje vremensko preskakanje i stvara jedinstvenu narativnu strukturu.
Konkretna mjesta poput starih dalmatinskih kuća, uskih uličica, crkava i obiteljskih domova nisu samo scenografija već aktivni nositelji značenja. Oni postaju simboli određenih emocionalnih stanja i životnih faza glavnih likova.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema zbirke “Mirisi, zlato i tamjan” jest istraživanje složenosti djetinjstva i adolescencije kroz prizmu sjećanja odrasle osobe. Novak istražuje kako traumatična iskustva iz mladosti oblikuju osobnost i utječu na cjelokupni život pojedinca.
Djetinjstvo se ne prikazuje idealizirano, već kao period punih kontradikcija, straha, otkrivanja seksualnosti i suočavanja sa smrću. Autor posebnu pozornost posvećuje tome kako dijete doživljava svijet odraslih, često ne razumijevajući njegovu složenost ali intuitivno osjećajući njegovu dramatičnost.
Sporedne teme
Smrt je jedna od najvažnijih sporednih tema. Prikazuje se kroz različite aspekte – od konkretnih gubitaka bliskih osoba do filozofskog promišljanja o prolaznosti života. Djetinjstvo se često suočava s prvim iskustvima smrti, što predstavlja prijelaz iz nevinosti u svijest o smrtnosti.
Tema seksualnosti obrađuje se diskretno ali prodorno. Novak prikazuje buđenje seksualnih osjećaja u adolescenata, njihovu zbunjenost i stid, ali i privlačnost nepoznatog. Ova tema često je isprepletana s temom grijeha i morala.
Obiteljski odnosi čine treću važnu sporednu temu. Složene veze između generacija, nerazumijevanje između roditelja i djece, kao i utjecaj obiteljskih trauma na formiranje ličnosti, tema su koja se provlači kroz više pripovijetaka.
Ideja djela
Osnovna ideja djela jest da prošlost nikad ne prestaje utjecati na sadašnjost. Novak sugerira da su sjećanja iz djetinjstva toliko snažna da oblikuju cijeli naš pogled na svijet. Posebno traumatična iskustva ostavljaju neizbrisan trag na psihu pojedinca.
Autor također želi pokazati da je djetinjstvo razdoblje intenzivnog emocionalnog življenja, često intenzivnijeg nego odrasla dob. Djeca doživljavaju sve s većom snagom jer im nedostaju obrambeni mehanizmi odraslih osoba.
Motivi i simboli povezani s temom
Miris je centralni motiv i simbol u djelu. Različiti mirisi pokretaju lančane reakcije sjećanja i transportiraju likove u prošlost. Miris tamjana evocira religijske ceremonije i spiritual atmosferu, miris zlata simbolizira materijalnu privlačnost i požudu, dok ostali mirisi aktiviraju specifična sjećanja na osobe, mjesta i događaje.
Simbolika boja također je važna. Bijela boja često simbolizira nevinost djetinjstva, crna smrt i tugu, dok crvena predstavlja strast i seksualnost. Novak vješto koristi ove simbole kako bi produbio značenjske slojeve svojih pripovijetaka.
Kratki sadržaj
Uvod
Zbirka “Mirisi, zlato i tamjan” sadrži jedanaest pripovijetaka koje nisu povezane jedinstvenom fabularnom linijom, već zajedničkom tematikom i stilskim pristupom. Svaka pripovijetka predstavlja zasebnu cjelinu, ali zajedno čine koherentnu sliku o kompleksnosti djetinjstva i adolescencije.
Priče se kreću oko istog narativnog središta – dječaka ili mladića koji se suočava s različitim životnim situacijama. Ti susreti mijenjaju njegovu percepciju svijeta i pridonose jeho odrastanju, često bolnom i traumatičnom.
Zaplet
U većini pripovijetaka zaplet nastaje kada se glavni lik susretne s nekom situacijom koja nadilazi njegovo dotadašnje iskustvo. To može biti susret sa smrću bliske osobe, otkrivanje obiteljskih tajni, prvi erotski doživljaj ili spoznaja o složenosti ljudskih odnosa.
