Molièreov “Škrtac” nije samo još jedna obavezna lektira koju morate “pregurati” za školu. Ova komedija iz 17. stoljeća govoري o nečemu što vidimo svaki dan – o ljudima koji su toliko opsjednuti novcem da zaboravljaju na sve ostalo važno u životu.
Škrtac je satirična komedija u pet činova koja kroz lik Harpagona prikazuje razorne posljedice pohlepe i škrtosti, dok istovremeno kritizira društvene vrijednosti koje stavljaju novac iznad međuljudskih odnosa.
Kroz ovaj detaljni vodič proći ćete kroz sve ključne elemente koji će vam pomoći da ne samo uspješno analizirate djelo za školske potrebe, već i razumijete zašto Molièreova kritika društva ostaje relevantna i danas.
Uvod u lektiru
Autor
Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji pod pseudonimom Molière, bio je francuski dramaturg, glumac i kazališni redatelj koji je živio u 17. stoljeću (1622. – 1673.). Rođen je u Parizu u građanskoj obitelji, a njegov otac Jean Poquelin bio je kraljevski tapetnica i trgovac namještajem.
Molière se smatra jednim od najvećih komediografa u svjetskoj književnosti. Osnovao je vlastitu kazališnu družinu “L’Illustre Théâtre” 1643. godine, a kasnije je postao glavni dramaturg na dvoru kralja Louisa XIV. Njegovi najpoznatiji radovi uključuju “Tartuf”, “Don Juan”, “Mizantrop” i naravno “Škrtac” (“L’Avare”, 1668.).
Kao autor, Molière je bio poznat po tome što je svoje komedije koristio kao oruđe društvene kritike. Kroz smijeh je izložio licemjerje, glupost i mane svojih suvremenika, posebno se fokusirajući na kritiku buržoaskih vrijednosti i društvenih konvencija.
Žanr i književna vrsta
“Škrtac” pripada žanru satirične komedije. To znači da se radi o dramskom djelu koje koristi humor, ironiju i pretjerivanje kako bi kritiziralo određene društvene pojave ili ljudske mane.
Kao drama, djelo je napisano u formi koja je namijenjena scenskom izvođenju. Sastoji se od pet činova, što je bilo uobičajeno za klasične francuske komedije toga vremena. Svaki čin ima nekoliko scena, a cijelo djelo je napisano u prozi, za razliku od mnogih drugih klasičnih drama koje su pisane u stihu.
Satirična komponenta očituje se kroz pretjerani prikaz Harpagonove škrtosti – Molière ne predstavlja realističan lik, već karikaturalnu figuru koja utjelovljuje sve negativne aspekte pohlepe. Ova pretjerivanja služe tome da publika jasno prepozna i osudi takvo ponašanje u stvarnom životu.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Škrtca” odvija se u Francuskoj u 17. stoljeću, točnije u vremenu kada je Molière pisao djelo, oko 1668. godine. Ovo je bilo doba apsolutne monarhije pod vladavinom Louisa XIV, poznato kao “le Grand Siècle” – Veliko stoljeće.
Prostorni okvir radnje ograničen je na kuću bogatog građanina Harpagona. Većina scena odvija se u glavnoj sobi kuće, što je tipično za klasičnu francusku dramu koja je poštivala jedinstvo mjesta. Ova prostorna ograničenost pojačava osjećaj zatočenosti – svi likovi kao da su zarobljeni u Harpagonovoj kući, pod utjecajem njegove tiranije.
Vremenske odrednice ukazuju na to da se radnja odvija tijekom nekoliko dana. Molière poštuje klasično jedinstvo vremena, što znači da se događaji odvijaju u relativno kratkom vremenskom periodu, što pojačava dramatičnost situacije.
Društveni kontekst mjesta i vremena ključan je za razumijevanje djela. Francusko društvo 17. stoljeća bilo je hijerarhijski organizirano, a buržoazija – kojoj pripada Harpagon – postupno je stjecala ekonomsku, ali ne i društvenu moć. Novac je postao sve važniji, što Molière kritizira kroz svoj komad.
