Vraćanje Suncu Lektira – Kratki Sadržaj (Analiza)

Književno djelo “Vraćanje suncu” Grigora Viteza predstavlja jedno od najznačajnijih djela hrvatske dječje književnosti. U ovoj zbirci pjesama mladi čitatelji otkrivaju svijet ispunjen maštom prirodnim ljepotama i životnim mudrostima.

“Vraćanje suncu” je zbirka pjesama za djecu objavljena 1952. godine. Kroz 30-ak pjesama Grigor Vitez stvara jedinstveni poetski svijet koji povezuje dječju nevinost s dubokim razumijevanjem prirode i života tematski obuhvaćajući godišnja doba igru i dječje doživljaje.

Vitezovo majstorstvo u stvaranju ritmičnih stihova i živopisnih pjesničkih slika čini ovo djelo nezaobilaznim dijelom hrvatske dječje književnosti koje i danas inspirira nove generacije mladih čitatelja.

Uvod u lektiru

Zbirka pjesama “Vraćanje suncu” predstavlja poetsku riznicu koja kroz 30 pažljivo odabranih pjesama otvara vrata u svijet dječje mašte i prirodnih ljepota.

Autor

Grigor Vitez (1911-1966) jedan je od najznačajnijih hrvatskih dječjih pjesnika 20. stoljeća. Rođen u Kosovcu kraj Okučana, radio je kao učitelj prije nego što se posvetio književnom stvaralaštvu. Njegov pjesnički opus karakterizira:

• Izvanredna sposobnost razumijevanja dječje psihe
• Stvaranje ritmičnih stihova prilagođenih mladim čitateljima
• Korištenje jednostavnih motiva iz svakodnevnog života
• Bogat pjesnički jezik prožet metaforama i personifikacijama

Žanr i književna vrsta

• Lirske poezije s naglašenom opisnom komponentom
• Narativnih pjesama koje pričaju male priče
• Igrivih ritmičkih struktura primjerenih djeci
• Tematske raznolikosti (priroda, godišnja doba, dječje igre)

Mjesto i vrijeme

“Vraćanje suncu” odlikuje se specifičnom pjesničkom strukturom koja nadilazi konkretne prostorno-vremenske okvire. Pjesnikov pristup mjestu i vremenu karakterizira univerzalnost izraza bez vezanja za geografske lokacije ili precizne vremenske odrednice.

Mjesto radnje

Pjesma izbjegava definiranje konkretnog prostora, fokusirajući se na metaforične i simboličke elemente. Sunce kao centralni motiv stvara univerzalni prostor koji nadilazi fizičke granice. Prostorni elementi u pjesmi grade se kroz:

• Simboličke prikaze
• Metaforičke opise
• Filozofske dimenzije
• Apstraktne prostore

Vrijeme radnje

Vremenski aspekt pjesme veže se uz biografski kontekst nastanka djela kada je pjesnik bolovao od visoke temperature. Temporalna dimenzija se manifestira kroz:

Pjesnički prostor i vrijeme u “Vraćanju suncu” grade se kroz simboličke elemente koji transcendiraju fizičke i vremenske granice, stvarajući univerzalnu dimenziju pjesničkog izričaja.

Tema i ideja djela

Pjesma “Vraćanje suncu” predstavlja složenu umjetničku cjelinu koja istražuje odnos između života i smrti kroz simboličku upotrebu sunca. Tematska struktura djela gradi se kroz višeslojne motive i simbole koji se međusobno isprepliću.

Glavna tema

Centralna tema pjesme je dihotomija života i smrti prikazana kroz personificirani odnos lirskog subjekta sa suncem. Pjesnik kroz visoku temperaturu svoga tijela uspostavlja paralelu sa sunčevom toplinom što stvara jedinstvenu poveznicu između zemaljskog i nebeskog. Tjelesna vrućica postaje most između materijalnog i duhovnog svijeta.

