Kad se spomene “Mučnina” Jean-Paul Sartrea, mnogi učenici odmah osijete nelagodu. Nije slučajno što je ovo djelo postalo sinonim za filozofsku dubinu koja može zbuniti čak i najmarljivije čitatelje.
“Mučnina” nije samo roman – to je filozofska studija koja kroz lik Antoinea Roquentina istražuje egzistencijalnu krizu modernog čovjeka i osjećaj besmislenosti postojanja u svijetu koji je izgubio svaki smjer.”
Upravo zbog svoje složenosti, ova lektira zahtijeva pažljiv pristup i dublje razumijevanje filozofskih koncepata koji se kriju iza naizgled jednostavne priče o čovjeku koji vodi dnevnik svojih razmišljanja.
Uvod u lektiru
“Mučnina” predstavlja jedno od najznačajnijih djela egzistencijalističke književnosti 20. stoljeća. Ova knjiga nije samo roman – ona je filozofska studija koja postavlja temeljna pitanja o smislu ljudskog postojanja.
Autor
Jean-Paul Sartre (1905.-1980.) bio je francuski filozof, pisac i dramaturg, jedan od najvažnijih predstavnika egzistencijalizma. Rođen je u Parizu u intelektualnoj obitelji, a već u mladosti pokazao je izuzetne sposobnosti za filozofiju i književnost.
Sartre je diplomirao na prestižnoj École normale supérieure i postao profesor filozofije. Tijekom Drugog svjetskog rata bio je zarobljen od strane Nijemaca, što je značajno utjecalo na njegovo razumijevanje ljudske slobode i odgovornosti.
Osim “Mučnine”, napisao je brojna filozofska djela, među kojima se ističe “Bitak i ništavilo” (1943.), te drame poput “Zatvorenih vrata” (1944.). Godine 1964. odbio je Nobelovu nagradu za književnost jer nije želio biti “institucionaliziran”.
Žanr i književna vrsta
“Mučnina” pripada žanru filozofskog romana, specifične književne vrste koja kombinira narativne elemente s filozofskim razmatranjima. Ovaj tip romana nastao je u 19. stoljeću, a svoj vrhunac doživio je u 20. stoljeću.
Karakteristike filozofskog romana uključuju:
- Duboko propitivanje egzistencijalnih pitanja
- Složene psihološke portrete likova
- Introspektivno pripovijedanje
- Simboličku uporabu elemenata priče
Djelo se također može svrstati u egzistencijalističku književnost, pravac koji naglašava individualnu slobodu izbora i odgovornost za vlastite postupke.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Mučnine” odvija se u izmišljenom francuskom gradu Bouvilleu, koji Sartre opisuje kao tipičan provincijski grad s lukama i industrijskim postrojenjima. Iako je grad izmišljen, jasno je inspiriran Sartreovim iskustvom života u Le Havreu, gdje je radio kao profesor.
Bouville predstavlja simbol monotonije i besmislenosti moderne urbane egzistencije. Grad je opisan kroz oči glavnog lika koji u njemu vidi sve ono što ga frustrira u modernom načinu života – rutinu, površnost međuljudskih odnosa i osjećaj otuđenosti.
Vrijeme radnje smješteno je u 1930-te godine, razdoblje između dva svjetska rata. Ovo je bilo doba velikih društvenih promjena, ekonomske krize i rastućeg osjećaja nesigurnosti u Europi.
Vremenski okvir nije slučajan – međuratno razdoblje karakteriziraju:
- Kriza tradicionalnih vrijednosti
- Rast urbanizacije i industrijalizacije
- Osjećaj deziluzije nakon Prvog svjetskog rata
- Političke napetosti i nestabilnost
Sartre koristi ovaj povijesni kontekst kako bi prikazao kako se pojedinac osjeća u svijetu koji gubi svaki smisao i usmjerenje. Bouville postaje mikrokozmos modernog društva u krizi.
