Šestinski kišobran predstavlja jedan od najprepoznatljivijih simbola zagrebačke tradicije i hrvatske kulturne baštine. Kroz literarno djelo koje obrađuje ovu tematiku učenici se upoznaju s bogatom poviješću ovog jedinstvenog rukotvorstva i njegovim značajem u hrvatskoj kulturi.
Šestinski kišobran nije samo običan kišobran – to je priča o zagrebačkom identitetu, tradiciji i umjetnosti izrade koja se prenosi generacijama. Svojim prepoznatljivim crveno-bijelim uzorkom i ručnom izradom svjedoči o bogatoj povijesti zagrebačkog kraja.
Kroz književno djelo učenici otkrivaju kako je ovaj naizgled jednostavan predmet postao simbol grada i nositelj kulturnog identiteta. Njegova priča isprepliće tradiciju obrtništva zagrebačkog Šestina s modernim vremenima čuvajući uspomenu na prošla vremena.
Uvod u lektiru
Šestinski kišobran predstavlja jedinstveno književno djelo koje spaja tradiciju zagrebačkog obrtništva s modernom književnom interpretacijom. Ova lektira donosi priču o simbolu grada Zagreba kroz prizmu umjetničkog stvaralaštva.
Autor
Drago Britvić napisao je “Šestinski kišobran” 1972. godine. Kao istaknuti hrvatski književnik primarno se bavio dječjom književnošću. Rođen u Zagrebu 1935. godine razvio je poseban senzibilitet za zagrebačke teme. Britvić je kroz svoje stvaralaštvo često povezivao tradicijske elemente s modernim pristupom pisanju za mlade čitatelje. Njegov opus obuhvaća 15 objavljenih djela među kojima “Šestinski kišobran” zauzima posebno mjesto kao svojevrsni hommage zagrebačkoj tradiciji.
Žanr i književna vrsta
“Šestinski kišobran” pripada žanru dječje književnosti s elementima zavičajne proze. Književna vrsta djela je pripovijetka s izraženim dokumentarističkim elementima. Tekst kombinira narativne dijelove s opisima tradicionalnog obrta izrade šestinskih kišobrana. Struktura djela temelji se na linearnom pripovijedanju s povremenim retrospektivnim osvrtima na povijest zagrebačkog obrta. Autor koristi jednostavan jezik prilagođen mladim čitateljima dok istovremeno održava visoku razinu informativnosti o kulturno-povijesnoj tematici.
Mjesto i vrijeme
Radnja priče “Šestinski kišobran” odvija se na dvije ključne lokacije koje čine okosnicu narativa. Selo Šestine, smješteno u pitoresknom području između Zagreba i Medvednice, predstavlja polazišnu točku gdje započinje Ivekova avantura. Upravo tu, u sjeni najvišeg vrha Sljemena, glavni lik proživljava dramatični početak svoje pustolovine.
Zagreb, posebice njegova povijesna jezgra, čini drugu važnu lokaciju. Gradske ulice postaju poprište Ivekove potrage, a tržnica Dolac izranja kao centralno mjesto gdje se odvija ključni dio radnje vezan uz sudbinu izgubljenog kišobrana.
Vremenska dimenzija priče precizno je određena – radnja se odvija tijekom jednog ljetnog jutra. Dramatični zaplet pokreće snažan pljusak koji se iznenada spušta nad Šestinama. Intenzitet nevremena toliko je jak da prisiljava mještane na sklanjanje, stvarajući jedinstvene okolnosti za razvoj događaja.
Specifičnosti lokacija u priči:
| Lokacija | Značaj u priči |
|---|---|
| Šestine | Početna točka radnje, Ivekov dom |
| Zagrebačke ulice | Put kojim Ivek putuje s kišobranom |
| Tržnica Dolac | Mjesto pronalaska izgubljenog kišobrana |
Autentičnost pripovijesti dodatno pojačava stvarni geografski kontekst – sve spomenute lokacije stvarna su mjesta koja i danas postoje u Zagrebu, što priči daje posebnu dimenziju vjerodostojnosti i povezanosti sa stvarnim prostorom.