Kuća kao zatvoreni prostor također simbolizira Harpagonovu opsjednutost – on živi u svojoj “tvrđavi” bogatstva, odsječen od normalnih međuljudskih odnosa.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema “Škrtca” je destruktivna priroda škrtosti i pohlepe. Molière ne kritizira samo činjenicu da netko štedi novac, već prikazuje kako ekstremna škrtost može potpuno uništiti čovjekove odnose s obitelji i društvom.
Harpagon nije samo štedljiv – on je patološki opsjednut novcem do te mjere da mu novac postaje važniji od vlastite djece, ljubavi, čak i osobne sreće. Njegova škrtost nije racionalna ekonomska strategija, već duševna bolest koja ga čini nesposobnim za normalne ljudske emocije.
Ova tema je univerzalna i nadilazi povijesne okvire. U svakom vremenu postojali su ljudi koji su stavili materijalne vrijednosti iznad ljudskih, a Molièreov prikaz ostaje relevantan i danas.
Sporedne teme
Ljubav mladih nasuprot očevoj tiranii – Cleante i Élise predstavljaju mladu generaciju koja se bori za pravo na vlastite izbore u ljubavi. Njihova borba simbolizira sukob između starih, konzervativnih vrijednosti i novih, progressivnih stremljenja.
Sukobi generacija – Djelo prikazuje klasičan konflikt između oca i djece, gdje otac predstavlja stare vrijednosti (novac, sigurnost, kontrola), a djeca nova stremljenja (ljubav, sloboda, autenticnost).
Društvene razlike i društvena mobilnost – Kroz likove Mariane i Valérea, Molière istražuje kako novac utječe na društveni status i mogućnosti pojedinaca.
Licemjerje i prevara – Mnogi likovi u djelu koriste prevaru kao sredstvo za postizanje svojih ciljeva, što odražava korupciju društvenih odnosa.
Ideja djela
Centralna ideja “Škrtca” je da opsjednutost materijalnim bogatstvom vodi u moralnu i emocionalnu propast. Molière upozorava da čovjek koji stavi novac ispred svega ostalog na kraju ostaje sam, bez ljubavi, poštovanja ili prave sreće.
Djelo također promoće ideju da prava sreća dolazi iz međuljudskih odnosa, a ne iz materijalnog bogatstva. Mladi likovi koji se bore za ljubav predstavljaju pozitivne vrijednosti koje Molière podupire.
Jedna od ključnih poruka je da ekstremno ponašanje u bilo kojoj sferi života vodi u probleme. Harpagon nije zao čovjek – on je čovjek čije je ponašanje postalo toliko ekstremno da je izgubilo dodir sa stvarnošću.
Motivi i simboli povezani s temom
Zlato i novac – Najvažniji simbol u djelu. Predstavlja ne samo materijalno bogatstvo već i Harpagonovu opsjednutost, njegovu ljubav koju ne može dati ljudima.
Kutija s blagom – Simbolizira Harpagonovo srce koje je “zakopano” poput blaga. Kada mu kutija nestane, on pokazuje više emocija nego prema vlastitoj djeci.
Ključevi – Harpagon stalno nosi ključeve sa sobom, što simbolizira njegovu potrebu za kontrolom i strah od gubitka.
Hrana i obroci – Harpagon štedi na hrani za goste, što simbolizira kako njegova škrtost zahvaća sve aspekte života, čak i osnovne društvene obveze.
Svjetlo i tama – Harpagon štedi na svijećama, što simbolično predstavlja kako njegova škrtost “zamračuje” dom i obiteljske odnose.
Kratki sadržaj
Uvod
Ratnja se otvara predstavljanjem glavnog lika – Harpagona, bogatog udvovca srednjih godina koji je poznat po svojoj ekstremnoj škrtosti. Živи sa svojim dvoje odrasle djece, Cleantom i Élise, u atmosferi stalne kontrole i štednje.
