Svatko tko se susretne s Ulisovima na srednjoškolskim klupama često se pita zašto je ovaj roman uopće važan. Mnogi učenici čine istu grešku – pokušavaju čitati Uliss kao običnu priču s jasnim početkom, sredinom i krajem.
Uliss Jamesa Joycea predstavlja modernistički roman koji prati jedan dan u životu Leopolda Blooma kroz Dublin 16. lipnja 1904. godine, koristeći revolucionarne narativne tehnike poput toka svijesti i paralelizme s Homerovom Odisejom.
Ovaj esej će vam objasniti sve potrebne elemente za razumijevanje ovog zahtjevnog, ali iznimno vrijednog književnog djela koje je promijenilo način na koji percipiramo modernu književnost.
Uvod u lektiru
Autor
James Joyce (1882-1941) rođen je u Dublinu u katoličkoj obitelji srednje klase. Obrazovao se u isusovačkim školama, a kasnije je studirao moderne jezike na University College Dublin. Joyce je proveo veći dio svog odraslog života u europskim gradovima poput Pariza, Trsta i Züricha, ali Dublin je ostao stalna inspiracija njegovog stvaralaštva.
Joyce se smatra jednim od najvažnijih modernističkih pisaca 20. stoljeća. Njegovi romani Portret umjetnika u mladosti (1916) i Finneganov bdijeg (1939) također su revolucionarni, ali Uliss ostaje njegovo najpoznatije djelo. Joyce je bio poznat po svojoj pedantnosti u pisanju – na Ulissu je radio sedam godina, pišući prosječno tri rečenice dnevno.
Žanr i književna vrsta
Uliss pripada modernističkom romanu, što znači da koristi eksperimentalne tehnike pripovijedanja koje se razlikuju od tradicionalnih načina pisanja. Ovo nije klasični roman s linearnim tijekom radnje – Joyce koristi tehnike poput toka svijesti, unutrašnjeg monologa i stilske mimikije.
Književna vrsta je epski roman, ali Joyce svjesno prekida s klasičnim epskim konvencijama. Umjesto velikih junačkih djela, prati obične ljude kroz jedan jedini dan. Ova tehnika naziva se “slice of life” – kriška života koja prikazuje realnost bez ukrašavanja ili dramatiziranja.
Mjesto i vrijeme
Radnja se odvija u Dublinu 16. lipnja 1904. godine, što je datum koji Joyce namjerno bira jer je toga dana prvi put izašao s Norom Barnacle, svojom budućom ženom. Ovaj datum kasnije će postati poznat kao “Bloomsday” u čast glavnog lika Leopolda Blooma.
Dublin 1904. godine bio je grad pod britanskom vlašću, s oko 300.000 stanovnika. Grad je bio podijeljen po vjerskim i klasnim linijama – protestanti su uglavnom držali ekonomsku i političku moć, dok su katolici činili većinu stanovništva, ali često su bili u nepovoljnijem položaju. Joyce prikazuje sve društvene slojeve, od siromašnih do imućnih, dajući potpunu sliku tadašnjeg irskog društva.
Vrijeme radnje ograničeno je na otprilike 18 sati – od jutra do kasno u noć. Ova preciznost vremena omogućava Joyceu da detaljno prikaže svakodnevni život svojih likova. Čitatelji mogu pratiti kretanje likova kroz stvarne dublinske ulice i četvrti, jer je Joyce koristio pravi plan grada pri pisanju.
Postavka u jednom danu nije slučajna – Joyce pokazuje kako se u naizgled običnom danu mogu dogoditi najdublje ljudske drame i otkrića. Ovaj pristup utjecao je na mnoge kasnije pisce koji su također koristili ograničeno vremensko razdoblje za svoje romane.
Tema i ideja djela
Glavna tema
Glavna tema Ulissa je potraga za identitetom i smislom u modernom svijetu. Leopold Bloom, glavni lik, pokušava pronaći svoje mjesto u društvu koje ga često odbacuje zbog njegovog židovskog podrijetla. Njegovi unutrašnji monolozi otkrivaju čovjeka koji se bori s osjećajem otuđenosti i potrebom za pripadanjem.
Stephen Dedalus, drugi glavni lik, predstavlja mladog intelektualca koji se bori protiv ograničenja koja mu nameću obitelj, religija i domovina. Njegova potraga za umjetničkom slobodom odražava Joyceovu vlastitu borbu s irskim konzervativizmom.
