Mnogi učenici pri spomenu imena Simona Grabovca odmah posegnu za telefonom ili traže najkraći sažetak na internetu. “Propast Venecije” čini se kao tešak, zastario tekst pun povijesnih detalja koji nemaju veze s modernim životom.
“Propast Venecije” Simona Grabovca prikazuje pad moćne republike kroz ljubavnu priču Klare i Francesca, kombinirajući osobnu dramu s političkim previranjima 18. stoljeća u djelu koje istražuje teme ljubavi, časti i društvenih promjena.
Međutim, ova lektira krije priču koja će vas možda iznenaditi – ljubav koja se bori protiv društvenih konvencija, politički sukobi koji mijenjaju sudbine cijelih obitelji, te grad koji polako tone u prošlost dok njegovi stanovnici pokušavaju sačuvati ono što im je najdrže.
Uvod u lektiru
Autor
Simon Grabovac rođen je 1882. godine u Splitu kao Šime Grabovac, ali je svoje ime promijenio u Simon kada je postao profesionalnim piscem. Studirao je klasične jezike na Sveučilištu u Zagrebu, što se jasno vidi u njegovom eruditskom stilu pisanja. Grabovac pripada generaciji pisaca koji su živjeli u vremenu velikih društvenih promjena – raspad Austro-Ugarske, nastanak nove Jugoslavije i sve politicke turbulencije koje su tome pratile.
Njegov interes za povijest Venecije nije slučajan. Kao Dalmatinac, Grabovac je odrastao u okruženju gdje su mletačko nasljeđe i kultura bili dio svakodnevnog života. Mnoge obitelji u Dalmaciji imale su rodbinske veze s Venecijom, a trgovinske i kulturne veze postojale su stoljećima.
Grabovac je napisao ukupno šesnaest romana, ali “Propast Venecije” ostaje njegovo najpoznatije djelo. Zanimljivo je da je roman prvotno objavljen u nastavcima u zagrebačkom časopisu “Savremenik” 1913. godine, što objašnjava zašto neki dijelovi imaju nešto dramatičniji završetak – autor je morao zadržati čitatelje do sljedećeg broja.
Žanr i književna vrsta
“Propast Venecije” pripada povijesnom romanu, što znači da autor koristi povijesne činjenice kao okvir za svoju priču. Grabovac ne piše čistu povijest – on stvara fikcijske likove i situacije, ali ih smješta u autentično povijesno okruženje.
Književna vrsta je roman, što prepoznajemo po nekoliko karakteristika: djelo je dugačko (preko 300 stranica u originalnom izdanju), ima složenu radnju s više likova, događaji se razvijaju kroz duži vremenski period, a autor koristi različite narativne tehnike da prikaže unutrašnji svijet likova.
Međutim, ovaj roman ima i elemente drugih žanrova. Možemo pronaći značajke:
Ljubavnog romana – centralna priča o Klari i Francescu
Društvenog romana – kritika aristocracije i prikaz socijalnih nejednakosti
Avanturističkog romana – potjere, bijegovi, tajanstvene zavjere
Psihološkog romana – duboka analiza motivacija i osjećaja likova
Ova kombinacija čini “Propast Venecije” primjerom sintetičkog romana – djela koje spaja više književnih tradicija u jednu cjelinu.
Mjesto i vrijeme
Radnja se odvija u Veneciji 1797. godine, što nije slučajan izbor. Ta godina označava kraj tisućljetne republike – Napoleon Bonaparte je upravo osvojio većinu talijanskog poluotoka, a Venecija se našla u nezavidnom položaju između velikih sila.
Grabovac pažljivo opisuje grad koji polako gubi svoju moć. Venecija 1797. više nije ona trgovinska imperija koja je nekoć kontrolirala Mediteran. Trgovinski putovi preusmjereni su prema Atlantiku nakon otkrića Amerika, osmanlijske osvajanja smanjila su mletačke posjede na istoku, a unutrašnji sukobi oslabili su političku stabilnost.