Sporedne teme

• Tjelesnost i duhovnost: Pjesnik suprotstavlja fizičko tijelo opterećeno bolešću s transcendentalnom prirodom sunca
• Prolaznost vremena: Kroz metaforički prikaz sunčevog ciklusa opisuje se ljudska smrtnost
• Borba između mira i nemira: Unutarnji konflikt manifestira se kroz kontrast između mirnog sunca i nemirnog tijela
• Transformacija: Proces prelaska iz jednog stanja u drugo kroz stapanje s prirodnim elementima

Ideja djela

Temeljna ideja djela leži u pjesnikovom nastojanju da kroz poistovjećivanje s suncem transcendira vlastitu smrtnost. Šimić koristi osobno iskustvo bolesti kao polazište za univerzalnu meditaciju o životu i smrti.

Motivi i simboli povezani s temom

Pjesnički izraz gradi se kroz snažne kontrastne parove: svjetlo-tama, toplina-hladnoća, život-smrt. Ovi elementi stvaraju kompleksnu mrežu značenja koja nadilazi jednostavnu interpretaciju i otvara prostor za višestruka tumačenja.

Kompozicija djela

Pjesma “Vraćanje suncu” strukturirana je kroz pet ključnih kompozicijskih elemenata koji grade pjesničku priču od početne introspektivne točke do konačnog sjedinjenja s motivom sunca.

Uvod

Pjesma započinje u kontekstu pjesnikove bolesti kad ga visoka temperatura veže uz krevet. Introspektivni trenutak stvara poveznicu između njegovog fizičkog stanja i centralnog motiva sunca. Šimić koristi vlastito tjelesno iskustvo kao polazište za dublje promišljanje o životu i smrti.

Zaplet

Središnji dio pjesme razvija se kroz napetost između dva suprotstavljena elementa – tijela i duha. Pjesnik stvara dinamičan odnos između svoje fizičke vezanosti uz krevet i duhovne težnje prema suncu. Motivi tjelesnog i izvantjelesnog isprepliću se stvarajući složenu pjesničku sliku.

Vrhunac

Kulminacija pjesme nastupa u trenutku kad pjesnik postiže potpuno poistovjećivanje sa suncem. Vrhunac označava transformaciju lirskog subjekta iz stanja fizičke patnje u stanje duhovnog jedinstva sa simbolom života i energije. Šimić ovdje dostiže najvišu točku pjesničke tenzije.

Rasplet

Nakon vrhunca slijedi postupno razrješenje napetosti kroz prihvaćanje dvojnosti postojanja. Pjesnik pomiruje fizičku stvarnost bolesti s duhovnom dimenzijom transcendencije. Rasplet donosi smiraj kroz sintezu suprotnosti.

Zaključak

Završni stihovi zaokružuju pjesničku cjelinu spajanjem početne točke bolesti s konačnim stanjem duhovnog prosvjetljenja. Šimić postiže pomirenje između zemaljskog i onostranog, stvarajući univerzalnu poruku o prevladavanju fizičkih ograničenja kroz duhovnu transformaciju.

Kratki sadržaj

U središtu priče nalazi se mlinar i mlinarica, bračni par poznat po svojoj pohlepi i dvoličnosti. Oni svakodnevno iskorištavaju siromašne seljake, dok se istovremeno ulizuju bogatima. Njihov miran život prekida dolazak tajanstvene žene Mokoš, koja nosi opanke i posjeduje posebnu moć transformacije u različite životinje.

Mokoš dolazi u mlin s jednostavnim zahtjevom – pomoć pri mljevenju brašna za pogaču namijenjenu njezinom unuku Suncu. Mlinar i mlinarica, vođeni svojom pohlepom, pokušavaju je prevariti tražeći polovicu brašna kao naknadu. Mokoš odbija njihov nepošteni zahtjev i napušta mlin, odnoseći sa sobom magiju koja je pokretala mlinsko kolo.

