“Svinjar” je poznata bajka danskog književnika Hansa Christiana Andersena koja već generacijama očarava čitatelje svojom jedinstvenom pričom o poniznosti i istinskoj ljubavi.
Ova priča govori o ponosnoj princezi koja odbija prosce dok ne naiđe na siromašnog svinjara. Kroz njegovu domišljatost i mudrost princeza uči važnu životnu lekciju o pravim vrijednostima i cijeni svoje oholosti.
U ovoj bezvremenskoj pripovijesti Andersen vješto isprepliće elemente fantastike s moralnom poukom pokazujući kako vanjski sjaj često zasljepljuje unutarnju ljepotu. Priča ne samo da zabavlja najmlađe čitatelje već i starije navodi na razmišljanje o ljudskoj prirodi i važnosti skromnosti u životu.
Uvod u lektiru
“Svinjar” predstavlja jednu od najpoznatijih bajki H.C. Andersena koja kroz jednostavnu priču prenosi složene moralne poruke. Ova klasična pripovijest ispituje ljudske vrijednosti kroz prizmu društvenog statusa i osobnog integriteta.
Autor
Hans Christian Andersen (1805-1875) danski je književnik čije je stvaralaštvo obilježilo svjetsku dječju književnost. Rođen u siromašnoj obitelji postolara u Odenseu, vlastitim talentom i upornošću uzdigao se do statusa najpoznatijeg pisca bajki. Njegov književni opus obuhvaća 156 bajki objavljenih između 1835. i 1872. godine. “Svinjar” je prvi put objavljen 1842. godine u zbirci “Nove bajke”.
Žanr i književna vrsta
“Svinjar” pripada žanru umjetničke bajke s elementima klasične bajke. Karakteriziraju ga:
- Fantastični elementi isprepleteni s realističnim detaljima
- Moralna pouka kao središnji element naracije
- Jednostavna kompozicijska struktura
- Polarizacija likova (dobro-zlo)
- Specifičan Andersenov stil koji kombinira humor s društvenom kritikom
Za razliku od narodnih bajki, “Svinjar” sadrži složenije karakterizacije likova te suptilnu kritiku društvenih vrijednosti. Tekst pokazuje karakteristike moderne umjetničke bajke kroz ironijski odmak od tradicionalnih bajkovitih završetaka.
Mjesto i vrijeme
Radnja Krležine drame “Svinjar” smještena je u malo hrvatsko selo koje karakterizira tradicionalni način života između dva svjetska rata. Lokacija sela nije precizno određena, no brojni elementi upućuju na prostor srednje Hrvatske ili Slavonije – područja obilježena ruralnim načinom života i snažnim tradicionalnim vrijednostima.
Dramski zaplet odvija se u kratkom vremenskom periodu, što pridonosi intenzitetu i dramatičnosti radnje. Vrijeme nije eksplicitno navedeno, ali društvene i ekonomske prilike opisane u djelu jasno ukazuju na međuratno razdoblje. Ovo je period značajnih društvenih previranja u ruralnim područjima Hrvatske, obilježen siromaštvom i sukobom između tradicionalnih vrijednosti i nadolazećih modernih promjena.
Krleža vješto koristi prostorno-vremenski okvir kako bi naglasio:
- Izoliranost seoske sredine
- Sukob starih i novih vrijednosti
- Ekonomsku i društvenu stagnaciju
- Moralno propadanje zajednice
Selo funkcionira kao mikrokozmos hrvatskog društva tog vremena, gdje se kroz intimne drame lokalnog stanovništva zrcale širi društveni problemi i previranja karakteristična za ruralna područja između dva svjetska rata.
Tema i ideja djela
“Svinjar” predstavlja složenu umjetničku bajku koja kroz više tematskih slojeva istražuje ljudsku prirodu i društvene vrijednosti.
Glavna tema
Središnja tema bajke “Svinjar” je neuzvraćena ljubav i posljedice oholosti. Princ, prerušen u svinjara, pokušava osvojiti princezinu ljubav, no nailazi na njezinu površnost i odbijanje. Andersen kroz ovu temu kritički propituje odnos između iskrenih osjećaja i društvenog položaja. Lik princa, koji se odriče svog statusa radi ljubavi, suprotstavljen je princezi koja vrednuje samo materijalno i površno.