Konkretna mjesta u romanu:
Palazzo Contarini na Canal Grande – ovdje živi Klaraova obitelj, a Grabovac detaljno opisuje raskošne prostorije, freske na stropu i pogled na kanal
Trg sv. Marka – centar političkog života gdje se okupljaju patriciji i trgovci
Rialto most i tržnica – mjesto gdje se susreću različite društvene klase
Otok Murano – gdje Francesco radi u staklinskoj radionici
Arsenal – mletačke brodogradilište koje simbolizira nekadašnju moć republike
Vrijeme radnje obuhvaća otprilike osam mjeseci, od proljeća do zime 1797. godine. Grabovac koristi godišnja doba da naglasi promjene u odnosima između likova – ljubav Klare i Francesca počinje u proljetnom cvijeću vrtova, razvija se tijekom žarkog ljeta, a dolazi do krize s prvim jesenskim hladnoćama.
Istorijsko vrijeme također je važno. 1797. godina donosi Campoformijski mir kojim Napoleon dijeli mletačke posjede s Austrijom. Venecija gubi neovisnost nakon više od tisuću godina, što se odražava na raspoloženje svih likova u romanu.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema “Propasti Venecije” je sukob između individualne sreće i društvenih konvencija. Klara i Francesco vole se, ali njihova ljubav je “nemoguća” jer pripadaju različitim društvenim klasama. Francesco je običan obrtnik, sin staklara s Murana, dok je Klara kći uglednog patricija čija obitelj ima višestoljetnu tradiciju u mletačkoj politici.
Ova tema nije samo romantička – ona odražava šire društvene promjene. Stara Europa, utemeljena na rođenju i tradiciji, postupno ustupa mjesto novom svijetu gdje se vrijednost mjeri sposobnošću i radom. Francesco je pametan, obrazovan i vješt, ali društvo ga ne prihvaća jer nema “plavu krv”.
Sporedne teme
Politika i moć – Roman prikazuje kako se političke odluke donose u mletačkom senatu, kako patricijske obitelji manipuliraju javnim mnijenjem i kako obični građani podnose posljedice velikih povijesnih događaja.
Tradicija protiv modernizacije – Stariji likovi pokušavaju sačuvati stare običaje i privilegije, dok mlađi žele promjene. Ovaj sukob najbolje prikazuje odnos između Klaraovog oca, konzervativnog senatora, i njezina mlađeg brata koji simpatizira francuske ideje.
Čast i ponos – Mletačka aristokracija opsjednuta je pitanjima časti. Klaraov otac radije bi vidio kćer u samostanu nego udanu za “nedostojnog” muškarca.
Ideja djela
Grabovčeva osnovna ideja je da velika povijesna događanja nastaju iz nebrojenih osobnih drama. Propast Venecije nije rezultat samo Napoleonovih ambicija ili ekonomskih promjena – nastaje i zbog nespremnosti vladajuće klase da se prilagodi novom vremenu.
Autor sugerira da je ljubav između Klare i Francesca mogla simbolizirati obnovu – spajanje najboljih vrijednosti stare kulture (Klaraova obrazovanost, osjećaj za lijepo) s novom energijom (Francescova kreativnost, radišnost). Njihova separacija predznačuje i propast republike koja je izbacila zdrave snage iz svojih redova.
Motivi i simboli povezani s temom
Staklo – Francescova profesija nije slučajna. Staklo je krhko, ali i prekrasno: prozirno, ali može stvoriti čudesne oblike. Ova simbolika odražava i mletačko društvo i ljubav glavnih likova.
Most – Rialto most pojavljuje se u ključnim scenama. Most povezuje, ali i dijeli – ovisno o tome na kojoj strani se nalazite.
Ptica u kavezu – Klara često gleda ptice u kavezima na tržnicama. One su lijepe, ali nisu slobodne – poput nje same u zlatnom kavezu aristocracije.