Od samog početka vidljivo je da Harpagonova opsjednutost novcem utječe na sve aspekte obiteljskog života. On planira udaje svoje djece na temelju financijskih koristi, a ne njihovih osjećaja. Njegova najvažnija briga je čuvanje kutije s deset tisuća dukata koju je zakopao u vrtu.
Likovi se predstavljaju kroz njihove sukobe s Harpagonovom tiranijom. Cleante duguje novac zbog očeve škrtosti, a Élise je zaljubljena u mladića kojeg otac ne odobrava jer nema dovoljno novca.
Zaplet
Ključni zaplet nastaje kada se otkriva da su otac i sin zaljubljeni u istu djevojku – Mariane. Cleante je već neko vrijeme potajno udvarao ovoj mladoj ženi i želio bi je oženiti, ali nema novac za udaju.
S druge strane, Harpagon je odlučio oženiti se Mariane jer je mlada i siromašna, pa neće koštati puno za miraza. On ne zna da je njegova buduća nevjesta već zaljubljena u njegovog sina.
Istovremeno, Élise je zaljubljena u Valérea koji je, da bi mogao biti blizu nje, prihvatio službu kao Harpagonov upravitelj. Valére pokušava udovoljiti Harpagonu i pridobiti njegovo povjerenje.
Napetost raste kada Harpagon objavljuje svoju namjeru da se oženi Mariane, što dovodi do direktnog sukoba s Cleantom. Otac i sin postaju rivalii u ljubavi.
Vrhunac
Dramatični vrhunac događa se kada Harpagon otkriva da mu je netko ukrao kutiju s blagom iz vrta. Ova krađa za njega predstavlja najveću moguću tragediju – gubitak onoga što voli više od svega na svijetu.
Harpagon postaje histeričan i optužuje sve oko sebe za krađu. Njegova reakcija na gubitak novca dramatičnija je od bilo koje emocije koju je pokazao prema djeci ili drugim ljudima. Ova scena otkriva pravu prirodu njegovog karaktera – novac mu je zaista važniji od svega ostalog.
U istom trenutku se otkrivaju i različite ljubavne intrige. Cleante koristi očevu rozpačenost da mu postavi ultimatum – vrati mu Mariane ili neće reći gdje je novac.
Rasplet
Rasplet donosi niz otkrivanja koja razrješavaju sve sukobe. Anselme, bogati gospodin koji je trebao oženiti Élise prema očevoj želji, otkriva se kao Marianin i Valèreov otac koji ih je davno izgubio u brodolomu.
Ova coincidencija omogućuje sretno rješenje za sve – osim za Harpagona. Cleante se može oženiti Mariane jer je sada jasno da ona dolazi iz bogate obitelji. Élise se može udati za Valérea jer je on sin bogatog Anselmea.
Anselme velikodušno plaća sve troškove vjenčanja, što konačno uvjerava Harpagona da pristane na brakove. Na kraju, Harpagon ostaje sa svojim novcem, ali bez prave ljudske sreće – što je upravo ono što Molière želi istaknuti.
Redoslijed događaja
Prvi čin postavlja osnove konflikta. Harpagon planira ženidbu s Mariane, a istovremeno želi udati Élise za Anselmea i oženiti Cleantea sa starijom udovicom. Djeca se protive ovim planovima, što stvara napetost u kući.
Drugi čin produbljuje sukobe. Cleante otkriva da nema novac za udvaranje Mariane i odlučuje posuditi novac od lihvara. Ironično, taj lihvar ispostavlja se kao njegov vlastiti otac, što dovodi do još većeg sukoba.
Treći čin donosi kulminaciju ljubavnih komplikacija. Harpagon formalno traži Mariane za ženu, ne znajući da ona voli njegovog sina. Cleante pokušava sabotirati očeve planove.
