Biblijska “Pjesma nad pjesmama” često zbunjuje učenike svojom simbolikom i ljubavnom poezijom. Ovo remek-djelo židovske književnosti krije dublje značenje iza naizgled jednostavnih ljubavnih stihova.
“Pjesma nad pjesmama” predstavlja najljepšu ljubavnu poeziju u Bibliji, koja kroz dijalog između Zaručnika i Zaručnice alegorijski opisuje odnos između Boga i njegovog naroda, koristeći bogate simbole iz prirode i orijentalnu poetiku.
Upravo ćeš u ovom članku pronaći sve što je potrebno za potpuno razumijevanje ovog složenog djela – od analize likova do simbolike koja se proteže kroz cijeli tekst.
Uvod u lektiru
Autor
“Pjesma nad pjesmama” tradicionalno se pripisuje kralju Salomonu, sinu kralja Davida. Salomon je vladao Izraelom u 10. stoljeću prije Krista i bio je poznat po svojoj mudrosti, bogatstvu i mnogobrojnim ženama. Međutim, mnogi biblijski stručnjaci danas smatraju da je djelo nastalo kasnije, možda u 4. ili 3. stoljeću prije Krista.
Salomon se spominje nekoliko puta u samom tekstu, što je vjerojatno razlog zašto mu se djelo pripisuje. Bez obzira na stvarno autorstvo, “Pjesma nad pjesmama” ostaje jedno od najljepših poetskih djela u Bibliji.
Žanr i književna vrsta
“Pjesma nad pjesmama” pripada žanru ljubavne poezije, točnije epitalamiju – pjesmi koja slavi ljubav i brak. To je zbirka ljubavnih pjesama organiziranih kao dijalog između dvaju ljubavnika.
Kao književna vrsta, to je alegorijska poezija. Alegorija znači da tekst ima doslovno i preneseno značenje. Na površini čitamo o ljubavi između muškarca i žene, ali dublje značenje odnosi se na spiritualnu ljubav između Boga i njegova naroda.
Djelo se sastoji od osam poglavlja pisanih u stihovima, s bogatom simbolikom i slikovitim jezikom tipičnim za orijentalnu poeziju.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Pjesme nad pjesmama” smještena je u antični Izrael, točnije u Jeruzalem i okolnu palestinsku krajinu. Mnoge reference u tekstu upućuju na konkretna mjesta – Jeruzalem, Šaron, dolinu, vinogrede, i pastirske krajnje.
Vrijeme radnje postavlja se u proljeće, što se može zaključiti iz brojnih opisa cvjetanja prirode, dozrijevanja plodova i buđenja života nakon zime. Stihovi često spominju: “Evo, zima je prošla, kiša je prestala… cvijeće se pojavilo u zemlji” (2,11-12).
Isto tako, radnja se odvija tijekom različitih dijelova dana – od jutra do noći, što stvara ciklični ritam koji odražava prirodne ritmove života i ljubavi.
Gradski i ruralni krajolik se prepliću kroz tekst. S jedne strane imamo Salomonov dvor u Jeruzalemu s njegovom raskošju, a s druge strane pastirske idile s vinogradima, livadama i stadima. Ovaj kontrast između grada i sela važan je za razumijevanje socijalnih napetosti u djelu.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema “Pjesme nad pjesmama” jest ljubav u njezinoj najčišćoj i najintenzivnijoj formi. Ova ljubav se prikazuje kroz tri razine:
- Fizička ljubav – strast između muškarca i žene
- Emotivna ljubav – duboka duševna povezanost
- Duhovna ljubav – alegorijski prikaz odnosa između Boga i njegova naroda
Ljubav se prikazuje kao snaga koja prevladava sve prepreke, društvene razlike i fizičke udaljenosti.
Sporedne teme
Pored glavne teme, djelo obrađuje nekoliko sporednih tema:
Priroda i ciklusi života – Proljeće simbolizira ponovno rođenje ljubavi, a zimske mjeseci predstavljaju razdoblja rastanka.
Društvene razlike – Zaručnica je jednostavna seoska djevojka, dok je Zaručnik često identificiran s bogatim Salomonom.
Ženstvenost i muževnost – Djelo slavi oba spola kao jednako vrijedna u ljubavi.
Čežnja i traženje – Motiv traženja voljene osobe ponavlja se kroz cijeli tekst.
