Umišljeni Bolesnik Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Komedija “Umišljeni bolesnik” predstavlja jedno od najznačajnijih djela francuskog komediografa Molièrea koje i danas oduševljava čitatelje svojom britkom satirom i humorom. Ovo remek-djelo iz 17. stoljeća kroz lik hipohondra Argana progovara o vječnoj temi ljudske zabludelosti i manipulacije u medicinskom svijetu.

Umišljeni bolesnik” je satirična komedija u tri čina koja ismijava ljudsku hipohondriju i korumpiranost liječničke profesije. Kroz glavni lik Argana, koji umišlja da boluje od raznih bolesti, Molière kritizira tadašnje društvo i medicinske prakse.

Posljednje veliko djelo koje je Molière napisao posebno je zanimljivo jer kombinira elemente komedije carattere i komedije naravi, stvarajući tako jedinstvenu kritiku društva koja je aktualna i četiri stoljeća kasnije. Kroz prizmu Arganove opsjednutosti bolešću, djelo otvara važna pitanja o odnosu između stvarnosti i iluzije.

Uvod u lektiru

Komedija “Umišljeni bolesnik” predstavlja vrhunac Molièreovog dramskog stvaralaštva te je ujedno njegova posljednja napisana drama. Ovo remek-djelo francuske književnosti prvi put je izvedeno 1673. godine u Parizu.

Autor

Jean-Baptiste Poquelin, poznatiji pod umjetničkim imenom Molière (1622-1673), jedan je od najutjecajnijih francuskih komediografa 17. stoljeća. Pisac je rođen u Parizu u obitelji kraljevskog tapetara, a obrazovanje je stekao na prestižnom isusovačkom koledžu Clermont. Nakon što je osnovao kazališnu družinu “Illustre Théâtre” 1643. godine, posvetio se pisanju i izvođenju komedija koje su satirički prikazivale mane tadašnjeg društva. Moliéreov opus obuhvaća 33 dramska djela među kojima se ističu “Tartuffe”, “Škrtac” i “Don Juan”.

Žanr i književna vrsta

“Umišljeni bolesnik” pripada žanru komedije-baleta, posebne dramske forme koju je Molière razvio u suradnji s kompozitorom Jean-Baptiste Lullyjem. Djelo kombinira elemente komedije karaktera (comédie de caractère) i društvene satire uz glazbene i plesne dijelove. Strukturirano je u tri čina s prologom i glazbenim međuigrama. Tekst sadrži značajke visoke komedije koja kroz humor i satiru kritizira društvene pojave, posebno medicinske prakse 17. stoljeća. Karakteristični elementi uključuju situacijsku komiku, verbalni humor i društvenu kritiku.

Mjesto i vrijeme

Radnja Molièreove komedije “Umišljeni bolesnik” smještena je u Pariz, grad koji je u 17. stoljeću predstavljao kulturno središte Francuske. Pariz tog vremena bio je metropola u kojoj su se prožimali različiti društveni slojevi, stvarajući savršenu pozornicu za Molièreovu satiričnu kritiku društva.

Vremenski okvir djela precizno se uklapa u period europskog klasicizma, razdoblje kada je Francuska dominirala europskom kulturnom scenom. Ovo je posebno značajno jer se radnja odvija u vrijeme kada je francuska medicina bila predmet brojnih kontroverzi, što Molière vješto koristi kao središnji element svoje društvene kritike.

Važno je napomenuti kako izbor Pariza kao mjesta radnje nije slučajan – grad je bio središte medicinske prakse 17. stoljeća, s brojnim liječnicima i apotekarima koji su često prakticirali sumnjive metode liječenja. Upravo ta činjenica daje dodatnu težinu Molièreovoj kritici tadašnje medicinske struke kroz lik hipohondra Argana.

Tema i ideja djela

“Umišljeni bolesnik” kroz satiričnu prizmu predstavlja kompleksnu kritiku društva 17. stoljeća, s posebnim naglaskom na medicinske prakse i ljudske slabosti.

