Molièreov “Škrtac” predstavlja jedno od najznačajnijih djela komične književnosti koje i danas, nakon više od 350 godina od svog nastanka, ne gubi na aktualnosti. Ova bezvremenska komedija karaktera majstorski oslikava ljudsku pohlepu i opsesiju novcem kroz lik Harpagona.
“Škrtac” je klasična francuska komedija iz 1668. godine koja kroz pet činova prati život škrtog starca Harpagona čija patološka štedljivost i nepovjerenje prema svima oko sebe stvaraju niz komičnih i tragičnih situacija koje utječu na živote njegove djece i slugu.
Dok se radnja odvija u Parizu 17. stoljeća tema djela nadilazi vremenske i prostorne granice pokazujući kako su ljudske mane i poroci univerzalni i nepromjenjivi. Kroz virtuozno isprepletene elemente komedije i društvene kritike Molière stvara djelo koje istovremeno zabavlja i poučava gledatelje o opasnostima pretjerane škrtosti.
Uvod u lektiru
“Škrtac” predstavlja jedno od najznačajnijih djela francuske književnosti 17. stoljeća koje kroz lik pohlepnog starca ocrtava bezvremensku kritiku ljudske opsesije novcem.
Autor
Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji pod umjetničkim imenom Molière (1622-1673), najistaknutiji je francuski komediograf klasicističkog razdoblja. Rođen u pariškoj trgovačkoj obitelji, obrazovao se kod isusovaca prije nego što se posvetio kazalištu. Osnovao je kazališnu družinu Illustre Théâtre 1643. godine te je tijekom tri desetljeća napisao 32 komedije. Njegove najpoznatije komedije uključuju “Škrtca” “Tartuffea” “Don Juana” te “Umišljenog bolesnika”. Molièreov genij leži u sposobnosti da kroz humor razotkrije društvene mane stvarajući likove koji su postali univerzalni arhetipovi ljudskih slabosti.
Žanr i književna vrsta
- Racionalnoj strukturi djela
- Jasnom moralnom porukom
- Univerzalnim ljudskim manama kao središnjoj temi
- Poštivanju načela vjerojatnosti i pristojnosti
Mjesto i vrijeme
Radnja Molièreove komedije “Škrtac” smještena je u Parizu 17. stoljeća, konkretno u kući glavnog lika Harpagona. Cijela priča odvija se unutar jednog dana, prateći dramatične događaje u domu škrtog starca opsjednutog svojim bogatstvom.
Pariška lokacija služi kao savršena pozornica za prikaz društvenih odnosa francuske buržoazije tog doba. Harpagonova kuća postaje mikrokozmos u kojem se isprepleću sudbine članova obitelji i posluge, stvarajući napetu atmosferu ispunjenu nepovjerenjem i konfliktima.
Vremenski okvir od jednog dana poštuje klasicističko jedinstvo vremena, što dodatno pojačava dramsku napetost djela. Autor vješto koristi ograničeni vremenski period za razvoj zapleta koji kulminira nizom komičnih situacija i razotkrivanja.
| Elementi | Detalji |
|---|---|
| Mjesto radnje | Pariz, Harpagonova kuća |
| Vrijeme radnje | 17. stoljeće |
| Trajanje radnje | Jedan dan |
Tema i ideja djela
“Škrtac” kroz humor i satiru prikazuje problematiku ekstremne škrtosti te odnose unutar francuske buržoazije 17. stoljeća. Molière majstorski isprepliće glavnu temu škrtosti s nizom društvenih kritika svog vremena.
Glavna tema
Središnja tema komedije je patološka škrtost utjelovljena u liku Harpagona. Ovaj bogati starac opsesivno štiti svoju škrinjicu zlata zakopanu u vrtu dok istovremeno tjera vlastitu djecu na život u oskudici. Njegova pohlepa prelazi granice razuma – čak i kada posuđuje novac uz lihvarske kamate ili planira prisilni brak zbog financijske koristi. Harpagonova opsjednutost materijalnim pretvara ga u karikaturu čovjeka koji gubi sve ljudske vrijednosti.
Sporedne teme
Djelo obrađuje nekoliko bitnih sporednih tema:
- Sukob generacija između Harpagona i njegove djece (Elise i Cleante)
- Kritika tadašnjeg patrijarhalnog društva i očinske tiranije
- Problematika prisilnih brakova iz koristi
- Licemjerje društvenih normi
- Odnos između ljubavi i novca
Kroz ove teme Molière vješto kritizira društvene nepravde svog doba, posebno ističući problem roditeljske kontrole nad životima djece.