Sporedne teme
- Sukob privida i stvarnosti: Andersen prikazuje kontrast između vanjskog sjaja i unutarnje praznine kroz princezu koja odbija ruže i slavuja, a prihvaća bezvrijedne tričarije
- Materijalizam i površnost: Princezina opsjednutost materijalnim stvarima razotkriva kritiku društva koje cijeni samo ono vanjsko
- Osobni integritet: Prinčeva transformacija u svinjara demonstrira spremnost na žrtvu radi ljubavi
- Moralna pouka: Priča naglašava važnost skromnosti te posljedice oholosti kroz princezinu kaznu
Ideja djela
Temeljna ideja “Svinjara” leži u prikazu istinskih vrijednosti nasuprot površnosti. Andersen kroz kontrast likova princa i princeze ilustrira kako vanjske oznake statusa ne određuju stvarnu vrijednost osobe. Djelo poručuje kako oholost vodi u propast, dok skromnost i iskrenost predstavljaju prave vrline.
- Ruža i slavuj: simboliziraju prirodnu ljepotu i istinsku umjetnost
- Lonac i čegrtaljka: predstavljaju materijalizam i površne vrijednosti
- Prinčevo prerušavanje: simbol iskušenja i potrage za pravom ljubavi
- Kraljevski dvor: metafora društvene hijerarhije i lažnog sjaja
- Poljupci: simboliziraju moralnu degradaciju princeze
Kompozicija djela
Književno djelo “Svinjar” strukturirano je kroz pet ključnih dijelova koji grade narativni luk priče. Svaki dio ima posebnu ulogu u razvoju radnje i karakterizaciji likova.
Uvod
Priča započinje predstavljanjem glavnih likova – siromašnog princa i ponosne princeze. Čitatelj upoznaje njihove karaktere kroz opis prinčevih darova princezi: prekrasnu ružu i slavuja. Princeza odbija darove jer nisu pravi već umjetni, što odmah otkriva njezinu površnost i oholost. Princ, povrijeđen odbijanjem, odlučuje se prerušiti u svinjara kako bi joj se približio na drugačiji način.
Zaplet
Zaplet se gradi oko prinčevog lukavog plana. Prerušen u svinjara, izrađuje čarobni lonac koji svira melodije i čegrtaljku koja proizvodi posebne zvukove. Princeza, očarana ovim običnim predmetima, pristaje dati svinjaru sto poljubaca za lonac. Nakon toga traži još poljubaca za čegrtaljku, što dodatno pokazuje njezinu površnost i materijalizam. Dvorske dame pokušavaju sakriti princezino nedolično ponašanje.
Vrhunac
Kulminacija priče događa se kada kralj zatekne svoju kćer kako ljubi svinjara. Scena predstavlja ključni trenutak u kojem se razotkriva princezina površnost i nedostatak dostojanstva. Princ-svinjar odbacuje svoj prerušeni identitet i pokazuje se u pravom svjetlu kao princ iz susjednog kraljevstva.
Rasplet
Nakon razotkrivanja, princ odbacuje princezu zbog njezine oholosti i površnosti. Ironično, princeza koja je ranije odbila prave darove zbog njihove “umjetnosti”, sada je sama odbijena zbog svoje neiskrenosti. Princ napušta kraljevstvo, ostavljajući princezu da se suoči s posljedicama svojih postupaka.
Zaključak
Priča završava prikazom princezine samoće i kajanja. Ostaje sama u vrtu, pjevajući tužnu pjesmu “Ah, ti nevjerni Augustine”. Ovaj kraj naglašava posljedice oholosti i važnost prepoznavanja pravih vrijednosti iznad površnog sjaja. Princeza gubi priliku za istinsku ljubav zbog svoje površnosti i oholosti.
Kratki sadržaj
Siromašni princ odlučuje osvojiti srce ohole princeze prerušivši se u svinjara na njezinom dvoru. Nakon što dobije posao u carstvu, princ izrađuje posebna glazbala kojima pokušava privući princezinu pažnju. Prvo glazbalo nudi joj u zamjenu za deset poljubaca, a drugo za stotinu poljubaca.
Princeza, vođena željom za novim igračkama, pristaje na njegovu ponudu. Međutim, njezin interes proizlazi isključivo iz materijalističke pohlepe, ne iz istinskih osjećaja prema svinjaru. Kroz njihove interakcije postaje jasno da princeza cijeni samo vanjski sjaj stvari, bez razumijevanja pravih vrijednosti.
