Vjerojatno se pitate zašto je roman “Posljednji Stipančići” Vjenceslava Novaka tako važan za hrvatsku književnost da ga učite u školi. Možda vam se čini složen ili zastarjel, ali zapravo je to jedna od najcjelovitijih slika hrvatskog društva 19. stoljeća.
“Posljednji Stipančići” prikazuju propast građanske obitelji kroz tri generacije, otkrivajući kako se ekonomske i društvene promjene odražavaju na sudbine pojedinaca i cijele zajednice u Zagrebu druge polovice 19. stoljeća.
Ovaj roman nije samo priča o jednoj obitelji – to je prozor u vrijeme kada se Hrvatska nalazila na raskršću između tradicije i modernizacije, a Zagreb se razvijao u pravi europski grad.
Uvod u lektiru
Autor
Vjenceslav Novak (1859. – 1905.) bio je hrvatski književnik koji pripada razdoblju realizma. Rođen je u Senj kao sin trgovca, što će se pokazati važnim za razumijevanje njegovih djela jer je iz prve ruke poznavao građansku sredinu o kojoj piše. Studirao je pravo u Zagrebu, a kasnije je radio kao sudac u različitim hrvatskim gradovima.
Novak je pisao u vrijeme kada se hrvatska književnost okretala prema realističnom prikazivanju društvene stvarnosti. Njegova dela karakterizira duboko poznavanje psihologije likova i vješto prikazivanje društvenih odnosa. Osim “Posljednjih Stipančića”, napisao je i druge poznate romane poput “Pavla Šegote” i “Tito Dorčića”.
Žanr i književna vrsta
“Posljednji Stipančići” spadaju u žanr realističkog romana. To znači da djelo nastoji što vjernije prikazati stvarnost bez romantičkih idealizacija ili pretjerivanja. Roman pripada podvrsti građanskog ili društvenog romana jer se fokusira na život i probleme građanske klase.
Karakteristike realističkog romana koje nalazimo u ovom djelu:
- Objektivno prikazivanje događaja
- Psihološka analiza likova
- Detaljno opisivanje društvenih prilika
- Kronološko praćenje događaja kroz duži vremenski period
- Kritički odnos prema društvenim problemima
Roman je pisan u trećem licu, što omogućava autoru da objektivno prikaže različite perspektive i dublje analizira motivacije svojih likova.
Mjesto i vrijeme
Radnja romana odvija se u Zagrebu druge polovice 19. stoljeća, točnije od 1850-ih do 1880-ih godina. Ovo je posebno važno vremensko razdoblje jer se Zagreb tada razvija iz provincijskog gradića u moderni europski grad.
Važne povijesne okolnosti tog vremena:
- Zagreb postaje administratno i kulturno središte Hrvatske
- Razvija se trgovina i industrija
- Jača građanska klasa
- Dolaze strane investicije i novi oblici poslovanja
- Mijenjaju se društvene strukture i vrijednosti
Novak vrlo precizno opisuje zagrebačke ulice, trgove i zgrade. Spominju se stvarna mjesta poput Kaptola, Gradeca, Ilice i drugih dijelova grada. Ova topografska točnost pomaže čitatelju da bolje vizualizira događaje i osjeća atmosferu tadašnjeg Zagreba.
Vremenski okvir od trideset godina omogućava autoru da prikaže kako se mijenjaju generacije i kako ekonomske promjene utječu na sudbine obitelji. Možemo reći da je Zagreb gotovo glavni lik romana jer se kroz njegovu transformaciju ogleda i transformacija glavnih likova.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema romana je propadanje građanske obitelji Stipančić kroz tri generacije. Novak prikazuje kako se ekonomske i društvene promjene odražavaju na pojedince i kako neke obitelji ne uspijevaju prilagoditi se novim vremenima.
Obitelj Stipančić predstavlja tipičnu građansku obitelj srednje klase koja postupno gubi svoj društveni i ekonomski položaj. Svaka generacija suočava se s različitim izazovima, ali sve ih povezuje nesposobnost prilagođavanja novim uvjetima.
Sporedne teme
Roman obrađuje i nekoliko važnih sporednih tema:
Ljubav i brak – Novak prikazuje različite tipove ljubavnih odnosa i brakova, od onih zasnovan na istinskoj ljubavi do onih sklopljen iz praktičnih razloga.
Moralni pad – Kroz likove vidimo kako ekonomski problemi mogu dovesti do moralnog propadanja i kompromisa s vlastitim načelima.
Društvene promjene – Roman dokumentira kako se mijenja zagrebačko društvo i kako se formira nova društvena hijerarhija.
Generacijski sukobi – Starije i mlađe generacije imaju različite vrijednosti i poglede na život.
