Torquato Tassov “Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja monumentalno epsko djelo talijanske književnosti koje je značajno utjecalo na europsku kulturu. Ovo remek-djelo, napisano u 16. stoljeću, donosi priču o Prvom križarskom ratu i oslobađanju Jeruzalema od muslimanske vlasti.
Oslobođeni Jeruzalem” je epski spjev u 20 pjevanja koji prati križarsku vojsku pod vodstvom Gotfrida Bujonskog u nastojanju da oslobodi Sveti grad. Djelo spaja povijesne činjenice s elementima fantastike, ljubavne priče i viteške ideale, stvarajući složenu narativnu strukturu.
Kroz stranice ovog epa čitatelj ulazi u svijet srednjovjekovnih vitezova, čarobnica i ratnika, gdje se isprepliću teme ljubavi, časti, vjernosti i sukoba između kršćanskog i muslimanskog svijeta. Tassovo majstorstvo u opisivanju ljudskih emocija i unutarnjih borbi njegovih likova čini ovo djelo jednako relevantnim i danas kao što je bilo prije pet stoljeća.
Uvod u lektiru
“Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja jedno od najznačajnijih djela talijanske književnosti i europskog baroka. Ep donosi kompleksnu priču o Prvom križarskom ratu isprepletenu s elementima fantastike i ljubavnim zapletima.
Autor
Torquato Tasso (1544-1595) talijanski je pjesnik čiji život obilježavaju brojni kontrasti. Obrazovanje stječe na dvoru u Ferrari gdje pod pokroviteljstvom obitelji d’Este razvija svoj književni talent. Nakon objavljivanja “Oslobođenog Jeruzalema” 1581. godine doživljava mentalni slom te provodi sedam godina u bolnici sv. Ane. Tassova sklonost melankoliji i depresiji značajno utječe na njegovo stvaralaštvo, posebice na psihološku karakterizaciju likova u epu. Njegov književni opus obuhvaća epove “Rinaldo” i “Oslobođeni Jeruzalem” te pastoralu “Aminta”.
Žanr i književna vrsta
“Oslobođeni Jeruzalem” pripada žanru povijesnog epa s elementima viteško-romantične epike. Djelo se sastoji od 20 pjevanja napisanih u oktavama po uzoru na Ariosta. Kombinira povijesne događaje Prvog križarskog rata s fantastičnim elementima poput čarobnica magičnih šuma. Ep sadrži karakteristike baroknog stila: složenu narativnu strukturu naglašenu dramatičnost kontraste između duhovnog i svjetovnog te bogatu ornamentalnost u opisu. Tasso stvara jedinstvenu sintezu klasične epske tradicije srednjovjekovne viteške književnosti i renesansne poetike.
Mjesto i vrijeme
Radnja epa “Oslobođeni Jeruzalem” smješta se u nekoliko specifičnih lokacija na Bliskom istoku krajem 11. stoljeća, tijekom Prvog križarskog rata (1096.-1099.).
Geografske lokacije u djelu:
- Jeruzalem kao centralno mjesto zbivanja
- Gaza s okolnim područjem
- Armidini dvori na Kanarskim otocima
- Morski put kojim plovi Fortuna s Goffredovim glasnicima
- Sirija kao važno strateško područje
- Mediteranske lokacije: Malta, Tunis, Sardinija, Alžir
- Gibraltar kao krajnja zapadna točka radnje
Tasso vješto povezuje stvarne povijesne lokalitete s imaginarnim prostorima, stvarajući bogatu geografsku tapiseriju koja služi kao pozornica za epske sukobe kršćanskih vitezova i muslimanskih branitelja. Svaka lokacija nosi simboličko značenje – od Jeruzalema kao svetog grada tri religije do Armidinih dvorova koji predstavljaju iskušenja s kojima se križari suočavaju.