Tema i ideja djela
“Šestinski kišobran” donosi bogatu tematsku strukturu koja se razvija kroz nekoliko međusobno povezanih slojeva. Djelo istražuje univerzalne životne teme kroz prizmu lokalnog zagrebačkog konteksta.
Glavna tema
Središnja tema djela “Šestinski kišobran” je odrastanje mladog dječaka Iveka kroz njegovu pustolovinu s tradicionalnim šestinskim kišobranom. Autorica Nada Iveljić vješto prikazuje proces sazrijevanja glavnog lika tijekom njegovog putovanja iz ruralnih Šestina do urbanih dijelova Zagreba. Kišobran postaje metafora za Ivekov prijelaz iz djetinjstva u odraslo doba te simbolizira poveznicu između tradicije i modernog života.
Sporedne teme
Djelo obuhvaća nekoliko značajnih sporednih tema:
- Odnos sela i grada: Autorica suprotstavlja mirnoću seoskog života Šestina užurbanosti gradskog središta Zagreba
- Obiteljske vrijednosti: Prikaz brižnog odnosa između Iveka i njegove majke naglašava važnost obiteljskih veza
- Snaga zajedništva: Međusobna pomoć i podrška mještana Šestina pokazuje važnost društvene povezanosti
- Očuvanje tradicije: Kroz simbol šestinskog kišobrana istražuje se važnost očuvanja kulturne baštine
Ideja djela
Temeljna ideja djela je prikaz važnosti očuvanja tradicijskih vrijednosti u modernom društvu. Autorica kroz Ivekovu priču pokazuje kako se tradicionalni elementi mogu uspješno integrirati u suvremeni život. Šestinski kišobran postaje most između prošlosti i sadašnjosti te simbol kulturnog identiteta zagrebačkog kraja.
- Šestinski kišobran: Predstavlja tradiciju spretnost rukotvorstva zagrebačkog kraja
- Put do grada: Simbolizira životno putovanje i proces odrastanja
- Kiša: Djeluje kao pokretač radnje i simbol životnih izazova
- Šestine: Predstavljaju sigurnost doma i tradicionalne vrijednosti
- Zagreb: Simbolizira novi svijet mogućnosti i izazova
Kompozicija djela
“Šestinski kišobran” prikazuje klasičnu narativnu strukturu s pet ključnih dijelova koji se međusobno nadovezuju i grade napetost priče. Svaki dio donosi jedinstvene elemente koji doprinose razvoju radnje i karakterizaciji likova.
Uvod
Priča započinje idiličnim opisom sela Šestine, smještenog između Zagreba i Medvednice. Mirno ljetno jutro stvara atmosferu bezbrižnosti dok glavni lik Ivek istražuje okolinu. Poseban naglasak stavljen je na Ivekov kišobran, djelo njegovog djeda, koji postaje središnji motiv priče. Uvodne scene uspostavljaju čvrstu vezu između dječaka i njegovog zavičaja te nagovještavaju važnost tradicije u životu lokalnog stanovništva.
Zaplet
Dramatični preokret nastupa pojavom iznenadne oluje koja narušava mirnoću seoskog života. Ivek, naoružan svojim velikim kišobranom, kreće u avanturu istraživanja nabujale vode. Kišobran se transformira u neobično plovilo kojim dječak putuje zagrebačkim ulicama. Domišljatost glavnog lika očituje se u trenutku kada okreće kišobran naopako kako bi nastavio svoje putovanje, što izaziva različite reakcije mještana.
Vrhunac
Napetost doseže vrhunac kada Ivek izgubi kontrolu nad svojim improviziranim plovilom. Snaga vode nosi ga kroz gradske ulice dok pokušava zadržati svoj dragocjeni kišobran. Dramatični trenuci borbe s prirodnim silama stvaraju neizvjesnost oko sudbine dječaka i njegovog tradicionalnog kišobrana. Ova scena predstavlja ključni trenutak u kojem se isprepliću elementi pustolovine i simbolike očuvanja tradicije.
