“Oluja” Miroslava Krleže predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske književnosti 20. stoljeća koje progovara o složenim društvenim odnosima i moralnim dilemama poslijeratnog razdoblja.
Drama “Oluja” donosi intenzivnu priču o sukobu pojedinca s društvom kroz prizmu obiteljskih odnosa i klasnih previranja. Radnja se odvija u Zagrebu neposredno nakon Drugog svjetskog rata te prati protagonista Ivana Križovca i njegove unutarnje borbe.
Kroz majstorski isprepletene dijaloge i složene karakterizacije likova Krleža razotkriva društvene nepravde i licemjerje građanskog društva. Njegova kritička oštrica i danas ostaje jednako relevantna kao što je bila u vrijeme nastanka djela prije više od pola stoljeća.
Uvod u lektiru
“Oluja” predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske književne baštine koja progovara o društvenim promjenama poslijeratnog razdoblja. Kroz složenu dramsku strukturu ocrtava intimne borbe pojedinaca u vrtlogu političkih previranja.
Autor
Miroslav Krleža (1893-1981) svojim je književnim stvaralaštvom obilježio hrvatsku književnost 20. stoljeća. Kao enciklopedist, novelist, dramatičar i esejist ostavio je neizbrisiv trag u hrvatskoj kulturi. Obrazovanje je stekao u zagrebačkoj Kadetskoj školi te na Ludoviceumu u Budimpešti. Svoj književni opus započeo je 1914. godine, a “Oluja” nastaje u zreloj fazi njegovog stvaralaštva. Krležin stil karakterizira oštra društvena kritika, ekspresionistički izraz i psihološka produbljenost likova.
Žanr i književna vrsta
“Oluja” pripada dramskom književnom rodu i žanru psihološke drame. Djelo se odlikuje složenom strukturom koja kombinira elemente modernističke drame s realističkim prikazom društvene stvarnosti. Tekst je građen kroz tri čina s naglašenom unutarnjom dramatikom i psihološkom karakterizacijom likova. Krleža koristi tehniku retrospekcije i unutarnjeg monologa kako bi dodatno naglasio psihološke procese protagonista. Drama sadrži i elemente ekspresionizma vidljive u načinu karakterizacije likova i simboličkoj razini teksta.
Mjesto i vrijeme
Drama “Oluja” Williama Shakespearea smješta radnju na dvije distinktivne lokacije. Prvi prizor započinje na brodu usred olujnog mora, gdje dramatičnost prirodnih sila stvara napetu atmosferu početka. Nakon brodoloma, radnja se premješta na zabačeni otok koji postaje središnje mjesto odvijanja svih događaja.
Na otoku obitava nekoliko ključnih likova:
- Prospero, prognani čarobnjak
- Miranda, njegova kći
- Caliban, njegov sluga
- Ariel, zračni duh u Prosperovoj službi
Vremenska struktura drame organizirana je dvojako:
| Aspekt | Detalji |
|---|---|
| Vrijeme nastanka | 1610.-1611. godine |
| Trajanje radnje | Nekoliko dana |
Shakespeare je “Oluju” napisao pri kraju svoje karijere, što je čini jednim od njegovih posljednjih dramskih ostvarenja. Radnja se odvija kontinuirano kroz nekoliko dana, prateći intenzivan razvoj događaja nakon brodoloma. Vremenski slijed je kompaktan i zbijen, što pridonosi dramatičnom intenzitetu i brzom razvoju zapleta.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Središnja tema Shakespeareove “Oluje” je transformativna moć oprosta i pomirenja. Protagonista Prospero prolazi kroz unutarnju borbu između želje za osvetom i potrebe za oprostom prema onima koji su ga izdali. Njegova evolucija od ogorčenog izgnanika do osobe koja prihvaća pomirenje predstavlja ključnu tematsku os drame. Magija koju Prospero koristi služi kao metafora za moć koju pojedinac ima nad vlastitom sudbinom dok njegov put prema oprostu pokazuje kako prekid ciklusa osvete donosi istinski mir.