Vremenski okvir radnje precizno je određen završnom fazom Prvog križarskog rata, kada križarska vojska pod vodstvom Gotfrida Bujonskog pokušava osvojiti Jeruzalem. Tasso koristi povijesni kontekst kao temelj, no umjetnički ga nadograđuje elementima fantastike, viteškim idealima i ljubavnim zapletima karakterističnim za razdoblje baroka.
Tema i ideja djela
“Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja kompleksno epsko djelo koje isprepliće povijesne događaje s fantastičnim elementima. Tasso kroz višeslojnu narativnu strukturu istražuje vjerske sukobe, ljudske strasti i moralne dileme.
Glavna tema
Središnja tema epa je Prvi križarski rat i osvajanje Jeruzalema od strane kršćanske vojske pod vodstvom Gotfrida Bujonskog. Tasso prikazuje epsku borbu između križarske vojske i muslimanskih branitelja grada krajem 11. stoljeća. Poseban naglasak stavlja na oslobađanje Kristovog groba kao središnjeg simbola kršćanske vjere. Kroz vojne pohode i bitke autor istražuje sukob dviju civilizacija te vjerske i kulturološke razlike između kršćanskog i muslimanskog svijeta.
Sporedne teme
Ep obrađuje nekoliko značajnih sporednih tema koje produbljuju narativnu složenost djela:
- Ljubavne priče između vitezova i ratnica suprotstavljenih strana
- Moralne dvojbe i etička pitanja ratovanja
- Religijski elementi i božanske intervencije
- Jedinstvo kršćanskih naroda u borbi protiv zajedničkog neprijatelja
- Viteški kodeks časti i vjernosti
- Osobne drame likova poput Tankreda, Rinalda i Clorinde
Ideja djela
Temeljna ideja djela je prikaz trijumfa kršćanske vjere kroz osvajanje Jeruzalema. Tasso naglašava važnost jedinstva među kršćanskim narodima te potrebu za duhovnom obnovom kroz borbu protiv nevjernika. Autor istovremeno propituje cijenu pobjede kroz prikaz ljudskih žrtava i moralnih kompromisa koje rat zahtijeva.
Motivi i simboli povezani s temom
- Jeruzalem kao simbol svetog grada i duhovnog središta
- Kristov grob koji predstavlja vrhunac kršćanske vjere
- Mač i križ kao simboli vojne i duhovne moći
- Čarobni vrt koji simbolizira iskušenja i zemaljske užitke
- Božanske intervencije koje naglašavaju religijsku dimenziju sukoba
- Ljubavni zapleti kao simbol sukoba između dužnosti i osobnih želja
Kompozicija djela
“Oslobođeni Jeruzalem” slijedi klasičnu epsku strukturu u pet dijelova. Ep se razvija kroz 20 pjevanja koja čine cjelovitu narativnu cjelinu s precizno razrađenim dijelovima kompozicije.
Uvod
Prvi dio epa predstavlja križarsku vojsku pod vodstvom Gotfrida Bujonskog koja se približava Jeruzalemu. Tasso uvodi glavne likove poput Rinalda, Tankreda i Klorinde te opisuje stanje u gradu pod vodstvom kralja Aladina. Bog šalje arhanđela Gabrijela Gotfridu s porukom o njegovoj ulozi vođe križarske vojske. Postavljaju se temelji za buduće sukobe između kršćanskih i muslimanskih snaga.
Zaplet
Radnja se usložnjava kroz nekoliko paralelnih linija. Čarobnica Armida zavodi križarske vitezove svojim čarima te odvodi Rinalda na svoje otoke. Tankred se zaljubljuje u muslimansku ratnicu Klorindu dok se istovremeno odvijaju prve bitke za grad. Sofronia i Olindo spremni su žrtvovati svoje živote za kršćansku vjeru. Pakao šalje demone koji potpiruju sukobe među križarima.