Ideja djela
Temeljna ideja “Škrtca” je kritika pohlepe koja uništava međuljudske odnose i moralne vrijednosti. Molière pokazuje kako pretjerana škrtost vodi u izolaciju, nepovjerenje i gubitak osnovnog ljudskog dostojanstva. Kroz komične situacije autor naglašava apsurdnost takvog ponašanja te zagovara umjerenost i razumnost u odnosu prema materijalnom bogatstvu.
Motivi i simboli povezani s temom
Ključni motivi i simboli u djelu:
- Škrinjica sa zlatom (simbol materijalne opsesije)
- Harpagonova kuća (prostor kontrole i tiranije)
- Novac (pokretač radnje i izvor sukoba)
- Ljubavni odnosi (suprotnost materijalnim vrijednostima)
- Sluge (predstavnici zdravog razuma i praktične mudrosti)
Ovi elementi grade složenu mrežu značenja koja pojačava glavnu poruku djela.
Kompozicija djela
Molièreov “Škrtac” predstavlja klasičnu petočinsku komediju čija kompozicija prati tradicionalnu dramsku strukturu. Radnja se odvija tijekom jednog dana u Parizu, u kući glavnog lika Harpagona.
Uvod
Komedija započinje predstavljanjem središnjeg lika Harpagona, škrtog starca opsjednutog novcem i njegovom obitelji. U početnim scenama upoznajemo njegove dvoje djece, Cleantea i Elisu, koji se bore s očevom ekstremnom škrtošću. Cleante se zaljubljuje u Marianu, siromašnu djevojku, dok Elisa tajno voli Valera koji se zaposlio kao upravitelj u Harpagonovoj kući. Ovi odnosi postavljaju temelj za kasnije zaplete i sukobe.
Zaplet
Radnja se usložnjava kroz nekoliko paralelnih linija:
- Harpagon odlučuje oženiti Marianu, ne znajući da je ona predmet Cleanteove ljubavi
- Elisa se opire očevoj odluci da je uda za bogatog starca Anselmea
- Valer pokušava osvojiti Harpagonovo povjerenje dok skriva svoju ljubav prema Elisi
- La Flèche, Cleanteov sluga, otkriva Harpagonovu škrinjicu sa zlatom
Vrhunac
Dramska napetost doseže vrhunac kada La Flèche ukrade Harpagonovu škrinjicu sa zlatom. Harpagon, nakon otkrića krađe, zapada u histeriju i optužuje sve oko sebe. Njegova paranoja i opsesija novcem dosežu vrhunac, što dovodi do niza komičnih situacija i razotkrivanja skrivenih odnosa među likovima.
Rasplet
Kompleksna situacija počinje se raspletati dolaskom Anselmea, koji prepoznaje Valera i Marianu kao svoju davno izgubljenu djecu. Ovo otkriće mijenja dinamiku među likovima i omogućava razrješenje ljubavnih zapleta. Valer dobiva Harpagonov pristanak za brak s Elisom, dok Cleante može oženiti Marianu.
Zaključak
Završni čin donosi pomirenje svih sukobljenih strana. Harpagon pristaje na brakove svoje djece pod uvjetom da Anselme plati sve troškove i vrati mu škrinjicu sa zlatom. Komični elementi dostižu vrhunac u Harpagonovoj nepromijenjenoj opsesiji novcem, čak i nakon što su se svi konflikti razriješili.
Kratki sadržaj
Radnja komedije “Škrtac” prati gramzivog starca Harpagona koji živi u Parizu sa svojom djecom Cleanteom i Elisom. Harpagon skriva škrinjicu zlata u vrtu i živi u stalnom strahu da će mu netko ukrasti novac. Njegova opsesivna škrtost stvara razdor u obitelji jer djeca žive u oskudici unatoč očevom bogatstvu.
Cleante se zaljubljuje u siromašnu djevojku Marianu, no Harpagon odlučuje oženiti istu djevojku zbog njezine skromnosti koja mu garantira da neće trošiti njegov novac. Istovremeno, Elisa je u tajnoj vezi s Valerom koji se zaposlio kao Harpagonov sluga kako bi bio bliže svojoj voljenoj.
