A.G. Matoš, jedan od najznačajnijih hrvatskih književnika, napisao je pjesmu “Molitva” koja se često proučava u školama kao obvezna lektira. Ova antologijska pjesma donosi duboku emotivnu snagu i složenu umjetničku strukturu koja već desetljećima intrigira čitatelje.
“Molitva” je lirska pjesma A.G. Matoša objavljena 1906. godine koja kroz sonentnu formu izražava pjesnikovu ljubav prema domovini. Pjesma kombinira religiozne motive s domoljubnom tematikom stvarajući jedinstvenu poetsku cjelinu.
Kroz pažljivo odabrane pjesničke slike i bogatu metaforiku, Matoš gradi složeni odnos između duhovnog i domoljubnog, stvarajući djelo koje nadilazi vrijeme svog nastanka i progovara suvremenom čitatelju.
Uvod u lektiru
“Molitva” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti koje spaja domoljubne osjećaje s vjerskom tematikom. Kroz pažljivo strukturirane stihove, pjesma otkriva duboku povezanost između duhovnog i nacionalnog identiteta.
Autor
Antun Gustav Matoš (1873-1914) stvara “Molitvu” u vrijeme svog boravka u Parizu 1906. godine. Kao središnja figura hrvatske moderne proživljava težak život u emigraciji, što značajno utječe na njegov umjetnički izraz. Njegovo književno stvaralaštvo obilježavaju:
- Virtuozno vladanje jezikom
- Snažan utjecaj francuskog simbolizma
- Izrazita muzikalnost stiha
- Bogata metaforika domoljubne tematike
Žanr i književna vrsta
“Molitva” pripada lirskoj poeziji s izrazitim elementima:
- Sonetna forma (2 katrena + 2 terceta)
- Religiozno-domoljubna tematika
- Petrarkistički elementi u strukturi
- Simbolistički pristup pjesničkim slikama
Pjesma koristi sljedeće književne karakteristike:
Element | Opis |
---|---|
Stih | Jampski jedanaesterac |
Rima | Obgrljena u katrenima (abba) |
Forma | Talijanski (petrarkistički) sonet |
Stil | Simbolistički s elementima impresionizma |
Kroz ovu književnu formu Matoš stvara složenu pjesničku strukturu koja omogućava višeslojno čitanje teksta, spajajući osobno i kolektivno iskustvo u jedinstvenu umjetničku cjelinu.
Mjesto i vrijeme

Kvalitetna molitva zahtijeva pažljiv odabir mjesta i vremena za duboku duhovnu povezanost. Molitveni prostor može biti bilo gdje – od prometnih gradskih ulica do tihih kutaka vlastita doma.
Idealna mjesta za molitvu:
- Posebno uređen kutak u domu
- Prirodni ambijent (park, šuma, plaža)
- Prijevozna sredstva (vlak, autobus, automobil)
- Javni prostori (ulica, trg)
Psihološki aspekt molitvenog prostora igra ključnu ulogu u stvaranju intimne atmosfere. Određeno mjesto u domu koje služi isključivo za molitvu postaje “sveto tlo” – prostor gdje se lakše postiže duhovna koncentracija i povezanost s Bogom.
Vremenski aspekti molitve:
- Jutarnje sate (početak dana)
- Večernje razdoblje (prije počinka)
- Slobodni trenutci tijekom dana
- Planirani termini za molitvu
Kvalitetno vrijeme posvećeno molitvi nadilazi koncept “preostalih” trenutaka dana. Molitva traži prioritetno mjesto u dnevnom rasporedu, bez obzira na druge obveze. Redovitost i posvećenost u odabiru vremena za molitvu stvaraju duhovnu disciplinu koja produbljuje vjerski život.
Preporučeno vrijeme | Prednosti |
---|---|
Jutro | Svjež um, početak dana |
Večer | Mir, vrijeme za refleksiju |
Planirani termini | Strukturirana duhovnost |
Spontani trenutci | Fleksibilnost u molitvi |
Tema i ideja djela

“Molitva suprotiva Turkom” Marka Marulića predstavlja višeslojno književno djelo koje spaja religiozne i domoljubne elemente u kontekstu hrvatske povijesti 16. stoljeća. Pjesma odražava duboku zabrinutost pjesnika za sudbinu domovine pred turskom opasnošću.