Tema i ideja djela
“Mučnina” istražuje složene filozofske koncepte kroz osobno iskustvo glavnog lika, čineći apstraktne ideje dostupnijima čitatelju.
Glavna tema
Glavna tema djela je egzistencijalna kriza modernog čovjeka i otkrivanje besmislenosti postojanja. Antoine Roquentin, glavni lik, proživljava ono što Sartre naziva “mučninom” – fizički i psihički osjećaj gađenja koji nastaje kada se čovjek suoči s pukom činjenicom postojanja.
Ova tema manifestira se kroz:
- Osjećaj otuđenosti od svijeta i drugih ljudi
- Propitivanje smisla vlastitog života
- Suočavanje s apsurdnošću egzistencije
- Traženje autentičnosti u neautentičnom svijetu
Sporedne teme
Uz glavnu temu, roman istražuje nekoliko važnih sporednih tema:
Sloboda i odgovornost – Sartre naglašava da je čovjek “osuđen na slobodu” i mora snositi punu odgovornost za svoje izbore.
Otuđenost u modernom društvu – Prikazuje kako urbani život i društvene konvencije udaljuju ljude od njihove prave prirode.
Važnost umjetnosti – Jazz glazba i književnost predstavljaju načine nadilaženja egzistencijalne krize.
Kritika građanske klase – Sartre kritizira površnost i licemjerje buržoazije kroz opis stanovnika Bouvillea.
Ideja djela
Osnovna ideja “Mučnine” je da čovjek mora pronaći način življenja koji je autentičan i smislen, unatoč inherentnoj besmislenosti postojanja. Sartre predlaže da se to može postići kroz:
- Prihvaćanje slobode – Priznavanje da smo potpuno slobodni u svojim izborima
- Preuzimanje odgovornosti – Svjesnost da smo odgovorni za svoje postupke
- Stvaranje vlastitih vrijednosti – Budući da ne postoje unaprijed dane vrijednosti
- Angažman – Aktivno sudjelovanje u oblikovanju svijeta
Motivi i simboli povezani s temom
Kestenjevo stablo – Najvažniji simbol u djelu. Predstavlja čisto postojanje, egzistenciju bez esencije ili smisla.
Jazz glazba – Simbolizira mogućnost nadilaženja mučnine kroz umjetnost i kreativnost.
Ogledalo – Motiv koji se ponavlja kada Roquentin promatra sebe, simbolizira samosvjesnost i pitanje identiteta.
Gradski trg i spomenici – Predstavljaju lažne vrijednosti i glorifikaciju prošlosti koju Sartre kritizira.
Dnevnik – Sam čin pisanja postaje pokušaj davanja smisla egzistenciji kroz kreativni čin.
Kratki sadržaj
“Mučnina” je strukturirana kao dnevnik Antoinea Roquentina, što omogućava čitatelju direktan uvid u njegovu svijest i postupno razvijanje egzistencijalne krize.
Uvod
Antoine Roquentin, tridesetogodišnji povjesničar, živi u gradu Bouvilleu gdje istražuje život markiza de Rollebonovog za biografiju koju piše. Počinje voditi dnevnik jer primjećuje čudne promjene u svojoj percepciji svijeta oko sebe.
Početne epizode prikazuju kako se obični predmeti – kamen na plaži, vrata od kafića – počinju činiti stranim i odbojnim. Ova iskustva zbunjuju Roquentina jer ne može objasniti zašto se osjećaju drugačije.
Zaplet
Roquentinova kriza se produbljuje. Susreće se s Anny, svojom bivšom ljubavnicom, koja dolazi u Bouville. Njihov razgovor otkriva da i ona proživljava sličnu egzistencijalnu krizu – više ne može doživjeti “savršene trenutke” koji su joj nekad davali smisao.
Istovremeno, Roquentin se bori s pitanjem treba li dovršiti biografiju markiza. Počinje sumnjati u vrijednost svog rada i u mogućnost da se prošlost ikad može istinski rekonstruirati.