Rasplet
Nakon dramatičnog vrhunca slijedi smirivanje situacije kada oluja postupno jenjava. Ivek uspijeva sigurno doći do čvrstog tla, a njegov kišobran, iako mokar i pomalo oštećen, ostaje simbol izdržljivosti i snage tradicije. Mještani okupljeni oko dječaka pokazuju razumijevanje za njegovu pustolovinu, prepoznajući u njoj odraz vlastite mladosti i povezanosti sa zavičajem.
Zaključak
Završni dio priče donosi pomirenje između tradicionalnih vrijednosti i dječje znatiželje. Ivekov doživljaj s kišobranom postaje dio lokalne predaje, a sam kišobran dobiva novo značenje kao simbol povezanosti prošlosti i sadašnjosti. Kroz Ivekovu avanturu pokazuje se kako predmeti tradicijske kulture mogu dobiti novo značenje u rukama mladih naraštaja.
Kratki sadržaj
Pripovijetka “Šestinski kišobran” prati pustolovinu dječaka Iveka kroz ulice Zagreba tijekom snažnog ljetnog pljuska. Glavni lik Ivek, dječak koji još nije krenuo u školu, pokazuje svoju radoznalost i hrabrost kroz neobičnu plovidbu gradom.
Radnja započinje u selu Šestine, gdje Ivek koristi veliki crveni kišobran s šarenim obrubom koji je izradio njegov djed Martin Skalar. Na kišobranu je urezano “Martin Skalar, Šestine, 1895.”, što svjedoči o njegovoj povijesnoj vrijednosti.
Potaknut snažnom kišom, Ivek se dosjetio neobične ideje – pretvoriti kišobran u čamac. Koristeći čizme kao vesla, započinje svoju plovidbu zagrebačkim ulicama, ostavljajući za sobom začuđene poglede domaćih životinja, posebice gusaka i kokoši koje susreće na svom putu.
Tijekom svoje avanture, Ivek istražuje grad Zagreb iz potpuno nove perspektive. Umoran od uzbudljive plovidbe, pronalazi trenutak odmora na klupi gdje ga svlada san. U tom trenutku snažan vjetar odnosi njegov kišobran, što predstavlja ključni zaplet u priči.
Kroz ovu jednostavnu priču autor vješto isprepliće elemente tradicije, dječje mašte i pustolovine. Ivekova plovidba kišobranom simbolizira most između ruralnog života Šestina i urbanog Zagreba, povezujući dva svijeta kroz perspektivu dječje radoznalosti.
Redoslijed događaja
Priča “Šestinski kišobran” odvija se kroz četiri ključne epizode koje grade napetu narativnu strukturu. Prva epizoda smješta radnju u selo Šestine, između Zagreba i Medvednice, gdje snažan ljetni pljusak tjera mještane u njihove domove.
Druga epizoda predstavlja mladog protagonista Iveka, koji se izdvaja svojom hrabrošću i znatiželjom. On uzima poseban kišobran, rukotvorinu svog djeda Martina Skalara iz 1895. godine. Kišobran se ističe prepoznatljivim dizajnom – crven je sa šarenim obrubom i nosi djedov potpis.
Treća epizoda donosi najuzbudljiviji dio priče – Ivekovu plovidbu kroz Zagreb. Dječak kreativno pretvara kišobran u čamac, a čizme koristi kao vesla. Njegova neobična plovidba vodi ga Kraljevečkim potokom, poznatim u Zagrebu kao Medveščak.
Kulminacija priče događa se u četvrtoj epizodi, kad umoran Ivek zastaje na klupi u Zagrebu. Nakon što zaspe, snažan vjetar odnosi njegov kišobran, ostavljajući ga bez dragocjenog obiteljskog nasljeđa. Ovaj gubitak označava prekretnicu u priči, naglašavajući važnost tradicijskih predmeta u životima likova.