Sporedne teme
Drama isprepliće nekoliko značajnih sporednih tema koje produbljuju glavni narativ:
- Odnos moći i vlasti kroz Prosperovu kontrolu nad otokom pomoću magije
- Prirodna ljubav prikazana kroz romansu Mirande i Ferdinanda
- Konflikt između urođene prirode i utjecaja odgoja vidljiv u likovima Calibana i Ariela
- Težnja za slobodom nasuprot ropstvu što se očituje u odnosima Prospera s Calibanom i Arielom
Ideja djela
Temeljna ideja “Oluje” leži u prikazu transformativne moći oprosta kao puta prema osobnom oslobođenju. Shakespeare kroz Prospera pokazuje kako je oprost snažniji od osvete te kako pomirenje donosi unutarnji mir. Drama istražuje ideju da istinska moć ne leži u kontroli nad drugima već u sposobnosti nadilaženja vlastite ogorčenosti kroz oprost.
Motivi i simboli povezani s temom
Ključni motivi i simboli u drami uključuju:
- Oluja kao simbol kaosa ali i pročišćenja
- Magija kao metafora moći i kontrole
- Otok kao mikrokozmos društvenih odnosa
- Knjige kao simbol znanja i mudrosti
- More kao simbol promjenjivosti sudbine
Ovi elementi stvaraju bogatu simboličku strukturu koja podupire glavne tematske preokupacije djela.
Kompozicija djela
“Oluja” Williama Shakespearea strukturirana je kroz pet činova koji prate klasičnu dramatsku kompoziciju. Djelo se ističe svojom jedinstvenom vremenskom strukturom gdje se radnja odvija u razdoblju od samo jednog dana.
Uvod
Drama započinje snažnom olujom na moru koju je magijom izazvao Prospero, bivši vojvoda Milana. Na otoku gdje živi sa svojom kćeri Mirandom, Prospero otkriva priču o njihovom progonstvu. Njegov brat Antonio i kralj Napulja Alonso prije 12 godina su ga svrgnuli s vlasti u Milanu. Prospero i Miranda spasili su se zahvaljujući pomoći Gonzala, koji im je osigurao knjige magije i osnovne potrepštine.
Zaplet
Zaplet se gradi oko Prosperovog pomno osmišljenog plana osvete. Uz pomoć duha Ariela, Prospero izaziva brodolom koji dovodi njegove neprijatelje na otok. Brodolomci se razdvajaju u tri skupine: Ferdinand (Alonsov sin) koji se zaljubljuje u Mirandu, Alonso s pratnjom koji tragaju za Ferdinandom, te Stephano i Trinculo koji se udružuju s Calibanom u zavjeri protiv Prospera.
Vrhunac
Kulminacija drame događa se kada se sve tri skupine susretnu pred Prosperovom špiljom. Prospero suočava svoje neprijatelje s njihovim zločinima, posebno Antonija i Sebastiana koji su planirali ubiti kralja Alonsa. Ferdinand i Miranda, koji su se u međuvremenu zaljubili, dobivaju Prosperov blagoslov za brak.
Rasplet
Prospero odlučuje prekinuti krug osvete i oprašta svojim neprijateljima. Oslobađa Ariela službe, odriče se svoje magije i priprema se za povratak u Milano. Calibanova pobuna propada, a Stephano i Trinculo dobivaju zasluženu kaznu.
Zaključak
Drama završava Prosperovim povratkom na položaj vojvode od Milana. Svi konflikti su razriješeni kroz oprost i pomirenje. Ferdinand i Miranda planiraju vjenčanje, Ariel je oslobođen, a Caliban ostaje sam na otoku. Prospero se obraća publici završnim monologom u kojem moli za oprost i razumijevanje.
Kratki sadržaj
Shakespeareova “Oluja” odvija se na tajanstvenom otoku u Sredozemnom moru gdje Prospero, bivši milanski vojvoda, živi sa svojom kćerkom Mirandom nakon što ga je brat Antonio izdajom lišio vlasti. Prospero je tijekom dvanaest godina izgnanstva ovladao magijom kroz proučavanje knjiga spašenih iz Milana.
Radnja drame započinje kad Prospero svojom magijom izazove oluju koja dovodi do brodoloma napuljskog broda. Na brodu se nalaze njegovi neprijatelji: napuljski kralj Alonso, Prosperov brat Antonio te ostali dvorjani. Nakon brodoloma, preživjeli se razdvajaju u tri skupine na otoku.