Tokom ovog razdoblja, Roquentinovi napadi “mučnine” postaju sve češći i intenzivniji. Oni se manifestiraju kao fizički osjećaj gađenja prema stvarnosti koja ga okružuje.
Vrhunac
Kulminacijski trenutak romana događa se u gradskom parku, kad Roquentin sjedi pokraj kestenjeva stabla. U tom trenutku doživljava najintenzivniji napad mučnine i istovremeno ima epifaniju o prirodi postojanja.
Spoznaje da sve što postoji – stablo, kamen, on sam – jednostavno “jest” bez ikakva razloga ili smisla. Ova spoznaja je istovremeno zastrašujuća i oslobađajuća. Razumije da ne postoji unaprijed dano značenje ili svrha života.
Rasplet
Nakon ovog otkrića, Roquentin odlučuje napustiti Bouville i odustati od pisanja biografije. Shvaća da je pokušavao pronaći smisao u prošlosti, dok je stvarni izazov stvoriti smisao u sadašnjosti.
U posljednjim stranicama dnevnika, Roquentin razmišlja o mogućnosti pisanja romana. Vjeruje da bi kroz kreativni čin možda mogao dati neki smisao svojoj egzistenciji i možda se osjećati manje sramno zbog svog postojanja.
Roman završava Roquentinovim odlaskom iz Bouvillea, što simbolizira početak novog, autentičnijeg načina življenja.
Redoslijed događaja
“Mučnina” ne slijedi tradicionalnu linearnu strukturu već je organizirana kao dnevnički zapisi koji pokrivaju nekoliko mjeseci Roquentinovog života. Ova forma omogućava Sartreu da prikaže postupno razvijanje egzistencijalne krize.
Početni dnevnički zapisi – Roquentin beleži prva čudna iskustva s predmetima koji mu se čine različiti nego inače. Spominje kamen na plaži i kvaku od vrata koja mu izazivaju neobičan osjećaj.
Razvoj simptoma – Napadi “mučnine” postaju češći i intenzivniji. Roquentin pokušava razumjeti što se s njim događa, ali ne nalazi logično objašnjenje.
Istraživanje prošlosti – Rad na biografiji markiza de Rollebonovog postaje sve teži. Roquentin počinje sumnjati u vrijednost svog posla i u mogućnost rekonstrukcije prošlosti.
Susret s Annyom – Dolazak bivše ljubavnice označava važnu prekretnicu. Njihovi razgovori otkrivaju da i ona proživljava egzistencijalnu krizu, što Roquentina čini svjesnijim univerzalnosti ovog problema.
Intenziviravanje krize – Roquentinovi osjećaji otuđenosti i besmislenosti postaju sve snažniji. Počinje se osjećati odvojeno od drugih ljudi i od vlastitog života.
Epifanija u parku – Najvažniji trenutak romana kada Roquentin u parku, gledajući kestenjevo stablo, spoznaje pravu prirodu postojanja. Razumije da sve što postoji nema inherentni smisao.
Odluka o promjeni – Nakon spoznaje o besmislenosti postojanja, Roquentin odlučuje napustiti Bouville i odustati od biografije markiza.
Novi početak – Posljednji dnevnički zapisi govore o mogućnosti pisanja romana kao načina stvaranja smisla kroz umjetnost.
Ovaj kronološki slijed pokazuje kako se egzistencijalna kriza razvija postupno, od početnih nejasnih osjećaja do potpunog preispitivanja smisla života i konačno do odluke o promjeni.
Analiza likova
Likovi u “Mučnini” nisu tradicionalni književni karakteri već predstavljaju određene filozofske pozicije i načine suočavanja s egzistencijalnim pitanjima.
Glavni likovi
Antoine Roquentin je protagonist i narrator romana. Tridesetogodišnji je povjesničar koji živi u Bouvilleu i piše biografiju markiza de Rollebonovog. Roquentin predstavlja čovjeka koji se suočava s egzistencijalnom krizom.