Analiza likova
Likovi u pripovijetci “Šestinski kišobran” predstavljaju spoj tradicije i mladenačke radoznalosti, gdje svaki lik doprinosi razvoju radnje svojim jedinstvenim karakteristikama.
Glavni likovi
Ivek je središnji lik pripovijetke koji svojom osobnošću pokreće radnju i razvija zaplet. Kao dječak iz Šestina, odlikuje ga znatiželja i maštovitost koje ga vode u neočekivane pustolovine. Njegov karakter najbolje se očituje kroz odnos prema djedovom kišobranu, koji za njega nije samo predmet već simbol povezanosti s tradicijom i obitelji. Ivekova hrabrost i snalažljivost dolaze do izražaja tijekom plovidbe zagrebačkim ulicama, gdje pokazuje kreativnost pretvarajući kišobran u čamac. Njegova nepromišljenost i dječja naivnost stvaraju napetost u priči, posebno kada odluči krenuti u samostalnu avanturu bez znanja roditelja.
Sporedni likovi
Francek zauzima važno mjesto među sporednim likovima kao Ivekov brižni susjed koji preuzima ulogu zaštitnika. Njegov lik predstavlja glas razuma i odgovornosti u priči, posebno kada pomaže Iveku u potrazi za izgubljenim kišobranom. Ivekova majka utjelovljuje roditeljsku brigu i toplinu, predstavljajući stabilnost obiteljskog doma nasuprot Ivekovim pustolovinama. Lik djeda Martina Škalara, iako fizički nije prisutan u radnji, značajan je kroz svoj rad – šestinski kišobran koji je izradio 1895. godine. Njegov kišobran postaje simbol povezanosti prošlosti i sadašnjosti te obiteljskog nasljeđa.
Odnosi između likova
Dinamika odnosa među likovima temelji se na međusobnom povjerenju i brizi. Odnos Iveka i Franceka karakterizira posebna veza mentorstva i prijateljstva, gdje Francek preuzima ulogu zaštitnika unatoč ljutnji zbog Ivekove nepromišljenosti. Obiteljski odnosi prikazani su kroz toplu povezanost Iveka s majkom te njegovo poštovanje prema djedovoj ostavštini. Interakcije između likova naglašavaju važnost zajedništva u maloj sredini poput Šestina, gdje se međusobna pomoć i razumijevanje podrazumijevaju. Kroz te odnose autor vješto prikazuje kontrast između tradicionalnih vrijednosti seoske zajednice i modernog gradskog života.
Stil i jezik djela
Nada Iveljić u “Šestinskom kišobranu” stvara jedinstvenu književnu atmosferu kroz pažljivo odabrane jezične elemente i stilska sredstva. Njezin pripovjedački izričaj karakterizira spoj tradicionalnog i suvremenog, prilagođen mladim čitateljima.
Stilske figure i izražajna sredstva
Književni tekst obiluje raznovrsnim stilskim figurama koje obogaćuju narativni izričaj. Personifikacija dominira u opisima kišobrana koji “pleše na vjetru” te “putuje gradom”. Metafore se ogledaju u prikazu kišobrana kao “čamca na gradskim ulicama” te “čuvara tradicije”. Autorica koristi onomatopeju u opisima kiše i nevremena, dočaravajući zvukove prirode poput “pljus” i “tap-tap”. Epiteti poput “šareni obrub” i “crveni kišobran” vizualno približavaju predmete čitateljima, dok usporedbe pomažu u stvaranju živopisnih slika zagrebačkih ulica tijekom nevremena.
Narativne tehnike
Pripovjedač koristi kronološko pripovijedanje s povremenim retrospektivnim osvrtima na povijest šestinskog kišobrana. Dijalog između likova održava dinamičan ritam priče, dok unutarnji monolozi glavnog lika Iveka otkrivaju njegove misli i osjećaje. Izmjena opisa i akcijskih scena stvara napetost i održava interes mladih čitatelja. Autorica vješto kombinira realistične opise svakodnevice s elementima dječje mašte, stvarajući uvjerljiv narativni svijet.