Voda – Venecija je grad na vodi, a voda je simbol promjene. Kanali nose brodove, ali i odnose mulj: More donosi trgovinu, ali i napade neprijatelja.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje opisom Venecije u proljeće 1797. godine. Klara Contarini, osamnaestogodišnja kći uglednog senatora, prva se javlja tijekom karnevala. Na maskenbal je došla protiv volje – otac želi da se upozna s mladićima iz drugih patricijskih obitelji jer planira njezinu udaju.
Tijekom karnevala Klara upoznaje misterioznog maskiranog muškarca koji joj ne otkriva identitet, ali s njim vodi najdubljji razgovor u životu. Razgovaraju o umjetnosti, poeziji, političkim prilikama. Mladić pokazuje neobično obrazovanje i refiniran ukus.
Sljedećeg dana Klara odlazi s bratom Marcom na Murano, navodno da kupi staklene ukrase za svoj šesnaesti rođendan. Tamo u radionici upoznaje Francesca Morettija, mladog majstora staklara, i s užasom shvaća da je to bio njen tajanstveni sugovornik s karnevala.
Zaplet
Klara i Francesco nastavljaju se viđati u tajnosti. Ona dolazi na Murano pod izlikom da naručuje staklene predmete za kuću, dok se on pretvara da je samo pristojan obrtnik koji služi uglednu mušteriju.
Međutim, njihovi se osjećaji produbljuju. Francesco stvara za Klaru remek-djelo – staklenu ružu savršene ljepote koja mijenja boje ovisno o svjetlu. Klara mu zauzvrat daje svoju najdražu knjigu poezije s posvjetom.
Politička situacija postaje napeta. Napoleonove vojske približavaju se sjevernoj Italiji, a u mletačkom senatu rastu tenzije između zagovornika rata i onih koji preferiraju neutralnost. Klaraov otac, senator Antonio Contarini, vodi konzervativnu frakciju koja vjeruje da se Venecija može obraniti kao što se branila stoljeća ranije od Turaka.
Marco, Klaraov brat, simpatizira francuske revolucionarne ideje i potajno se sastaje s grupom mladih patricija koji žele demokratske reforme.
Rasplet
Klaraova tajna veza otkrivena je kada ju je služavka uočila kako čuva Francescovu ružu u svojoj sobi. Otac je bijesan – prijetio je da će je poslati u samostan u Padovi ako se ne uda za Giovannija Moceniga, četrdesetogodišnjeg udovca iz bogate obitelji.
Francesco pokušava reagirati. Piše senatoru Contariniju pismo u kojem objašnjava svoje osjećaje i moli za Klaraovu ruku, nudeći da promijeni zanimanje i postane trgovac. Senator ne odgovara na pismo, već šalje svoje ljudi da Francescovu radionicu označe kao “politički sumnjiva” – što praktički znači zabrana rada.
Vrhunac
Kulminacija romana događa se tijekom opsade Venecije. Napoleonove snage blokiraju grad, a unutar zidova raste panika. Konzervativci poput Antonija Contarinija još uvijek vjeruju u otpor, dok realpolitičari traže pregovore.
U ovom kaosu, Klara bježi iz kuće i traži Francesca. Međutim, on je već napustio Murano – ne mogavši podnijeti društveni pritisak i ekonomsku blokadu, pridružio se skupini obrtnika koji emigrira u Austriju.
Klara stiže na Murano prekasno. Nalazi samo pismo u kojem joj Francesco objašnjava da njihova ljubav nema budućnost u svijetu koji se ruši, ali da će uvijek čuvati uspomenu na njihove trenutke sreće.
Roman završava kapitulacijom Venecije. Klara pristaje na udaju za Moceniga, ali postaje hladan, distanciran čovjek. Antonio Contarini gubi mjesto u novoj upravi, a Marco odlazi u Pariz kao diplomat novog režima.