Njegovi glavni karakteri:
- Intelektualac koji preispituje smisao svog rada
- Osjećaj otuđenosti od društva i drugih ljudi
- Fizički i psihički osjećaj “mučnine” prema postojanju
- Postupna spoznaja o besmislenosti egzistencije
- Pokušaj pronalaska autentičnog načina življenja
Roquentin prolazi kroz značajnu transformaciju – od čovjeka koji traži smisao u prošlosti (kroz biografiju) do onoga koji shvaća da smisao mora stvoriti sam.
Anny je Roquentinova bivša ljubavnica koja dolazi u Bouville. Ona predstavlja alternativni pristup egzistencijalnoj krizi. Dok je Roquentin orijentiran prema budućnosti i mogućnostima, Anny je fokusirana na prošlost i “savršene trenutke”.
Annyne karakteristike:
- Nostalgija za prošlošću i “savršenim trenucima”
- Osjećaj da je život izgubio svoju čaroliju
- Pokušaj zadržavanja ljepote kroz ritualne radnje
- Razočaranje jer više ne može doživjeti intenzivne emocije
Sporedni likovi
Autodidakt je čovjek koji pokušava pronaći smisao življenja kroz sistematičko čitanje sve literature po abecednom redu. Predstavlja naivnu vjeru u moć znanja da riješi egzistencijalne probleme.
Dr. Rogé simbolizira građansku sigurnost i konvencionalnost. Živi udoban život ne preispitujući dublja pitanja o smislu postojanja.
Vlasnik kafića i drugi građani Bouvillea predstavljaju masu ljudi koji žive u “lošoj vjeri” – ne suočavaju se s vlastitom slobodom i odgovornošću već se skrivaju iza društvenih uloga.
Markiz de Rollebon – iako je mrtav, ovaj lik je važan jer predstavlja Roquentinov pokušaj pronalaska smisla u prošlosti. Roquentinovo odustajanje od biografije simbolizira napuštanje iluzije da se smisao može pronaći u rekonstrukciji prošlosti.
Odnosi između likova
Odnos između Roquentina i Anny pokazuje kako različiti ljudi reagiraju na egzistencijalnu krizu. Njihov razgovor otkriva da i najintimnije veze ne mogu pružiti utjehu pred suočavanjem s besmislenošću postojanja.
Roquentin i Autodidakt predstavljaju kontrast između onog koji se suočava s egzistencijalnom krizom i onog koji je izbjeđava kroz intelektualnu aktivnost. Autodidaktovo vjerovanje u humanističke ideale Roquentin vidi kao samoobmanu.
Odnos Roquentina prema građanima Bouvillea pokazuje njegovu otuđenost od konvencionalnog načina života. Oni žive u rutini i ne preispituju svoju egzistenciju, što Roquentinu izaziva gađenje.
Ti odnosi služe Sartreu da prikaže različite načine na koje se ljudi nose s pitanjima slobode, odgovornosti i smisla života.
Stil i jezik djela
Sartre koristi sofisticiran književni pristup koji savršeno odgovara filozofskim temama romana.
Stilske figure i izražajna sredstva
Metafore i simboli – Sartre koristi snažne metafore za opisivanje egzistencijalnih osjećaja. “Mučnina” sama po sebi je središnja metafora za osjećaj gađenja prema čistom postojanju.
Najvažnije metafore uključuju:
- Kestenjevo stablo kao simbol čiste egzistencije
- Jazz glazba kao metafora za umjetničko nadilaženje besmislenosti
- Ogledalo kao simbol samosvjesnosti
Personifikacija – Predmeti u romanu često se opisuju kao da imaju vlastiti život. Kamen na plaži, kvaka od vrata postaju “živi” i prijetni, što odražava Roquentinovu promjenu percepcije.
Sinestezija – Sartre često kombinira različite osjetila u opisima, što stvara snažan dojam Roquentinove promjenjene percepcije stvarnosti.
Paradoks – Koristi se za isticanje apsurdnosti postojanja. Roquentin otkriva da je “osuđen na slobodu”, što je paradoksalna formulacija koja naglašava terete ljudske svobode.