Ton i atmosfera
Djelo održava vedri ton koji odgovara dječjoj perspektivi, istovremeno prenoseći ozbiljne poruke o važnosti tradicije. Atmosfera pustolovine prožima cijelu priču, posebno tijekom Ivekove plovidbe gradom. Autorica stvara toplinu kroz opise odnosa među likovima te nostalgičnu atmosferu pri spominjanju tradicijskih elemenata. Dramska napetost raste tijekom nevremena i potrage za kišobranom, dok se istovremeno održava optimističan ugođaj karakterističan za dječju književnost.
Simbolika i motivi
Šestinski kišobran kroz bogatu simboliku predstavlja spoj tradicije i modernog života zagrebačkog kraja. Simboli i motivi isprepliću se kroz cijelo djelo stvarajući višeslojnu pripovijest o odrastanju i očuvanju kulturne baštine.
Simboli u djelu
Središnji simbol djela je šestinski kišobran koji utjelovljuje nekoliko značajnih dimenzija:
- Tradicijski obrt: Ručno izrađen kišobran s potpisom “Martin Skalar, Šestine, 1895.” simbolizira vještinu izrade i kontinuitet obrta
- Obiteljsko nasljeđe: Kišobran povezuje tri generacije – djeda Martina kao izrađivača, majku kao čuvaricu i Iveka kao nasljednika tradicije
- Most između svjetova: Kroz pustolovinu kišobran postaje poveznica seoskog života Šestina i urbanog Zagreba
- Identitet zajednice: Crveno-bijeli uzorak kišobrana predstavlja prepoznatljiv simbol zagrebačkog kraja
Motivi
Temeljni motivi u djelu grade složenu mrežu značenja:
- Odrastanje: Ivekova pustolovina označava prijelaz iz dječjeg u odrasli svijet
- Tradicija i modernizacija: Sukob tradicionalnog načina života u Šestinama s urbanim životom Zagreba
- Prirodne pojave: Kiša i vjetar kao pokretači radnje i simboli promjene
- Putovanje: Fizičko kretanje kroz prostor odražava Ivekovo unutarnje sazrijevanje
- Plovidba kišobranom: Metafora životnog putovanja i suočavanja s izazovima
- Gubitak kišobrana: Alegorija odvajanja od sigurnosti djetinjstva
- Gradske ulice: Predstavljaju labirint odrastanja kroz koji Ivek prolazi
- Povratak kući: Simbolizira pronalazak vlastitog identiteta kroz povezanost s tradicijom
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Šestinski kišobran” Nade Iveljić, objavljen 1972. godine, predstavlja značajno djelo hrvatske dječje književnosti koje odražava društvene transformacije svog vremena. Priča spaja tradicionalne elemente s modernim svjetonazorom, stvarajući jedinstvenu perspektivu na život u Hrvatskoj tijekom druge polovice 20. stoljeća.
Društveni aspekt djela manifestira se kroz prikaz kontrasta između ruralnog života Šestina i urbane dinamike Zagreba. Kroz Ivekovu pustolovinu, autorica ocrtava razlike u životnim stilovima i iskustvima djece iz različitih sredina. Ruralni prostor karakterizira bliskost međuljudskih odnosa i povezanost sa tradicijom, dok urbani prostor donosi elemente modernizacije ali i otuđenosti među ljudima.