Četvrti čin predstavlja vrhunac drame. Otkriva se krađa Harpagonove kutije s novcem. Njegova histerična reakcija pokazuje pravu prirodu njegovog karaktera. Cleante iskorištava situaciju za ucjenu.
Peti čin brzim tempom razrješava sve probleme kroz seriju prepoznavanja i otkrivanja. Anselme se otkriva kao otac Mariane i Valérea, što omogućuje sretne završetke za sve mlade parove.
Struktura napetosti prati klasični obrazac: izlaganje (predstavljanje likova i problema), zaplet (kompliciranje situacije), vrhunac (kriza zbog krađe), rasplet (razrješavanje kroz otkrivanja) i završetak (novi poredak).
Tempo djelovanja postupno se ubrzava od statične situacije u prvom činu do brzih preokreta u petom činu. Molière vješto koristi tehniku nakupljanja problema koji se zatim brzo razrješavaju.
Uzročno-posljedična povezanost događaja pokazuje kako Harpagonova škrtost pokreće lanac događaja koji na kraju dovodi do njegove isolacije. Svaki događaj logično proizlazi iz prethodnog, stvarajući kohezivnu cjelinu.
Analiza likova
Glavni likovi
Harpagon – Protagonist i antagonist istovremeno. Bogati udovac u srednjim godinama koji utjelovljuje ekstremnu škrtost. Nije jednodimenzionalan negativac – Molière ga prikazuje kao tragičnu figuru čija opsjednutost novcem proizlazi iz dubokih nesigurnosti. Njegov karakter razvija se kroz kontraste: može biti vrlo domišljat kada se radi o štednji, ali naivan kada ga netko vara za novac.
Cleante – Harpagonov sin, predstavnik mlade generacije koja se bori za pravo na ljubav i sreću. Nije savršen lik – voljan je koristiti prevaru i ucjenu da postigne svoje ciljeve, što pokazuje kako ga očeva škrtost tjera na moralno upitne postupke. Njegov karakter predstavlja sukob između idealizma mladosti i pragmatizma potrebe.
Élise – Harpagonova kći, nježnija i poslušnija od brata, ali jednako odlučna kada je riječ o ljubavi. Njena borba je tiša ali ne manje važna – ona predstavlja žensku perspektivu u patrijarhalnom društvu gdje se žene tretiraju kao trgovinska roba.
Mariane – Mlada, siromašna žena koja se nalazi u centru ljubavnog trokuta. Njen lik predstavlja sukob između ekonomske potrebe (udaja za bogatog starog čovjeka) i emocionalnih želja (ljubav prema mladom čovjeku).
Valère – Élisein ljubavnik koji se prerušio u službu da bi mogao biti blizu nje. Njegov lik predstavlja temu društvene mobilnosti i pokazuje kako ljubav može nadvladati društvene barijere.
Sporedni likovi
Anselme – Bogati građanin čiji se lik koristi kao deus ex machina za razrješavanje zapeta. Predstavlja ideal velikodušnosti kao kontrast Harpagonovoj škrtosti.
Frosine – Prevarantica koja pokušava manipulirati Harpagonom za vlastitu korist. Njen lik prikazuje kako Harpagonova škrtost privlači parazite koji ga eksploatiraju.
Jacques – Harpagonov kočijaš i kuhar u jednoj osobi, što odražava gospodarovu škrtost. Njegov lik donosi komični element ali i kritiku eksploatacije radnika.
Master Simon – Posrednik u lihvarskim poslovima, predstavlja korupciju i nezakonite načine stjecanja novca.
Odnosi između likova
Obiteljski odnosi obilježeni su konstantnim sukobima zbog Harpagonove tiranski. Umjesto ljubavi i razumijevanja, obiteljski odnosi temelje se na strahu i economicsoj ovisnosti.
Generacijski sukobi prikazani su kroz razlike u vrijednostima – stara generacija (Harpagon) cijeni sigurnost i kontrolu, dok mlada generacija (Cleante, Élise) cijeni slobodu i autentične emocije.