U priči se ističe lik Neve Nevičice, kćeri mlinara i mlinarice, koja predstavlja potpunu suprotnost svojim roditeljima:

• Vedrog je karaktera
• Posjeduje dobro srce
• Spremna je pomoći drugima
• Ne pokazuje znakove pohlepe

Važan lik u priči je i Oleh ban koji se zaljubljuje u Nevu Nevičicu. Umjesto da prihvati ponudu da postane carev zet, on odlučuje oženiti Nevu, pokazujući da ljubav nadilazi društveni status i bogatstvo.

• Važnosti poštenja i pravednosti
• Posljedicama pohlepe
• Snazi ljubavi
• Vrijednosti dobrote

Redoslijed događaja

Pjesma “Vraćanje suncu” ne prati klasičnu narativnu strukturu s jasnim slijedom događaja, već se razvija kroz simboličke i meditativne elemente. Pjesnički tekst gradi se kroz nekoliko ključnih trenutaka:

Početna situacija:

• Lirski subjekt leži u krevetu s visokom temperaturom
• Tijelo mu gori od vrućice
• Osjeća snažnu povezanost sa suncem

Razvoj pjesničke slike:

• Poistovjećivanje vlastitog tijela sa sunčevom energijom
• Prelazak iz fizičke u duhovnu dimenziju
• Stapanje osobnog iskustva s univerzalnim simbolom sunca

Ključni momenti:

Kroz ove faze pjesnik ne stvara linearan slijed događaja, već gradi složenu mrežu značenja kroz simboličke elemente. Umjesto kronološkog pripovijedanja, pjesma se razvija kroz unutarnje stanje lirskog subjekta i njegove transformacije. Svaki trenutak u pjesmi predstavlja dio duhovnog putovanja, pri čemu se fizička bolest pretvara u metafizičko iskustvo.

Pjesnička struktura odražava napetost između:

• Zemaljskog i nebeskog
• Tjelesnog i duhovnog
• Prolaznog i vječnog

Ovakav pristup strukturi omogućava pjesniku da transcendira običnu naraciju i stvori višeslojno značenje koje nadilazi jednostavan redoslijed događaja.

Analiza likova

Pjesma “Vraćanje suncu” predstavlja jedinstvenu strukturu likova gdje se tradicionalni pojam karakterizacije transformira u simboličku razinu. Kroz pjesnički izraz, likovi poprimaju metaforičku dimenziju koja nadilazi uobičajene okvire karakterizacije.

Glavni likovi

Pjesnik je središnja figura djela koji progovara kroz lirski subjekt. On leži u krevetu s visokom temperaturom, što postaje polazišna točka za njegovo duhovno putovanje. Njegovo tijelo i duh prolaze kroz transformaciju dok se poistovjećuje sa sunčevom energijom, stvarajući intenzivan unutarnji monolog koji otkriva duboke egzistencijalne preokupacije.

Sporedni likovi

Sunce zauzima poziciju ključnog simboličkog lika u pjesmi. Ono nije tek prirodna pojava već postaje živi entitet s kojim pjesnik uspostavlja dubok dijalog. Sunce predstavlja:

• izvor životne energije
• simbol vječnosti
• metaforu duhovne transcendencije
• most između materijalnog i duhovnog svijeta

Odnosi između likova

Interakcija između pjesnika i sunca čini srž pjesničkog izraza. Njihov odnos karakterizira:

• postupno približavanje kroz fizičku vrućicu
• duhovno sjedinjenje kroz pjesničke slike
• transformacija od odvojenosti do jedinstva
• nadilaženje granice između ljudskog i kozmičkog

Pjesnikov dijalog sa suncem razvija se od početne fizičke patnje do konačnog duhovnog prosvjetljenja, stvarajući složenu mrežu značenja koja nadilazi tradicionalne okvire međuljudskih odnosa.