Razočaran princezinom površnošću, prerušeni princ odlučuje otkriti svoj pravi identitet. Skinuvši svinjarske dronjke pokazuje se u svojoj pravoj odjeći kao bogati princ. Tada princeza, vidjevši njegov stvarni status, pokazuje interes za njega. No, princ je prozreo njezinu plitku prirodu te je odbacuje zbog oholosti. Princeza ostaje sama, suočena s posljedicama svoje površnosti i oholog ponašanja.
Redoslijed događaja
Ključni događaji u bajci “Svinjar” odvijaju se kroz četiri povezane epizode. Princ započinje priču slanjem dva vrijedna dara princezi – ruže rijetke ljepote i slavuja koji pjeva najljepše melodije. Princeza odbacuje oba dara jer nisu stvarni, već umjetni predmeti.
Prerušen u svinjara, princ dolazi na dvor princezinog oca gdje dobiva skromnu sobicu pokraj svinjca. Tamo izrađuje posebno glazbalo – lonac s praporcima koji svira poznatu melodiju. Princeza, očarana zvukom glazbala, pristaje dati svinjaru deset poljubaca u zamjenu za čarobni lonac.
Nakon prvog uspjeha, svinjar izrađuje drugo glazbalo – čegrtaljku koja proizvodi sve melodije svijeta. Ovaj put traži sto poljubaca kao cijenu. Princeza nevoljko pristaje, a dvorske dame formiraju krug oko njih kako nitko ne bi vidio razmjenu poljubaca.
Kralj iznenada dolazi na dvor i zatiče kćer kako ljubi svinjara. Otkriva se pravi identitet svinjara kao princa iz susjednog kraljevstva. Princ odbacuje princezu zbog njezine površnosti, a ona ostaje sama ispred dvora, pjevušeći tužnu melodiju “Ah, du lieber Augustin”.
| Faza priče | Događaj | Posljedica |
|---|---|---|
| Početak | Slanje darova | Odbijanje darova |
| Prvi čin | Izrada lonca | 10 poljubaca |
| Drugi čin | Izrada čegrtaljke | 100 poljubaca |
| Rasplet | Otkrivanje identiteta | Odbacivanje princeze |
Analiza likova
Analiza likova u bajci “Svinjar” otkriva kompleksne karaktere koji kroz svoje postupke i međusobne odnose prenose dublje moralne poruke. Likovi su jasno podijeljeni na glavne i sporedne, pri čemu svaki od njih ima jedinstvenu ulogu u razvoju radnje.
Glavni likovi
Princ (Svinjar) predstavlja središnji lik bajke koji pokazuje iznimnu inteligenciju i domišljatost. Prerušen u svinjara, demonstrira vještine izrade glazbenih instrumenata i drugih naprava. Njegove karakterne osobine uključuju:
- Strpljivost u provođenju osmišljenog plana
- Kreativnost pri izradi čarobnih predmeta
- Dostojanstvo u konačnom odbacivanju princeze
- Moralnu čvrstinu pri donošenju odluka
Princeza utjelovljuje negativne osobine koje Andersen kritizira:
- Oholost prema iskrenim darovima
- Površnost u procjeni vrijednosti
- Materijalizam kao vodilju u odlučivanju
- Nedostatak moralnih vrijednosti
Sporedni likovi
Car djeluje kao moralni arbitar u priči:
- Pokazuje pravednost u upravljanju dvorom
- Daje priliku svinjaru za rad
- Reagira odlučno kada otkrije princezino nedolično ponašanje
- Predstavlja glas razuma i autoriteta
Dvorjani imaju ulogu pasivnih promatrača:
- Svjedoče princezinom ponašanju
- Prenose informacije između glavnih likova
- Održavaju dvorsku hijerarhiju
- Simboliziraju društvene konvencije
Odnosi između likova
Dinamika odnosa između likova otkriva složene društvene i moralne poruke:
Princ i Princeza:
- Početna zaljubljenost prinča prelazi u razočaranje
- Princezina površnost stvara nepremostivi jaz
- Materijalni interesi nadvladavaju istinske osjećaje
- Očinski autoritet suprotstavljen dječjoj neposlušnosti
- Moralne lekcije kroz disciplinske mjere
- Sukob tradicije i mladenačke površnosti
- Posrednici u komunikaciji
- Svjedoci moralnog pada princeze
- Održavatelji društvene strukture
Stil i jezik djela
Andersenov “Svinjar” odlikuje se jedinstvenim stilskim izričajem koji kombinira jednostavnost izraza s bogatom simbolikom. Jezik djela prilagođen je mladim čitateljima, no istovremeno sadrži složene stilske elemente koji produbljuju značenje teksta.