Narativne tehnike
Dnevnička forma – Cijeli roman strukturiran je kao Roquentinovi dnevnički zapisi. Ova forma omogućava:
- Neposredan uvid u protagonistovu svijest
- Postupno otkrivanje filozofskih spoznaja
- Autentičnost pripovijedanja
- Vremenske skokovite prijelaze
Unutrašnji monolog – Sartre često koristi tehniku unutrašnjeg monologa da prikaže Roquentinove misli i osjećaje. Ovo omogućava čitatelju da prati razvoj njegove egzistencijalne krize.
Retrospektiva – Kroz sjećanja na Annyju i razmišljanja o prošlosti, Sartre koristi retrospektivnu naraciju da kontrastira prošlost i sadašnjost.
Simbolička deskripcija – Opisi mjesta i predmeta nisu samo deskriptivni već nose simbolično značenje koje odražava Roquentinovo psihološko stanje.
Ton i atmosfera
Ton romana je introspektivan i melankoličan. Sartre stvara atmosferu egzistencijalne tjeskobe kroz:
Jezična sredstva:
- Kratke, odsječne rečenice koje odražavaju Roquentinovu unutrašnju napetost
- Ponavljanje ključnih riječi poput “mučnina”, “postojanje”, “besmislenost”
- Korištenje prvo-liča jednine koje stvara intimnost s čitateljem
Atmosferski elementi:
- Sivilo i monotonost Bouvillea kao pozadina radnje
- Osjećaj klaustrofobije u zatvorenim prostorima
- Kontrast između običnosti svakodnevice i dubine filozofskih uvida
Stilska raznovrsnost:
Sartre varira stil ovisno o sadržaju – od filozofskih razmatranja napisanih gustim, intelektualnim jezikom do jednostavnih opisa svakodnevnih aktivnosti. Ova raznovrsnost odražava složenost Roquentinove osobnosti i različite aspekte njegove egzistencijalne krize.
Simbolika i motivi
“Mučnina” je bogata simbolima i motivima koji pojačavaju filozofske teme romana i čine apstraktne koncepte konkretnijima za čitatelje.
Kestenjevo stablo predstavlja najmoćniji simbol u djelu. Kada Roquentin sjedi u parku i promatra stablo, doživljava epifaniju o prirodi postojanja. Stablo simbolizira:
- Čisto postojanje bez smisla ili svrhe
- Egzistenciju koja prethodi esenciji
- Apsurdnost i kontingentnost sveg bitka
- Moment spoznaje istine o prirodi stvarnosti
Jazz glazba pojavljuje se kao pozitivan simbol kroz cijeli roman. Predstavlja:
- Mogućnost nadilaženja egzistencijalne krize kroz umjetnost
- Kreativnost kao odgovor na besmislenost postojanja
- Trenutke autentičnosti u neautentičnom svijetu
- Emocionalno iskustvo koje transcendira običnu stvarnost
Ogledalo je ponavljajući motiv koji se pojavljuje kad god Roquentin promatra sebe. Simbolizira:
- Samosvjesnost i identitet
- Pitanje tko je čovjek kada se gleda “izvana”
- Otuđenost od vlastite slike
- Proces samopreispitivanja
Grad Bouville funkcionira kao simbol moderne urbane egzistencije:
- Monotonost i rutina svakodnevnog života
- Društvena konformnost i “loša vjera”
- Otuđenost u masovnom društvu
- Kontekst u kojem se gubi autentičnost
Spomenici i porteti u muzeju simboliziraju:
- Lažno veličanje prošlosti
- Kritiku građanske klase i njenih vrijednosti
- Pokušaj davanja smisla kroz glorifikaciju povijesti
- Kontras između “velikih ljudi” i običnih smrtnika
Dnevnik kao književni objekt postaje:
- Pokušaj davanja reda kaotičnom iskustvu
- Kreativni čin koji može pružiti smisao
- Most između unutrašnjeg i vanjskog svijeta
- Način suočavanja s egzistencijalnom krizom
Kamen na plaži – jedan od prvih predmeta koji Roquentinu izazivaju mučninu:
- Predstavlja početak egzistencijalne krize
- Simbol kontingentnosti – stvari jednostavno “jesu”
- Gubitak svakodnevnih značenja predmeta
Boje i svjetlost koriste se simbolički kroz roman:
- Sive i tamne boje dominiraju opisima Bouvillea
- Rijetki trenuci jarkih boja povezani su s umjetnošću i autentičnošću
- Promjene u percepciji boja odražavaju Roquentinovo psihološko stanje
Ovi simboli i motivi rade zajedno kako bi stvorili bogatu mrežu značenja koja pojačava filozofske teme romana i čini ih dostupnijima čitatelju kroz konkretne, osjetilne slike.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Mučnina” nastala je u specifičnom povijesnom trenutku koji je značajno utjecao na njezine teme i poruku.
