Kad se spominje Lav Tolstoj, većina nas prvo pomisli na “Rat i mir” ili “Anu Karenjinu”. Međutim, njegov roman “Uskrsnuće” iz 1899. godine predstavlja krunsko djelo njegove književne karijere – djelo koje spaja snažnu društvenu kritiku s dubokom moralnom porukom.
“Uskrsnuće” je Tolstojev posljednji veliki roman koji kroz priču o moralnom preobražaju plemića Nehljudova i sudbinu Katjuše Maslove istražuje teme pravde, pokajanja i mogućnosti duhovnog obnavljanja svakog čovjeka.
Ovaj sveobuhvatan pregled pomoći će učenicima da razumiju sve ključne aspekte ovog složenog djela – od analize likova do društvenog konteksta koji je oblikovao Tolstojevo pisanje.
Uvod u lektiru
Roman “Uskrsnuće” nastao je 1899. godine kao Tolstojevo posljednje veliko književno djelo. Ovo monumentalno djelo nastajalo je tijekom deset godina i predstavlja sinteze autorovih filozofskih i moralnih uvjerenja.
Autor
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.) bio je ruski grof koji je postao jedan od najutjecajnijih pisaca svjetske književnosti. Rođen u aristokratskoj obitelji na imanju Jasna Poljana, Tolstoj je tijekom života doživio duboku duhovnu preobrazbu koja se jasno očituje u “Uskrsnuću”.
Njegov književni opus uključuje remek-djela poput “Rata i mira” (1865.-1869.) i “Ane Karenjine” (1877.), ali “Uskrsnuće” se izdvaja kao djelo u kojem je autor najizravnije izrazio svoje moralne i religiozne uvjete. Tolstoj je u kasnijim godinama života postajao sve kritičniji prema društvenim nejednakostima i institucionalnoj nepravdi.
Zanimljiva je činjenica da je Tolstoj honorar za “Uskrsnuće” u potpunosti darovao za pomoć ruskim sektašima koji su bili proganjani zbog svojih vjerskih uvjerenja.
Žanr i književna vrsta
“Uskrsnuće” pripada žanru realističke proze s izraženim elementima društvene kritike. Kao roman, djelo se odlikuje složenom strukturom, psihološkim pristupom karakterizaciji likova i detaljnim opisom društvenih prilika.
Ključne značajke žanra:
- Realistički prikaz društvenih odnosa i institucija
- Psihološka analiza unutarnjih procesa likova
- Moralna poučnost kao dominantna značajka
- Društvena kritika kao pokretačka snaga naracije
Djelo se može svrstati i u kategoriju tendencijskog romana zbog izražene autorove namjere da čitatelja pouči o važnosti moralne preobrazbe i društvene pravednosti.
Mjesto i vrijeme
Radnja “Uskrsnuća” smještena je u Rusiju krajem 19. stoljeća, preciznije u 1880-e godine. Ovo je período značajnih društvenih promjena u Ruskom Carstvu – doba nakon oslobađanja kmetova 1861. godine, kada se rusko društvo borilo s modernizacijom i tradicionalnim vrijednostima.
Geografski okvir romana obuhvaća nekoliko ključnih lokacija:
Moskva predstavlja centar pravosudnog sustava gdje se odvija sudski proces protiv Katjuše Maslove. Tolstoj koristi moskovske sudnice kao mikrokozmos koruptivnog pravosudnog sustava.
Sibirija simbolizira mjesto patnje, ali i mogućeg iskupljenja. Put na sibirsku robiju postaje metaforom za duhovni put glavnog lika.
Petrsburg kao administrativni centar carstva prikazuje se kroz birokraciju i institucionalnu nemoć.
Vremenske odrednice nisu slučajne. Kraj 19. stoljeća u Rusiji obilježen je:
- Rastućom kritikom prema aristokraciji
- Pojavom novih filozofskih i religioznih pokreta
- Reformama pravosudnog sustava koje nisu riješile osnovne probleme
- Socijalnim nemirima koji su najavljivali buduće revolucije
Ovaj povijesni kontekst omogućio je Tolstoju da stvori uvjerljivu kritiku društvenih institucija svoga doba.