Kulturološka dimenzija priče posebno se ističe kroz simbol šestinskog kišobrana koji predstavlja:
- Materijalnu kulturu zagrebačkog kraja
- Most između tradicionalnog i suvremenog načina života
- Simbol očuvanja kulturne baštine u modernom dobu
Kroz narativ o dječaku Iveku i njegovoj pustolovini s djedovim kišobranom, autorica progovara o važnim društvenim temama:
- Međugeneracijskim odnosima i prenošenju tradicije
- Kontrastu između ruralne povezanosti i urbane otuđenosti
- Kvaliteti međuljudskih odnosa u suvremenom društvu
Priča istovremeno djeluje kao svojevrsna kritika modernog društva i njegovih tendencija ka otuđenju, pozivajući čitatelje na promišljanje o vlastitim vezama s tradicijom i odnosima s drugim ljudima. Kroz jednostavnu dječju priču, autorica uspješno adresira kompleksne društvene teme prilagođene mladim čitateljima.
Interpretacija i kritički osvrt
U selu Šestine, smještenom između Zagreba i Medvednice, odvija se dirljiva priča o malom Iveku i njegovom djedovom kišobranu. Narativna struktura djela gradi se oko jednog ljetnog dana kada snažan pljusak stvara pozornicu za nesvakidašnju avanturu.
Središnji lik priče, dječak Ivek, utjelovljuje dječju radoznalost i maštovitost. Njegova odluka da djedov kišobran pretvori u plovilo otkriva karakter mladog pustolova koji još nije krenuo u školu. Kroz njegove postupke čitatelji svjedoče spontanosti dječjeg duha i kreativnom pristupu svakodnevnim predmetima.
Šestinski kišobran u djelu nosi višeslojnu simboliku:
- Predstavlja most između tradicije i suvremenosti
- Simbolizira vezu između ruralnog i urbanog života
- Odražava međugeneracijsku povezanost kroz predmet koji je izradio djed Martin
- Služi kao metafora za odrastanje i istraživanje svijeta
Karakteristike kišobrana dobivaju posebno značenje kroz narativ:
- Crvena boja s šarenim obrubom ističe njegovu jedinstvenost
- Urezani potpis “Martin Skalar, Šestine, 1895.” svjedoči o povijesnoj vrijednosti
- Transformacija iz zaštitnog predmeta u plovilo pokazuje kreativnu prilagodljivost
Autorica Nada Iveljić vješto koristi kišobran kao sredstvo za istraživanje odnosa između tradicijskog obrtništva i moderne dječje mašte. Kroz Ivekovu avanturu, običan predmet postaje katalizator za istraživanje identiteta, hrabrosti i povezanosti s vlastitim korijenima.
Vlastiti dojam i refleksija
“Šestinski kišobran” ostavlja snažan dojam djela koje majstorski spaja tradiciju s dječjom maštom. Autorica Nada Iveljić stvara toplu atmosferu kroz prikaz malog Iveka čija radoznalost i odvažnost osvajaju čitatelja od prve stranice.
Posebnu vrijednost priči daje autentičan prikaz zagrebačkog kraja kroz dječje oči. Ivekova plovidba kišobranom nije samo pustolovina – ona simbolizira poveznicu između ruralnih Šestina i urbanog Zagreba. Način na koji autorica gradi napetost kroz Ivekovu avanturu drži pažnju čitatelja, istovremeno prenoseći važne poruke o očuvanju tradicije.
Središnji motiv kišobrana snažno je integriran u narativ. Kišobran nije tek običan predmet već postaje simbol povezanosti generacija, tradicijskog obrta i kulturnog identiteta. Djed Martin Skalar, iako fizički odsutan iz priče, svojom rukotvorinim iz 1895. godine ostavlja neizbrisiv trag u Ivekovom životu.
Jezik kojim je priča ispričana prilagođen je mladim čitateljima, no ne gubi na književnoj vrijednosti. Autorica vješto koristi stilske figure poput personifikacije kišobrana koji “pleše na vjetru” te metafore koje pretvaraju kišobran u “čamac gradskih ulica”.
Emotivna dimenzija priče posebno je dojmljiva kroz prikaz Ivekove povezanosti s djedovim kišobranom. Gubitak tog dragocjenog predmeta stvara napetost koja drži čitatelja u iščekivanju, dok istovremeno naglašava važnost čuvanja obiteljskog nasljeđa.