Glavna tema

Središnja tema djela je hipohondrija i njezin razoran utjecaj na pojedinca i obitelj. Argan, opsjednut izmišljenim bolestima, postaje žrtva vlastite paranoje koja upravlja svakim aspektom njegovog života. Njegova opsesija manifestira se kroz:

• Svakodnevno konzumiranje brojnih lijekova
• Potpunu ovisnost o liječničkim savjetima
• Zanemarivanje obiteljskih odnosa
• Iskrivljenu percepciju stvarnosti

Sporedne teme

Molière vješto isprepliće nekoliko sporednih tema koje obogaćuju narativ:

• Društvena kritika: Ismijavanje korumpiranog medicinskog sustava 17. stoljeća
• Obiteljski odnosi: Sukob između iskrene ljubavi i materijalnih interesa
• Manipulacija: Prikaz načina na koji pohlepni pojedinci iskorištavaju tuđe slabosti
• Licemjerje: Raskrinkavanje lažnog morala društvenih institucija

Ideja djela

Temeljna ideja djela počiva na raskrinkavanju društvenih anomalija kroz humor i satiru. Molière kroz lik Argana prikazuje:

• Destruktivnost pretjerane brige za zdravlje
• Opasnost slijepe vjere u autoritete
• Važnost kritičkog razmišljanja
• Potrebu za preispitivanjem društvenih normi

Motivi i simboli povezani s temom

• Lijekovi i medicinski tretmani: Simboliziraju lažnu sigurnost
• Liječnička odjeća: Predstavlja maskiranje nekompetentnosti
• Novac: Simbol korumpiranosti medicinske struke
• Klistir: Motiv koji simbolizira besmislene medicinske procedure

Kompozicija djela

“Umišljeni bolesnik” je komedija-balet strukturirana u tri čina koja kombinira elemente opere, drame i baleta. Molière je djelo osmislio kao spoj glazbe, plesa i dramske umjetnosti, prema ukusu kralja Luja XIV.

Uvod

Prvi čin započinje prikazom Argana koji sjedi u svojoj sobi, preračunavajući račune za lijekove i medicinske tretmane. Kroz njegove monologe i interakcije s kućnom pomoćnicom Toinette otkrivamo njegovu opsjednutost bolešću i potpunu ovisnost o liječnicima. Upoznajemo i njegovu drugu suprugu Béline, koja se pretvara da ga voli dok zapravo čeka njegovo nasljedstvo, te njegove kćeri iz prvog braka – Angélique i Louison.

Zaplet

Središnji sukob nastaje kada Argan odluči udati svoju stariju kćer Angélique za Thomasa Diafoirusa, mladog i netalentiranog studenta medicine. Angélique se protivi ovom braku jer je zaljubljena u Cléantea. Istovremeno, Béline manipulira Arganom pokušavajući osigurati nasljedstvo za sebe. Toinette, lukava sluškinja, odlučuje pomoći Angélique i razotkriti Bélineinu pravu prirodu.

Vrhunac

Napetost doseže vrhunac kada Toinette smišlja plan kako razotkriti stvarne namjere ljudi oko Argana. Prerušava se u liječnika i daje Arganu apsurdne medicinske savjete. Paralelno s tim, organizira se plan da se Argan pretvara da je mrtav kako bi saznao istinu o Bélineinoj ljubavi i Angéliqueinoj odanosti.

Rasplet

Arganovo pretvaranje da je mrtav razotkriva Bélineinu pohlepu i Angéliquinu iskrenu ljubav prema ocu. Toinetteina lukava strategija uspijeva – Argan shvaća da je bio žrtva vlastitih zabluda i manipulacije drugih. Béline bježi kada otkrije da je razotkrivena, dok se Angélique i Cléante konačno mogu vjenčati uz očev blagoslov.

Zaključak

Završni čin donosi razrješenje svih sukoba kroz satirični obred Arganovog “promoviranja” u liječnika. Kroz glazbu i ples, ceremonija ismijava medicinski establišment i označava Arganovo oslobođenje od hipohondrije. Komedija završava veselo, s Arganom koji prihvaća stvarnost i daje blagoslov za brak svoje kćeri s Cléanteom.

Kratki sadržaj

Argan, glavni lik komedije, provodi dane računajući troškove za lijekove i medicinske tretmane, uvjeren da boluje od brojnih bolesti. U njegovom kućanstvu žive druga supruga Béline, kćeri iz prvog braka Angélique i Louison te dovitljiva sluškinja Toinette.

Središnji zaplet započinje Arganovom odlukom da uda stariju kćer Angélique za Thomasa Diafoirusa, sina liječnika Diafoirusa. Angélique je već zaljubljena u mladog Cléantea, no otac inzistira na braku s Thomasom, vođen idejom da će tako osigurati besplatnu medicinsku skrb.