Ideja djela
Ideja “Pjesme nad pjesmama” višeslojna je. Na doslovnoj razini, djelo proslavlja ljudsku ljubav kao Božji dar. Pokazuje da je tjelesna ljubav između muža i žene sveta i lijepa.
Na alegorijskoj razini, djelo predstavlja odnos između Boga (Zaručnik) i njegova naroda Izraela (Zaručnica). Ova interpretacija bila je dominantna u židovskoj i kršćanskoj tradiciji.
Kršćani su kasnije interpretirali tekst kao odnos između Krista i Crkve, ili između Boga i pojedine duše.
Motivi i simboli povezani s temom
Vinograd – Simbol plodnosti, ljubavi i Božje skrbi
Golubica – Simbol čistoće, nježnosti i mira
Ljiljan – Simbol ljepote i čistoće
Cedri – Simboliziraju snagu i trajnost
Miris – Metafora za privlačnost i prisnost
Kula Davidova – Simbol sigurnosti i čvrstoće
Jabuka – Simbol plodnosti i sladoće ljubavi
Kratki sadržaj
Uvod
Djelo počinje izjavom ljubavi: “Neka me ljubi poljupcima svojih usta.” Zaručnica izražava svoju čežnju za Zaručnikom i hvali njegovu ljepotu. Opisuje sebe kao “crnu, ali lijepu” i objašnjava da je tamna jer je radila na suncu u vinogradima.
Zaručnik uzvraća hvalospjevima Zaručnici, nazivajući je “najljepšom među ženama”. Uspostavlja se atmosfera uzajamne privlačnosti i divljenja.
Zaplet
Zaručnica sanjar o tome da traži svoga voljenog po ulicama Jeruzalema. Ona ga ne može pronaći i obraća se gradskim stražama za pomoć. Ova epizoda simbolizira duhovnu krizu i traženje Boga.
Pojavjuju se jeruzalemske kćeri koje postavljaju pitanja Zaručnici o njezinoj ljubavi. One predstavljaju skeptični pogled na ljubav i služe kao svojevrsni kor koji komentira radnju.
Rasplet
Zaručnik i Zaručnica ponovno se susreću. Izmjenjuju opise svoje ljubavi koristeći metafore iz prirode. Zaručnik opisuje ljepotu Zaručnice uspoređujući je s vrtom, izvorom i začinima.
Zaručnica poziva Zaručnika u svoj vrt, simbolički se predavajući ljubavi. Ovaj dio sadrži najekstaznije opise fizičke ljubavi u cijeloj Bibliji.
Vrhunac
Vrhunac djela dolazi u osmom poglavlju s poznatim stihovima o snazi ljubavi:
“Ljubav je jaka kao smrt, ljubomora je neprobojnična kao grob. Strelice su joj strelice vatrene, plamen je Gospodnji” (8,6)
Djelo završava ponovnim pozivom na sjedinjenje: “Požuri, dragi moj, i budi kao srna ili kao mlado jelen po gorama mirisnog bilja.”
Redoslijed događaja
“Pjesma nad pjesmama” nema tradicionalnu linearnu strukturu priče. Umjesto toga, eventi se ponavljaju i prepliću kao u snovima ili sjećanjima.
Prvi ciklus (poglavlja 1-2):
- Zaručnica izražava ljubav
- Susret i razgovor ljubavnika
- Opisi ljepote i prirode
- Poziv na zajedništvo
Drugi ciklus (poglavlja 3-5):
- Zaručnica sanja da traži Zaručnika
- Pronalazi ga i vodi u majčinu kuću
- Salomonova svatba (možda sen ili vizija)
- Ponovni opisi ljepote
- Gubitak i ponovno traženje
Treći ciklus (poglavlja 6-8):
- Pitanja jeruzalemskih kćeri
- Opisi vrtova i plodova
- Definitivno slavlje ljubavi
- Filozofski zaključak o prirodi ljubavi
Ovakva struktura odražava prirodu sna, pjesme ili liturgije više nego običnu priču. Ponavljanje motiva stvara hipnotički ritam koji pojačava emotivni utjecaj teksta.
Povezanost se ostvaruje kroz ponavljajuće motive (traženje, pronalaženje, opisivanje ljepote) a ne kroz uzročno-posljedični slijed događaja.