Tema i ideja djela
Tematska struktura “Uskrsnuća” izuzetno je bogata i višeslojna. Tolstoj je u ovom djelu spojio osobne, društvene i univerzalne teme u koherentnu cjelinu.
Glavna tema
Centralna tema romana je moralno uskrsnuće pojedinca kroz proces pokajanja i preuzimanja odgovornosti za vlastite postupke. Nehljudov prolazi put od neosviještenog aristokrata do čovjeka koji prepoznaje svoje greške i aktivno nastoji ih ispraviti.
Ovaj proces uskrsnuća nije trenutan – Tolstoj ga prikazuje kao postupan i bolan proces samospoznaje. Nehljudov mora proći kroz nekoliko faza:
- Prepoznavanje grijeha – suočavanje s vlastitom prošlošću
- Osjećaj krivnje – psihološka patnja zbog počinjenog zla
- Odluka o promjeni – aktivno nastojanje za iskupljenjem
- Praktično djelovanje – konkretni koraci prema ispravci
Sporedne teme
Tolstoj kroz roman istražuje niz povezanih tema:
Društvena nepravda prikazana je kroz korupciju u pravosuđu, nejednakost pred zakonom i eksploataciju najslabijih članova društva.
Položaj žene u patrijarhalnom društvu ilustrira se kroz Katjušu Maslovu – ženu koja je postala žrtvom muškarčevog egoizma i društvenih predrasuda.
Religija kao put spasenja – Tolstoj promovira pristup kršćanstvu koji naglašava praktično življenje evanđeoskih načela, a ne formalnu religioznost.
Korupcija institucija – sve državne institucije (pravosuđe, administracija, crkva) prikazane su kao korumpirane i nesposobne za ostvarenje prave pravde.
Ideja djela
Osnovna ideja “Uskrsnuća” je da svaki čovjek, bez obzira na društveni položaj ili počinjena zla, ima mogućnost moralne preobrazbe. Tolstoj vjeruje u inherentnu dobrotu ljudske prirode i mogućnost iskupljenja kroz istinsko pokajanje.
Važno je naglasiti da Tolstoj ne propovijeda lažnu nadu – put uskrsnuća zahtijeva stvarne žrtve i konkretne postupke. Nehljudov mora napustiti privilegiran život i pratiti Maslovu u Sibir.
Motivi i simboli povezani s temom
Uskrsnuće kao središnji simbol odnosi se na evanđeosku priču o Kristovu uskrsnuću, ali Tolstoj ga koristi kao metaforu za mogućnost duhovnog preporoda svakog čovjeka.
Suđenje funkcionira kao alegorija za sud savjesti – pravi sud ne odvija se u sudnici, već u Nehljudovljevoj savjesti.
Put (putovanje u Sibir) simbolizira duhovni put pokajanja i samospoznaje.
Svjetlost i tama – Tolstoj koristi kontrastne slike za označavanje moralnog stanja likova.
Kratki sadržaj
Struktura romana prati klasičnu dramaturgiju s jasno označenim fazama radnje koje odgovaraju Nehljudovljevu duhovnom putovanju.
Uvod
Roman počinje opisom sudskog postupka u Moskvi gdje plemić Dmitrij Ivanič Nehljudov služi kao porotnik. Tokom suđenja prepoznaje optuženu prostitutku Katjušu Maslovu kao služavku s kojeg je imanja koju je prije deset godina zaveo i napustio.
Ovo prepoznavanje djeluje kao katalizator za cijelu radnju. Nehljudov se prisjeća svoje mladenačke ljubavi prema čistoj i nevinstvenoj Katjuši i shvaća da je on odgovoran za njen pad na društveno dno.
Tolstoj vješto koristi flashback tehniku da prikaže Nehljudovljevu prošlost – kako je kao mlad čovjek bio pun ideala, ali ga je društvo kvarilo.
Zaplet
Nakon što Maslova bude optužena za ubojstvo (koje nije počinila), Nehljudov postaje svjestan svoje moralne odgovornosti. Počinje aktivno tražiti načine da joj pomogne – angažira najbolje odvjetnike, koristi svoje veze u visokom društvu.