Dramska napetost doseže vrhunac kada Harpagonov sluga La Flèche pronalazi i krade škrinjicu sa zlatom. Harpagon, uvjeren da mu je Valer ukrao novac, prijavljuje krađu vlastima. U trenutku razrješenja pojavljuje se bogati plemić Anselme koji prepoznaje Valera i Marianu kao svoju davno izgubljenu djecu.
Nakon što je škrinjica vraćena, Harpagon pristaje na brak između Cleantea i Mariane te Valera i Elise, pod uvjetom da Anselme plati sve troškove vjenčanja i da mu nitko ne traži miraz. Njegovo inzistiranje na zadržavanju novca čak i u trenutku sreće pokazuje da je njegova škrtost neizlječiva karakterna mana.
Redoslijed događaja
Glavni protagonist “Škrtca” Harpagon ulazi u središte radnje sa svojom patološkom škrtošću i nepovjerenjem prema svima koji ga okružuju. Njegova djeca, sin Cleante i kći Elisa, žive u oskudici unatoč očevom bogatstvu.
Zaplet počinje kada Cleante otkriva svoju ljubav prema siromašnoj djevojci Mariani, ne znajući da njegov otac Harpagon također planira brak s istom djevojkom. Istodobno, Elisa je u tajnoj vezi s Valerom, mladićem koji se zaposlio kao Harpagonov sluga kako bi bio bliže svojoj voljenoj.
Dramatičnost radnje raste kada La Flèche, Cleanteov sluga, uspijeva ukrasti Harpagonovu dragocjenu škrinjicu sa zlatom. Harpagon pada u očaj te optužuje sve oko sebe, posebno Valera, za krađu. U tom trenutku Valer, misleći da je optužen zbog veze s Elisom, priznaje svoju ljubav.
Rasplet donosi neočekivani obrat pojavom gospodina Anselmea, koji prepoznaje Valera i Marianu kao svoju davno izgubljenu djecu. Nakon što je škrinjica vraćena Harpagonu, on pristaje na brakove između:
- Cleantea i Mariane
- Valera i Elise
Karakteristično za Harpagona, njegov pristanak dolazi tek nakon što Anselme pristaje platiti sve troškove vjenčanja. Time Harpagon do samog kraja ostaje vjeran svojoj škrtosti, čak i u trenucima obiteljske sreće.
Analiza likova
Likovi u “Škrtcu” predstavljaju različite društvene tipove i karaktere koji svojom interakcijom pokreću radnju djela. Svaki lik nosi specifične osobine koje doprinose razvoju glavne teme škrtosti i njenog utjecaja na međuljudske odnose.
Glavni likovi
Euklion je centralna figura djela čija patološka škrtost i paranoja oblikuju cjelokupnu radnju. Njegov karakter obilježavaju ekstremno nepovjerenje prema svima oko sebe, opsesivna briga za blago koje je pronašao te iracionalni strah od gubitka bogatstva. Njegova kći Fedra predstavlja njegov potpuni kontrast – plemenita je, iskrena i sposobna za duboke emocije, što se očituje u njenoj ljubavi prema Likonidu. Likonid je mladić plemićkog podrijetla koji, unatoč društvenim razlikama, iskreno voli Fedru i preuzima odgovornost za njihovo zajedničko dijete.
Sporedni likovi
Među sporednim likovima ističu se kućni robovi i susjedi koji svojim postupcima dodatno naglašavaju Euklionovu paranoju. Stafila, stara sluškinja, svojim komentarima i reakcijama na gospodarevo ponašanje pruža komičnu perspektivu na njegove postupke. Megador, Euklionov bogati susjed, svojim prosidbenima namjerama prema Fedri stvara dodatnu napetost u radnji. Eunomija, Megadorova sestra, djeluje kao posrednik u važnim trenucima radnje.
Odnosi između likova
Odnosi među likovima grade se kroz prizmu Euklionove škrtosti koja stvara nepremostiv jaz između njega i okoline. Njegova pretjerana sumnjičavost narušava odnos s kćeri Fedrom, koju pokušava udati iz koristoljublja. Ljubavni odnos između Fedre i Likonida razvija se usprkos društvenim preprekama i očevom protivljenju. Posebno je zanimljiv odnos između Eukliona i njegove sluškinje Stafile, koji ilustrira kako patološka škrtost utječe na svakodnevne međuljudske interakcije.
Stil i jezik djela
Molièreov “Škrtac” karakterizira izrazito bogat stil pisanja koji kombinira elemente klasične komedije s umjetničkom vrijednošću jezika 17. stoljeća. Jezik djela odražava društvenu hijerarhiju likova kroz različite registre govora, od uzvišenog stila plemstva do kolokvijalnog govora slugu.