Glavna tema
Središnja tema pjesme fokusira se na molitveni vapaj upućen Bogu za spas kršćanskog naroda od turske opasnosti. Marulić kroz snažne pjesničke slike izražava kolektivni strah i zabrinutost svojih suvremenika pred osmanlijskom prijetnjom te istovremeno ističe važnost duhovne obnove i pokajanja.
Sporedne teme
- Domoljublje i briga za hrvatski narod
- Kritika moralnog pada društva
- Poziv na pokajanje i duhovnu obnovu
- Odnos između božanske pravde i ljudske grešnosti
- Strah od gubitka vjerskog i nacionalnog identiteta
Ideja djela
Temeljna ideja djela leži u povezivanju duhovnog i nacionalnog spasa kroz molitveni obrazac. Marulić gradi složenu argumentaciju kojom:
- Poziva na kolektivno pokajanje
- Traži božanski oprost i zaštitu
- Ističe važnost jedinstva kršćanskog svijeta
- Upozorava na posljedice moralnog posrnuća
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv | Simbolika |
---|---|
Mač | Božanska pravda i kazna |
Suze | Pokajanje i molitva |
Turci | Prijeteća opasnost |
Zidine | Zaštita kršćanstva |
Krv | Žrtva i stradanje |
Pjesnik koristi biblijske motive i simbole kako bi pojačao emotivni naboj pjesme i naglasio univerzalnost svoje poruke. Kroz spoj religioznih i domoljubnih elemenata stvara jedinstvenu pjesničku cjelinu koja nadilazi povijesni trenutak nastanka.
Kompozicija djela

Pjesma “Molitva” strukturirana je kroz pet ključnih dijelova koji grade dramsku napetost djela. Kompozicijski elementi stvaraju jedinstvenu cjelinu koja prati unutarnji nemir lirskog subjekta kroz slobodni stih i specifičnu organizaciju strofa.
Uvod
Početak pjesme obilježava snažan kontrast između tišine i oluje u stihu “Noćas tišina bjesni svoju oluju”. Ovaj stih postavlja dramatičan ton pjesme kroz paradoksalnu sliku koja se ponavlja u šestom stihu. Prvi dio pjesme sastoji se od dvije strofe povezane refrenskim stihom.
Zaplet
Dramska napetost razvija se kroz drugi dio pjesme koji sadrži 14 astrofičnih stihova. Šimić koristi slobodni stih za izražavanje unutarnjeg nemira lirskog subjekta. Stihovi grade crescendo emocija kroz pjesničke slike koje povezuju duhovnu i fizičku dimenziju postojanja.
Vrhunac
Središnji dio pjesme donosi kulminaciju unutarnjeg sukoba lirskog subjekta. Pjesnik koristi snažne metafore i simbole za prikaz duhovne borbe. Vrhunac karakterizira intenzivna uporaba pjesničkih slika koje stvaraju atmosferu krajnje napetosti.
Rasplet
Razrješenje napetosti dolazi kroz postupno smirivanje ritma i tona pjesme. Šimić koristi promjenu tempa i atmosfere za prikaz transformacije lirskog subjekta. Pjesničke slike postaju manje intenzivne no zadržavaju simboličku težinu.
Zaključak
Završni dio vraća se početnom motivu tišine ali u izmijenjenom kontekstu. Kompozicijska struktura zaokružuje se kroz povratak na početni motiv što stvara cikličku formu. Šimić koristi ovu tehniku za naglašavanje transformativne prirode duhovnog iskustva opisanog u pjesmi.