Međutim, postupno uviđa da cjelokupan pravosudni sustav ne funkcionira – sudovi su korumpirani, činovnici neprofesionalni, a pravda ovisi o novcu i vezama.
Nehljudov također pokušava obnoviti odnos s Maslovom, koja mu u početku ne vjeruje i sumnja u njegove motive.
Vrhunac
Unatoč Nehljudovljevim naporima, Maslova biva osuđena na robiju u Sibiru. Ovaj trenutak predstavlja vrhunac romana jer se pokazuje potpuna nemoć pojedinca pred korumpiranim sustavom.
Nehljudov sada mora donijeti konačnu odluku – može li se zadovoljiti pokušajem pomoći ili mora ići dalje?
Rasplet
Nehljudov donosi radikalnu odluku – poklanja svoju zemlju kmetovima i prati Maslovu u Sibir. Tijekom putovanja i boravka među robijaшima prolazi postupnu duhovnu preobrazbu.
Maslova na kraju priča prihvaća Nehljudovljevu ljubav, ali odbacuje mogućnost braka s njim jer je u međuvremenu zaljubila u političkog robijaša. Nehljudov to prihvaća kao konačnu lekciju o tome da se ljubav ne može nametnuti.
Roman završava Nehljudovljevim čitanjem evanđelja i konačnim duhovnim mirom.
Redoslijed događaja
Tolstoj je pažljivo strukturirao radnju “Uskrsnuća” tako da odgovaraduhovnom putovanju glavnog lika. Kronologija događaja prati logiku moralne evolucije.
Prva faza: Sudski proces i prepoznavanje (poglavlja 1-28)
Nehljudov prepoznaje Maslovu na sudu i prisjeća se njihove zajedničke prošlosti. Ova faza karakterizirana je šokom i početnim osjećajem krivnje.
Druga faza: Pokušaji pomoći kroz sustav (poglavlja 29-59)
Nehljudov nastoji pomoći Maslovi koristeći svoje društvene veze i pravne mogućnosti. Postupno uviđa korupciju i neučinkovitost institucija.
Treća faza: Radikalna odluka (poglavlja 60-78)
Nakon što institucije zataju, Nehljudov donosi osobnu odluku da prati Maslovu u Sibir. Počinje distribuirati svoju imovinu i priprema se za potpunu promjenu života.
Četvrta faza: Putovanje i preobrazba (poglavlja 79-100)
Putovanje u Sibir i susreti s robijaшima omogućavaju Nehljudovu da razumije istinsku prirodu pravednosti i ljubavi.
Peta faza: Konačno uskrsnuće (poglavlja 101-105)
Nehljudov prihvaća Maslovinu odluku da se uda za drugog muškarca i konačno dostiže duhovni mir kroz čitanje evanđelja.
Ova struktura omogućava čitatelju da prati postupan razvoj oba glavna lika – Nehljudovljev duhovni uzlazak i Maslovino postupno osvajanje dostojanstva.
Analiza likova
Tolstojev pristup karakterizaciji u “Uskrsnuću” odlikuje psihološka dubina i društvena reprezentativnost. Svaki lik služi određenoj funkciji u općoj strukturi djela.
Glavni likovi
Dmitrij Ivanič Nehljudov je složeni lik koji prolazi značajnu evoluciju tijekom romana. Na početku je tipični predstavnik degeneriranog plemstva – lijen, egocentričan, moralno otupio.
Njegova psihološka karakterizacija:
- Početno stanje: Moralna apatija, konformizam, površnost
- Katalizator promjene: Prepoznavanje Maslove na sudu
- Proces transformacije: Postupno osvještavanje odgovornosti
- Konačno stanje: Duhovni mir kroz prihvaćanje evanđeoskih načela
Tolstoj ne idealizira Nehljudova – njegov put k redempciji nije lagan niti jednostavan. Često se bori s vlastitom prošlošću i društvenim pritiscima.
Katjuša Maslova predstavlja žrtvu društvenog poretka, ali ne pasivnu žrtvu. Tolstoj ju prikazuje kao ženu s vlastitom voljom i dostojanstvom.