Međuratno razdoblje (1918.-1939.) bilo je doba velikih društvenih i kulturnih potresa u Europi. Nakon Prvog svjetskog rata, tradicionalne vrijednosti i vjerovanja dovedeni su u pitanje:
- Gubitak vjere u progres i civilizaciju nakon ratnih strahota
- Ekonomska kriza 1929. godine koja je pogoršala društvenu nesigurnost
- Rast totalitarnih ideologija kao reakcija na krhkost liberalne demokracije
- Tehnološki napredak koji je mijenjao način života ali i izazivao otuđenost
Filozofski kontekst – Sartre je bio pod utjecajem nekoliko važnih filozofskih tradicija:
Fenomenologija (Husserl, Heidegger) – metoda proučavanja svijesti i iskustva
Egzistencijalizam (Kierkegaard, Nietzsche) – naglašavanje individualnog iskustva i slobode
Marksizam – kritika buržoaskog društva i otuđenosti
Francuski kulturni kontekst – Francuska intelektualna scena 1930-ih bila je posebno bogata:
- Surrealizam u umjetnosti koji je istražuju nesvjesno i iracionalno
- Angažirana književnost koja se bavila društvenim pitanjima
- Razvoj psihoanalize koja je mijenjala razumijevanje ljudske prirode
- Kriza katoličanstva i tradicionalnih religijskih vrijednosti
Utjecaj Drugog svjetskog rata – Iako je “Mučnina” objavljena 1938., rat je značajno utjecao na njezinu recepciju:
- Iskustvo rata potvrdilo je Sartreove uvide o apsurdnosti postojanja
- Pitanja slobode i odgovornosti postala su hitna u kontekstu otpora i kolaboracije
- Potreba za angažmanom intelektualaca u društvenim pitanjima
Urbanizacija i industrijalizacija – Bouville kao simbol modernog grada odražava:
- Gubitak zajedničkih vrijednosti u masovnom društvu
- Otuđenost radnika u industrijskim procesima
- Rutinu i monotonost urbanog načina života
- Nestanak tradicijskih društvenih struktura
Književni kontekst – Roman se uklapa u tradiciju modernističke književnosti:
- Eksperimenti s narativnim tehnikama (Joyce, Proust)
- Fokus na unutrašnji život likova umjesto na vanjske događaje
- Fragmentacija i nejasnoća kao odraz moderne egzistencije
- Kombiniranje književnosti s filozofijom
Politički kontekst – Rast fašizma i stalinizma utjecao je na Sartreove ideje:
- Kritika totalitarnih ideologija koje ukidaju individualnu slobodu
- Naglašavanje importante osobne odgovornosti u političkim izborima
- Sukob između individualne slobode i kolektivnih ideologija
Ovaj bogati kontekst pomaže razumjeti zašto je “Mučnina” postala toliko utjecajna – govorila je izravno o problemima koje je proživljavala čitava generacija Europljana suočenih s krhkošću civilizacijskih temelja.