Romantični odnosi služe kao kontrast trgovinskim brakovima koje planira Harpagon. Pravi ljubavni odnosi temelje se na uzajamnom poštovanju i afektu, što je suprotnost ekonomskim kalkulacijama.
Društveni odnosi pokazuju hijerarhiju francuski društva 17. stoljeća, gdje se ljudi tretiraju prema svojoj ekonomskoj vrijednosti. Molière kritizira ovakav pristup kroz pozitivne likove koji transcendiraju društvene barijere.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Ironija dominira cijelim djelom. Molière koristi situacijsku ironiju – čitatelji znaju ono što likovi ne znaju, što stvara komičan efekt. Verbalna ironija očituje se kroz Harpagonove rečenice kada govori o štednji kao vremeniti, dok njegove akcije pokazuju apsurdnost takve filozofije.
Hiperbola služi karakterizaciji Harpagona – njegova škrtost pretjerana je do karikaturalnih dimenzija. On štedi na svijećama, hrani, grijanju do te mjere da njegov dom postaje neusitan za život.
Metafore i poredbe često se odnose na novac. Harpagon novac opisuje kao svoje dijete, što ironično kontrastira s odnosom prema stvarnoj djeci. Njegova ljubav prema novcu opisana je riječima koje bi trebalo koristiti za opisivanje romantične ljubavi.
Ponavljanje ključnih riječi i fraza (“moj dragi novac”, “krađa”, “štednja”) ojačava tematsku strukturu djela i pomaže karakterizaciji.
Kontrast kao stilsko sredstvo koristi se za naglašavanje razlika između generacija, između škrtosti i velikodušnosti, između pravog i lažnog.
Narativne tehnike
Scenski dijalozi su Molièreova glavna narativna tehnika. Kroz razgovore između likova otkrivaju se njihovi karakteri, motivacije i conflicts. Dijalozi su prirodni i dinamični, što čini djelo pristupačnim audiences.
Monolozi koriste se za otkrivanje unutarnjih stanja likova. Harpagonovi monolozi o novcu otkrivaju dubinu njegove opsjednutosti.
Soliloquiji posebno su efektni kada Harpagon govori sam sa sobom o svojoj ljubavi prema novcu ili kada tuži za izgubljenom kutijom.
Komedija karaktera – Molière karaktere definira kroz njihove mane i čudaštva, a zatim te karakterne crte dovoditi do logičnih zaključaka, što stvara komične situacije.
Mistaken identity i coincidencije u petom činu služe brzom razrješavanju zapeta, što je tipično za klasičnu komediju.
Ton i atmosfera
Satirični ton dominira djelom. Molière ne napada Harpagona izravno, već ga prikazuje u situacijama koje otkrivaju apsurdnost njegovog ponašanja.
Komična atmosfera stvara se kroz prepoznatljive situacije koje publika može povezati s vlastitim iskustvom. Svatko poznaje nekoga tko je previše škrt ili previše opsjednut novcem.
Kritički podtekst prisutan je kroz cijelo djelo – iako je površinski komična, komedija nosi ozbiljnu poruku o opasnostima materijalizma.
Satirična oštrina posebno je vidljiva u prikazivanju kako Harpagonova škrtost utječe na druge – on ne samo da se uskraćuje sebi, već prisiljavaju i druge da pate zbog njegovih mana.
Optimistična nota na kraju sugerira da se problemi mogu riješiti kada se ljudi ponašaju razumno i velikodušno, što je tipično za Molièreove komedije.
Simbolika i motivi
Kutija s novcem predstavlja srce Harpagona – ukopano, skriveno, beživotno. Kada mu se kutija ukrade, on pokazuje veće emocije nego što ih pokazuje prema bilo kome od svoje djece. Ova kutija simbolizira i his true love – jedina stvar koju stvarno voli i zbog koje se brine.
Ključevi koje Harpagon stalno nosi symboliziraju njegovu potrebu za kontrolom. On želi kontrolirati ne samo svoj novac, već i živote svoje djece. Ključevi predstavljaju moć, ali i zatvor – Harpagon je zarobljen svojom potrebom za kontrolom.