Njezin razvoj:
- Prošlost: Nevina služavka koja je postala žrtvom zavodnika
- Sadašnjost: Prostitutka optužena za ubojstvo
- Budućnost: Žena koja pronalazi ljubav i dostojanstvo
Maslova nije sentimental portret – ona je tvrdoglava, katkad okrutna, ali i sposobna za veliko velikodušnost.
Sporedni likovi
Tolstoj koristi široku paletu sporednih likova za prikaz različitih aspekata ruskog društva:
Sudski činovnici (predsjednik suda, javni tužitelj, odvjetnici) predstavljaju korupciju pravosudnog sustava. Svaki od njih više je zainteresiran za vlastite interese nego za pravdu.
Robijasi koje Nehljudov susreće u Sibiru predstavljaju različite društvene tipove – od političkih zatvorenika do običnih kriminalaca. Kroz njih Tolstoj pokazuje da “pravi” zločinci često nisu oni koji su u zatvoru.
Nehljudovljevi rođaci i prijatelji (grofovica, general) simboliziraju dekadenciju aristokracije koja je izgubila dodir s moralnim vrijednostima.
Odnosi između likova
Centralni odnos Nehljudov-Maslova funkcionira na nekoliko razina:
- Osobna razina: Odnos između dva pojedinca s zajedničkom prošlošću
- Društvena razina: Odnos između eksploatatora i žrtve
- Simbolička razina: Odnos između grijeha i mogućnosti iskupljenja
Nehljudovljevi odnosi s ostalim likovima služe da pokažu različite aspekte njegove transformacije – kako se postupno udaljava od svoje društvene klase i približava “ponižnima”.
Stil i jezik djela
Tolstojev stil u “Uskrsnuću” odražava zrelost pisca koji je dosegnuo vrh svojih umjetničkih mogućnosti. Jezik je jednostavan, ali izuzetno precisan i emotivno snažan.
Osnovne značajke stila:
Jasnoća i dostupnost – Tolstoj izbjegava složene stilske figure i pretjeranu ornamentaciju. Cilj mu je što izravnija komunikacija s čitateljem.
Psihološki realizam – Autor vješto koristi tehnike unutarnjeg monologa i slobodnog neizravnog govora za prikaz mentalnih procesa likova.
Društvena kritika – Stil postaje oštriji i ironičniji kada Tolstoj prikazuje korupciju i licemjerje društvenih institucija.
Stilske figure i izražajna sredstva
Tolstoj vješto koristi nekoliko ključnih stilskih postupaka:
Kontrast je dominantna figura – autor neprestano suprotstavlja bogatastvo i siromaštvo, licemjerje i iskrenost, formalnu religiju i pravu duhovnost.
Ironija se koristi za kritiku društvenih institicija. Posebno je ironičan prikaz sudskog procesa gdje se pravda svodi na formalnosti.
Simbolika prožima cijelo djelo – od naslovnog simbola uskrsnuća do manjih simbola poput svjetlosti, tame, putovanja.
Gradacija se koristi za prikaz Nehljudovljeve transformacije – svako poglavlje donosi novu razinu spoznaje.
Narativne tehnike
Sveznajući pripovjedač dominira narativom, ali Tolstoj vješto balansira između objektivnog izvještavanja i subjektivnog komentara.
Unutarnji monolog omogućava uvid u psihologiju likova, posebno Nehljudova.
Flashback tehnika koristi se za prikazivanje prošlosti glavnih likova.
Paralelizam – Tolstoj paralelno prati više likova i situacija da bi naglasio univerzalnost svojih tema.
Ton i atmosfera
Ton romana je ozbiljan i moralno angažiran, ali ne i propovjednički. Tolstoj nastoji uvjeriti, ne nametati svoje stavove.
Atmosfera se mijenja ovisno o kontekstu:
- Tamna i depresivna u opisima sudskih procesa i društvene korupcije
- Nada i optimizam u trenucima duhovne spoznaje
- Mir i spokojstvo u konačnim scenama
Ova varijabilnost tona omogućava Tolstoju da stvori bogatstvo emocionalnih nijansi koje čine roman duboko ljudskim.
Simbolika i motivi
Simbolička razina “Uskrsnuća” iznimno je bogata i promišljena. Tolstoj koristi simbole ne kao ukras, već kao integralni dio ideološke strukture romana.