Sporedne teme
Sporedne teme uključuju:
Odnos oca i sina – Bloom i Stephen razvijaju surrogatski odnos oca i sina, jer Bloom tuguje za svojim pokojnim sinom Rudyjem, a Stephen je u sukobu sa svojim ocem Simonom.
Brak i nevjera – Bloomov brak s Molly prolazi kroz krizu zbog njezine afere s Blazes Boylana, što prikazuje složenost modernih veza.
Irski nacionalizam – Joyce kritizira kako romantičarsko tako i agresivno nacionalno osjećanje, pokazujući kako ono može ograničiti pojedinca.
Religija i duhovnost – Likovi se bore s tradicionalnim katoličkim vrijednostima u kontekstu moderne sekularne stvarnosti.
Ideja djela
Osnovna ideja Ulissa je da se herojstvo može pronaći u svakodnevnom životu običnih ljudi. Joyce sugerira da ne trebamo velike epske podvige da bismo živjeli smisleno – dovoljno je biti čovjeka s razumijevanjem i suosjećanjem.
Djelo također promovira ideju da su svi ljudi povezani bez obzira na razlike u religiji, nacionalnosti ili klasi. Bloom, kao Židov u katoličkom Dublinu, predstavlja “drugog”, ali Joyce pokazuje njegovu osnovnu ljudskost koja nadilazi društvene podjele.
Motivi i simboli povezani s temom
Voda – Pojavljuje se kroz cijeli roman kao simbol života, smrti i obnove. Bloom misli na more, Stephen se boji vode, a Molly sanja o gibraltarskim vodama.
Kruh – Simbolizira osnovno ljudsko bratstvo i dijeljenje. Bloom često misli na hranu i njezinu ulogu u društvenim ritualima.
Ključevi – Predstavljaju pristup, tajne i mogućnost otključavanja novih spoznaja o sebi i drugima.
Zrcala – Pojavljuju se kao simboli samoprepoznavanja i suočavanja s vlastitim identitetom.
Kratki sadržaj
Uvod
Roman počinje u Martello Tower u Sandycove gdje Stephen Dedalus živi s medicinskim studentom Buckom Mulliganom i Englezom Haynesom. Stephen je depresivan zbog smrti svoje majke i osjećaja krivnje što nije htio klečati pokraj njezinog smrtnog kreveta kada ga je molila. Mulligan se ponaša bezbrižno i cinično, što iritira Stephena.
Stephen odlazi u školu u Dalkey gdje predaje povijest djeci iz viših slojeva društva. Njegovi unutrašnji monolozi otkrivaju duboke filozofske preokupacije i nesigurnost u vezi s budućnošću. Nakon nastave, šeta po plaži i razmišlja o prirodi vremena, identiteta i umjetnosti.
Zaplet
U međuvremenu, Leopold Bloom počinje svoj dan u kući na Eccles Street. Priprema doručak za sebe i svoju ženu Molly, koja još uvijek spava. Bloom zna da će se Molly danas naći s Blazes Boylano, njezinom impresarijem i vjerojatnim ljubavnikom, što ga duboko boli, ali to podnosi s ostavkom.
Bloom odlazi na sprovod poznanika Padrija Dignama, gdje razmišlja o smrti, prolaznosti i smislu života. Nakon sprovoda, šeta po Dublinu, posjećuje različita mjesta i susreće razne ljude. Njegovi unutrašnji monolozi otkrivaju brižnog, razmišljajućeg čovjeka koji pažljivo promatra svijet oko sebe.
Rasplet
Stephen i Bloom se susreću u javnoj kući u četvrti Nighttown, gdje Stephen pije i ponaša se destruktivno. Bloom, koji je tijekom dana nekoliko puta uočio Stephena, osjeća potrebu da mu pomogne. Kada Stephen završi u tučnjavi s britanskim vojnicima, Bloom ga odvodi u sigurnost.
Dvojica muškaraca odlaze u Bloomovu kuću gdje razgovaraju preko kasnih sati. Njihovi razgovori otkrivaju duboku duhovnu povezanost usprkos razlikama u godinama i pozadini. Stephen odbija Bloomovu ponudu da prenoći, ali njihov susret ostavlja trajan utjecaj na oba.