Stil i jezik djela

Pjesma “Vraćanje suncu” Antuna Branka Šimića odlikuje se posebnim stilskim izričajem nastalom u posljednjim danima pjesnikova života. Visoka temperatura koja je pratila njegovu bolest postala je inspiracija za stvaranje jedinstvene poetske strukture.

Stilske figure i izražajna sredstva

Šimićev pjesnički izraz karakterizira specifična uporaba interpunkcije koja pojačava emotivni naboj pjesme. Trotočje (…) služi za naglašavanje slutnje i nedorečenosti, dok dvotočje (:) stvara snažne kontraste i usmjerava čitateljevu pozornost. Pjesnik koristi metafore povezane s tjelesnošću i suncem, gradeći simbolički most između fizičkog i duhovnog svijeta.

Narativne tehnike

Pjesnički tekst izbjegava klasičnu narativnu strukturu u korist simboličkog izričaja. Unutarnji monolog lirskog subjekta isprepliće se s meditativnim elementima, stvarajući višeslojno značenje kroz:

• Postupno građenje pjesničkih slika
• Spajanje tjelesne dimenzije s onozemaljskom
• Izbjegavanje konkretnih prostorno-vremenskih odrednica

Ton i atmosfera

Atmosfera pjesme gradi se kroz napetost između materijalnog i duhovnog svijeta. Dominantan je osjećaj čežnje za transcendencijom, praćen:

Pjesnikov glas balansira između osobnog iskustva bolesti i univerzalnih tema života i smrti, stvarajući jedinstvenu atmosferu prožetu opsesivnim motivima tjelesnosti i transcendencije.

Simbolika i motivi

Pjesma “Vraćanje suncu” Antuna Branka Šimića obiluje bogatom simbolikom i motivima koji grade višeslojno značenje djela. Kroz pažljivo odabrane simbole i motive, pjesnik stvara kompleksnu mrežu značenja koja povezuje materijalno i duhovno.

Simboli u djelu

Sunce predstavlja središnji simbol pjesme koji nosi višestruka značenja:

• Izvor životne energije i vitalnosti
• “Smrtno sunce” kao metafora prolaznosti
• Simbol duhovne transcendencije i vječnosti

Boje u pjesmi nose snažnu simboličku vrijednost:

• Žuta: svjetlost života i energije
• Plava: prostranstvo i metafizička dimenzija
• Bijela: čistoća i duhovna transformacija

Motivi

Pjesnik kroz djelo isprepliće nekoliko dominantnih motiva:

• Život i smrt kao temeljni kontrastni par
• Proljeće kao simbol buđenja i obnove
• Zima koja predstavlja mir i tišinu
• Cvjetni motivi (ruže, jorgovani, karanfili) kao simboli životne radosti

Alegorija i metafora

Alegorijski sloj pjesme gradi se kroz:

• Personifikaciju sunca kao živog bića
• Tjelesnu vrućicu kao most između materijalnog i duhovnog
• Transformaciju lirskog subjekta kroz sjedinjenje sa suncem

• Sunčevu svjetlost kao metaforu duhovnog prosvjetljenja
• Tjelesnu temperaturu kao metaforu unutarnje vatre
• Godišnja doba kao metafore životnih ciklusa

Povijesni, društveni i kulturni kontekst

Antun Branko Šimić stvara “Vraćanje suncu” u dramatičnom razdoblju svog života, obilježenom teškom bolešću – tuberkulozom. Ova bolest, poznata kao “bijela kuga”, nije predstavljala samo osobnu tragediju pjesnika već je označavala širi društveni problem koji je zahvatio mnoge mlade stvaratelje tog vremena.

Društveni kontekst pjesme odražava tragičnu stvarnost tadašnjeg društva gdje su mladi ljudi, na vrhuncu svojih stvaralačkih moći, postajali žrtvama teških bolesti. Tuberkuloza je posebno pogađala umjetničke krugove, prekidajući životne i stvaralačke puteve mnogih talentiranih pojedinaca prije nego što su uspjeli ostvariti svoj puni potencijal.