Uskrsnuće kao središnji simbol funkcionira na više razina:
- Religijska razina – povezuje se s kršćanskim učenjem o mogućnosti duhovnog preporoda
- Psihološka razina – predstavlja mogućnost moralne transformacije pojedinca
- Društvena razina – sugerira mogućnost reforme cijelog društva
Važno je primijetiti da Tolstoj uskrsnuće ne prikazuje kao čudesan trenutak, već kao dugotrajan i bolan proces.
Simbol puta prožima cijeli roman. Put u Sibir nije samo geografsko premještanje, već metafora za duhovno putovanje. Svaki korak prema istoku simbolizira korak dalje od civilizacijskog licemjerja prema istinskijim vrijednostima.
Svjetlost i tama koriste se za označavanje moralnih stanja. Nehljudovljeva “probuđenja” često su opisana kroz slike svjetlosti, dok se moralna degradacija povezuje s tamom.
Voda se pojavljuje u ključnim trenucima kao simbol čišćenja i preobrazbe. Tolstoj koristi ovaj arhetipski simbol za označavanje prijelaznih trenutaka.
Wichtige Motive:
Motiv suda ima dvojno značenje – postoji vanjski sud (institucija) i unutarnji sud (savjest). Pravi sud odvija se u Nehljudovljevoj duši.
Motiv knjige – Nehljudovljevo konačno čitanje evanđelja simbolizira pristup novom znanju koje mijenja život.
Motiv ljubavi razvija se od fizičke privlačnosti preko osjećaja krivnje do bezuvjetne duhovne ljubavi.
Motiv patnje prikazan je kao neizbježan dio procesa moralne transformacije. I Nehljudov i Maslova moraju patiti da bi dosegnuli istinsku mudrost.
Povijesni, društveni i kulturni kontekst
“Uskrsnuće” nastalo je u period dramatičnih promjena u ruskom društvu, što se izravno odrazilo na sadržaj i poruku romana.
Povijesni okvir romana određen je reformama cara Aleksandra II., posebno oslobađanjem kmetova 1861. godine. Ove reforme trebale su modernizirati Rusiju, ali su često stvorile nove probleme i nejednakosti.
Tolstoj piše u vrijeme kada:
- Tradicionalni feudalni poredak propada
- Nova buržoazija preuzima ekonomsku moć
- Intelektualci traže radikalne promjene
- Religijski pokreti nude alternative službenom kršćanstvu
Pravosudni sustav koji Tolstoj kritizira bio je produkt reformi 1864. godine. Uvedeni su porota, javnost suđenja i drugi “napredni” elementi, ali korupcija i neprofesionalnost ostale su endemične.
Društvene nejednakosti koje roman tematizira bile su posebno oštre u to vrijeme. Aristokracija je gubila privilegije, ali je zadržavala ekonomsku moć, dok su najniži slojevi i dalje živjeli u siromaštvu.
Kulturni kontekst uključuje nekoliko važnih elemenata:
Sekataštvo – Tolstoj je bio fasciniran ruskim religioznim sektama koje su naglašavale praktično kršćanstvo naaspram formalnog. Ova fascinacija vidljiva je u načinu na koji prikazuje “pravu” religioznost.
Nihilizam i radikalizam – Mlada ruska inteligencija bila je pod utjecajem nihilističkih ideja koje su propitivale sve tradicionalne vrijednosti. Tolstoj nastoji ponuditi alternativu tom nihilizmu.
Zapadnjaci vs. slavenofili – Rusko društvo bilo je podijeljeno između onih koji su zastupali zapadni model razvoja i onih koji su inzistirali na posebnim slavenskim vrijednostima.
Tolstojev pristup u “Uskrsnuću” predstavlja sintezu – prihvaća potrebu za reformama, ali ne po zapadnom modelu, već kroz povratak evanđeoskim načelima.
Važno je razumjeti da je roman nastao kao Tolstojeva reakcija na sve ove društvene procese. Autor ne nudi konkretne političke solucije, već moralni imperativ osobne transformacije kao preduvjet svake autentične društvene promjene.