Analiza likova
Glavni likovi
Zaručnica (Šulamka)
Zaručnica je mlada žena koja predstavlja idealnu ljubavnicu. Opisuje sebe kao “crnu, ali lijepu” jer je radila na suncu. Dolazi iz seoske sredine, što se vidi iz njezinih reference na vinogradare i pastire.
Njezin karakter odlikuje:
- Strast i otvorenost u izražavanju ljubavi
- Poniznost i svijest o svojoj ljepoti
- Čežnja i traženje voljenog
- Povezanost s prirodom
Zaručnik
Zaručnik je muška figura koja se često identificira sa Salomonom, iako to nije eksplicitno navedeno kroz cijeli tekst. Predstavlja idealnog ljubavnika.
Njegove karakteristike:
- Bogatstvo i kraljevski status
- Sposobnost lijepe govora i poetskog izražavanja
- Duboka ljubav prema Zaručnici
- Zaštitničko ponašanje
Sporedni likovi
Jeruzalemske kćeri
Ove žene služe kao kor u antičkoj drami. One postavljaju pitanja, komentiraju radnju i pružaju kontrast glavnoj ljubavnoj priči. Predstavljaju gradsko, sofisticiranije društvo koje možda ne razumije dubinu ljubavi između glavnih likova.
Braća Zaručnice
Pojavljuju se povremeno kao zaštitnici obiteljske časti. Predstavljaju patrijarhalnu kontrolu nad ženom.
Čuvari grada
Pojavljuju se kada Zaručnica traži svojeg voljenog po gradu. Ponekad je pomažu, ponekad je sprječavaju.
Odnosi između likova
Zaručnica i Zaručnik – Odnos karakterizira uzajamna ljubav, divljenje i strast. Nema hijerarhije: oba se jednako izražavaju o svojoj ljubavi.
Zaručnica i jeruzalemske kćeri – Odnos učiteljice i učenica. Zaručnica ih uči o prirodi prave ljubavi.
Zaručnica i njezina obitelj – Složen odnos između osobne želje i obiteljskih očekivanja.
Važno je napomenuti da su svi ovi likovi više simboličke nego psihološki razrađene figure. Oni predstavljaju određene principe i ideje u allegorijskom čitanju.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Metafore – Najčešće stilsko sredstvo u djelu. Primjeri:
- “Zubi su ti kao stado ostriženih ovaca” (4,2)
- “Vrat ti je kao Davidova kula” (4,4)
- “Zaručnična je mojemu vinogradu” (2,16)
Personifikacija – Priroda govori i djeluje:
- “Glas grlice čuje se u našoj zemlji” (2,12)
- “Cvjetovi se pokazaše na zemlji” (2,12)
Sinestezija – Miješanje osjetila:
- Mirisi se “vide”, ljepota se “osjeća”
- “Miriše poput Libanova” (4,11)
Hiperhole – Pretjerivanja koja pojačavaju emotivni utjecaj:
- “Šezdeset je kraljica, osamdeset priležnica” (6,8)
Apostrofa – Obraćanje absent osobama ili objektima:
- Obraćanje južnom i sjevernom vjetru (4,16)
Narativne tehnike
Dijalošku strukturu – Većina teksta organizirana je kao razgovor između Zaručnika i Zaručnice.
Unutarnji monolog – Likovi izražavaju svoja unutarnja stanja i emocije.
Ponavljanje – Ključne fraze i motivi ponavljaju se kroz tekst, stvarajući ritam i naglasak.
Paralelizam – Tipična hebrejska poetska tehnika gdje se ista misao izražava na dva načina.
Ton i atmosfera
Ton djel je intimna, strastvena i svečana istovremeno. Atmosfera je:
- Romantična – Opisi ljepote i prirode stvaraju romantičnu atmosferu
- Mistična – Alegorijske interpretacije dodaju duhovnu dimenziju
- Senzualna – Opisi fizičke ljepote i privlačnosti
- Pastoralna – Reference na seoske krajolike i pastirski život
Jezik je bogat, slikovit i pun emocija. Koriste se konkretne slike iz svakodnevnog života (vinogradni, stada, cvijeće) da bi se izrazile apstraktne emotivne istine.
Simbolika i motivi
“Pjesma nad pjesmama” prepuna je simbola koji rade na više razina značenja.
