Odlazak Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

U hrvatskom školstvu lektira je oduvijek predstavljala temelj književnog obrazovanja. Književno djelo “Odlazak” Slobodana Novaka, objavljeno 1967. godine, donosi jedinstvenu perspektivu o životu na hrvatskom otoku i složenim međuljudskim odnosima.

“Odlazak” je moderna novela koja prati priču protagonista koji se vraća na rodni otok nakon dugog izbivanja. Kroz njegov unutarnji monolog i sjećanja, djelo istražuje teme otuđenosti, povratka korijenima i sukoba tradicije s modernizacijom.

Kroz precizno izrađene karaktere i bogat simbolizam, Novak stvara atmosferu koja čitatelja uvodi u kompleksnu mrežu odnosa između otočana i povratnika. Njegova majstorska uporaba jezika i slojevitost pripovjedne strukture čine ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske književnosti.

Uvod u lektiru

“Odlazak” predstavlja jedno od najznačajnijih djela moderne hrvatske književnosti koje kroz složenu narativnu strukturu istražuje teme povratka, identiteta i međuljudskih odnosa na dalmatinskom otoku.

Autor

Slobodan Novak (1924-2016) afirmirani je hrvatski književnik rođen u Splitu. Školovao se na Sušaku i u Zagrebu, gdje je diplomirao jugoslavenske književnosti i hrvatski jezik. Njegov književni opus karakterizira:

• Izrazita povezanost s mediteranskim prostorom
• Precizna psihološka karakterizacija likova
• Specifičan ironijski odmak u pripovijedanju
• Snažna autobiografska komponenta u djelima

Žanr i književna vrsta

“Odlazak” pripada žanru psihološke proze s elementima:

• Unutarnjeg monologa
• Retrospektivnog pripovijedanja
• Ispovjedne forme
• Društvene kritike

Djelo se klasificira kao kratki roman ili dulja pripovijest, a odlikuje ga:

Novak koristi modernističke pripovjedne tehnike, kombinirajući tradicionalnu naraciju s inovativnim stilskim postupcima. Tekst balansira između realističkog prikaza otočke sredine i simboličke razine značenja.

Mjesto i vrijeme

Radnja romana odvija se u povijesnom gradu Dubrovniku, jednoj od najpoznatijih hrvatskih turističkih destinacija. Glavni likovi, učenici osmog razreda, istražuju znamenitosti ovog mediteranskog bisera tijekom svog maturalnog putovanja. Dubrovačke zidine, Stradun i brojne kulturno-povijesne znamenitosti stvaraju autentičnu kulisu za razvoj događaja.

Vremenski okvir priče smješten je u period školskog izleta, karakterističan za proljetne mjesece ili rano ljeto. Autorica Branka Primorac nije precizno definirala godinu zbivanja, što priču čini bezvremenskom i omogućuje čitateljima različitih generacija da se povežu s iskustvima glavnih likova.

Lokacije u djelu:

• Dubrovačka stara gradska jezgra
• Gradske zidine
• Stradun
• Razne povijesne lokacije unutar grada

Posebnost “Maturalca” leži u spoju edukativnih elemenata kroz istraživanje dubrovačke povijesti i uzbudljivih dogodovština koje se odvijaju na tim lokacijama. Grad postaje više od same pozornice – on je aktivni sudionik u razvoju radnje, gdje svaka ulica i građevina doprinosi atmosferi i razvoju priče.

Tema i ideja djela

Roman “Odlazak” Slobodana Novaka istražuje složene psihološke i društvene teme kroz prizmu povratka glavnog lika na rodni otok. Djelo se bavi univerzalnim pitanjima identiteta, pripadnosti i otuđenosti.

Glavna tema

Središnja tema romana je povratak protagonista na rodni otok nakon dugog izbivanja. Kroz njegov unutarnji monolog i interakcije s otočanima, roman prikazuje sukob između prošlosti i sadašnjosti te osobne transformacije pojedinca u susretu s vlastitim korijenima.

Sporedne teme

Roman obuhvaća nekoliko međusobno isprepletenih tema:

• Otuđenost i izolacija: Protagonistov osjećaj nepripadanja vlastitoj sredini
• Društvene promjene: Sudar tradicionalnog otočkog života s modernim vrijednostima
• Međuljudski odnosi: Kompleksni odnosi između otočana i povratnika
• Identitet: Preispitivanje osobnog i kolektivnog identiteta
• Tradicija: Uloga običaja i tradicije u oblikovanju pojedinca

Ideja djela

Temeljna ideja romana je prikaz nemogućnosti potpunog povratka u prošlost. Autor kroz protagonistovo iskustvo istražuje kako vrijeme mijenja ljude i mjesta te kako se pojedinac nosi s tim promjenama.