Stilske figure i izražajna sredstva
Alegorija dominira kroz cijelu bajku, gdje svinjar predstavlja skrivenu plemenitost iza običnog izgleda. Personifikacija se očituje u oživljavanju predmeta poput čarobnog lonca i čegrtaljke koji poprimaju ljudske osobine. Andersen vješto koristi ironiju u prikazu princezine površnosti, posebno u trenucima kada odbija prave darove ljubavi, ali prihvaća trivijalne predmete. Metafore se pojavljuju u opisima prirode i dvorskog života, gdje ruža i slavuj simboliziraju istinsku ljepotu i umjetnost.
Narativne tehnike
Pripovjedač u “Svinjaru” zauzima sveznajuću poziciju, omogućujući čitatelju uvid u misli i osjećaje svih likova. Andersen koristi linearno pripovijedanje s jasnim uzročno-posljedičnim vezama između događaja. Dijalozi su kratki i jezgroviti, služeći karakterizaciji likova i napredovanju radnje. Posebno je značajna tehnika postupnog otkrivanja identiteta glavnog lika, što stvara dramsku napetost i pojačava efekt završnog obrata.
Ton i atmosfera
Djelo započinje bajkovitim tonom koji stvara očekivanja sretnog završetka, no postupno poprima satirični prizvuk. Atmosfera na kraljevskom dvoru opisana je s dozom kritičnosti prema površnosti i materijalizma. Andersenov pripovjedački glas balansira između duhovitosti i ozbiljnosti, stvarajući višeslojno djelo koje jednako uspješno komunicira s djecom i odraslima. Kroz cijelu bajku provlači se suptilna društvena kritika, maskirana vedrim tonom pripovijedanja.
Simbolika i motivi
Djelo “Suze sina razmetnoga” iznimno je bogato simboličkim elementima koji produbljuju značenje teksta. Simbolika se proteže kroz cijelo djelo, stvarajući složenu mrežu značenja koja nadilazi doslovno tumačenje.
Simboli u djelu
Središnji simboli u djelu nose snažne duhovne poruke. Suze predstavljaju duhovnu katarzu i proces očišćenja duše, prateći protagonista kroz njegov put pokajanja. Svjetlo i tama pojavljuju se kao kontrastni simboli – svjetlo označava božansku milost i prosvjetljenje, dok tama simbolizira grešnost i moralni pad. Svinje u djelu funkcioniraju kao moćan simbol grijeha i moralne degradacije, predstavljajući najnižu točku protagonistova pada.
Motivi
Motivi se u djelu pojavljuju kao ponavljajući elementi koji grade narativnu strukturu. Glavni motiv je motiv izgubljenog sina koji napušta očev dom i troši imetak na raskalašen život. Motiv grijeha proteže se kroz cijelo djelo, manifestirajući se kroz različite oblike moralne posrnulosti. Motiv pokajanja razvija se postupno kroz narativ, prateći protagonistovu unutarnju transformaciju. Motiv povratka označava duhovnu obnovu i pomirenje s božanskim poretkom.
Alegorija i metafora
Alegorijski sloj djela gradi se kroz nekoliko ključnih elemenata. Put sina razmetnog alegorijski predstavlja duhovni razvoj čovjeka, od pada u grijeh do konačnog iskupljenja. Metaforički prikazi posebno su izraženi u opisima duševnih stanja – unutarnja borba prikazuje se kroz fizičke manifestacije patnje. Odnos oca i sina metaforički označava odnos Boga i čovjeka, dok svinjarski posao metaforički predstavlja potpuno moralno posrnuće.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Hans Christian Andersen objavio je “Svinjara” 1842. godine, u razdoblju kada je europska književnost bila pod snažnim utjecajem romantizma. Kao pisac iz siromašne danske obitelji, Andersen je kroz svoja djela često progovarao o društvenim nejednakostima 19. stoljeća.
Društveni kontekst “Svinjara” odražava stroge klasne podjele tadašnje Europe. Bajka kritički pristupa aristokraciji kroz lik ohole princeze, dok svinjar (prerušeni princ) predstavlja mudrost i vrijednosti nižih društvenih slojeva. Andersen vješto koristi motiv prerušavanja kao sredstvo društvene kritike – princ namjerno bira ulogu svinjara, najnižeg sloja društva, kako bi razotrio površnost i materijalizam plemstva.