Vrt (vrtovi) – Jedan od ključnih simbola:
- Na doslovnoj razini: mjesto ljepote i plodnosti
- Na alegorijskoj razini: Zaručnica sama, Božji narod, duša vjernika
- “Vrt zaključan jest sestra moja nevjesta” (4,12)
Vinograd – Simbol ljubavi, plodnosti i skrbi:
- “Moj vinograd, koji je moj, preda mnom je” (8,12)
- Predstavlja osobnu odgovornost u ljubavi
Izvor/vodna springs – Simbolizira životnu snagu i čistoću:
- “Izvor u vrtovima, bunar žive vode” (4,15)
- U duhovnom smislu: Božja milost i obnova
Golubica – Simbolizira:
- Nježnost i čistoću
- “Oči su ti kao golubice” (1,15)
- U kršćanskoj tradiciji: Sveti Duh
Ruža i ljiljan – Kombinacija simbolizira:
- Ruža: strast i ljubav
- Ljiljan: čistoću i nevinnot
- “Ja sam ruža šaronska, ljiljan u dolinama” (2,1)
Elementi prirode kao hrana:
- Med, mlijeko, vino – simboliziraju sladoću ljubavi
- “Med i mlijeko pod jezikom ti je” (4,11)
Dragocjenosti i mirisni spices:
- Zlato, srebro, drago kamenje – vrijednost ljubavi
- Cimetna mirodija, šafran – egzotičnost i rijetkost ljubavi
Životinjski simbolizam:
- Srna, jelen – gracioznost i brzina
- Lav – snaga i hrabrost
- Golubica – mir i vjernost
Arhitektonski simboli:
- Kule – sigurnost i čvrstoća
- Zidovi – zaštita
- Vrata – pristupačnost ali i selektivnost
Ovi simboli rade zajedno da bi stvorili bogatu tapesteriju značenja koja omogućuje višestruke interpretacije teksta.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Pjesma nad pjesmama” nastala je u specifičnom povijesnom i kulturnom kontekstu antičkog Bliskog istoka.
Povijesni kontekst:
Tradicionalno datiranje povezuje djelo sa Salomonovim vremenom (10. st. pr. Kr.), zlatnim dobom izraelske kraljevine. Međutim, jezični i stilistični elementi upućuju na kasnije nastajanje, moguće tijekom perzijske periode (5.-4. st. pr. Kr.) ili helenističke periode (4.-3. st. pr. Kr.).
U to vrijeme Judeja je bila pod stranim utjecajem, što objašnjava egzotične reference u tekstu (šafran, cimetnu mirodija iz Indije, cedrovi iz Libana).
Društveni kontekst:
Patrijarhatno društvo gdje su žene obično bile pod kontrolom oca ili muža. “Pjesma nad pjesmama” neobična je po tome što prikazuje ženu kao aktivnog sudionika u ljubavi, što možda odražava određene liberalne struje u židovskom društvu.
Socijalne razlike između seoske djevojke (Zaručnice) i bogatog muža (Zaručnika) odražavaju stvarne napetosti u ondašnjem društvu.
Kulturni kontekst:
Djelo naslijek na nekoliko kulturnih tradicija:
Egipatska ljubavna poezija – Egipćani su razvili sofisticiranu ljubavnu poeziju koja je utjecala na hebrejske pisce.
Mesopotamska svadbeina poezija – Ritual svadbe uključivao je pjesme koje slave mladence.
Kanaanijska mitologija plodnosti – Motivi plodnosti, prirode i seksualnosti mogu imati korijene u kanaanijskim kultovima.
Hebrejska mudrošću literatura – Kao dio mudrošću literature, “Pjesma nad pjesmama” nasljednik je na tradiciju koja slavi Božje stvaranje, uključujući ljudsku ljubav.
Vjerski kontekst:
Uključivanje u hebrejski kanon bilo je kontroverzno. Rabbi Akiba (1.-2. st. n.e.) branio je djelo tvrdeći da je “svetinja svetinja” kada se interpretira alegorijski.
U kršćanstvu je djelo interpretiran kao tipologija Kristove ljubavi prema Crkvi, što je omogućilo njegovu prihvaćanje u novozavjetni kanon.
Islam također poznaje traditiju alegorijskog čitanja ljubavne poezije kao opisa odnosa između Boga i vjernika.