Vrhunac
Kulminacija radnje događa se kroz dramatični dvoboj Tankreda i Klorinde. Tankred nehotice ubija voljenu Klorindu ne prepoznavši je u oklopu. Rinaldo se oslobađa Armidinih čari te se vraća u križarsku vojsku. Križari grade opsadne sprave za konačni napad na Jeruzalem unatoč paklenim silama koje ih pokušavaju spriječiti.
Zaplet
Nakon Klorindine smrti muslimanska obrana slabi. Rinaldo uništava začaranu šumu koja je sprječavala izgradnju opsadnih sprava. Križarska vojska kreće u završni napad na gradske zidine. Armida pokušava izvršiti samoubojstvo ali je Rinaldo spašava. Muslimanski branitelji pružaju posljednji otpor.
Zaključak
Križari konačno osvajaju Jeruzalem u herojskom jurišu. Gotfrid dolazi do Svetog groba gdje se moli u znak zahvalnosti za pobjedu. Rinaldo i Armida se mire simbolizirajući pomirenje sukobljenih strana. Tasso zaključuje ep prikazom trijumfa kršćanske vojske koja je ispunila svoj zavjet oslobađanja Svetog grada.
Kratki sadržaj
Ep započinje proslovom u kojem Tasso predstavlja Prvi križarski rat između muslimana i kršćana kao središnju temu djela. Glavni protagonist Goffredo di Buglione, opisan kao pobožni i pravedni vođa, predvodi križarsku vojsku nakon šest godina provedenih u Aziji gdje su osvojili Niceju, Antiohiju i Tortozu.
Božja intervencija kroz anđela Gabrijela potiče Goffreda na pokretanje konačnog pohoda na Jeruzalem. Križarska vojska, iako razdvojena i usporena kišnom zimom, ponovno se ujedinjuje pod njegovim vodstvom s ciljem oslobađanja Svetog grada.
U drugom pjevanju radnja se premješta u Jeruzalem gdje vrač Ismen savjetuje kralja Aladina da ukrade Bogorodičinu ikonu iz kršćanske crkve. Ismen predlaže premještanje ikone u džamiju, vjerujući da će to magično zaštititi grad od križarskih napada.
| Statistički podaci o djelu | |
|---|---|
| Broj pjevanja | 20 |
| Ukupan broj stihova | 15.300 |
| Razdoblje radnje | 1096.-1099. |
Redoslijed događaja
Dramaturški slijed u “Oslobođenom Jeruzalemu” prati preciznu kronologiju događaja u posljednjoj godini Prvog križarskog rata. Vojvoda Goffredo Büjonski okuplja križarsku vojsku nakon šest godina ratovanja u Aziji, gdje su osvojili značajna uporišta: Niceju, Antiohiju i Tortozu.
Radnja se intenzivira kroz nekoliko ključnih epizoda:
- Početna mobilizacija: Anđeo Gabriel posjećuje Goffreda potičući ga na konačni pohod prema Jeruzalemu. Križarska vojska, ranije raspršena zbog oštre zime, ponovno se ujedinjuje pod njegovim vodstvom.
- Događaji u Jeruzalemu:
- Vrač Ismen savjetuje kralja Aladina o krađi Bogorodičine ikone
- Mladi par Sofronija i Olinda biva osuđen na smrt
- Ratnica Clorinda spašava osuđenike
- Diplomatski pokušaji:
- Križari stižu u Emaus
- Izaslanici egipatskog kralja donose mirovnu ponudu
- Goffredo odbija pregovore
Narativni tok kulminira pripremama za opsadu Jeruzalema, gdje se križarska vojska strateški raspoređuje oko gradskih zidina. Tasso gradi napetost kroz složenu mrežu vojnih, diplomatskih i osobnih događaja koji se odvijaju paralelno, stvarajući bogatu tapiseriju povijesnih i izmišljenih elemenata.