Kroz dramu se isprepliću dvije glavne narativne linije:
- Ljubavna priča između Mirande i Ferdinanda, sina napuljskog kralja
- Prosperov plan osvete prema uzurpatorima njegove vojvodske titule
Prosperu u njegovim planovima pomaže zračni duh Ariel, kojeg je oslobodio iz zatočeništva zle vještice Sycorax. Nasuprot etherealnom Arielu stoji Kaliban, sin Sycorax, primitivan i zloban stvor koji mrzi Prospera zbog porobljavanja.
Drama kulminira kad se sve skupine brodolomaca susreću pred Prosperovom špiljom. Umjesto očekivane osvete, Prospero bira oprost. On se miri s bratom Antonijem i napuljskim kraljem, blagoslivlja brak Mirande i Ferdinanda te se odriče svoje magije. Drama završava Prosperovim povratkom u Milan na mjesto vojvode.
Redoslijed događaja
Drama započinje olujom koju Prospero stvara svojom magijom. Na otok stižu brodolomci podijeljeni u tri skupine. U prvoj su skupini Ferdinand, sin napuljskog kralja, u drugoj kralj Alonso sa svojom pratnjom, dok treću skupinu čine pijani sluge.
Prospero otkriva Mirandi svoju prošlost:
- Nekad je bio vojvoda Milana
- Njegov brat Antonio ga je izdao
- Uz pomoć napuljskog kralja protjerao ih je s dvora
- Prospero i Miranda spasili su se u maloj barci
- Stigli su na otok gdje žive već 12 godina
Središnji dio drame razvija dvije paralelne radnje:
- Ljubavna priča između Mirande i Ferdinanda
- Prosperov plan osvete prema uzurpatorima
Ariel, zračni duh, izvršava Prosperove naredbe:
- Razdvaja brodolomce u skupine
- Stvara iluzije i glazbu
- Zbunjuje i muči Prosperove neprijatelje
- Oprašta bratu Antoniju
- Miri se s napuljskim kraljem
- Blagoslivlja brak Mirande i Ferdinanda
- Oslobađa Ariela
- Odriče se svoje magije
Analiza likova
Karakterizacija likova u “Oluji” otkriva složene odnose moći, ljubavi i osvete kroz pomno razrađene osobnosti svakog lika. Shakespeareovi likovi nose višeslojne karakterne osobine koje se razvijaju kroz dramsku radnju.
Glavni likovi
Prospero dominira radnjom kao bivši vojvoda Milana protjeran na otok. Njegovo vladanje magijom proizlazi iz dugogodišnjeg proučavanja knjiga, što mu daje moć nad prirodnim silama i stanovnicima otoka. Miranda, njegova kći, utjelovljuje nevinost i čistoću – odrasla na izoliranom otoku, pokazuje iskreno čuđenje pri prvom susretu s drugim ljudima. Ariel, zračni duh, služi Prosperu iz zahvalnosti što ga je oslobodio iz zatočeništva, izvršavajući njegove naredbe s magičnim sposobnostima manipuliranja prirodnim elementima.
Sporedni likovi
Ferdinand, sin napuljskog kralja, zaljubljuje se u Mirandu pri prvom susretu. Kaliban, deformirani otok, predstavlja primitivne nagone i mržnju prema Prosperu koji ga je porobio. Antonio, Prosperov brat uzurpator, Sebastian i Alonso čine skupinu političkih spletkaroša koji su izvršili državni udar u Milanu. Stephano i Trinculo, pijani mornari, unose komični element u dramu svojim nespretnim pokušajima preuzimanja vlasti na otoku.
Odnosi između likova
Prosperov odnos s Mirandom temelji se na očinskoj zaštiti i kontroli, dok njegov odnos s Arielom balansira između gospodara i sluge povezanih obostranom koristi. Ljubavni odnos Mirande i Ferdinanda razvija se prirodno unatoč Prosperovim testovima. Kalibanov antagonizam prema Prosperu proizlazi iz osjećaja nepravde i pokoravanja, što ga tjera u savez sa Stephanom i Trinculom. Politički odnosi između Prospera, Antonija i Alonsa obilježeni su izdajom i kasnijim pomirenjem kroz oprost.
Stil i jezik djela
U Shakespeareovoj drami “Oluja” stil se odlikuje bogatim poetskim izrazom i složenom jezičnom strukturom. Dramski tekst kombinira uzvišeni pjesnički jezik s proznim dijelovima stvarajući jedinstvenu stilsku cjelinu.