Toinette, lukava sluškinja, preuzima ključnu ulogu u razrješenju situacije. Prerušava se u liječnika te Arganu daje savjete suprotne od njegovih dotadašnjih terapeuta, čime počinje razotkrivati besmislenost njegove opsesije bolešću. Arganov brat Béralde također aktivno sudjeluje u pokušaju da otvori bratu oči, posebno upozoravajući na Bélineino licemjerje i materijalističke motive.

Rasplet donosi scena Arganovog pretvaranja da je mrtav, što razotkriva pravu prirodu njegove supruge Béline koja pokazuje radost zbog mogućnosti nasljedstva. Istovremeno, Angélique pokazuje iskrenu tugu, dokazujući svoju ljubav prema ocu. Ovo iskustvo pomaže Arganu da prepozna istinske vrijednosti u svojoj obitelji.

Redoslijed događaja

Argan, kao središnji lik drame, započinje radnju detaljnim pregledom računa za lijekove i medicinske tretmane. Njegovo opsesivno zbrajanje troškova za razne preparate otkriva dubinu njegove hipohondrije. Tijekom prvog čina, Argan donosi odluku o udaji svoje kćeri Angelique za Thomasa Diafoirusa, mladog studenta medicine.

Arganova kći Angelique suprotstavlja se očevoj odluci jer je već zaljubljena u drugog mladića. U pomoć joj pristiže domišljata sluškinja Toinette, koja razvija plan kako bi spriječila neželjeni brak. Paralelno s ovom situacijom, Arganova druga supruga Beline pokazuje svoje prave namjere prema njegovom bogatstvu.

Brat Beralde ulazi u radnju s namjerom da Argana oslobodi zablude o bolesti. On pokušava razotkriti pravu prirodu liječnika koji iskorištavaju Arganovu hipohondriju za vlastitu korist. Beralde argumentirano ukazuje na besmislenost pretjeranog trošenja na medicinske tretmane.

Toinette dodatno komplicira situaciju prerušavajući se u liječnika, čime stavlja pod povećalo Arganovu opsjednutost bolešću. Kroz niz komičnih situacija i zabuna, likovi postupno otkrivaju svoje prave prirode. Ova dinamika vodi prema vrhuncu radnje gdje se razotkrivaju istinske namjere svih uključenih, posebno Belinine manipulacije i Angeliquina iskrena ljubav prema ocu.

Analiza likova

“Umišljeni bolesnik” predstavlja galeriju složenih likova kroz koje Molière gradi snažnu društvenu kritiku i komične situacije. Svaki lik nosi specifične karakterne osobine koje doprinose razvoju radnje i tematskoj složenosti djela.

Glavni likovi

Argan dominira djelom kao središnji lik čija hipohondrija pokreće radnju. Kao imućni građanin opsjednut vlastitim zdravljem, njegove paranoje i strahovi stvaraju osnovu za komične situacije. Njegova fiksacija na bolest manifestira se kroz pretjerano konzumiranje lijekova i konstantne posjete liječnicima.

Angelique, Arganova kći iz prvog braka, utjelovljuje mladenačku nevinost i iskrenu ljubav. Zaljubljena u Cléantea, ona se suprotstavlja očevoj želji da je uda za Thomasa Diafoirusa, demonstrirajući snagu karaktera usprkos društvenim očekivanjima.

Bérald, Arganov brat, predstavlja glas razuma u komediji. Njegov racionalni pristup i pokušaji da osvijesti brata o stvarnom stanju stvari čine ga moralnim kompasom djela.

Sporedni likovi

Béline, Arganova druga supruga, utjelovljuje pohlepu i prijetvornost. Njezina lažna briga za muža prikriva stvarne namjere – želju za nasljedstvom. Kroz njezin lik Molière kritizira oportunizam i materijalistički pristup braku.

Toinette, domišljata sluškinja, svojom lukavošću i snalažljivošću pomaže razotkriti istinu. Njezina sposobnost manipulacije situacijama i preoblačenja čini je ključnim katalizatorom radnje.

Thomas Diafoirus, mladi liječnik i Angeliquin prosac, predstavlja karikaturu medicinskog establišmenta. Njegova pedantnost i nespretnnost stvaraju komične trenutke u djelu.