Vrhunac
Vrhunac romana čini Mollyin unutrašnji monolog u zadnjem poglavlju. Molly leži u krevetu pokraj usnulog Blooma i kroz tok svijesti razmišlja o svojem životu, braku, ljubavnicima i budućnosti. Njezini frank razmišljanja o seksualnosti, ljubavi i ženskim željama bila su revolucionarni za svoje vrijeme.
Monolog završava Mollyjinim sjećanjem na prvi poljubac s Bloomom na gibraltarskim brežuljcima, što predstavlja simboličko potvrđivanje ljubavi usprkos svim bračnim problemima. Njena konačna riječ “Yes” postala je jedna od najpoznatijih završnih riječi u svjetskoj književnosti.
Redoslijed događaja
Joyce strukturira roman prema Homerovsoj Odiseji, pri čemu svako poglavlje odgovara određenoj epizodi iz grčkog epa. Ova paralela nije doslovna, već simbolička – umjesto Odisejevog putovanja kući preko mora, Bloom putuje kroz Dublin tražeći emocionalni dom.
Jutarnje epizode (8:00 – 11:00)
Roman počinje s tri poglavlja koja prate Stephena, a zatim se fokus prebacuje na Blooma. Prvi dio uspostavlja glavne likove i njihove unutrašnje konflikte. Stephen se bori s umjetničkim identitetom i osjećajem krivnje, dok Bloom započinje dan svjestan nadolazeće ženinih nevjere.
Poslijepodnevne epizode (11:00 – 17:00)
Srednji dio romana prati Blooma kroz različite dublinske lokacije – novine, knjižnicu, ulice, restoran, bar. Svako poglavlje ima specifičan stilski pristup koji odražava sadržaj. Na primjer, poglavlje u novinskoj redakciji imitira novinarske stilove, dok poglavlje u baru koristi muzičke tehnike.
Večernje i noćne epizode (17:00 – 02:00)
Završni dio dovodi glavne likove zajedno. Stephen i Bloom se susreću, njihova interakcija dostiže vrhunac u Bloomovoj kući, a roman završava Mollyjinim monologom. Vremenska preciznost omogućava čitateljima da prate realistične kretnje likova kroz grad.
Joyce koristi različite narativne tehnike za svako poglavlje, što čini roman stilistički raznovrsnim. Neki dijelovi su napisani tradicionalno, dok drugi eksperimentiraju s jezikom do te mjere da postaju gotovo nerazumljivi. Ova raznolikost zahtijeva da čitatelji prilagode svoj pristup svakom poglavlju.
Analiza likova
Glavni likovi
Leopold Bloom predstavlja modernog antijunaka – 38-godišnji židovski reklamni agent koji se bori s osjećajem pripadanja u katoličkom Dublinu. Joyce ga prikazuje kao duboko humanos lik pun suosjećanja i razumijevanja. Bloomove misli otkrivaju čovjeka koji pažljivo promatra svijet, brine se za druge i pokušava razumjeti složenost ljudskih odnosa.
Bloomova židovska pozadina čini ga outsiderom u irskom društvu, što mu omogućava drugačiju perspektivu na irske nacionalne i religijske konflikte. Njegov pristup životu karakterizira pragmatizam pomiješan s poticnom vedinom. Posebno je dirljiv njegov odnos prema ženi Molly – unatoč znanju o njezinoj nevjeri, on je još uvijek voli i pokušava razumjeti njezine potrebe.
Stephen Dedalus je 22-godišnji aspirantni pisac koji predstavlja mladog intelektualca u krizi. Obrazovan i pametan, Stephen se bori protiv ograničenja koja mu nameću irska kultura, katolička crkva i obiteljski pritisci. Njegova arrogancija i pesimizam suprotstavljaju se Bloomovoj jednostavnosti i optimizmu.
Stephen traži umjetničku slobodu, ali još nije pronašao svoj glas kao pisac. Njegov unutrašnji život opterećen je krivnjom zbog majčine smrti i strahom od budućnosti. Joyce koristi Stephena da istraži teme umjetničke kreacije i suprotstavljanja društvenim očekivanjima.
Molly Bloom predstavlja ženstvenost u svoj njezinoj složenosti. Bivša pjevačica rođena u Gibraltaru, Molly je sada kućanica koja pokušava pronaći zadovoljstvo u ograničenom prostoru koji joj omogućava irsko društvo početka 20. stoljeća. Njezin unutrašnji monolog u zadnjem poglavlju otkriva ženu koja direktno razmišlja o seksualnosti, ljubavi i vlastitim željama.