Motivi i simboli povezani s temom

Kompozicija djela

Književno djelo “Odlazak” strukturirano je kroz pet ključnih dijelova koji grade napetost i razvijaju glavnu priču. Svaki dio doprinosi umjetničkoj cjelovitosti djela i omogućuje postupno otkrivanje unutarnjeg svijeta glavnog lika.

Uvod

Djelo započinje povratkom protagonista na rodni otok nakon dugog izbivanja. Autor uvodi čitatelja u otočku atmosferu kroz detaljan opis mjesta i ljudi koje protagonist susreće. Već u prvim trenucima osjeti se napetost između povratnika i otočana, što postavlja temelj za daljnji razvoj radnje.

Zaplet

Zaplet se gradi kroz protagonistov susret s promjenama na otoku i sukob između njegovih sjećanja i stvarnosti. Ključni trenutak nastaje kada protagonist shvati da njegovo idealizirano viđenje rodnog mjesta ne odgovara stvarnom stanju. Novak majstorski gradi tenziju kroz niz manjih konflikata između glavnog lika i otočana.

Vrhunac

Kulminacija radnje događa se tijekom večernjeg druženja gdje se sukobljavaju različiti svjetonazori i životne filozofije. Protagonist doživljava unutarnji lom suočen s činjenicom da više ne pripada otočkoj zajednici. Novak koristi tehniku unutarnjeg monologa za prikaz intenzivnih emocionalnih previranja glavnog lika.

Rasplet

U raspletu pratimo protagonistovu konačnu spoznaju o nemogućnosti povratka u prošlost. Postupno se razrješavaju napetosti između likova dok glavni lik prihvaća promjene i vlastitu transformaciju. Autor vješto prepliće osobne i društvene dimenzije kroz simboličke elemente.

Zaključak

Završni dio djela donosi protagonistovu odluku o odlasku s otoka. Novak koristi cikličku strukturu – djelo završava kako je i počelo, odlaskom, ali sada s drugačijim značenjem. Glavni lik napušta otok s novom perspektivom o sebi i svojoj prošlosti.

Kratki sadržaj

Hrvatska dječja književnost prolazi kroz značajne promjene u poslijeratnom razdoblju, što se izravno odražava na odabir i tretman lektirnih djela. Književni sadržaji prilagođavaju se novim društvenim okolnostima te adresiraju teme straha, nesigurnosti i promjena u društvu.

Ključne karakteristike promjena u lektiri:

• Prilagodba sadržaja suvremenim društvenim okolnostima
• Transformacija književnih tema i motiva
• Uvođenje novih književnih formi i pristupa
• Integracija aktualnih društvenih pitanja

Tematski fokus poslijeratne dječje književnosti:

Književna djela ovog razdoblja karakterizira snažna društvena komponenta, s posebnim naglaskom na psihološke aspekte dječjeg doživljaja stvarnosti. Autori pristupaju temama s izraženom sviješću o potrebama mladih čitatelja, istovremeno ne zanemarujući umjetničku vrijednost djela.

Transformacija lektirnog programa odražava šire društvene promjene, gdje tradicionalni naslovi ustupaju mjesto suvremenijim djelima koja bolje rezoniraju s iskustvima moderne mladeži. Ova evolucija književnog korpusa pokazuje kontinuiranu prilagodbu obrazovnog sustava novim generacijama učenika.

Redoslijed događaja

Kronološke promjene u sustavu lektire odražavaju evoluciju obrazovnih pristupa i društvenih potreba. Francuski pojam lecture transformirao se u hrvatsku riječ “lektira” kroz višestoljetni proces jezične adaptacije.

Tradicionalni koncept lektire razvijao se kroz nekoliko ključnih faza:

1. Početno razdoblje

• Uvođenje obveznih književnih djela u obrazovni sustav
• Fokus na klasičnim djelima hrvatske književnosti
• Stroga struktura čitanja prema razredima

1. Razdoblje standardizacije

• Formiranje jedinstvenog popisa lektirnih naslova
• Integracija djela različitih književnih razdoblja
• Uspostavljanje kriterija za odabir književnih djela

1. Suvremene prilagodbe

• Modernizacija izbora književnih djela
• Uključivanje suvremenih autora u lektirni program
• Prilagodba sadržaja trenutnim obrazovnim potrebama

Proces odabira lektirnih djela uzima u obzir sljedeće elemente:

• Književnu vrijednost djela
• Primjerenost uzrastu učenika
• Razvijenost sredine u kojoj učenici žive
• Obrazovne ciljeve pojedinog razreda

Stručnjaci kontinuirano evaluiraju postojeći lektirni program kroz prizmu suvremenih pedagoških spoznaja. Promjene u sustavu lektire reflektiraju šire društvene transformacije te potrebu za prilagodbom obrazovnih materijala novim generacijama učenika.