Ideja djela
Glavna ideja romana je kritika građanskog društva i upozorenje na opasnosti koje donose brze društvene promjene. Novak ne idealizira ni prošlost ni sadašnjost, već objektivno prikazuje kako se ljudi nose s promjenama.
Autor sugerira da je za opstanak potrebna sposobnost prilagođavanja, ali i zadržavanje osnovnih moralnih vrijednosti. Oni koji se previše drže stare, ali i oni koji se bezkompromisno prepuštaju novome, suočavaju se s problemima.
Motivi i simboli povezani s temom
Motiv novca – Novac postaje glavna pokretačka snaga u novom društvu, ali istovremeno kvari međuljudske odnose.
Motiv kuće – Obiteljska kuća simbolizira stabilnost i tradiciju, a njena prodaja označava konačni krah obitelji.
Motiv bolesti – Fizička bolest često simbolizira moralni ili duhovni pad likova.
Simbolika imena – Prezime Stipančić povezuje se s tradicijom i baštinom koja se postupno gubi.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje predstavljanjem obitelji Stipančić u vrijeme njihove najveće slave i bogatstva. Andrija Stipančić stariji uspješan je trgovac koji je sagradio solidan obiteljski posao. Živi s obitelji u lijepoj kući u Zagrebu i uživa poštovanje sugrađana. Njegova žena Marija tiha je i pobožna žena koja se brine za obitelj, a imaju dvoje djece – sina Andriju mlađeg i kćer Viku.
U ovom dijelu romana Novak detaljno opisuje zagrebačko društvo sredine 19. stoljeća, načine života građanske klase i obiteljske odnose. Atmosfera je mirna i stabilna, što će se drastično promijeniti.
Zaplet
Problemi počinju kada Andrija stariji počinje gubiti novac zbog loših poslovnih odluka i promjena na tržištu. Istovremeno, njegov sin Andrija mlađi pokazuje se kao neozbiljan mladić koji više voli zabave nego posao. Umjesto da nastavi obiteljsku tradiciju, on troši novac na rasipništvo.
Vika Stipančić zaljubljuje se u siromašnog mladića, što izaziva obiteljske napetosti jer roditelji žele da se uda za bogatog muža koji bi pomogao obitelji. Generacijski sukobi postaju sve intenzivniji.
Andrija stariji pokušava spasiti posao uzimajući kredite i ulaženjem u rizične poslovne pothvate, što samo pogoršava situaciju.
Vrhunac
Vrhunac romana nastupa kada obitelj mora prodati kuću i preseliti se u skromniji stan. Ovo predstavlja simboličku i stvarnu kapitulaciju obitelji Stipančić. Andrija stariji doživljava srčani udar od stresa i umire.
Andrija mlađi pokušava preuzeti vođenje obiteljskih poslova, ali nema potrebna znanja ni karakternu čvrstoću. Njegova neozbiljnost i nedostatak radnih navika čine situaciju još gorom.
Vika se udaje protiv svoje volje za stariji, bogat muž, žrtvujući vlastitu sreću za obitelj.
Rasplet
Roman završava potpunim propadanjem obitelji Stipančić. Andrija mlađi postaje pijanac i ne uspijeva održati čak ni ostatke obiteljskog imetka. Vika je nesretna u braku, a njena žrtva se pokazuje uzaludnom jer ni bogati muž ne može dugoročno pomoći obitelji.
Poslednji članovi obitelji žive u siromaštvu, daleko od nekadašnje slave. Naziv “Posljednji Stipančići” odnosi se upravo na to da je ova loza osuđena na izumiranje jer se nije uspjela prilagoditi novim vremenima.
Redoslijed događaja
Roman prati kronološki slijed događaja kroz periode od nekoliko godina, omogućavajući čitateljima da vide postupan razvoj i propadanje obitelji.
Početak (1850-e): Obitelj Stipančić na vrhuncu moći – Andrija stariji uspješan trgovac, obitelj poštovana u društvu, dijeca odgajana u blagostanju.
Razvoj problema (1860-e): Prvi znakovi ekonomskih poteškoća – loše poslovne odluke, mijenjanje tržišnih uvjeta, pojava konkurencije. Andrija mlađi pokazuje sklonost prema rasipništvu umjesto posvećivanja poslu.
Produbljivanje krize: Obitelj počinje pozajmljivati novac, prodaje dio imovine, smanjuje životni standard. Obiteljski sukobi oko Vikine udaje.
Katastrofa: Prodaja obiteljske kuće, Andrijina smrt, Vikina prisilna udaja, potpuni gubitak društvenoga statusa.