Redoslijed događaja
Grabovac koristi kronološki redoslijed s povremenim retrospekcijama koje objašnjavaju pozadinu likova i događaja. Ova tehnika pomaže čitateljima da razumiju dublju motivaciju za postupke glavnih osoba.
Kronološki tijek:
Ožujak 1797. – Karnevalu i prvo susreću Klare i Francesca
Travanj-svibanj – Razvoj njihove veze, prve tajne susreti
Lipanj – Politička kriza se pojačava, prve vijesti o francuskim pobjedama
Srpanj – Francesco stvara staklenuu ružu, Klara mu daje knjigu
Kolovoz – Otkrivanje veze, Antoniova prijetnja samostanom
Rujan – Francescovo pismo senatoru, ekonomska sabotaža radionice
Listopad – Početak blokade Venecije, Marco se počinje opredjeljavati za Francuze
Studeni – Klaraov bijeg, Francescova emigracija
Prosinac – Kapitulacija, Klaraova udaja, epilog
Retrospekcije se koriste da objasne:
- Klaraovu obrazovanje (bila je kod redovnica u Padovi dvije godine)
- Francescovu obitelj (djed mu je bio poznat majstor koji je radio za crkvu)
- Političku pozadinu obitelji Contarini (Antonio je bio mletački ambasador u Beču)
- Ekonomske promjene u staklarskoj industriji
Ova struktura omogućava Grabovcu da prikaže kako se privatne drame likova prepliću s velikim povijesnim procesima. Čitatelj uvijek zna gdje se nalazi u vremenu, ali postupno otkriva dublju pozadinu događanja.
Autor također koristi tehniku paralelnog prikazivanja – dok Klara prolazi kroz osobnu krizu, Venecija prolazi kroz političku krizu. Njihove sudbine su isprepletane: kada Klara gubi nadu u ljubav, grad gubi neovisnost.
Analiza likova
Glavni likovi
Klara Contarini predstavlja mladu ženu koja se nalazi između dva svijeta. Obrazovana je, čita francusku i njemačku literaturu, svira klavičembal i interesira se za umjetnost. Međutim, kao kći patricija, nema pravo na vlastiti izbor životnog partnera.
Klarain razvoj tijekom romana pokazuje postupnu transformaciju od naivne djevojke do žene koja razumije složenost društvenih odnosa. U početku vjeruje da ljubav može pobijediti sve prepreke, a na kraju prihvaća da ponekad moramo žrtvovati osobnu sreću za obiteljsku čast.
Grabovac Klaru ne prikazuje kao pasivnu žrtvu. Ona aktivno tražu načine da ostane s Francescom, pokušava utjecati na oca, traži savjete od brata. Njena konačna predaja rezultat je racionalnog uvida, ne slabosti karaktera.
Francesco Moretti simbolizira novi tip čovjeka koji nastaje u to vrijeme. Nije patricij, ali je obrazovan: nije bogat, ali je kreativan: nema političku moć, ali ima jasne etičke principe.
Francescova drama je u tome što živi u tranzicijskom periodu. Da se rodio pedeset godina kasnije, možda bi mogao osnovati uspješnu tvornicu i postati bogatim trgovcem. Da se rodio pedeset godina ranije, možda ne bi ni pomislilio na vezu s patricijavkom.
Njegova odluka da emigrira nije kukavičluk – to je praktička odluka čovjeka koji razumije da njegova ljubav može uništiti i njega i Klaru.
Sporedni likovi
Antonio Contarini (Klaraov otac) predstavlja konzervativnu mletačku aristokraciju. Grabovac ga ne prikazuje kao negativca – Antonio je poštovan senator koji iskreno vjeruje da čuva najbolje vrijednosti svoje civilizacije.
Njegova tragedija je u tome što ne razumije da se svijet promijenio. Metode koje su funkcionirale u 16. stoljeću ne funkcioniraju u 18. Njegoav pokušaj da sačuva obitelj od “nepodobnig” veza dovodi do gubitka kćerine ljubavi.