Stilske figure i izražajna sredstva
Komedija obiluje raznovrsnim stilskim figurama koje pojačavaju komični efekt. Hiperbola dominira u prikazivanju Harpagonove škrtosti, posebno u scenama gdje pretjerano reagira na najmanji trošak. Ironija se očituje u dijalozima između slugu i gospodara, dok antiteza naglašava kontrast između Harpagonove pohlepe i plemenitosti ostalih likova. Autor koristi sarkastične primjedbe u replikama La Flèchea i Frosine kako bi dodatno naglasio apsurdnost glavnog lika.
Narativne tehnike
Dramska struktura djela temelji se na brzim izmjenama scena i dijaloga koji održavaju dinamičan ritam radnje. Monolozi služe za dublje razumijevanje likova, posebno Harpagonovih unutarnjih previranja oko novca. Didaskalije precizno opisuju fizičke radnje i gestikulaciju likova, stvarajući jasnu sliku scenskog događanja. Paralelne radnje ljubavnih zapleta isprepliću se s glavnom temom škrtosti.
Ton i atmosfera
Ton djela varira od komičnog do satiričnog, stvarajući specifičnu atmosferu koja balansira između humora i društvene kritike. Komične situacije proizlaze iz Harpagonove paranoje oko novca i nesporazuma među likovima. Napetost raste kroz djelo kroz sukobe interesa između oca i djece te kroz zaplet oko ukradene škrinjice. Atmosfera doseže vrhunac u trenutcima Harpagonovih emotivnih izljeva zbog gubitka novca.
Simbolika i motivi
Molièreov “Škrtac” koristi složenu mrežu simbola motiva koji naglašavaju središnje teme djela. Simbolički elementi prožimaju cijelu komediju pojačavajući poruku o razornoj moći pohlepe.
Simboli u djelu
Škrinja sa zlatom predstavlja središnji simbol djela koji utjelovljuje Harpagonovu opsesiju materijalnim bogatstvom. Njezin gubitak izaziva potpuni slom glavnog lika otkrivajući dubinu njegove povezanosti s novcem. Harpagonova kuća djeluje kao simbol propadanja gdje oskudica vlada unatoč bogatstvu njezina vlasnika. Lihvarske kamate koje Harpagon naplaćuje simboliziraju izopačenost njegovih moralnih vrijednosti dok njegovo konstantno nepovjerenje prema slugama odražava paranoju izazvanu strahom od gubitka materijalnog.
Motivi
Kroz djelo se provlače karakteristični motivi koji grade dramsku napetost. Motiv škrtosti manifestira se kroz Harpagonovo opsesivno čuvanje novca odbijanje pomoći siromašnima. Motiv nepovjerenja vidljiv je u odnosima između oca djece te gospodara slugu. Ljubavni motivi isprepliću se kroz odnose mladih parova stvarajući kontrast Harpagonovoj opsesiji materijalnim. Motiv generacijskog jaza naglašava sukob između očeve patološke štedljivosti mladenačke želje za životom.
Alegorija i metafora
Komedija obiluje alegorijskim značenjima koja kritiziraju društvene pojave. Harpagonov lik alegorijski predstavlja destruktivnu moć pohlepe dok njegova kuća metaforički prikazuje propadanje društvenih vrijednosti. Odnos prema novcu metaforički je prikazan kao bolest koja razara međuljudske odnose. Kroz alegoriju braka iz koristi Molière kritizira materijalističke vrijednosti tadašnjeg društva dok metafora škrinje sa zlatom simbolizira ispraznost materijalnog bogatstva.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Škrtac” je nastao 1668. godine tijekom vrhunca francuske moći u razdoblju Grand Siècle. Ovo razdoblje obilježava vladavina Kralja Sunca Luja XIV kroz apsolutističku monarhiju centralizirane vlasti. Molière smješta radnju u Pariz, tadašnje središte europske kulture umjetnosti i književnosti.
Društvena struktura 17. stoljeća u Francuskoj karakterizira izrazita polarizacija između bogatih i siromašnih slojeva. Kroz lik Harpagona Molière oštro kritizira materijalističke vrijednosti buržoazije tog doba. Njegova patološka škrtost služi kao ogledalo društvenih devijacija proizašlih iz opsjednutosti novcem i materijalnim bogatstvom.