Epilog (1880-e): Konačno propadanje – Andrija mlađi kao propali čovjek, Vika nesretna u braku, obitelj praktički prestaje postojati kao društvena jedinica.
Ovaj postupan razvoj omogućava Novaku da pokaže kako se veliki društveni procesi odražavaju na sudbine pojedinaca. Čitatelj može jasno vidjeti uzročno-posljedične veze između različitih događaja.
Analiza likova
Glavni likovi
Andrija Stipančić stariji predstavlja predstavnika stare građanske klase. Častan je trgovac koji poštuje tradiciju i moral, ali nema sposobnost prilagođavanja novim ekonomskim uvjetima. Njegova tragedija leži u tome što pokušava održati stari način poslovanja u mijenjajućem se svijetu.
Karakterizira ga upornost, ali i tvrdoglavost. Duboko vjeruje u vrijednosti rada i poštenja, što ga na kraju košta jer se drugi koriste manje etičnim metodama. Njegova smrt simbolizira kraj jedne epohe.
Andrija Stipančić mlađi tipičan je predstavnik degeneriranih potomaka uspješnih poduzetnika. Odgojen u blagostanju, nikad nije naučio cijeniti rad i odgovornost. Karakterizira ga površnost, sklonost zabavama i nespsobnost suočavanja s problemima.
Jego propadanje nije samo osobno već simbolizira propast čitave generacije koja nije uspjela naslijediti vrline svojih roditelja. Through njega Novak kritizira obrazovni sistem i roditeljske metode odgoja.
Vika Stipančić najsloženiji je lik u romanu. Inteligentna je i osjetljiva mlada žena koja razumije obiteljsku situaciju bolje od svog brata. Njena tragedija leži u tome što mora žrtvovati vlastitu sreću pokušavajući spasiti obitelj.
Njena prisilna udaja predstavlja položaj žene u patrijarhalnom društvu gdje ona postaje sredstvo rješavanja ekonomskih problema. Usprkos žrtvi, njena udaja ne donosi željene rezultate.
Sporedni likovi
Marija Stipančić (majka) predstavlja tradicionalnu ženu koja pasivno prati događaje. Njena uloga je ograničena na vođenje kućanstva, a kada se obitelj suoči s krizom, ona nema alate za aktivno djelovanje.
Vikin muž predstavlja novi tip bogatog čovjeka koji je stekao bogatstvo modernim metodama. Nije loš čovjek, ali brak s Vikom zasnovan je na praktičnim, a ne na emocionalnim razlozima.
Konkurenti i poslovni partneri predstavljaju novo poduzetništvo koje koristi agresivnije i manje etične metode. Kroz njih Novak prikazuje kako se mijenja poslovna kultura.
Odnosi između likova
Obiteljski odnosi u romanu postupno se pogoršavaju pod pritiskom ekonomskih problema. Između oca i sina postoji nerazumijevanje – otac ne može prihvatiti sinovu neozbiljnost, a sin ne razumije očeve vrijednosti.
Odnos između Vike i roditelja karakterizira ljubav, ali i pritisak koji se stavlja na nju da riješi obiteljske probleme. Njena žrtva pokazuje dubinu obiteljskih veza, ali i problematičnost stavljanja takvih očekivanja na dijete.
Generacijski jaz nije samo obiteljski problem već odražava šire društvene promjene. Starija generacija drži se tradicionalnih vrijednosti, dok mlađa ne nalazi odgovarajući način da ih prilagodi novim uvjetima.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Novak koristi bogat spektar stilskih figura koje čine tekst živopisnim i ekspresivnim. Najčešće koristi:
Metafore – “Obiteljsko stablo je počelo truliti iz korijena” simbolizira propadanje obitelji od najstarijih članova.
Personifikacije – Zagreb je često personificiran kao živo biće koje se mijenja i razvija.
Ironija – Autor ironično komentira ponašanje svojih likova, posebno Andrije mlađeg.
Kontrasti – Suprotstavlja prošlost i sadašnjost, bogatstvo i siromaštvo, stare i nove vrijednosti.
Simbolizam – Koristi simbole poput kuće, novca, bolesti za dublje značenje.
Narativne tehnike
Roman je napisan tehnikom sveznajućeg pripovjedača koji ima uvid u misli i osjećaje svih likova. Ova tehnika omogućava objektivan prikaz događaja s različitih perspektiva.
Novak vješto kombinira:
- Direktno pripovijedanje događaja
- Psihološku analizu likova
- Opisivanje prostora i atmosfere
- Dijaloge koji otkrivaju karakterne osobine
- Unutrašnje monologe glavnih likova
Vremensko pripovijedanje je linearno, što pomaže čitatelju da prati uzročno-posljedične veze između događaja.