Molly nije idealizirana – ona je egocentrična, ponekad okrutna i prilično površna. Međutim, Joyce je prikazuje bez osuđivanja, dopuštajući joj da izrazi kvinnske perspektive koje su rijetko bile predstavljene u književnosti tog vremena.
Sporedni likovi
Buck Mulligan je medicinac student čiji se cinizam suprotstavlja Stephenovoj ozbiljnosti. Reprezenira tip irskog intelektualca koji koristi humor i površnost da izbjegne dublje pitanje o identitetu i smislu.
Blazes Boylan je Mollyin ljubavnik, prikazan kao atraktivan ali prilično prazan čovjek. Joyce ga koristi da istraži teme mužjesti i seksualnog rivalstva.
Simon Dedalus, Stephenov otac, predstavlja propalicu koji živi u sjećanjima na bolje dane. Njihov problematičan odnos odražava generacijske sukobe u irskom društvu.
Odnosi između likova
Centralni odnos u romanu je spiritualna veza između Blooma i Stephena. Bloom vidi u Stephenu zamjenu za svog pokojnog sina Rudyja, dok Stephen prepoznaje u Bloomu razumnu figuru oca kakva mu nedostaje. Njihov susret predstavlja mogućnost iscjeljenja za oba muškarca.
Odnos između Blooma i Molly prikazuje realistične strane dugogodišnjeg braka. Usprkos problemima – gubitak sina, seksualna rutina, Mollyna nevjera – njihova veza zadržava duboku emocionalnu povezanost. Joyce ne idealizira brak, već pokazuje njegovu složenost i izdržljivost.
Stil i jezik djela
Stilske figure i izražajna sredstva
Joyce revolucionira književni jezik koristeći bezbroj stilskih figura. Tok svijesti je najpoznatija tehnika – misli likova teku prirodno bez interpunkcije ili logičke organizacije, što oponaša način na koji stvarno funkcionira ljudski um. Na primjer, Bloomove misli skoče od razmišljanja o doručku na filozofska pitanja o životu i smrti.
Unutrašnji monolog omogućava čitateljima direktan pristup likovima razmišljanjima. Joyce varira ovu tehniku – Stephove misli su intelektualne i aluzivne, Bloomove su praktične i suosjećajne, a Molline su senzualne i impulsivne.
Parodija i pastič koriste se kroz različita poglavlja. Joyce imitira različite književne stilove – od novinskog žargona do viktorijanskih romana. Ova tehnika naziva se “stilska mimikija” i pokazuje Joyceovu virtuoznost u ovladavanju različitim načinima pisanja.
Simbolizam prožima cijeli roman. Svakodnevni objekti poput sapuna, ključeva ili šešira dobivaju dublji simbolički značaj kroz kontekst i ponavljanje.
Narativne tehnike
Joyce koristi múltiplu fokalizaciju – perspektiva se mijenja između različitih likova, što omogućava čitateljima da vide iste događaje iz različitih uglova. Ova tehnika stvara složenu sliku stvarnosti gdje ne postoji jedna “istinita” verzija događaja.
Vremenske tehnike uključuju i retrospekciju i anticipaciju. Likovi se konstantno vraćaju na prošlost ili zamišljaju budućnost, što odražava način na koji stvarno funkcionira ljudsko pamćenje.
Montaža se koristi za povezivanje naizgled nepovezanih scena. Joyce postavlja prizore jedan pokraj drugog, omogućavajući čitateljima da sami rade veze između njih.
Ton i atmosfera
Ton romana varira ovisno o poglavlju i liku. Stephenovi dijelovi često su melankolični i intelektualni, Bloomovi su toplii i humoristični, dok je Mollyin monolog strastven i direktan.
Iracija je ključni element – Joyce često koristi ironiju da pokaže razliku između onoga što likovi misle i onoga što stvarno osjećaju. Na primjer, Buck Mulligan se ponaša veselo, ali njegovi komentari često su okrutni.
Komičke elemente uravnotežuju ozbiljnije teme. Joyce koristi situacijsku komediju, igre riječima i humorne opise da održi čitateljev interes kroz zahtjevne dijelove romana.
Atmosfera Dublina 1904. godine rekonstruira se kroz precizne opise arhitekture, zvukova, mirisa i društvenih rituala. Joyce stvara tako detaljnu sliku grada da čitatelji mogu gotovo osjetiti dublinske ulice.