Stilske figure i izražajna sredstva
Shakespeare koristi raznolike stilske figure za stvaranje kompleksne jezične slike. Metafore i usporedbe daju tekstu slikovitost, poput Prosperove izjave “Naš mali život okružen je snom”. Antiteze naglašavaju kontraste između likova i situacija, dok simboli poput otoka, mora i knjiga nose dublja značenja. Aliteracije i asonance stvaraju melodičnost teksta kroz ponavljanje glasova, a personifikacije oživljavaju prirodne pojave dajući im ljudske osobine.
Narativne tehnike
Dramski tekst izmjenjuje blank verse i prozu kao glavne narativne tehnike. Plemići i glavni likovi govore u blank versu (nerimovanom petostopnom jambu), dok sluge i komični likovi koriste prozu. Dijalozi su prožeti monolozima koji otkrivaju unutarnje svjetove likova. Prospero često koristi retrospektivno pripovijedanje za otkrivanje prošlih događaja, a Arielovi songovi unose lirske elemente u dramski tekst.
Ton i atmosfera
Drama stvara magičnu atmosferu kroz spoj nadnaravnih i realističnih elemenata. Ton varira od ozbiljnog u scenama osvete i političkih intriga do komičnog u prizorima s pijanim mornarima. Prosperova magija stvara misteriozno ozračje, dok romantični prizori između Mirande i Ferdinanda unose element nježnosti. Jezik prirodnih pojava (oluja, more, vjetar) doprinosi stvaranju tajanstvenog ambijenta otoka.
Simbolika i motivi
Shakespeareova “Oluja” predstavlja bogatu riznicu simbola i motiva koji grade složenu mrežu značenja. Drama koristi brojne simboličke elemente za prikaz ljudske prirode, moći i transformacije.
Simboli u djelu
Središnji simboli u drami nose duboka značenja koja se protežu kroz cijelo djelo. Otok predstavlja izolirani mikrokozmos društva gdje Prospero vlada, istovremeno služeći kao prostor transformacije likova. More koje okružuje otok simbolizira kaotične sile prirode i nepredvidljivost života, dok oluja na početku drame označava Prosperovu moć ali i unutarnji nemir likova. Prosperove knjige nose posebnu simboličku težinu kao izvori znanja i magijske moći, a njegovo odricanje od njih simbolizira napuštanje osvete i prihvaćanje pomirenja. Arielov lik kao zračni duh simbolizira slobodu i umjetnost, dok Caliban predstavlja primitivne aspekte ljudske prirode.
Motivi
Dominantni motivi u “Oluji” grade složenu mrežu značenja koja prožima cijelu dramu. Moć i vladavina pojavljuju se kroz Prosperovu magiju i političke intrige, prikazujući različite aspekte autoriteta i kontrole. Sloboda nasuprot ropstvu manifestira se kroz odnose između Prospera i njegovih slugu – Ariela i Calibana. Ljubav se pojavljuje u različitim oblicima: očinska ljubav između Prospera i Mirande te romantična ljubav između Mirande i Ferdinanda. Osveta i oprost čine središnji motivski par koji pokreće radnju, dok priroda i civilizacija stvaraju temeljnu tematsku napetost.
Alegorija i metafora
Drama koristi alegorijske elemente za prikaz širih društvenih i filozofskih tema. Prosperova magija služi kao metafora za umjetnost i stvaralaštvo, dok njegov otok predstavlja alegoriju društvenog poretka. Odnos između Prospera i Calibana metaforički prikazuje kolonijalne odnose moći, dok Miranda simbolizira nevinost i čistoću nedirnute prirode. Oluja na početku drame metaforički predstavlja kaos koji prethodi novom poretku, a Arielova služba Prosperu alegorijski prikazuje odnos između umjetnika i njegove imaginacije.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Shakespeareova “Oluja”, napisana između 1610. i 1611. godine, smješta se u period velikih pomorskih otkrića i društvenih promjena. Kao jedna od posljednjih Shakespeareovih drama, “Oluja” predstavlja svojevrsni oproštaj pisca od kazališne scene.