Analiza likova
“Oslobođeni Jeruzalem” donosi kompleksne likove koji nose različite ideale i vrijednosti križarskog rata. Karakterizacija likova odražava Tassovo majstorstvo u stvaranju višeslojnih osobnosti koje se razvijaju kroz epska događanja.
Glavni likovi
Gotffred Bujonski predstavlja idealni tip kršćanskog vođe i viteza. Kao vrhovni zapovjednik križarske vojske pokazuje pravednost, mudrost i nepokolebljivu vjeru, odbijajući titulu kralja Jeruzalema u korist skromnije uloge čuvara Svetog Groba.
Rinaldo utjelovljuje strastvenog mladog ratnika čija se osobnost razvija kroz iskušenja. Njegov karakter prolazi transformaciju od naglog junaka do zrelog viteza, posebno nakon susreta s čarobnicom Armidom i iskustva u začaranoj šumi.
Tankred predstavlja viteza razapetog između dužnosti i ljubavi. Njegova tragična ljubav prema muslimanskoj ratnici Klorindi, koju nehotice ubija u dvoboju, čini ga jednim od najkompleksnijih likova epa.
Sporedni likovi
Klorinda se ističe kao muslimanska ratnica iznimne hrabrosti i vještine. Njezin lik ruši tradicionalne rodne uloge, a tragična sudbina i kasno otkrivenje kršćanskih korijena čine je nezaboravnim likom.
Armida, čarobnica izvanredne ljepote, koristi magiju i zavođenje protiv križara. Njezina transformacija od neprijateljice do zaljubljene žene koja prihvaća kršćanstvo pokazuje Tassovo umijeće u razvoju likova.
Argant utjelovljuje neustrašivog muslimanskog ratnika. Njegov ponos i odbijanje predaje čine ga dostojnim protivnikom križarskim vitezovima, posebno u epskim dvobojima s Tankredom.
Odnosi između likova
Međusobni odnosi likova stvaraju složenu mrežu poveznica koje pokreću radnju epa. Ljubavni trokut između Tankreda, Klorinde i Erminie predstavlja emotivno središte djela, dok sukob između Rinalda i Goffreda pokazuje napetost između osobnih strasti i kolektivne dužnosti.
Armidina manipulacija križarskim vitezovima i kasnije iskrena ljubav prema Rinaldu ilustrira transformaciju neprijateljstva u ljubav. Prijateljstvo između muslimanskih ratnika Arganta i Klorinde temelji se na zajedničkim vrijednostima hrabrosti i časti.
Stil i jezik djela
“Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja vrhunsko ostvarenje baroknog epa, napisano u oktavama s preko 15.300 stihova raspoređenih u 20 pjevanja. Tasso kombinira elemente renesanse i baroka, stvarajući jedinstveni stilski izraz na razmeđu dva književna razdoblja.
Stilske figure i izražajna sredstva
Ep obiluje končetama – domišljatim usporedbama između naizgled nespojivih pojmova koje stvaraju iznenađujuće efekte. Tasso majstorski koristi petrarkističke elemente karakteristične za barokni hedonizam, posebno u opisima ljubavnih scena. Tekst je prožet klasičnim figurama poput metafora, hiperbola i antiteza koje pojačavaju dramatičnost naracije. Vergilijevski utjecaj vidljiv je već u prvom stihu “Canto l’arme pietose e il Capitano”, koji predstavlja direktnu parafrazu Eneide.
Narativne tehnike
Tasso vješto isprepliće više narativnih linija, izmjenjujući epske bojne scene s lirskim opisima i intimnim momentima. Koristi tehniku in medias res za dinamičan ulazak u radnju te retrospektivno pripovijedanje za postupno otkrivanje pozadine likova. Pripovjedač često mijenja perspektivu, prelazi s kolektivnih scena na individualne sudbine, stvarajući bogatu narativnu teksturu. Dijalozi su precizno konstruirani i služe karakterizaciji likova.