Simbolika i motivi
Joyce gradi složen sistem simbola koji funcioniraju na više razina značenja. Odisejski paralelizam osnovna je simbolička struktura – Bloom je moderni Odisej, Dublin je more preko kojeg putuje, a različiti likovi predstavljaju figure iz Homerovog epa. Međutim, Joyce subvertira klasične heroiske elemente, pokazujući herojstvo u svakodnevnim činovima dobrote i razumijevanja.
Religijski simboli prožimaju roman, posebno katolička ikonografija. Stephen se bori protiv religijskih ograničenja, ali ne može potpuno pobjeći od njih. Joyce koristi biblijske aluzije ironično – umjesto svetih figura, njegovi likovi su obični ljudi s ljudskim slabostima.
Nacionalni simboli također su prisutni, ali Joyce ih tretira ambivalentno. Irski nacionalni ponos suprotstavlja kozmopolitanskom pogledu na svijet. Bloom, kao židov, predstavlja internacionalnu perspektivu koja nadilazi nacionalne granice.
Seksualni simboli pojavljuju se kroz primjere poput cvijeća (koje Molly drži u kosi), hrane (koja često ima erotičke konotacije) i vode (koja simbolizira i život i porod). Joyce otvoreno tretira seksualnost kao prirodni dio ljudskog iskustva.
Artistički motivi vezani su uz Stephena – ogljedala predstavljaju umjetničku refleksiju, biblioteke simboliziraju traženje znanja, a pisaći pribor reprezentira kreativni proces.
Tijekom romana, određeni objekti poput sapuna koji Bloom nosi u džepu dobivaju gotovo ritualne značenja. Ovakvi detalji pokazuju kako svakodnevni život može biti ispunjen dubljem smislom ako ga pažljivo promatramo.
Motiv putovanja ne odnosi se samo na fizičko kretanje kroz Dublin, već na duhovni put prema samospoznaji. Svaki lik putuje svojom unutrašnjom geografijom, istražujući vlastite strahove, želje i mogućnosti.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
Uliss se odvija u političky nestabilnom periodu irske povijesti. Godina 1904. bila je doba jačanja irskog nacionalnog pokreta, ali prije armed struggle koji će kulminirati Uskršnjim ustankom 1916. Joyce prikazuje Dublin kao grad podijeljen između britanske kolonijalne vlasti i rastućeg irskog nacionalizma.
Katolička crkva igrala je dominantnu ulogu u svakodnevnom životu Iraca. Joyce kritizira crkveni autoritarizam kroz Stephenovu borbu protiv religijskih ograničenja, ali također pokazuje kako religijska tradicija pruža utjehu običnim ljudima poput Blooma koji posjećuje katoličke ceremonije unatoč židovskom podrijetlu.
Klasne razlike bile su izražene – protestantska elita držala je ekonomsku moć, katholička srednja klasa (poput Bloomove obitelji) pokušavala je naći svoje mjesto, dok su radnička klasa i siromašni često živjeli u teškim uvjetima. Joyce prikazuje sve društvene slojeve bez romantiziranja ili osuđivanja.
Položaj žena bio je ograničen na uloge kućanica, učiteljica ili radnica u tvornicama. Mollyji unutrašnji monolog bio je revolucionaran jer je prikazao žensku seksualnost i želje bez moraliziranja. Joyce je riskirâo cenzuru – roman je bio zabranjen u mnogim zemljama zbog eksplicitnog sadržaja.
Židovski dogorski u Dublinu bio je malen ali značajan. Bloom predstavlja asimiliranog Židova koji pokušava naći ravnotežu između židovskih korijena i irskog okruženja. Antisemitizam nije bio violentan kao u nekim drugim europskim zemljama, ali postojali su predrasude i društveno isključivanje.
Modernizacija mijenja tradicionalno irsko društvo – dolaze novi komunikacijski mediji, tehnologija, međunarodne ideje. Joyce prikazuje Dublin na crossroads između tradicije i modernosti, što odražava široke europske trendove početka 20. stoljeća.
Kulturno, Dublin je bio važan centar za irsku književnu renesansu. W.B. Yeats, Lady Gregory i drugi pisci radili su na stvaranju nove irske književnosti. Joyce je bio dio ovog pokreta, ali je kritizirao njegovu tendenciju prema romantiziranju irske prošlosti umjesto suočavanja s modernom stvarnošću.