U kulturnom smislu, “Svinjar” se naslanja na tradiciju narodnih priča i bajki, ali donosi značajne inovacije. Za razliku od tradicionalnih narodnih bajki s jednostavnom poukom, Andersen uvodi složenije moralne dileme i psihološku karakterizaciju likova. Tema neuzvraćene ljubavi i razlike između društvenih slojeva postaju sredstvo za istraživanje dubljih ljudskih vrijednosti.
Specifičnost Andersenova pristupa očituje se u spajanju fantastičnih elemenata s realističnim detaljima iz svakodnevnog života. Čarobni predmeti u “Svinjaru” (lonac i čegrtaljka) nisu samo magični elementi, već služe kao simboli materijalizma i površnosti društva. Kroz ove elemente, Andersen stvara jedinstveni spoj tradicije i društvene kritike, karakterističan za njegov književni opus.
Interpretacija i kritički osvrt
Andersenova bajka “Svinjar” predstavlja višeslojno književno djelo koje problematizira društvene vrijednosti kroz prizmu površnosti i materijalizma. Centralni motiv neuzvraćene ljubavi isprepliće se s kritikom ljudske taštine te naglašava kontrast između vanjštine i unutarnjih vrijednosti.
Tematska analiza otkriva kompleksnost djela kroz nekoliko ključnih aspekata:
- Odnos prema ljubavi prikazan je kroz svinjarevu iskrenu naklonost nasuprot princezinoj površnosti
- Simbolika odjeće naglašava varljivost vanjskog izgleda gdje svinjarevo prerušavanje služi kao test karaktera
- Materijalne vrijednosti suprotstavljene su duhovnim kroz princezinu opsjednutost dragocjenostima
Karakterizacija likova posebno je zanimljiva u kontekstu njihovih transformacija:
- Princ/svinjar demonstrira mudrost i domišljatost kroz svoje prerušavanje
- Princeza utjelovljuje negativne osobine poput oholosti površnosti taštine
- Kralj predstavlja glas razuma i pravde koji na kraju kažnjava princezinu površnost
Andersenova kritika društva manifestira se kroz ironični prikaz dvorskog života gdje plemstvo cijeni formu iznad suštine. Pisac vješto koristi alegoriju kako bi ukazao na univerzalne ljudske mane poput površnosti materijalizma oholosti. Moralna pouka proizlazi prirodno iz razvoja radnje bez pretjeranog moraliziranja što dodatno pojačava umjetničku vrijednost djela.
Simbolički elementi poput ruže slavuja lonca čegrtaljke grade složenu mrežu značenja koja nadilazi jednostavnu priču. Kroz njihovu interakciju Andersen stvara višedimenzionalni narativ koji omogućava različite razine interpretacije prilagođene različitim uzrastima čitatelja.
Vlastiti dojam i refleksija
Utjecaj na čitatelja
Andersenova bajka “Svinjar” ostavlja snažan emotivni trag na čitatelje kroz svoju višeslojnu poruku o poniznosti i istinskoj ljubavi. Pripovjedna struktura omogućava čitatelju postupno otkrivanje dubljih značenja teksta, od površinske priče o princu prerušenom u svinjara do složene kritike društvenih vrijednosti.
Emocionalno putovanje
Čitatelj kroz radnju prolazi vlastitu transformaciju, suočavajući se s pitanjima materijalizma i površnosti u suvremenom društvu. Princezina oholost izaziva nelagodu kod čitatelja, potičući preispitivanje vlastitih životnih prioriteta. Andersenov satirični ton dodatno pojačava emocionalnu reakciju, stvarajući osjećaj neodobravanja prema princezinim postupcima.
Univerzalna primjenjivost
Poruke djela nadilaze povijesni kontekst 19. stoljeća, ostajući relevantne i u današnjem društvu opterećenom materijalizmom. Čitatelj prepoznaje moderne paralele s princezinom opsjednutošću materijalnim stvarima, posebno u kontekstu društvenih mreža i površnih odnosa. Simbolika ruže i slavuja nasuprot mehaničkim igračkama naglašava kontrast između autentičnih i umjetnih vrijednosti, potičući čitatelja na dublje promišljanje o vlastitim životnim izborima.