Analiza likova

Analiza likova u djelu “Odlazak” otkriva složenu mrežu karaktera koji predstavljaju različite aspekte otočkog života i društvenih promjena. Kroz preciznu karakterizaciju, Novak gradi uvjerljive likove čiji međusobni odnosi nose težinu simboličkog značenja.

Glavni likovi

Protagonist-pripovjedač dominira naracijom kao kompleksna ličnost koja se vraća na rodni otok nakon dugog izbivanja. Njegovo unutarnje previranje manifestira se kroz:

• Sukob između urbanih navika i otočke tradicije
• Nostalgične osjećaje prema prošlosti koji se sudaraju sa stvarnošću
• Kritički odmak prema otočkoj sredini uz istovremenu emotivnu povezanost

Madona, protagonistova tetka, predstavlja vezu s prošlošću i tradicionalnim vrijednostima otoka. Njezin lik karakteriziraju:

• Duboka religioznost i privrženost običajima
• Nepomirljivost sa modernizacijom
• Simbolička uloga čuvarice obiteljskog nasljeđa

Sporedni likovi

Otočani u djelu predstavljaju kolektivni lik koji odražava društvene promjene:

• Mještani koji prihvaćaju turizam kao novu realnost
• Ribari koji se opiru promjenama
• Mladi ljudi koji napuštaju tradicionalni način života

Don Vikica funkcionira kao predstavnik crkve i moralnog autoriteta na otoku, sa sljedećim karakteristikama:

• Pragmatičan pristup prema promjenama
• Balansiranje između tradicije i modernizacije
• Uloga posrednika između različitih društvenih skupina

Odnosi između likova

Dinamika odnosa među likovima temelji se na nekoliko ključnih interakcija:

• Generacijski jaz između tradicionalista i modernista
• Sukob različitih svjetonazora i životnih filozofija
• Nemogućnost potpunog razumijevanja između onih koji su otišli i onih koji su ostali

Stil i jezik djela

Stil i jezik djela “Odlazak” karakterizira izrazita jezična preciznost koja se očituje kroz složenu narativnu strukturu i bogatu uporabu stilskih sredstava. Djelo pokazuje visoku razinu jezične sofisticiranosti kroz kombinaciju standardnog hrvatskog jezika s elementima lokalnog mediteranskog izričaja.

Stilske figure i izražajna sredstva

Novak majstorski koristi brojne stilske figure za pojačavanje ekspresivnosti teksta:

• Metafore i simboli: Otok služi kao metafora izolacije i nepromjenjivosti
• Unutarnji monolog: Izražava protagonistove misli i osjećaje kroz introspektivne pasaže
• Ironija: Prisutna u opisima međuljudskih odnosa i društvenih promjena
• Kontrast: Naglašava razlike između prošlosti i sadašnjosti otočkog života

Narativne tehnike

Pripovjedne tehnike u djelu karakterizira:

• Ich-forma: Pripovijedanje u prvom licu omogućava intimniji uvid u protagonistovu psihu
• Fragmentarna struktura: Tekst je građen od povezanih ali zasebnih narativnih cjelina
• Retrospekcija: Izmjenjivanje sadašnjosti i prošlosti kroz sjećanja glavnog lika
• Asocijativno pripovijedanje: Povezivanje događaja kroz asocijativni slijed misli

Ton i atmosfera

• Melankolični ton: Prožima opise prošlosti i izgubljenih vrijednosti
• Kritički odmak: Prisutan u analizi društvenih promjena na otoku
• Intimna atmosfera: Stvara se kroz detaljne opise osobnih doživljaja
• Nostalgični prizvuk: Očituje se u opisima sjećanja na mladost i zavičaj

Simbolika i motivi

Simbolika i motivi u djelu “Odlazak” grade složenu mrežu značenja koja dodatno pojačava glavne teme djela. Književni elementi poput simbola, motiva, alegorije i metafore stvaraju dublje slojeve značenja i omogućuju višestruka tumačenja teksta.