Ovi susjeti nisu spektakularni u vanjskom smislu, već su duboko intimni i psihološki. Novak ne gradi vanjske konflikte, već unutrašnje napetosti koje nastaju kada se dijete sukobljava s nerazumljivim svijetom odraslih.
Rasplet
Rasplet u Novakovim pripovijetkama rijetko je definitivan. Priče često završavaju otvoreno, ostavljajući čitatelja da sam prosuđuje o konačnim značenjima događaja. Ovaj pristup karakterističan je za modernu kratku prozu koja naglašava interpretacijsku aktivnost čitatelja.
Glavni lik obično na kraju doživljava neku vrstu spoznaje ili preokreta u razumijevanju, ali ta spoznaja nije uvijek jasno artikulirana. Češće se radi o intuitivnom osjećaju promjene koji se manifestira kroz simbole i atmosferu.
Vrhunac
Vrhunac pripovijetaka obično se ostvaruje kroz epifaniju – trenutak neočekivanog spoznavanja koji mijenja likovo razumijevanje sebe ili svijeta oko sebe. Ti trenuci često su pokrenuti senzornim podražajima, posebno mirisima, koji otključavaju duboko potisnutia sjećanja.
Emocionalnih intenzitet vrhunca obično je velik, ali se izražava diskretno, kroz suptilne promjene u narativnom tonu ili kroz simbolične slike. Novak izbjegava melodramatičnost, preferirajući psihološku dubinu i autenticitet doživljaja.
Redoslijed događaja
Novakove pripovijetke ne slijede tradicionalni kronološki redoslijed događaja. Umjesto linearne naracije, autor koristi tehniku fragmentarnog pripovijedanja gdje se prošlost i sadašnjost prepliću kroz tok svijesti glavnog lika.
Tipična struktura pripovijetke počinje in medias res – usred zbivanja ili sjećanja. Potom se događaji razvijaju kroz asocijacije i flashback sekvence. Ovaj pristup odražava način na koji funkcionira ljudska memorija, gdje se sjećanja ne pristupaju linearno već kroz složene asocijativne veze.
Narativno vremiome često se kreće u spiralama – određeni događaj ili simbol pokrete čitavo grananje sjećanja koja se vraćaju natrag kroz godine. Čitatelj mora aktivno rekonstruirati kronologiju zbivanja, što zahtijeva pažljivu analizu tekstualnih znakova.
Ovaj pristup omogućuje autoru da pokaže kako prošlost kontinuirano utječe na sadašnjost. Sjećanja nisu statična već živa i aktivna sila koja oblikuje percepciju trenutnih ereignunga. Fragmentarna naracija reflektira fragmentarnost sačuvanih uspomena i selektivnost memorije.
Povremeno se koristi i prolepsa – najavljivanje budućih događaja, što stvara dodatnu vremensku složenost. Ove narative tehnike čine djelo zahtjevnim za čitanje ali i bogatijim u interpretačním mogućnostima.
Analiza likova
Glavni likovi
Glavni lik u većini pripovijetaka jest dječak ili mladić čije ime se rijetko eksplicitno navodi. Ovaj pristup omogućuje univerzalizaciju doživljaja – čitatelj se može poistovjetiti s likom bez obzira na konkretne biografske detalje.
Psihološki profil glavnog lika charakterizira osjetljivost, inteligencija i sklonost introspekcijiי. Dijete posjeduje intuitivnu sposobnost percipiranja složenosti ljudskih odnosa, iako često ne može racionalno objasniti što osjeća. Ovaj kontrast između intuitivnog razumijevanja i intelektualnej nezrelosti izvor je mnogih dramatičnih situacija.
Lik se suočava s tipičnim problemima odrastanja: otkrivanjem seksualnosti, suočavanjem sa smrću, razumijevanjem društvenih konvencija i moralnih dilema. Njegov razvoj kroz pripovijetke nije linearan već fragmentaran, što odražava stvarnu prirodu psihološkog sazrijevanja.
Sporedni likovi
Odrasli likovi funkcioniraju prvenstveno kao katalizatori za razvoj glavnog lika. Oni predstavljaju različite aspekte odraslog svijeta s kojima se dijete mora suočiti. Najčešći su obiteljski medlemovi – roditelji, rođaci, obiteljski prijatelji.