Odnosi između likova

Dinamika među likovima temelji se na sukobu interesa i različitim motivacijama. Arganovo nepovjerenje prema svima osim liječnicima stvara tenzije u odnosima s obitelji. Angelique i Béline predstavljaju suprotstavljena gledišta – iskrenu ljubav nasuprot materijalnom interesu.

Toinette djeluje kao posrednik između sukobljenih strana, koristeći svoju lukavost za razotkrivanje istine. Béraldova prisutnost unosi element razuma u kaotične obiteljske odnose, dok Thomas Diafoirus svojim nespretnim udvaranjem dodatno komplicira već složene odnose.

Stil i jezik djela

“Umišljeni bolesnik” odlikuje se karakterističnim stilom francuskog klasicizma 17. stoljeća. Djelo kombinira elegantnu prozu s versificiranim dijelovima, stvarajući jedinstvenu stilsku cjelinu koja naglašava satirični ton komedije.

Stilske figure i izražajna sredstva

Molière majstorski koristi različite stilske figure za postizanje komičnog efekta. Dominira satira kroz koju se kritizira medicinska praksa i društvene konvencije. Humor se gradi kroz:

• Ironiju u prikazivanju Arganove hipohondrije
• Hiperbolu u opisima bolesti i medicinskih tretmana
• Karikaturu u portretiranju liječnika i njihovih postupaka
• Sarkazam u dijalozima između Toinette i Argana
• Kontrast između stvarnosti i Arganovih umišljanja

Narativne tehnike

Narativna struktura djela temelji se na složenom preplitanju dramskih elemenata:

• Dijalog kao glavno sredstvo karakterizacije likova
• Monolog koji otkriva Arganove unutarnje sukobe
• Paralelne radnje koje stvaraju napetost
• Dramska ironija gdje publika zna više od likova
• Scene prerušavanja koje dodatno kompliciraju zaplet

Ton i atmosfera

• Komični elementi dominiraju kroz Arganove zablude
• Satirični ton u kritici medicinskog establišmenta
• Vedra atmosfera u scenama s Toinette
• Napetost u trenucima razotkrivanja Bélininih namjera
• Društvena kritika koja se provlači kroz cijelo djelo

Simbolika i motivi

Molièreov “Umišljeni bolesnik” kroz bogatu simboliku i motive kritizira društvene anomalije 17. stoljeća. Simboli i motivi isprepliću se stvarajući složenu mrežu značenja koja dodatno naglašava satiričnu prirodu djela.

Simboli u djelu

Središnji simbol djela je lik Argana koji utjelovljuje destruktivnu prirodu hipohondrije. Njegova opsjednutost zdravljem predstavlja širu kritiku društva koje slijepo vjeruje autoritetima. Liječnički pribor i lijekovi simboliziraju lažnu sigurnost te pohlepu medicinskog establišmenta koji iskorištava ljudske slabosti. Arganovo računanje troškova za medicinske usluge simbolizira materijalističku prirodu medicine tog vremena. Obiteljski odnosi u djelu nose simboliku borbe između iskrene ljubavi i materijalnih interesa.

Motivi

Glavni motiv djela je bolest koja se provlači kroz cijelu radnju kao pokretač dramskih zbivanja. Klistir se pojavljuje kao ponavljajući motiv koji ismijava besmislene medicinske procedure. Novac kao motiv razotkriva korumpiranost liječničke profesije dok motiv pretvaranja naglašava licemjerje društva. Molière vješto koristi motiv maske kroz likove liječnika čija odjeća prikriva njihovu nekompetentnost. Ljubavni motiv između Angélique i Cléantea suprotstavlja se motivu prisilnog braka.

Alegorija i metafora

Cijelo djelo funkcionira kao alegorija društvene zaslijepljenosti i manipulacije. Arganova kuća metaforički predstavlja mikrokozmos francuskog društva 17. stoljeća. Liječnici metaforički utjelovljuju korumpirane institucije koje iskorištavaju ljudsko povjerenje. Toinettin plan pretvaranja služi kao metafora za razotkrivanje istine. Obred Arganovog “promoviranja” u liječnika predstavlja alegorijsku kritiku medicinske profesije kroz satirični prikaz njihovih rituala.

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

“Umišljeni bolesnik” nastaje u značajnom periodu europskog klasicizma 17. stoljeća, tijekom vladavine francuskog kralja Luja XIV. Premijerno izvođenje djela održano je 10. veljače 1673. godine u pariškom Palais-Royalu, što ga smješta u sam vrhunac francuskog kulturnog razvoja.