Radnja se odvija na izoliranom otoku koji funkcionira kao mikrokozmos društvenih odnosa. Kroz lik Prospera, bivšeg milanskog vojvode, Shakespeare istražuje kompleksne odnose moći i vladavine. Prospero koristi magiju za kontrolu drugih likova na otoku, što odražava ondašnje društvene hijerarhije i borbu za prevlast.
Drama spaja elemente romantične i tragične forme, stvarajući jedinstvenu mješavinu žanrova. Tematski okvir uključuje:
- Odnos kolonizatora i koloniziranih kroz odnos Prospera i Calibana
- Pitanja slobode i ropstva prikazana kroz lik Ariela
- Kontrast između iluzije i stvarnosti kroz magične elemente
- Borbu za moć i vlast kroz političke intrige
Društveni kontekst “Oluje” ocrtava složene odnose između različitih društvenih slojeva elizabetanskog doba. Prosperov otok postaje poligon za istraživanje klasnih razlika, političkih manipulacija i sukoba između civilizacije i prirodnog stanja.
Kulturološki, drama odražava renesansno zanimanje za magiju, okultno i nadnaravno. Prosperove knjige i magične moći simboliziraju znanje i umjetnost kao izvore moći u društvu.
Interpretacija i kritički osvrt
Shakespeareova “Oluja” pruža višeslojnu interpretaciju kroz složenu mrežu odnosa moći, oprosta i transformacije. Drama postavlja Prospera kao središnju figuru koja prolazi kroz značajnu karakternu transformaciju – od ogorčenog prognanika do mudraca koji bira oprost umjesto osvete.
Kritičari ističu tri dominantne interpretativne razine djela:
- Politička razina – Drama prikazuje borbu za moć kroz Prosperov gubitak i ponovno stjecanje vojvodstva. Njegov odnos s Kalibanom odražava kolonijalne tenzije elizabetanskog doba.
- Psihološka razina – Prospero proživljava unutarnji sukob između želje za osvetom i potrebe za oprostom. Njegova magija simbolizira pokušaj kontrole nad drugim likovima i vlastitim emocijama.
- Filozofska razina – “Oluja” istražuje odnos između stvarnosti i iluzije kroz magijske elemente. Prosperovo odricanje od magije predstavlja pobjedu mudrosti nad moći.
| Interpretativni element | Značenje |
|---|---|
| Otok | Mikrokozmos društva i izolacija |
| Oluja | Kaos i pročišćenje |
| Prosperove knjige | Znanje i moć |
| Ariel | Umjetnost i sloboda |
| Kaliban | Primitivni aspekti ljudske prirode |
Suvremeni kritičari posebno naglašavaju postkolonijalnu interpretaciju drame, fokusirajući se na odnos Prospera i Kalibana kao metaforu europskog kolonijalizma. Jezik drame dodatno naglašava ove interpretativne slojeve kroz bogatu metaforiku i poetske slike.
Vlastiti dojam i refleksija
Kritičko čitanje drame “Oluja” otvara prostor za duboku emocionalnu i intelektualnu analizu. Pojedine scene izazivaju snažne emocionalne reakcije, posebno trenutci Prosperove unutarnje borbe između osvete i oprosta. Čitatelj prati njegovu transformaciju od ogorčenog prognanika do mudrog čovjeka koji prihvaća pomirenje.
Uvjerljivost radnje očituje se kroz složene odnose likova i njihove motivacije. Prosperova odluka da se odrekne magije djeluje autentično nakon što shvaća da moć nije put do istinske sreće. Miranda i Ferdinand grade vjerodostojan ljubavni odnos, dok Calibanov otpor prema Prosperu reflektira univerzalnu borbu između slobode i podčinjenosti.
Aktualnost teme ostaje snažna i danas kroz nekoliko ključnih aspekata:
- Borba za moć i vlast reflektira suvremene političke dinamike
- Odnos kolonizatora i koloniziranih povezuje se s današnjim društvenim nejednakostima
- Tema oprosta i pomirenja ostaje relevantna u kontekstu modernih sukoba
Pri osobnoj interpretaciji posebno se ističe Shakespeareova vještina u portretiranju ljudske prirode. Kroz Prosperov lik čitatelj preispituje vlastite stavove o osveti i oprostu. Odnos Prospera i Calibana pokreće razmišljanja o predrasudama i društvenoj nepravdi, dok Miranda predstavlja ideju nevinosti u svijetu kompleksnih moralnih dilema.