Ton i atmosfera
Atmosfera djela oscilira između uzvišenog epskog tona u ratnim scenama i suptilne liričnosti u ljubavnim epizodama. Tasso stvara specifičan barokni ugođaj kroz kontraste svjetla i sjene, herojskog i tragičnog. Religiozni elementi prožimaju narativ svečanim tonom, dok fantastični elementi unose mističnu atmosferu. Emocionalni naboj posebno je snažan u scenama unutarnjih konflikata likova, gdje se prepliću dužnost i strast.
Simbolika i motivi
“Oslobođeni Jeruzalem” obiluje bogatom simbolikom koja se proteže kroz cijeli ep, odražavajući složenu mrežu vjerskih, moralnih i kulturoloških značenja. Tasso koristi simbole i motive za produbljivanje temeljnih ideja djela i stvaranje višeslojnog narativa.
Simboli u djelu
Jeruzalem predstavlja središnji simbol epa kao sveti grad tri monoteističke religije. Grad funkcionira kao metafora duhovnog pročišćenja i krajnjeg cilja križarskog pohoda. Kristov grob simbolizira srž kršćanske vjere i motivaciju križarskog rata. Mač i križ pojavljuju se kao dvojni simboli vojne i duhovne moći, dok Armidini vrtovi predstavljaju zemaljske užitke i iskušenja. Tasso koristi prirodne elemente poput oluja i šuma kao simbole kaosa i duhovnih prepreka koje junaci moraju prevladati.
Motivi
Glavni motivi uključuju sukob između dužnosti i strasti koji se očituje kroz ljubavne zaplete Tankreda i Rinalda. Motiv časti prožima vitešku etiku i postupke glavnih junaka. Religiozni motivi dominiraju kroz molitvu, božansku intervenciju i borbu za sveta mjesta. Tasso razvija motiv iskušenja kroz Armidine čarolije i zavodljive moći. Putovanje i lutanje služe kao motivi duhovnog razvoja likova, posebno u slučaju Rinalda koji prolazi kroz osobnu transformaciju.
Alegorija i metafora
Ep koristi alegoriju za prikaz borbe između dobra i zla kroz sukob križara i branitelja Jeruzalema. Armidini vrtovi alegorijski predstavljaju svjetovne užitke koji odvraćaju vitezove od njihove svete misije. Tasso razvija metafore prirodnih pojava za opisivanje duševnih stanja likova – oluje oslikavaju unutarnje konflikte, a mirno more duhovni sklad. Metaforički prikazi bitaka često povezuju prirodne fenomene s ljudskim djelovanjem, stvarajući složene pjesničke slike.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Oslobođeni Jeruzalem” smješta se u povijesni okvir kraja 11. stoljeća, preciznije u razdoblje Prvog križarskog rata koji kulminira osvajanjem Jeruzalema 1099. godine. Tasso koristi autentične povijesne događaje kao temelj svog epa, nadograđujući ih elementima fantastike i viteškim idealima.
Društveni kontekst djela odražava turbulentno 16. stoljeće kada je Katolička crkva prolazila kroz duboku krizu. Suočena s izazovima protestantske reformacije s jedne strane i osmanskom ekspanzijom s druge, Crkva je tražila načine ujedinjenja kršćanskog svijeta. Tasso kroz svoj ep progovara o potrebi jedinstva kršćana pred zajedničkim neprijateljem.
Kulturološki, ep predstavlja vrhunac barokne književnosti sa svojom kompleksnom strukturom i stilskim bogatstvom. Karakteriziraju ga:
- Spoj klasične epske tradicije s viteškom tematikom
- Bogata metrička organizacija teksta
- Složene stilske figure tipične za barok
- Preplitanje povijesnih činjenica s fantastičnim elementima
Tasso stvara jedinstvenu sintezu srednjovjekovnih viteških ideala i renesansne poetike, što “Oslobođeni Jeruzalem” čini reprezentativnim djelom svog vremena. Njegov ep odražava tadašnje političke tenzije između kršćanskog i muslimanskog svijeta, istovremeno gradeći most između različitih književnih tradicija.