Marco Contarini (Klaraov brat) mladi je patricij koji prihvaća moderne ideje. On vjeruje u meritokraciju, demokratske reforme, ukidanje privilegija zbog rođenja. Marco podrqava sestrina osjećaja prema Francescu, ali ne može se suprotstaviti ocu.
Markov lik pokazuje kako se nova generacija mletačke aristocracije adaptira na promjene. On ne gubi društveni status – jednostavno ga redefinira.
Giovanni Mocenigo muž koji je namijenjen Klari, predstavlja kompromis između starog i novog. Bogat je trgovac (nova vrijednost), ali i potomak doževa (stara vrijednost). Grabovac ga prikazuje kao pristojnu, ali hladnu osobu – sigurnu opciju, ne veliki ljubav.
Odnosi između likova
Centralni odnos između Klare i Francesca izgrađen je na intelektualnoj kompatibilnosti koliko i na fizičkoj privlačnosti. Oni razgovaraju o filozofiji, umjetnosti, politici – što je bilo neobično za odnose između muškaraca i žena u to vrijeme.
Odnos između Klare i oca Antonio je složen. Ona ga poštuje kao mudru osobu i voli kao dijete, ali ne može prihvatiti njegove vrijednosti. Ova dvostrukost čini Klaraovu situaciju posebno tragičnu.
Veza između Klare i Marca pokazuje kako rodbinski odnosi mogu biti utočište u kriznim vremenima. Marco je jedina osoba koja razumije Klaraovu situaciju, iako joj ne može pomoći.
Francesco nema obitelj u romanu – njegova djeda i baka umrli su ranije, a roditelje rijetko spominje. Ova osamljost čini njegovu vezu s Klarom još važnijom, ali i objašnjava zašto može lakše donijeti odluku o emigraciji.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Grabovac koristi bogat repertoar stilskih figura koji odražava njegovu klasičnu naobrazbu, ali i potrebu da čitateljima iz 20. stoljeća približi svijet iz 18. stoljeća.
Personifikacija se često koristi za opis Venecije: “Grad je uzdisao pod teretom svojih sjećanja”, “Kanali su šaputali stare priče”. Ovakvi opisi stvaraju atmosferu mjesta koje ima vlastiti život i osjećaje.
Metafore povezane sa staklom prožimaju cijeli tekst. Klara je “čista kao kristal, ali i krhka”, njihova ljubav je “prozirna kao najfiniji muranški proizvod”, politička situacija “puca poput stakla pod pritiskom”.
Kontrastiranje – Grabovac voli suprotstavljati različite elemente: starо i novo, privatno i javno, ljubav i dužnost, tradiciju i progress. Ove kontraste vaak naglašava sintaktička paralelizmi.
Simbolika boja pojavljuje se kroz cijelo djelo. Zlatna boja povezana je s mletačkom prošlošću i bogatstvom, plava s more i promjenjam, crvena s strašću, ali i s opasnosti.
Narativne tehnike
Grabovac koristi treće lice omniscient – sveznaći pripovjedač koji može ući u misli bilo kojeg lika. Ova tehnika omogućava mu da prikaže različite perspektive na iste događaje.
Međutim, pripovjedač nije neutralan. On češće ulazi u misli Klare i Francesca nego ostalih likova, što čitateljima daje do znanja za koga da navijaju.
Unutrašnji monolog koristi se da prikaže psihološku složenost likova. Posebno su zanimljivi Klaraovi monolozi u kojima ona razmiće između srca i razuma.
Dialog odražava društveni status likova. Patriciji koriste formalan jezik s mnogo latinskih izraza, obrtnici govore jednostavnije, služavke koriste dijalektalne elemente. Ova diferencijacija pomaže čitateljima da razumiju društvenu hijerarhiju.
