Navodnici su sitni, ali začuđujuće važni znakovi u hrvatskom pravopisu. Njihova uloga nije samo „ukrasna“ – oni jasno pokazuju gdje počinje i završava tuđi govor, citat ili riječ kojoj autor daje posebno značenje. U hrvatskom jeziku imamo dva osnovna oblika: „…” i »…«. Odabrati pravi oblik i ispravno ih postaviti zna zadati glavobolju čak i onima koji često pišu.
Nerijetko upravo navodnici čine razliku između urednog i zbrkanog teksta. Onaj tko razumije pravila, piše jasnije i ostavlja ozbiljniji dojam. Iza tih pravila ipak ima dosta sitnih nijansi – vrijedi ih znati, jer tekst odmah djeluje čitljivije.
Osnovna pravila korištenja navodnika
Navodnici su pravopisni znakovi koji dolaze u paru i imaju prilično jasna pravila. U hrvatskom jeziku koriste se dva glavna oblika: „…” i »…«. Početni navodnik („) pišemo u visini zareza, završni (”) smješta se iznad razine teksta.
Ne stavljamo razmak iza početnog ili ispred završnog navodnika. Primjer: „Ovo je ispravno.”, a ne „ Ovo je pogrešno ”.
Navodnici iskaču u nekoliko tipičnih situacija:
| Svrha | Primjer |
|---|---|
| Citiranje tuđih riječi | „Volim čitati knjige”, rekla je Ana. |
| Upravni govor | Marko je pitao: „Dolaziš li sutra?” |
| Ironično značenje | To je bila „sjajna” odluka. |
| Isticanje naslova | Čitao je roman „Na Drini ćuprija”. |
Ime i prezime izvora može ići prije ili poslije citata, ovisno o tome što bolje zvuči. Primjer: Petar Horvat je izjavio: „Projekt će biti gotov na vrijeme.”
Točke i zarezi idu iza završnog navodnika, osim kad upitnik ili uskličnik pripada citiranom tekstu. Navodnici mogu obuhvatiti jednu riječ, cijelu rečenicu ili više rečenica, a kod duljih citata stavljamo ih na početak i kraj cijelog odlomka.
Vrste znakova za navođenje u hrvatskom jeziku
Donji lijevi i gornji desni navodnici („ i “)
Ovaj oblik navodnika najčešće srećemo u formalnim tekstovima, službenim dokumentima i akademskim radovima. Početni znak „ pišemo ispod osnovne linije, na visini zareza, dok završni znak ” ide gore, kao apostrof.
Obično ih koristimo ovako:
- Upravni govor: „Vidimo se sutra”, rekla je.
- Doslovni citati: U članku piše: „Promjene su neizbježne.”
- Ironijski ton: „Genijalno” je riješio zadatak.
Nema praznog razmaka između navodnika i teksta – to je sitnica, ali čini tekst urednijim.
| Položaj znaka | Vizualni opis |
|---|---|
| „ (početni) | ispod osnovne linije teksta |
| ” (završni) | iznad osnovne linije teksta |
Kutni navodnici (» i «)
Kutni navodnici (»…«) imaju početni znak » koji se otvara desno i završni znak « koji se zatvara lijevo. Iako služe istoj svrsi kao standardni, često ih viđamo u novinama, knjigama i časopisima.
Primjeri:
- Izvori i izjave: Prema izvješću: »Rezultati su pozitivni«
- Naslovi djela: Roman »Duga noć« privukao je pažnju kritike
- Prenesene riječi: Rekla je da je »umorna« nakon puta
Kad jednom odaberete ovaj tip, bilo bi dobro ostati dosljedan kroz cijeli tekst. Miješanje oblika zna ostaviti dojam nepažnje.
Jednostruki navodnici (‘ i ‘)
Jednostruki navodnici (‘…’) ili polunavodnici koriste se uglavnom u digitalnoj komunikaciji – praktični su, tipkovnica ih ima, ne trebaš poseban font.