U društvenom kontekstu, djelo precizno ocrtava tadašnje stanje medicinske prakse u Francuskoj. Molière kroz lik Argana iznosi oštru kritiku hipohondrije kao društvenog fenomena te razotkriva problematične metode liječenja koje su dominirale medicinskom praksom tog doba. Njegova satira posebno cilja na korumpirane liječnike koji su često koristili upitne metode liječenja za vlastitu financijsku korist.

Kulturološki gledano, “Umišljeni bolesnik” pripada žanru komedije-baleta, specifičnom umjetničkom izrazu koji je uživao iznimnu popularnost na francuskom dvoru. Ovaj dramski oblik kombinira elemente komedije s glazbenim i plesnim sekvencama, stvarajući jedinstvenu umjetničku cjelinu koja je odgovarala sofisticiranom ukusu dvorske publike 17. stoljeća.

Interpretacija i kritički osvrt

Kritički osvrt na “Umišljenog bolesnika” otkriva složenu društvenu satiru francuskog društva 17. stoljeća. Molière kroz lik Argana, hipohondra opsjednutog vlastitim zdravljem, pronicljivo ukazuje na korumpiranost medicinskog sustava tog doba.

Središnja radnja prati Argana, bogatog plemića koji živi u zabludi o vlastitoj bolesti. Njegova opsjednutost zdravljem stvara plodno tlo za manipulaciju od strane njegove druge supruge Beline i pohlepnih liječnika. Argan postaje žrtvom vlastite paranoje, dopuštajući da njegova umišljena bolest upravlja svakim aspektom njegovog života.

Karakterizacija likova otkriva složenu mrežu odnosa i motiva:

• Argan – utjelovljuje destruktivnu prirodu hipohondrije kroz svoju naivnost i opsesivnost
• Beline – predstavlja pohlepu i manipulaciju, koristeći muževljevu slabost za vlastitu korist
• Toinette (sluškinja) – unosi element razuma i razotkriva istinu kroz domišljate planove
• Angélique (kći) – simbolizira iskrenu ljubav i otpor prema očevoj zaslijepljenosti

Kroz satirični prikaz medicinskih praksi i društvenih odnosa, Molière kritizira ne samo medicinski establišment već i ljudsku sklonost samozavaravanju. Djelo koristi humor kao alat za razotkrivanje društvenih anomalija, istovremeno naglašavajući važnost kritičkog razmišljanja i preispitivanja autoriteta.

Vlastiti dojam i refleksija

Molièreova satirična kritika društvenih anomalija u “Umišljenom bolesniku” pogađa pravo u srž ljudske slabosti. Arganova opsesivna hipohondrija izaziva istovremeno smijeh i nelagodu – smijeh zbog apsurdnosti njegovog ponašanja a nelagodu zbog prepoznavanja sličnih obrazaca u današnjem društvu.

Posebno je zanimljiva dinamika između Argana i medicinske struke. Njegova slijepa vjera u doktore i njihove besmislene tretmane otkriva univerzalnu ljudsku potrebu za sigurnošću, makar ona bila samo iluzija. Kroz lik Toinette vidimo kako zdrav razum i lukavost mogu razbiti okove samozavaravanja.

Kritika medicinskog establišmenta ostaje relevantna i danas. Iako se medicinska znanost značajno razvila od 17. stoljeća, problemi poput pretjerane medikalizacije, placebo efekta i manipulacije pacijentima još uvijek postoje. Arganovo konstantno gutanje lijekova i podvrgavanje besmislenim procedurama podsjeća na moderne trendove prekomjerne uporabe farmaceutskih proizvoda.

Obiteljski odnosi u djelu pokazuju kako sebičnost i zablude jednog člana mogu negativno utjecati na cijelu obitelj. Angeliquina borba za pravo na vlastiti izbor partnera reflektira vječnu temu sukoba između roditeljskog autoriteta i osobne slobode. Bélinein lik pak razotkriva kako bolest može postati instrument manipulacije u rukama beskrupuloznih pojedinaca.

Molièreov genij leži u sposobnosti da kroz humor prenese ozbiljne društvene poruke. Njegova satira nije samo zabavna – ona je precizna disekcija ljudskih mana koja tjera čitatelja na preispitivanje vlastitih predrasuda i zabluda.