Pripovjedačevi komentari povremeno prekidaju radnju da objasne povijesne ili kulturne detalje. Danas bi ovo možda smatrali nedostanke, ali u Grabovčevo vrijeme čitatelji su očekivali da ih romani i educiraju.
Ton i atmosfera
Ton romana je melankoličan, ali ne i pesimističan. Grabovac stvara osjećaj da prikazuje kraj jedne epohe, ali ne i kraj svijeta. Postoji osjećaj gubitka, nostalgije, ali i prihvaćanja da promjene mogu donijeti i nešto dobro.
Atmosfera varira ovisno o locusu radnje:
- Palazzo Contarini: svečan, ali i klaustrofobičan
- Radionuca na Muranu: intimna, kreativna, ali i skučena
- Trg sv. Marka: javna, političai, napeta
- Kanali: romantična, tajanstvena, promjenjiva
Ritam pripovijesti također se mijenja. Ljubavne scene su sporije, s mnogo opisa osjećaja i prirode. Političke scene su brže, s kratikim dialogovima i dramatične radnji. Ova varijabilnost drži čitatelje u napetosti.
Simbolika i motivi
Simbolički sustav “Propasti Venecije” gradi se oko nekoliko ključnih slika koje se ponavljaju i razvijaju kroz cijeli roman.
Staklena ruža – Francescovo remek-djelo postaje centralni simbol romana. Ruža je tradicionalni simbol ljubavi, ali izrađena od stakla ona postaje nešto drugačije. Krhka je, ali trajna: umjetna, ali prekrasna: prozirna, ali će reflektirati svjetlo različitim bojama.
Kada Klara na kraju romana razbije ružu, taj čin simbolizira ne uništavanje ljubavi, već njezino priprevaranje u uspomenu. Komadići stakla koje čuva u kutiji postaju opis kako se istinska ljubav ne može u potpunosti uništiti.
Most – Rialto most pojavljuje se u ključnim scenama, ali njegova simbolika evolučira. U početku je simbol spajanja (Klara prelazi s jedne strane kanal na drugu da bi vidjela Francesca), kasnije postaje simbol razdvoj (oni stoje na suprotnim stranama i ne mogu se približiti).
U finalnoj sceni Klara stoji sama na mostu i gleda prema Muranu. Most više nije put već simbol njezine izolacije – niti na jednoj strani ne pripada potpuno.
Voda i tekućina – Venecija je grad na vodi, a ova činjenica nije samo geografska već i simbolička. Voda predstavlja promjenu, nestabilnost, ali i život. Kanali povezuju različite dijelove grada, ali ih također dijele.
Tijekom romana voda postupno mijenja značenje. U počeutku je romantična (Klara i Francesco se voze gondolom), kasnije postaje prijetnja (poplavia tijekom oluje), na kraju je tužna realnost (voda će jednom dan prekriti grad).
Ptice – Motiv ptica pojavljuje se kroz nekoliko kontekstova. Klara često posmatra ptice u kavezima na trčici – one su lijepe, ali zarobljene. Ova slika odražava njezinu vlastitu situaciju.
Morske ptice koje lete iznad lagune simboliziraju slobodu, ali i osamljnost. Francesco ih posmatra s Murana i želi biti poput njih – sposoban odletjeti kad postane potrebno.
Golubovi na Trgu sv. Marka imaju drugačiju simboliku. Oni su povezani s mirom i stabilnošću, ali kada političara situacija postane napeta, i golubovi postaju nemirni.
Knjige i pisanje – Klara Francesco povezuje strast prema pisanoj riječi. Knjige predstavljaju intelektualno društvo, komunikaciju duše, bijeg od svakodnevnice.
Međutim, knjige mogu biti i opasne. Antonijo smatra francuske knjige koje čita Marco pogubnim utjecajem. Francescovo pismo senatoru, umjesto da riješi problem, ga dodatno komplicira.
U epilogu Klara više ne čita – simbol da je izgubila sposobnost emacionalnog povezivanja s riječi koja jo je nekad povezivala s Francescom.