Kompozicijski element | Karakteristike |
---|---|
Forma | Slobodni stih |
Struktura | Dva dijela (2 strofe + 14 astrofičnih stihova) |
Refren | Ponavljanje uvodnog stiha |
Ritam | Varijabilan, prati emocionalnu napetost |
Kratki sadržaj

“Molitva suprotiva Turkom” predstavlja religiozno-domoljubnu pjesmu koja se proteže kroz 172 dvostruko rimovana dvanaesterca. Marko Marulić gradi pjesmu kroz tri distinktivna sloja:
Domoljubni sloj prikazuje stvarnu situaciju hrvatske zemlje u 16. stoljeću, opisujući turska pustošenja i razaranja. Marulić detaljno oslikava patnje naroda kroz konkretne primjere:
- Paljenje i uništavanje sela
- Porobljavanja stanovništva
- Ubijanja nevinih ljudi
- Oskvrnjivanje crkava
Pobožni sloj izražava se kroz:
- Početnu invokaciju “Svemogi Bože moj”
- Molitve za spas kršćanskog naroda
- Zazivanje Božje pomoći protiv turske sile
- Pozive na pokajanje i obraćenje
Intimni sloj otkriva pjesnikovu osobnu zabrinutost kroz:
- Emotivne opise stradanja
- Duboku povezanost s narodnom patnjom
- Iskrenu molitvu za Božju intervenciju
- Proživljavanje kolektivne tjeskobe
Pjesma započinje klasičnom renesansnom invokacijom, preuzimajući elemente iz antičke književnosti. Središnji dio donosi dramatične opise turskih zločina, inspirirane “Elegijom o pustošenju šibenskog polja” Jurja Šižgorića. Završava snažnim kontrastom između turske vojne nadmoći i kršćanskog straha, zaokružujući djelo ponovnim zazivanjem Božje pomoći.
Redoslijed događaja

“Molitva suprotiva Turkom” prati jasnu strukturu koja se razvija kroz tri ključne faze, svaka s posebnim značajem za cjelokupno djelo.
Invokacija Boga
Pjesma započinje snažnim zazivom Svemogućeg Boga (“Svemogi Bože moj, kim svaka postaju”). Marulić koristi tradicionalnu renesansnu formu invokacije, povezujući se s antičkom tradicijom grčke Ilijade. Ovaj početni zaziv postavlja duhovni ton cijele pjesme.
Prikaz turskih razaranja
Središnji dio pjesme donosi detaljan opis turskih pustošenja:
- Uništavanje sela i gradova
- Zarobljavanje stanovništva
- Stradanje muškaraca, žena i mladih
- Pljačkanje imovine
Dramatični kontrast
Završni dio gradi napetost kroz snažan kontrast:
- Turska vojna sila: prikazana kao nadmoćna i prijeteća
- Kršćanski narod: opisan u strahu i nemoći
- Ponovni zaziv Božje pomoći kao zaključni element
Marulić gradi dramsku napetost postupno, koristeći dvostruko rimovane dvanaesterce koji pojačavaju emotivni naboj pjesme. Svaka faza redoslijeda događaja logično se nadovezuje na prethodnu, stvarajući koherentnu cjelinu prožetu religioznim i domoljubnim elementima.
Analiza likova

Likovi u lektiri “Molitva devojčina” grade složenu mrežu odnosa prožetu snažnim emocijama i simbolikom. Karakterizacija likova otkriva duboke psihološke slojeve koji se manifestiraju kroz njihove postupke i međusobne interakcije.
Glavni likovi
Devojka, kao središnji lik djela, utjelovljuje arhetip zaljubljene mlade žene koja se nalazi u teškoj životnoj situaciji. Njezin karakter se očituje kroz:
- Duboku emotivnost izraženu kroz iskrenu molitvu
- Spremnost na žrtvovanje za ljubav
- Siromašno materijalno stanje koje je ne sprječava u namjerama
- Odlučnost u nastojanju da se približi voljenom
Sporedni likovi
Bećar zauzima poziciju sporednog ali ključnog lika koji pokreće radnju kroz:
- Simbolični prikaz otvorenih očiju tijekom sna
- Pasivnu ulogu objekta devojčine ljubavi
- Nedostupnost koja stvara dramatičnu napetost
- Neizrečene stavove koji ostavljaju prostor interpretaciji
Odnosi između likova
- Jednostranom ljubavlju koja pokreće radnju
- Socijalnim preprekama koje otežavaju njihovo zbližavanje
- Dubokom čežnjom izraženom kroz molitveni iskaz
- Napetošću između želje i nemogućnosti ostvarenja bliskosti
Stil i jezik djela
Marulićeva “Molitva suprotiva Turkom” spaja visoki i niski stil kroz pažljivo odabranu kombinaciju književnih elemenata. Pjesma koristi staročakavski jezik koji omogućava razumijevanje širem puku, dok istovremeno zadržava kompleksne književne forme.