Najčešće ih vidimo u ovim slučajevima:
- Neformalno pisanje: Rekla je da je ‘zadovoljna’ ishodom
- Kratki citati: Moto škole je ‘Znanje je moć’
- Tehničke oznake: Tipka ‘Enter’ potvrđuje unos
Za ozbiljnije ili akademske tekstove bolje je koristiti dvostruke navodnike, čisto radi pravopisnih pravila.
Primjena navodnika u citatima i razgovorima
Navodnici u hrvatskom jeziku pomažu nam jasno odvojiti tuđe riječi od ostatka teksta. Kad prenosimo izreku, poslovicu ili odlomak iz knjige, citat ide između niskih početnih („) i visokih završnih (“) navodnika, bez razmaka uz tekst.
Primjer: Prema staroj poslovici: „Tko rano rani, dvije sreće grabi.”
U dijalozima svaki govornik dobiva svoj redak s navodnicima. Tako odmah znamo tko što govori.
Primjeri:
- „Jesi li pročitao članak?” upitala je Petra.
- „Jesam,” odgovorio je Ivan.
Kod upravnog govora navodnici označavaju točan prijenos rečenice, pa čak i kad ima gramatičkih pogrešaka iz izvornog teksta. Ako želite naglasiti ironiju, možete staviti određenu riječ u navodnike unutar već citiranog sadržaja.
U dramskim tekstovima pravila su malo drugačija – imena likova pišemo ispred rečenica, bez navodnika:
MARKO: Jesi li spremna?
ANA: Jesam.
| Upotreba navodnika | Primjer |
|---|---|
| Izreke i poslovice | „Bolje spriječiti nego liječiti.” |
| Ironija | On je baš „stručnjak” za promet. |
| Dijalog | „Vidimo se sutra,” rekla je. |
| Upravni govor | Učitelj je rekao: „Ponovite gradivo.” |
Interpunkcija uz navodnike i povezane znakove
Spojnice i crtice u rečenicama
Spojnica (-) i crtica (–) imaju svoje male, ali različite uloge. Spojnicu koristimo za povezivanje dijelova složenih riječi (npr. sjevero-zapadni) ili kod prijeloma riječi na kraju retka.
Crtica se češće pojavljuje u dijalozima umjesto početnih navodnika.
Primjer:
| Oblik s navodnicima | Oblik s crticom |
|---|---|
| „Kamo ideš?” upita majka. | Kamo ideš? – upita majka. |
U dijalozima crtica ide na početak svakog retka za novog govornika, bez dodatnih navodnika.
Crticu koristimo i za označavanje prekida govora ili nagle promjene misli, što djeluje vrlo prirodno u književnim razgovorima.
Trotočje i znak za izostavljanje
Trotočje (…) pokazuje da smo nešto izostavili iz teksta. Kad se koristi u citatu, često ga stavljamo u zagrade da bude jasno da nije dio originalnog teksta:
- „Sve će proći. (…) Proći će i radost.”
Ako trotočje dolazi na kraju citata, završni navodnik ide nakon njega.
Ponekad autori trotočje stavljaju izvan navodnika kad označava nastavak vlastite misli, a ne dio citiranog sadržaja.
Izostavnik (’) označava izostavljene glasove u riječi (npr. ne’ću umjesto ne ću).
Nemojte ga brkati s navodnicima – služi sasvim drugoj svrsi.
Znak povisilice i ostali specijalni simboli
Povisilica (#) i slični znakovi rijetko zalutaju među navodnike.
Najčešće ih nalazimo u tehničkim ili stručnim tekstovima.
Još nekoliko znakova:
- * (zvjezdica) – obično označava bilješku ili napomenu, i to najčešće nakon navodnika.
- @ – ostaje nepromijenjen kad pišemo e-adrese ili korisnička imena.