Kulturološki gledano, “Vraćanje suncu” predstavlja više od osobne ispovijesti – to je svjedočanstvo jednog vremena kad je bolest prerano prekidala živote mladih umjetnika. Šimićev pjesnički izraz transformira osobno iskustvo bolesti u univerzalnu meditaciju o životu i smrti, stvarajući djelo koje nadilazi vremenske i prostorne granice svog nastanka.

Interpretacija i kritički osvrt

Pjesma “Vraćanje suncu” donosi višeslojnu interpretativnu dimenziju kroz tri ključna aspekta koji se međusobno isprepliću i nadopunjuju.

Cikličnost života i prirode predstavlja temeljni motiv pjesme. Ponavljanje prve strofe na kraju stvara kružnu strukturu koja simbolizira prirodne cikluse:

• Izmjena godišnjih doba (zima-proljeće)
• Prijelaz iz mirovanja u aktivnost
• Vraćanje životne energije nakon perioda hibernacije

Simbolika sunca nosi višestruka značenja u pjesmi:

• Izvor životne energije i topline
• Simbol vječnosti i besmrtnosti
• Metafora duhovne transcendencije
• Poveznica između zemaljskog i nebeskog

Posebno je značajan odnos smrti i besmrtnosti koji pjesnik istražuje kroz nekoliko razina:

• Tjelesna dimenzija kroz motiv bolesti
• Duhovna transformacija kroz sjedinjenje sa suncem
• Vraćanje esencije univerzumu
• Prihvaćanje smrti kao prirodnog dijela životnog ciklusa

| Simbolički elementi | Značenje |
|-------------------|-----------|
| Sunce | Izvor života, besmrtnost |
| Zvezde | Vječnost univerzuma |
| Vrućica | Most između materijalnog i duhovnog |
| Godišnja doba | Životni ciklusi |

Kritički gledano, pjesma nadilazi osobnu ispovijest i prerasta u univerzalnu meditaciju o životu i smrti. Šimić koristi vlastito iskustvo bolesti kao polazište za dublje filozofsko promišljanje o ljudskoj prolaznosti i težnji za transcendencijom.

Vlastiti dojam i refleksija

Šimićeva pjesma “Vraćanje suncu” ostavlja snažan dojam svojom dubinom i kompleksnošću simbolike. U središtu pjesničkog izričaja stoji sunce kao dominantni simbol koji zrači višestrukim značenjima – od izvora života do metafore duhovne transcendencije.

Pjesnikov pristup temi bolesti i smrtnosti odražava izvanrednu sposobnost transformacije osobnog iskustva u univerzalnu poruku. Kroz fizičku vrućicu povezanu s tuberkulozom stvara most između materijalnog i duhovnog svijeta, pretvarajući vlastitu patnju u poetsku meditaciju o životu i smrti.

Posebno je dojmljiva struktura pjesme koja:

• Gradi napetost između tjelesnog i duhovnog
• Koristi cikličko ponavljanje za naglašavanje prirodnih ritmova
• Stvara višeslojno značenje kroz isprepletanje motiva

Snaga pjesničkog izraza leži u sposobnosti da kroz jednostavne motive poput sunca, temperature tijela i godišnjih doba stvori kompleksnu mrežu značenja. Šimić ne bježi od teških tema već ih pretvara u umjetničko djelo koje nadilazi osobno iskustvo i postaje univerzalna meditacija o ljudskoj prolaznosti.

Zanimljivo je kako pjesnik koristi vlastitu bolest kao polazište za dublja promišljanja, pretvarajući fizičku patnju u katalizator duhovne transformacije. Time pokazuje izvanrednu sposobnost transcendiranja osobne tragedije i stvaranja umjetničkog djela koje i danas snažno resonira s čitateljima.