Simboli u djelu

Središnji simboli u “Odlasku” predstavljaju kompleksne odnose između prošlosti i sadašnjosti:

• Otok simbolizira izoliranost, nepromjenjivost i tradicionalni način života
• More predstavlja slobodu, promjenu i mogućnost bijega od ustaljenih obrazaca
• Kuća simbolizira vezu s prošlošću i obiteljsko nasljeđe
• Večernje druženje postaje simbol suočavanja različitih svjetonazora
• Prozor predstavlja granicu između unutarnjeg i vanjskog svijeta

Motivi

Kroz djelo se isprepliću karakteristični motivi:

• Povratak kao središnji motiv koji pokreće radnju
• Otuđenost protagonista od rodnog mjesta i ljudi
• Nostalgija za prošlim vremenima i mladošću
• Sukob između tradicije i modernizacije
• Samoća kao posljedica nemogućnosti potpunog povratka

Alegorija i metafora

Alegorijski sloj djela vidljiv je kroz:

• Putovanje protagonista kao metaforu životnog puta
• Večernje druženje kao alegoriju društvenih odnosa
• Odnos prema Madoni kao metaforu odnosa prema tradiciji
• Fizičku udaljenost kao metaforu emocionalne distance
• Vremenske prilike kao odraz unutarnjih stanja likova

Svaka metafora i alegorija u djelu doprinosi složenosti značenja i omogućuje dublje razumijevanje psiholoških stanja likova te društvenih odnosa na otoku.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Povijesni kontekst hrvatskog i jugoistočnoeuropskog prostora između dva svjetska rata obilježavaju dramatične demografske i socioekonomske promjene. Ratna razaranja uzrokovala su značajne poremećaje u stanovništvu, posebno u ruralnim područjima poput Korduna. Masovna iseljavanja, prisilne kolonizacije te visoke stope mortaliteta i nataliteta karakteriziraju ovaj turbulentni period.

Društvena dimenzija književnih djela 19. i 20. stoljeća pruža autentičan uvid u tadašnju stvarnost. Odlazak u kazalište predstavljao je više od zabave – bio je simbol društvenog statusa i prestiža. Značajna književna ostvarenja poput “Đuke Begovića” i “Povratka Filipa Latinovića” vjerno oslikavaju društvena okupljanja tog vremena, ističući kontrast između gradske i seoske zabave.

Kulturološki aspekti manifestiraju se kroz:

• Transformaciju tradicionalnih društvenih okupljanja
• Razvoj gradske kulture nasuprot seoskoj
• Promjene u načinu zabave i društvenog života
• Evoluciju književnih tema i motiva

• Razlike između gradskog i seoskog stanovništva
• Nova kulturna događanja
• Promjene u društvenim normama
• Razvoj novih oblika društvene interakcije

Interpretacija i kritički osvrt

Interpretacija književnih djela doživljava značajne promjene u kontekstu suvremene humanistike. Tradicionalne tehnike analize književnosti ustupaju mjesto novim pristupima zbog prestrukturiranja epistemološkog polja i tržišne orijentacije društva.

Kritički osvrt na književna djela razvija se kroz nekoliko ključnih aspekata:

• Metodološka transformacija – pomak od klasične interpretacije prema interdisciplinarnom pristupu
• Tržišna uvjetovanost – prilagodba kritičkih osvrta zahtjevima suvremenog čitatelja
• Akademska marginalizacija – slabljenje veze između sveučilišta i književnog polja
• Nacionalni kontekst – promjena odnosa prema nacionalnoj književnosti

Znanost o književnosti suočava se s izazovima u vrednovanju djela:

Rastakanje tradicionalnih veza između akademske zajednice i književnog stvaralaštva dovodi do novih oblika interpretacije. Ove promjene manifestiraju se kroz drugačiji pristup analizi tekstova gdje klasične metode književne znanosti gube dominantnu poziciju u korist interdisciplinarnih pristupa.

Vlastiti dojam i refleksija

Književno djelo “Odlazak” ostavlja snažan emocionalni trag kroz precizno ocrtane psihološke portrete likova i njihove unutarnje borbe. Cesarićev poetski prikaz odlaska ljubavi u “Voćki poslije kiše” rezonira s glavnom temom Novakovog djela, stvarajući paralelu između osobne i kolektivne dimenzije gubitka.

Psihološka kompleksnost djela manifestira se kroz:

• Unutarnje monologe protagonista koji reflektiraju univerzalne osjećaje otuđenosti
• Simboličke prikaze otočkog života kao metafore za šire društvene promjene
• Slojevitu naraciju koja kombinira prošlost i sadašnjost
• Emotivnu težinu odluke o konačnom odlasku

Platonov koncept “thymosa” pronalazi svoj odraz u karakterizaciji glavnog lika, posebno u njegovom odnosu prema nepravdi i gubitku samopoštovanja. Ova filozofska dimenzija dodatno produbljuje razumijevanje emotivnih reakcija likova na promjene u njihovom okruženju.

Značajni elementi koji izazivaju emocionalnu reakciju:

Osobna perspektiva čitatelja obogaćuje se kroz prepoznavanje vlastitih iskustava u složenim odnosima između likova, njihovim dilemama i emotivnim previranjima. Novakovo majstorstvo leži u sposobnosti da univerzalne teme učini intimno prepoznatljivima kroz preciznu psihološku karakterizaciju i bogat simbolizam.