- % – pišemo prema hrvatskim pravilima, čak i kad citiramo strane izvore.
- & – često zamijeni riječ i u nazivima tvrtki ili proizvoda.
Kod internetskih izvora, dobro je ostaviti znakove baš onako kako su u originalu. To pomaže da citat ostane vjeran izvorniku.
Primjeri i vježbe
Pravila o navodnicima najbolje sjednu kad ih vidimo na djelu. Uvijek vrijedi paziti na točan položaj znakova i ne ubacivati nepotrebne razmake.
Primjer upravnog govora:
| Netočno | Točno |
|---|---|
| Marko je rekao „ Idem kući “. | Marko je rekao: „Idem kući.” |
Nema razmaka nakon početnog navodnika, niti prije završnog.
Vježba 1 – Ironija
Prepoznajte gdje navodnici daju ironičan prizvuk:
- „Odlično” je napisao na testu punom pogrešaka.
- Njegov „trud” na projektu bio je minimalan.
Vježba 2 – Naslovi i imena
| Netočno | Točno |
|---|---|
| Film Krugovi je zanimljiv | Film „Krugovi” je zanimljiv |
| Vrtić Potočnica | Vrtić „Potočnica” |
Vježba 3 – Citiranje
Kako to izgleda kad citiramo pravilno:
- U Deklaraciji piše: „Sva ljudska bića rađaju se slobodna.”
Često vježbamo tako da dodajemo navodnike gdje ih nema – na citate, upravni govor, naslove.
Često postavljana pitanja
Kako koristiti navodnike kad citiramo izvor
Navodnici idu na početak i kraj doslovno prenesenog teksta.
Primjer: „Ovo je citat iz knjige.“
Ako se unutar citata pojavi još jedan citat, unutarnji dio pišemo jednostrukim navodnicima.
Gdje sve koristimo navodnike u hrvatskom jeziku
Navodnici dobro dođu za:
- izravne citate
- naslove članaka ili priča u tekstu
- riječi koje želimo posebno istaknuti ili im dati dodatno značenje
Primjer: „On je rekao: ‘Vidimo se sutra.’“
Pravopisna pravila za navodnike
Kod nas razlikujemo početne i završne navodnike.
Početni idu dolje („), završni gore (“) – to je standard.
Razmak pišemo izvan navodnika, osim kad rečenica završava unutar njih.
Jednostruki ili dvostruki navodnici – što, kada i zašto
Dvostruki navodnici – koristimo ih najčešće: citati, naslovi, naglašene riječi.
Jednostruki navodnici – dobro dođu kad imamo citat unutar citata, ili kad želimo dodatno izdvojiti pojam.
| Vrsta navodnika | Primjena | Primjer |
|---|---|---|
| Dvostruki | Glavni citat | „Ovo je rečenica.“ |
| Jednostruki | Citat unutar citata | „Rekao je: ‘Dolazim.’“ |
Polunavodnici – gdje ih uopće staviti?
Polunavodnici izgledaju ovako: ‚…‘
Rijetko ih srećemo, osim možda u stručnim tekstovima ili kad se unutar jednostrukih i dvostrukih navodnika pojavi još jedan sloj.
Primjer: „On je rekao: ‘Nazvao me i pitao: ‚Dolaziš li?‘’“
Kako na tipkovnici upisati donje i gornje navodnike
Na hrvatskoj tipkovnici dvostruki navodnici („ “) obično se pišu kombinacijom Alt Gr + W za donje, dok za gornje trebaš pritisnuti Shift + 2 ili ponekad Alt Gr + 2, sve ovisi o rasporedu tipki koji imaš pred sobom.
Ako ti zatrebaju jednostruki navodnici (‘ ’), probaj Alt Gr + V za donje i Shift + ‘ za gornje.
Nekad je najjednostavnije otvoriti izbornik u programu za obradu teksta i kroz Umetni → Simbol pronaći točno ono što ti treba.