Zlato i dukata funkcioniraju kao symbol corrupted vrijednosti. Umjesto da novac služi kao medio za postizanje sreće i sigurnosti, on postaje cilj sam po sebi.
Hrana i gozbe – Harpagonova škrtost na hrani za goste simbolizira kako njegova pohlepa zahvaća sve aspekte života. Hrana je osnovni simbol gostoprimstva i družeške povezanosti, a Harpagon čak i na tome štedi.
Svijeće i svjetlost – Štednja na svijećama simbolizira kako Harpagonova škrtost donosi “tamu” u dom. Metaforicky, njegova škrtost zamračuje obiteljske odnose i atmosferu u kući.
Vrt i kopanje – Vrt gdje je ukopana kutija symbolizira kako Harpagon “zakopava” svoju sposobnost za ljubav. Umjesto da njegovi osjećaji cvjetaju kao biljke u vrtu, oni su ukopani i skriveni.
Stari i mladi – Generacijski konflikt simbolizira sukob između starih vrijednosti (kontrola, sigurnost, tradicija) i novih vrijednosti (ljubav, sloboda, autenticitet).
Brak kao trgovina – Motiv arranged brakova symbolizira kako se ljudi tretiraju kao roba kada se sve mjeri novcem. Pravi brakovi trebaju biti zasnovani na ljubavi, a ne na ekonomskim kalkulacijama.
Prerušavanje i identitet – Valèreovo prerušavanje u službu simbolizira kako društvene barijere mogu biti nadvladane kroz ljubav i odlučnost.
Dom kao zatvor – Harpagonova kuća funkcionira kao zatvor za njegovu djecu, simbolizirajući kako ekstremna kontrola može biti destruktivna za obiteljske odnose.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Francusko society 17. stoljeća bilo je u periodu velikih promjena. Louis XIV je centralizirao vlast i stvorio apsolutističku monarchiju, što je dovelo do jačanja dvorske aristocrats ali i do napretka buržoazije kao ekonomske силе.
Buržoazija i novi novac – Harpagon predstavlja rising middle class koji je economia moć pokušavao transformirati u družtveni status. Ova nova społeczna grupa često je shows insecurity through ostentatious behavior ili, u Harpagonovom slučaju, kroz ekstremnu štednju.
Ekonomska situacija Francuske u 17. stoljeću bila je nestabilna. Stalni ratovi, porezi i inflation çoğu kez su doveli građane do financijskih teškoća. Harpagonova opsjednutost sigurnošću može se razumjeti u ovom kontekstu.
Sociedades hijerarhije bile su čvrsto establecirane. Udaje su se arrangiraly prema społecznym statusu i económskim mogućnostima, ne prema emocionalnym preferencijama. Molièreova kritika ovakvih praksi bila je progresivna za svoje doba.
Katolička moralidad naglašavala je skromnost i umjerenost. Harpagonova ekstremna škrtost predstavlja grijeh gramzivosti (avaritia), jedan od sedam deadly sins katoličke doctrine.
Teatarske conventions 17. stoljeća zahtijevale su poštovanje klasičnih jedinveda (vrijeme, mjesto, radnja). Molière je poštovao ove konvencije ali ih je koristio za moderne, revolutionary poruke.
Satira kao żanr bila je popularni način političke i družbe kritike u doba cuando direktna kritika kralja ili aristocracije mogla biti dangerous. Through komediju, Molière je mogao criticism društvenih mana bez direktnog rizika.
Ženski status u 17. stoletju bio je podređen. Žene su se treatyle kao property njihovih fathers i husbands. Éliseina borba za pravo na vlastiti izbor bila je revolution za svoje doba.
Economic theory tog vremena still nije develop modern concepts kao što je circulation novca. Harpagonova tendencija da kopije novac umjesto da ga invest ili spend odražava primitive understand ekonomije.