Ton i atmosfera
Ton romana je ozbiljan i melankoličan. Novak ne idealizira prošlost niti osuđuje sadašnjost, već objektivno prikazuje društvene promjene i njihove posljedice.
Atmosfera postupno postaje sve tužnija kako se obitelj približava propasti. Početna idilična atmosfera blagostanja postupno ustupa mjesto napetosti, tjeskobnosti i konačnoj tragediji.
Autor koristi detaljne opise prostora za stvaranje atmosfere. Opis obiteljske kuće u vrijeme blagostanja razlikuje se od opisa skromnoga stana u koji se obitelj seli.
Jezik je jednostavan ali elegantan, prilagođen čitateljima različitih uzrasta. Novak izbjegava pretjerano složene rečenice i arhaiće, čineći djelo pristupačnim široj publici.
Simbolika i motivi
Simbolika u “Posljednjim Stipančićima” igra ključnu ulogu u prenošenju dubljih značenja romana.
Kuća je najvažniji simbol u djelu. Obiteljska kuća predstavlja stabilnost, tradiciju i društveni status. Kada obitelj mora prodati kuću, to simbolizira njihov konačan pad i gubitak identiteta. Kuća također predstavlja vezu s prošlošću i obiteljskim korijenima.
Novac funkcionira kao ambivalentni simbol. S jedne strane predstavlja sigurnost i mogućnosti, a s druge strane postaje razornu silu koja kvari međuljudske odnose. Nedostatak novca pokreće većinu sukoba u romanu.
Bolest simbolizira moralni i duhovni propad likova. Andrijina bolest srca odražava njegov emotionalni slom zbog poslovnih neuspjeha. Fizička bolest često prati duhovnu krizu.
Ime Stipančić simbolizira obiteljsku baštinu i tradiciju. “Posljednji” u naslovu naglašava da se radi o kraju jedne loze, što daje romanu dodatnu tragičnost.
Odjeća i vanjski izgled simboliziraju društveni status. Promjene u načinu odijevanja likova prate njihov ekonomski pad.
Motiv generacija proteže se kroz cijeli roman. Svaka generacija ima svoje vrijednosti i načine življenja, a sukob nastaje jer se tradicija ne može uspješno prenijeti na mlađu generaciju.
Motiv vremena ima dvostruko značenje – kronološko vrijeme koje prolazi i povijesno vrijeme promjena. Likovi koji ne mogu pratiti “tempo vremena” osuđeni su na propadanje.
Motiv putovanja i promjene povezan je s razvojem Zagreba i društvenih promjena. Grad se mijenja brže nego što se ljudi mogu prilagoditi.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Za potpuno razumijevanje romana potrebno je poznavanje povijesnog konteksta u kojem je nastao i o kojem govori.
Ekonomske promjene: Sredina 19. stoljeća bila je vrijeme velikih ekonomskih transformacija u Hrvatskoj. Razvoj kapitalizma, pojava novih oblika trgovine i početci industrializacije mijenjali su tradicionalne načine življenja. Obitelj Stipančić predstavlja one koji nisu uspjeli prilagoditi se tim promjenama.
Društvene promjene: Zagreb se razvijao iz provincijskog grada u moderni europski centar. Stvarala se nova društvena struktura gdje tradicionalne elite gube pozicije, a nova buržoazija preuzima vodstvo. Ovaj proces nije bio jednostavan i stvorio je mnoge žrtve.
Kulturni kontekst: Period kada se radnja odvija poklapa se s vremenom hrvatskog narodnog preporoda. Zagreb postaje kulturno središte, otvaraju se nova učilišta, kazališta, novine. Međutim, kulturni napredak nije uvijek pratio ekonomski razvoj pojedinaca.
Politički kontekst: Hrvatska se nalazila unutar Austro-Ugarske Monarhije. Političke promjene utjecale su na ekonomiju, posebno na trgovinu i poziciju hrvatske buržoazije u odnosu na stranu konkurenciju.
Obiteljski odnosi: Tradicionalna patrijarahalna obitelj bila je pod pritiskom novih vrijednosti. Djeca su se obrazovala drugačije nego roditelji, što je stvaralo generacijske sukobe poput onog između Andrije starijeg i mlađeg.
Položaj žene: Vikina situacija odražava ograničeni položaj žene u tadašnjem društvu. Žene su često bile žrtvovane za obiteljske interese, a njihove mogućnosti samostalnoga djelovanja bile su ograničene.
Novak je kao suvremenik tih promjena mogao autentično prikazati kako su velike povijesne transformacije utjecale na običan život. Njegov roman predstavlja vrijedan povijesni dokument o tom periodu.