Kulturni kontekst djela odražava klasicističke ideale francuskog kazališta:
- Poštivanje jedinstva vremena radnje unutar 24 sata
- Jedinstvo mjesta kroz fokus na Harpagonovu kuću
- Jedinstvo radnje kroz središnju temu škrtosti
Molière kroz satiru napada društvene anomalije svog vremena, posebno licemjerje više klase koja se predstavlja moralnom dok istovremeno robuje materijalnim vrijednostima. Kritika društva ogleda se u prikazu odnosa između različitih staleža – plemstva, građanstva i posluge. Kroz komične situacije autor razotkriva društvene tabue poput prisilnih brakova iz koristi te sukoba između starih i novih društvenih normi.
Interpretacija i kritički osvrt
Molièreov “Škrtac” predstavlja britku kritiku društvenih poroka 17. stoljeća kroz prizmu patološke škrtosti glavnog lika. Harpagonova opsesija novcem stvara složenu mrežu sukoba između osobnih interesa i moralnih vrijednosti, što djelo čini univerzalno relevantnim.
Djelo se ističe majstorskom karakterizacijom likova kroz njihove međusobne odnose. Harpagonova škrtost nije samo osobna mana već katalizator koji pokreće sve dramske sukobe. Njegov odnos prema novcu postaje groteskno iskrivljen, što se očituje u poznatoj sceni gdje optužuje vlastitu ruku da ga želi pokrasti.
Kritički gledano, Molière vješto koristi humor kao alat društvene kritike. Kroz komične situacije razotkriva dublje probleme francuskog društva:
- Licemjerje buržoazije koja propovijeda moral dok robuje materijalnom
- Sukob između roditeljskog autoriteta i osobne sreće mladih
- Degradaciju obiteljskih odnosa zbog pohlepe
Simbolika djela posebno je snažna u prikazu škrinjice sa zlatom. Ovaj predmet postaje fizička manifestacija Harpagonove duhovne praznine. Njegova opsesivna vezanost za škrinjicu pokazuje kako materijalno bogatstvo može dovesti do potpunog emotivnog siromaštva.
Strukturalno, “Škrtac” pokazuje Molièreovo vrhunsko poznavanje dramske tehnike. Zaplet se razvija kroz precizno odmjerene scene koje grade napetost prema klimaksu krađe škrinjice. Dijalozi su oštri i ekonomični, bez suvišnih riječi, što dodatno naglašava tematiku škrtosti.
Aktualnost djela leži u njegovoj sposobnosti da kroz pojedinačnu manu prikaže univerzalne istine o ljudskoj prirodi. Harpagonova patološka škrtost postaje ogledalo suvremenih opsesija materijalnim uspjehom i statusom.
Vlastiti dojam i refleksija
Molièreov “Škrtac” ostavlja snažan dojam svojom bezvremenskošću i univerzalnošću poruke. Harpagonova patološka škrtost nije samo osobna mana već postaje ogledalo društvenih deformacija koje prepoznajemo i danas. Kroz njegovu opsesiju materijalnim vrijednostima i zanemarivanje emotivnih potreba vlastite djece, Molière majstorski ilustrira kako pohlepa razara obiteljske odnose.
Posebno je upečatljiva scena Harpagonovog monologa nakon gubitka škrinjice, gdje njegova pretjerana reakcija razotkriva dubinu njegove opsesije. Taj trenutak nije samo vrhunac komedije već i psihološka studija karaktera koji je izgubio dodir s pravim životnim vrijednostima. Harpagonovo inzistiranje na zadržavanju novca čak i nakon sretnog raspleta pokazuje da materijalna pohlepa često ostaje neizlječiva.
Način na koji Molière isprepliće komične elemente s ozbiljnom društvenom kritikom čini ovo djelo iznimno značajnim i danas. Kroz humor i satiru uspijeva prikazati ozbiljne društvene probleme bez moraliziranja, dopuštajući čitatelju da sam izvede zaključke. Odnos između Harpagona i njegove djece posebno je poučan jer pokazuje kako pretjerana štedljivost može dovesti do potpunog gubitka povjerenja unutar obitelji.
Komični elementi ne umanjuju ozbiljnost poruke već je dodatno naglašavaju, stvarajući složeno djelo koje istovremeno zabavlja i potiče na razmišljanje. Harpagonov lik ostaje upozorenje kako materijalno bogatstvo bez emotivnog i duhovnog ispunjenja vodi u osobnu i obiteljsku propast.