Ženske figure često su povezane s temom seksualnosti i tajnovitosti. One reprezentiraju privlačnost nepoznatog ali i prijetnju koja dolazi s novim spoznajama. Novak ih prikazuje kroz optiku djetinjeg protagoniste, što im daje auru misterioznosti.
Muške figure obično predstavljaju autoritet i tradicionalne vrijednosti. Odnos djeteta spram njih često je ambivalentan – mješavina poštovanja i bunta, želje za prihvaćanjem i potrebe za autonomijom.
Odnosi između likova
Međuljudski odnosi u Novakovím pripovijetkama karakterizira složenost i dvoznačnost. Površinska komunikacija često skriva dublje emocionalne struje i nerazriješene konflikte. Autor posebnu pozornost posvećuje nedostajanju stvarne komunikacije između generacija.
Romantički odnosi prikazani su kroz prizmu djetinje ili adolescentne perspektive, što im daje intenzitet i dramatičnost. Prvi erotski doživljaji povezani su s osjećajima stida, krivnje ali i fascinacije.
Obiteljski odnosi često su opterećeni šutnjom i neizgovorenim. Dijete intuitivno osjeća napetosti među odraslima ali nema kapitete za njihovo razumijevanje. Ovaj jaz između percepcije i razumijevanja izvor je psihološke napetosti koja prožima cijelo djelo.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Novak koristi bogat arsenal stilskih figura kako bi stvorio lirsku i evokativnu prozu. Metafora je centralna figura koja omogućuje stvaranje asocijativnih veza između različitih iskustava i osjećaja. Autor često koristi sinesteziju – miješanje različitih senzornih doživljaja, što omogućuje čitatelju da “osjeća” priče na višestruki način.
Epitet se koristi selektivno ali efikasno, često povezan s bojama i mirisima. Ove senzorne kvalifikacije nisu samo deskriptivne već nose simboličku vrijednost i contribuiraju atmosferi pripovijedanja.
Simbolizacija je pervasivna kroz cijelo djelo. Konkretni objekti, boje, mirisi dobijaju dublji značenj kroz kontekst u kome se pojavljuju. Ova tehnika omogućuje višestruko čitanje istog teksta, ovisno o interpretativnim ključevima koje čitatelj primjenjuje.
Narativne tehnike
Tok svijesti jest dominantna narativna tehnika u zbirci. Omogućuje autoru da prikaže unutrašnju dinamiku likova, njihove asocijacije, strahove i želje. Ova tehnika particularly je efikasna u prikazivanju djetinjeg doživljavanja svijeta.
Erlebte Rede (neupravni unutrašnji monolog) koristi se za prikazivanje misli i osjećaja likova bez eksplicitnog uvođenja naratorskog komentara. Ova tehnika stvara dojam neposrednosti i autentičnosti doživljaja.
Retrogradna naracija kroz flashback sekvence omogućuje autoru da prikaže kako prošlost kontinuirano utječe na sadašnjost. Sjećanja se aktiviraju spontano, często kroz senzorne podražaje, što odražava stvarni način funkcioniranja memorije.
Ton i atmosfera
Ton Novakovih pripovijetaka charakterizira melanholija prošanjena nostalgijom za izgubljenim djetinjstvom. Nije to sentimentalna nostalgija već složen osjećaj koji kombinira tugu za propoim vreim, sažaljenje za nevinošću koja se ne može vratiti, i mudros stečena iskustvom.
Atmosfera je lirska i introspektivna. Autor stvara osjećaj intimnosti između čitatelja i teksta, kao da čitatelj pristupava najličnijim sjećanjima. Ovaj dojam potpomažou detaljni opisi prostora, posebno mirisa i zvukova, koji aktiviraju sinestezijski doživljaj.
Tragičnost je prisutna ali nikad eksplicitno naglašena. Ona proizlazi iz spoznaje o prolaznosti života, nemoći povratka u prošlost, i cijena koju svako odrastanje nosi sa sobom.
Simbolika i motivi
Simbolička mreža “Mirisi, zlato i tamjan” iznimno je bogata i kompleksna. Naslovni elementi – mirisi, zlato i tamjan – funkcioniraju kao ključne simboličke konstante koje prožimaju cijelo djelo.