Maska – Venecijski karneval i maske imaju dvojaku simboliku. S jedne strane omogućavaju slobodu – skriven iza maske, čovjek može biti ono što ne smije biti javno. S druge strane, maska je laž, skrivanje istinite prirode.
Interesantno je da se Klara i Francesco upoznaju tijekom karnevala, dok su oboje maskarini. Njihova ljubav počinje iza maske, što sugerira da je možda i sama bila vrsta maskarade – prekrasna, ali nereal.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Da biste potpuno razumijeli “Propast Venecije”, morate poznavati povijesni kontekst u kojem se radnja odvija.
Mletačka Republika 1797. godine była na kraju svojeg postojanja. Ova država, službeno nazvana Najsjerenija Republika Venecija, postojale je preko tisuću godina – od 697. do 1797. godine. Bio je to najduži neprekinuti politički kontinuitete u europskoj povijesti.
Mletačka ekonomija temeljila se na trgovini. Venecija je bila poveznica između Europe i Azije, kontrolirala je trgovinske putove kroz Mediteran. Mletački dukati bili su jedna od najstabilnijih valuta u Europi.
Međutim, nakon otkrića Amerika (1492.) i morskog puta u Indiju preko rta Dobri nad (1498.), europska trgovina preusmjerila se prema Atlantiku. Venecija je postupno gubila ekonomski značaj.
Politički sustav Venecije bio je oligarhija. Vladale su patricijske obitelji čije je pripadnost bila hereditary. Dužd (duxh) bio je izabrani poglavar, ali s ograničenim ovlastima. Pravu moć imao je Senat i Vijeće desetorice.
Ova politička struktura funkcionirala je stoljeća, ali je postala nefleksibilna. Dok su se ostatak Europe mijenjao, Venecija je ostajala konzervativna.
Napoleonova najezda 1797. godine bila je katastrofa za Veneciju. Republika nije imala snažnu vojsku – oslanjala se na diplomacija i saveze. Kada je Napoleon pobijedio Austriju i dosegel sjeverno Italiju, Venecija je ostala bez zaštitnika.
Campoformijski ugovor (listopad 1797.) podijelio je mletačke posjede između Francuske i Austrije. Venecija je pripala Austriji, što je označilo kraj republik.
Društvene promjene u 18. stoljeća utjecale su i na Veneciju. Prosvječteljstvo je donijelo nove ideje o jednakosti, obrazovanja, znanosti. Mlađe generacije počele su dovoditi u pitanje tradicionalne hijerarhije.
Francuska revolucija (1789.) dodatno je ubrzala ove procese. Ideje o narodnoj suverenosti, ukidanje feudalizma, prava čovjeka počele su se širiti Europom.
Kulturni kontekst također je važan. 18. stoljeće bilo je doba velikih promjena u umjetnosti i književnosti. Sentimentalizam je zamijenio klasični racionalizam, počela se cijeniti individualnost i osjećaji.
Venecija je bila značajan kulturni centar. Ovdje su radili Vivaldi, Goldoni, Tiepolo. Međutim, ekonomski upadak utjecao je i na kulturni život.
Staklarska industrija Murana byla je tijekom stoljeća jedan od simbola mletačke vještine. Muranski majstori čuvali su svoje tajne, a staklo s Murana smatralo se najfinijim u Europi.
Međutim, konkurencija iz Bohemije i Engleske počela je ugrožavati monopol. Francescova situacija odražava šire ekonomske probleme obrtništva.
Žene u 18. stoljeću imale su ograničena prava, posebno u višim društvenim clasama. Kćeri patricija bile su “robol”, prometak koji se koristio za političke saveze između obitelji.
Međutim, Venecija je bila relativno liberalna. Žene su mogle posjedovati imovinu, baviti se trgovinom, alcuni su bile culturno activne. Klaraova situacija tipična je za konflikt između tradicije i novih mogućnosti.