Stilske figure i izražajna sredstva
Pjesma obiluje stilskim figurama koje pojačavaju emotivni naboj i prenose snažnu poruku:
- Invokacija otvara pjesmu izravnim obraćanjem Bogu
- Metafore i alegorije prikazuju tursku opasnost kroz biblijske motive
- Gradacija gradi dramatičnost kroz pojačavanje intenziteta molitve
- Antiteze naglašavaju kontrast između kršćanskog i turskog svijeta
Narativne tehnike
Marulić koristi nekoliko narativnih tehnika za izgradnju pjesničke strukture:
- Izmjena perspektiva između kolektivnog glasa i osobnog vapaja
- Paralelizam između biblijskih motiva i stvarnih događaja
- Ciklička kompozicija koja započinje i završava molitvom
- Dinamična izmjena opisnih i molitvenih dijelova
Ton i atmosfera
Pjesnički ton varira kroz nekoliko ključnih elemenata:
- Molbeni ton dominira u obraćanju Bogu
- Dramatični ton prisutan u opisima turskih razaranja
- Pokajnički ton u dijelovima koji govore o grijesima naroda
- Proročki ton u završnim strofama koje najavljuju moguću propast
Kombinacija različitih tonova stvara napetu atmosferu koja odražava povijesni trenutak i egzistencijalnu ugroženost kršćanskog stanovništva.
Simbolika i motivi
Pjesma “Molitva” Antuna Branka Šimića predstavlja bogatu riznicu simbola duhovnosti koji se isprepliću s motivima patnje. Simboli i motivi grade složenu pjesničku strukturu koja otkriva pjesnikovu unutarnju borbu i težnju za transcendentnim.
Simboli u djelu
Bog zauzima središnje mjesto u pjesmi kao simbol božanske pravde i utjehe. Njegovo prisustvo naglašava težinu pjesnikove molitve kroz direktno obraćanje najvišem biću. Zvijezde simboliziraju nedostižne visine i uzvišenost, predstavljajući cilj kojem pjesnik teži u svojoj patnji. Koljena nose simboliku poniznosti i molitvenog stava, naglašavajući pjesnikovu podređenost božanskoj volji.
Motivi
Dominantni motivi u pjesmi uključuju:
- Duhovnu patnju iskazanu kroz vapaj prema Bogu
- Usamljenost koja prožima cijelu pjesmu
- Težnju za uzdizanjem iznad zemaljskih muka
- Božansku milost kao jedini izlaz iz trenutnog stanja
Alegorija i metafora
Pjesnik koristi snažne metaforičke slike poput “dizanja s koljena” koja alegorijski predstavlja oslobođenje od patnje. Metafora uspinjanja prema zvijezdama simbolizira težnju za duhovnim uzdignućem. Alegorijska struktura pjesme gradi se kroz kontrast između zemaljske patnje i nebeske utjehe, stvarajući složenu mrežu značenja koja nadilazi doslovno tumačenje teksta.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Epska narodna pjesma smješta se u pretkosovski ciklus između 12. i 14. stoljeća, razdoblje obilježeno značajnim društvenim promjenama i političkim previranjima. Povijesni kontekst ocrtava složenu mrežu odnosa među velikašima nakon smrti cara Dušana, što se odražava kroz tematske slojeve pjesme.
Društveni elementi manifestiraju se kroz:
- Prikazivanje hijerarhijskih odnosa među plemstvom
- Odražavanje svakodnevnog života srednjovjekovnog društva
- Opisivanje normi ponašanja karakterističnih za feudalno doba
Kulturološka dimenzija pjesme očituje se u:
Kulturni aspekt | Značajke |
---|---|
Izvedba | Skupovi vojski i vjerska okupljanja |
Tradicija | Usmeno prenošenje kroz generacije |
Funkcija | Očuvanje kolektivnog pamćenja |
Pjesma služi kao ogledalo tadašnjeg društvenog uređenja, gdje se isprepliću elementi političke moći, religijskih uvjerenja i narodnih običaja. Kroz narativnu strukturu epske pjesme prenose se ključne kulturne vrijednosti srednjovjekovnog razdoblja, od viteškog kodeksa do obiteljskih odnosa.