Interpretacija i kritički osvrt
Tassov ep “Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja složenu umjetničku viziju koja nadilazi standardne okvire epskog žanra. Kroz 20 pjevanja i 15.300 stihova, Tasso gradi višeslojnu narativnu strukturu koja balansira između povijesne vjerodostojnosti i pjesničke imaginacije.
Kompozicijska struktura epa odražava baroknu težnju za simetričnošću i harmonijom. Tasso isprepliće tri glavne narativne linije:
- Vojni pohod s opisima bitaka i strategija
- Ljubavne zaplete između ključnih likova
- Fantastične elemente s magijom i natprirodnim pojavama
Psihološka karakterizacija likova pokazuje iznimnu složenost. Tasso stvara kompleksne osobnosti koje se bore s unutarnjim konfliktima:
- Tankred rastrgan između viteške dužnosti i ljubavi prema Klorindi
- Rinaldo koji se suprotstavlja čarobnici Armidi
- Gotfrid kao idealizirani vođa koji utjelovljuje kršćanske vrline
Simbolička razina djela nosi snažnu alegorijsku dimenziju. Jeruzalem funkcionira kao:
- Stvarni povijesni grad
- Simbol duhovnog oslobođenja
- Metafora ujedinjenja kršćanskog svijeta
Tassova umjetnička vizija spaja klasičnu epsku tradiciju s inovativnim baroknim elementima. Njegov stil karakterizira:
- Bogata metaforika i končetozni izrazi
- Dinamični opisi bojnih scena
- Lirski pasaži s emotivnim nabojem
- Sofisticirana versifikacija u oktavama
Kritička recepcija prepoznaje “Oslobođeni Jeruzalem” kao vrhunac baroknog epa koji je značajno utjecao na europsku književnost. Tasso stvara univerzalnu priču o sukobu civilizacija isprepletenu s intimnim dramama pojedinaca.
Vlastiti dojam i refleksija
Tassov ep “Oslobođeni Jeruzalem” predstavlja izvanredan primjer barokne književnosti koji kombinira povijesnu preciznost s umjetničkom vizijom. Kompleksnost narativne strukture očituje se kroz spretno ispreplitanje stvarnih povijesnih događaja s elementima fantastike i ljubavnim zapletima.
Posebno impresionira Tassova sposobnost psihološke karakterizacije likova, gdje svaki protagonist nosi vlastite unutarnje borbe i moralne dileme. Tankred, razapet između vojne dužnosti i ljubavi prema Klorindi, simbolizira univerzalni sukob između osobnih želja i društvenih očekivanja.
Pjesnička virtuoznost očituje se u bogatstvu stilskih figura i metričkoj organizaciji epa. 15.300 stihova raspoređenih u dvadeset pjevanja stvara monumentalnu strukturu koja drži čitateljevu pažnju kroz različite narativne linije. Tassova sposobnost da održi dramsku napetost kroz tako opsežno djelo svjedoči o njegovom književnom umijeću.
Simbolička dimenzija djela posebno je značajna – Jeruzalem kao središnji motiv funkcionira na više razina: kao stvarni grad, kao simbol duhovne potrage i kao metafora ujedinjenja kršćanskog svijeta. Armidini vrtovi predstavljaju iskušenja zemaljskih užitaka, dok Kristov grob simbolizira krajnji cilj duhovnog putovanja.
Barokna težnja za skladom manifestira se kroz precizno strukturiranu kompoziciju koja balansira između ratnih scena, ljubavnih zapleta i fantastičnih elemenata. Tasso stvara književno djelo koje nadilazi svoju povijesnu podlogu i progovara o univerzalnim temama ljudske prirode.