Miris je najvažniji simbol i pokretač naracije. Različiti mirisi aktiviraju specifična sjećanja i emocionalna stanja. Miris tamjana evocira religiozno iskustvo, spiritual potragu i suočavanje s transcendentnim. Povezan je s crkvama, ritualima i momentim duboke kontemplacije.
Zlato simbolizira materijalnu privlačnost, ljudsku požudu za bogatstvom i ljepotom, ali i prolaznost svjetovnih vrijednosti. U kontekstu djetinjstva, zlato često predstavlja fascinaciju lijepim i vrijednim stvarima koju dijete još ne može kritički prosuđivati.
Boje nose duboko simboličko značenje. Bijela boja povezana je s nevinosću, čistoćom i djetinjstvom. Crna simbot je smrti, nepoznatog i prijetećeg. Crvena predstavlja strast, seksualnost i krvno srodstvo. Plava često evocira transcendenciju i spiritual dimenziju.
Voda kao motiv simbolizira čišćenje, porod i preobrazbu. Pojavljuje se u ključnim momentima transformacije likova. More, kao específica manifestacija vode, povezuje se s beskonačnošću, tajnovitošću i original domom.
Svjetlost i tama funkcioniraju kao kontrasterski simboli. Svjetlost predstavlja spoznaju, jasnoću i nadu, dok tama simbot je neznanja, straha i misterije. Chiaroscuro efekti u opisima prostora pojačavaju dramatic napetosti.
Kuća kao prostor simbolizira sigurnost djetinjstva, ali i ograničenost i klaustrofobiju. Odlazie iz kuće predstavlja prełazak u svijet, odrastanje i gubitak nevinosti.
Sinestezijski simboli kombiniraju različite senzorne kvalitete kako bi stvorili complex emotivne efecter. Miris koji ima boju, zvuk koji ima teksturu – ovi simboli omogućuju dublje prodiranje u psihu likova i stvaraju unique estetski doživljaj.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Mirisi, zlato i tamjan” nastajali su između dva svjetska rata i tijekom Drugog svjetskog rata, što se reflektira u atmosferi pripovijetaka. Iako Novak ne tematizira eksplicitno ratne événèents, osjećaj nesigurnosti i prijetnje prisutan je kao undertain teksta.
Dalmatinsko društvo toga vremena karakterizirale su traditionalene vrijednosti, snažna religijska komponent i patrijarhalina struktura. Owe caracteristike vidljive su kroz opise obiteljskih odnosa, gesellschaften normi i moral códovi koji reguliraju ponašanje likova.
Katolička tradicija ima значај utjecaj na formiranje atmosfere pripovijetaka. Religijski simboli, rituali i moralna pitanja prožimaju narativ. Dijete se odgaja u religijskom okruženju, ali simultaneously razvija kritičko mišljenje koje postavlja pitanja o tradicionalnim vrijednostima.
Modernizacijski procesi koji su zahvatili hrvatsko društvo između dva rata stvaraju tensions između tradicionalnog i modernog načina života. Ova dicotomija reflektira se u konfliktima između generacija i u personal dilemama glavnih likova.
Kultural kontekst mediteranske civilizacije evidentan je u opisima prostora, načina života i međuljudskih odnosa. Specifična atmosfera dalmatinskih gradova, s njihovom arhitekturom i društvenim običajima, čini integralni dio narativne strukture.
Socijalna stratifikacija društva vidljiva je kroz description različitih social slojeva i njihovih vrijednosti. Autor prikazuje kako socijalnu poziciju utječe na mogućnosti i ograničenja individualnog развитка.
Književni kontekst moderni je europske proze početka 20. stoljeća. Novak je bio start upoznat s djelima Prousta, Joyce-a i drugih modernih pisaca, što se reflektira u sophisticated narativnim tehnikam koje koristi.
Historijska distance između vriem radnje i време pisanja omogućuje autoru kritičku perspektivu prema prikazanim događajima. Ova temporal distancija contribuira nostalgičnom tonu djela ali i omogućuje objective analizu složenosti odrastanja.