Narodna epika postavlja temelje za razumijevanje složenih društvenih odnosa tog vremena, prikazujući sukobe među velikašima kao odraz širih društvenih previranja. Pjesma koristi povijesne događaje kao okvir za prenošenje univerzalnih poruka o pravdi, časti i moralnim vrijednostima.
Interpretacija i kritički osvrt
Marulićeva “Molitva suprotiva Turkom” predstavlja složenu pjesničku strukturu koja spaja tri ključne dimenzije: domoljubnu, religioznu i intimnu. Pjesma odražava stvarnu povijesnu situaciju Hrvatske 16. stoljeća kroz prizmu turske opasnosti i straha koji je vladao među stanovništvom.
Kompozicijski, pjesma prati klasičnu renesansnu strukturu s 172 dvostruko rimovana dvanaesterca. Marulić gradi dramsku napetost kroz nekoliko ključnih elemenata:
- Invokacija Boga na početku pjesme
- Detaljan opis turskih zlodjela
- Snažan kontrast između turske sile i kršćanske nemoći
- Emotivan poziv na božansku intervenciju
- Završno zazivanje Božje pomoći
Pjesnički izraz karakterizira kombinacija visokog i niskog stila, što se očituje kroz:
Stilska sredstva | Primjeri u pjesmi |
---|---|
Metafore | Mač kao simbol borbe |
Gradacija | Postupno pojačavanje emotivnog naboja |
Antiteze | Kontrast između turske snage i kršćanske slabosti |
Biblijski motivi | Reference na Stari zavjet |
Marulić koristi staročakavski jezik pristupačan širem puku, istovremeno zadržavajući složene književne forme. Pjesma predstavlja vrhunac hrvatskog renesansnog pjesništva kroz spoj klasične umjetničke tradicije s aktualnom društvenom problematikom.
U intimnom sloju pjesme otkriva se pjesnikova osobna zabrinutost za sudbinu domovine, dok domoljubni sloj pruža realističan prikaz tadašnje hrvatske stvarnosti. Religiozna dimenzija manifestira se kroz molitve za spas kršćanskog naroda, stvarajući tako višeslojno umjetničko djelo koje nadilazi svoj povijesni kontekst.
Vlastiti dojam i refleksija
Septologija I-II Jona Fossea donosi jedinstvenu perspektivu molitve kroz prizmu ljudske ranjivosti. Njegov protagonist utjelovljuje duboku potrebu za duhovnim pročišćenjem kroz introspektivno putovanje koje nadilazi tradicionalne okvire molitve. Fosse majstorski isprepliće elemente osobne transformacije s univerzalnim težnjama za razumijevanjem ljudske prirode.
Janko Polić Kamov u “Novelama i lakrdijama” pristupa molitvi iz drugačijeg kuta, istražujući moralne dvojbe svojih likova kroz njihov kompleksan odnos s vjerom. Njegovi likovi često balansiraju između tradicionalnih vjerskih vrijednosti i osobnih unutarnjih borbi, stvarajući napetost koja čitatelja tjera na preispitivanje vlastitih uvjerenja.
Književna djela s tematikom molitve pokazuju sljedeće karakteristike:
- Transformativna priroda molitve kao književnog motiva
- Ispreplitanje osobnog i duhovnog iskustva
- Simbolička razina koja nadilazi religijski kontekst
- Univerzalne poruke o ljudskoj prirodi i potrebi za transcendencijom
Posebno je zanimljiv način na koji različiti autori pristupaju temi molitve:
Autor | Djelo | Pristup molitvi |
---|---|---|
Jon Fosse | Septologija I-II | Introspektivan i filozofski |
Janko Polić Kamov | Novele i lakrdije | Kritički i preispitujući |
- Unutarnje monologe likova
- Simboličke prikaze duhovnih stanja
- Složene metaforičke konstrukcije
- Isprepletanje osobnog i kolektivnog iskustva